DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 15     <-- 15 -->        PDF

- 11?


2. podesnijeg izvađanja novijih pošumljivanja,
te odgovarajućeg rukovanja postojećih mladika i
3. glede istraživanja, koje ima preduzeti pokusna
postaja.
Dodaje se odlomak iz „Slavonske šume" od Josipa
Kozarca, u kojem su glasoviti slavonski stari hrastici klasično
opisani kao mješovite šume, koje nije mogla uništiti medljika.


„Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi, s onim
divnim uspravnim, čistim i visokim stabaljem, taj je ne može
nikada zaboraviti. Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom
korom, izrovanom ravnim brazdama, koje teku duž cijelog
20 metara visokog debla, sa snažnom širokom krošnjom,
koja no ga je okrunila, kao stasitog junaka kučma. Ponosito
se oni redaju jedan do drugoga, kao negda kršni vojnici
krajiški, a iz cijele im prikaze čitaš, da su orijaši snagom,
da prkose buri i munji, da su najjači i najplemenitiji u svom
carstvu i plemenu. A kad vjetrić gore zalahori, a tvrdo,
glatko lišće sad zašapće, sad zašušti i zašumi, čini ti se, da
bjesne vile Slavonkinje sad popijevaju hitro neobuzdano kolo,
sad tužnim glasom spominju tuge i jade prošlih davnih vremena,
— a sad ti se opet čini, da čuješ nad sobom veličanstven;
žubor crkvene glazbe, ili tužnu pjesmu nadgrobnicu,
koja srce dira... Gdje je tlo malo vlažnije, tu se podigo
viti, svjetli jasen s bijelom, sitno izrezanom korom, ponešto
vijugavog stabla, komu je na vršiki sjela prozirna krošnja,
poput vela na licu krasotice. Kako koketno stoje, znatiželjno
i nemirno u vis poziru, rekao bi, da su izabrane ljepotice
onih oholih ukočenih vojnika... Mjestimice podigao se i
crni brijest, uspravan kao prut, sa sitnim obješenim hvojama
i ljušturastom korom, uvijek nekako mrk i zlovoljan, pravi
pesimista i podmuklica .. . Ta tri debla otimlju se za prvenstvo,
što se tiče ogromnosti i veličine, ovdje nadjačava hrast,
tamo jasen i brijest — oni su što lav i tigar u carstvu
zvjeradi. A pod njima i među njima utisnuli se grabovi
i klenovi, granati, kvrgavi i nakazni, — misliš, da vidiš