DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 39 <-- 39 --> PDF |
- 93 — Česmini dakle imala bi se dati prednost kod sadnje drvoreda, osobito u krajevima pri moru i na otocima, gdje skoro u svakom tlu posve dobro uspjeva. U Zadru se je već popunjavati drvorede na gradskim mirinama sa česminom, što je vrlo dobro učinjeno. Iza česmine prvo mjesto bi morali zauzeti borovi. Bor uspjeva kod nas svagdje. Najobičniji sn: Pinus halepensis L., Pinus maritima Lamb, Pinus austriaca, Pinus pinaster i Pinus pinea. Potonji bi se imao najviše rasprostraniti za drvorede, pošto je posve uspravna rasta, pravilne, guste i široke krošnje poput kišobrana, te vrlo impozantnog izgleda. Od ploda i drveta može se imati znatne koristi. Krajevi gdje raste pinjol (slatki ili pitomi bor), vrlo su slikoviti (okolica Rima, San Rossore kraj Piše i t. d). Osim toga gdje rastu borovi, tu udišemo sa zrakom i borovu esencu, koja je vrlo zdrava i ugodna mirisa. Da slatki bor može kod nas vanredno dobro uspijevati, imamo krasan dokaz u odlomku Vignju (Kovačevića selo) općine Orebić. Tu raste jedan pinjol od preko 17 m. visine; deblo mu je u opsegu od 3-96 m. debelo, a krošnja 19 m. široka. Deblo mu je posve uspravno, a krošnja pravilna. To je najveći primjerak u pokrajini, a doista je i jedan od najvećih na obalama Jadrana (vidi si. 1.). Nekoliko orijaških pinjola može se također vidjeti u Boci kotorskoj, n. pr. u Luštičkoj općini u predjelu Žajnica, na Srbini kod Hercegnovoga, a osobito kod susjednog manastira Savine, gdje raste jedan orijaški pinjol, koji se dimenzijama približava onomu u Vignju. Drvoredi pitomoga bora su izvanrednog efekta i neopisive ljepote. Ako je između borova posađen i koji čempres, to će još većma povisiti slikovitost dotičnog kraja. Ostale vrste borova nijesu posve zgodne za drvorede, ali su zato vrlo zgodne za parkiranje i za pošumljivanje. |