DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 34 <-- 34 --> PDF |
- 88 - Sredozemna flora u drvoredima i parkovima na istočnim obalama Jadrana.* Napisao Marko Marčlć. 1. Kad nastanu normalna vremena, bez dvojbe će se sa podvostručenim silama nastaviti gradnjom puteva na našim obalama i otocima, te će se napokon udovoljiti davnim željama pučanstva, da se pojedina mjesta spoje dobrim cestama za prometne i kulturne svrhe. Pored trgovinskoga i kulturnoga značaja u mnogim se mjestima važnost ovih puteva shvaća i sa gledišta unapređenja prometa stranaca. Mnogo je mjesta kod nas, koja se od toga nadaju boljoj budućnosti. Stoga se nastoji ne samo da se novi putevi provedu kroz najlepše i najzanimljivije krajeve, već se na vrijeme pomišlja i na to, da se poljepšaju zasadom drvoreda, koji će u velike krasiti cijelu panoramu, a prolaznike zaštititi od ljetne pripeke i rđava vremena. Prije nego li započnemo govoriti o izboru stabala za drvorede, neće biti suvišno, da se upozore zanimani činioci i na ove općenite prilike. U prvom redu treba razlikovati drvorede za gradske ulice, za parkove i perivoje, te drvorede uz ceste. U prvom i u drugom slučaju izabrat će se stabla manje ili srednje visine, dočim uz ceste vazda stabla velike trajnosti i visokog uzrasta. Drvoredi trebaju biti jednolični; jesu li pak sastavljeni od više vrsti drveća, tada treba da su ta ukusno izabrana i ispremiješana. Ne izgledaju lijepo stabla sa padavim lišćem, kad su ispremiješana za vazda zelenim stablima. Treba unapred ustanoviti udaljenost stabla u drvoredu. Ova može biti različita, n. pr. od 4 m. (za čemprese), do preko 10 m. za hrastove. * Ova je jadnja bila tiskana god. 1911. u zadarskoj „Smotri dalmatinskoj", te je sada prenašamo nešto preuređenu, popravljenu i popunjenu od istoga pisca. (Uredništvo). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 35 <-- 35 --> PDF |
-m - Stabla se, kako koja, sade na 1 do 2 m. daleko od puta, a i prema širini same ceste. Jame za sadnju priprave se. ljeti, a treba da su 1 do 1*50 m. široke i 0-80 do 1 m. duboke. Kraj svake jame treba pripraviti nešto dobre zemlje, pak je i iz daljega donijeli, ako je tlo odviše kamenito. Prije sadnje treba spraviti i ponešto gnoja, n. pr. 30 do 50 kg. dobrog stajskog gnoja i 2 do 3 kg. Thomasove drozge za svaku jamu. Glib sa ceste može posve dobro poslužiti za ispunjavanje jama, osobito ako je pomiješan sa zemljom crvenicom. Sadnja se ima izvršiti preko jeseni. Svako stablo moramo privezati uz kolac. Korijen stabla ne smije biti u zemlji dublje zakopan, nego li je prije bio. Stabla moraju biti jednako visoka, t. j . imaju se razgranjivati na istoj visini iznad tla. Oko stabla treba iskopati za 1 ih. široku udubinu (zdjelicu), koja će se ispuniti šljunkom (žalićem). Još je bolje ako se zemlja okolo stabla nadigne u promjeru od 60 cm. tako, da zdjelica bude udubljena na jednom 20 do 25 cm. nadignutom humku zemlje, čije su strane obraštene gustom travicom (n. pr. engleskim ljuljem — Lolium perenne), što će bolje zaštititi posađeno stablo, da mu prolaznici ili kola ne bi i nehotice nanijeli kakvu štetu Stabla se, osobito prve godine, moraju više puta dobro zalijevati, i to pred večer. Ako je cesta puna prašine, dobro je i krošnju isprati sa štrcaljkom dosta jakim štrcanjem. Na kraju zime mlada stabla treba oklaštriti, okopati i pognojiti razvodnjenom osokom i umjetnim gnojem. U proljeću se krošnja uredi i pročisti od suvišnih grana i izdanaka. Slomi li se, bilo s kojeg razloga, koja grana, treba je odmah odsjeći, ostavivši na stablu sasvijem glatku ranu. Gradovi, koji imaju oduljih drvoreda, prostranih parkova i perivoja, moraju imati i vješte radnike, koji svaku radnju na vrijeme i valjano izvode. Kod sadnje uresnih . |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 36 <-- 36 --> PDF |
- .. — stabala treba se vazda postarati o potrebnoj svoti za obra đivanje i uzgajanje tih stabala, a ne samo posaditi ih, pak ih prepustiti sudbini. Posađena stabla treba valjano nadzirati i obraniti ih ne samo od raznih zareznika, već osobito od zapuštene i zlobne dječurlije, koja nemilosrdno i na vandalski način lomi i kvari posađena stabla uz puteve. Mnogi gradovi na našim obalama mogli bi se dičiti krasnim drvoredima, da nemaju ovu pravu rak-ranu. To je dokaz pomanjkanja uzgoja, estetskog čuvstva i plemenitosti srca! Predpostavljajuć, da će se spomenutim uvjetima udovoljiti, te da postoje preduvjeti za dalnje uzdržavanje drvoreda, dolazimo na najvažnije pitanje, naime na izbor vrsti stabala. U tome se obično mnijenja jako razilaze, te više puta prevladaju ona, kojima se doduše sa estetskog gledišta ne bi imalo što prigovoriti, ali, pošto se pri tome nijesu dovoljno uzele u obzir mjesne prilike podneblja i tla, uzrokom su ne malenih razočaranja, tim više, ako se je za tu svrhu potrošio znatan novčani iznos. Kod izbora stabala za drvorede mora se imati na umu ovo : Stabla moraju u mnogim slučajevima odoljevati jakom vjetru i to osobito vjetru, koji dolazi s mora ili preko mora. Mnogi su naši krajevi izloženi bilo jugovini, zapadnjaku, majištralu ili buri, koji vjetrovi kod nas dosta žestoko duvaju. Ovima ne mogu odoljevati stabla ovećega ili mekanoga lišća, kao n. pr. pavlovnija, hipokastan (divlji kesten), lipa, brijest i t. d. U sušnim krševitim krajevima rte uspijevaju platani, pavlonije, hipokastani, jablani i t. d., pak u tim okolnostima ne odoljevaju žestokoj ljetnoj pripeci. Sa estetskoga i praktičnoga gledišta bolje je izabrati vazda zeleno drveće i to iz naše flore (Sredozemnoga mora), koje ne treba da se tek aklimatizira i koje će, osobito u zimsko doba, dati dotičnome kraju vrlo ubav i pitom izgled, te mu neće ništa oduzeti od prirođenog južnog karaktera. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 37 <-- 37 --> PDF |
-* Ui - Osim to.^a u mnogim´mjestima treba uzeti u obzir i kulturno stanje pučanstva i nerazvijeno estetsko čuvstvo (ne izuzev ni gradski svijet), što sve dovodi do oštećenja stabala i drvoreda na razne načine. Zato moraju stabla biti što žilavija protiv lomljenju grana, udarcima od kamenja i rezbarijama pomoću raznog kovinskog oruđa. Drvorede divljeg kestena sa zagrebačkog Prilaza, iz Graca, sa praterske Hauptallee, brijestove iz Schônbrunna nećemo nikada uspjeti uzgojiti u našim primorskim krajevima, osobito u južnoj Dalmaciji, ali zato ćemo ipak moći uzgojiti jednako lijepe, dapače još ljepše drvorede vazda zelene, široke i guste krošnje, koji će odoljevati vjetrovima, suši, žegi i slabom kamenitom tlu, a uz to braniti nas zimi od jakih vjetrova. Nekoji prigovaraju vazda zelenim drvoredima, da njihova vegetacija ne pobuđuje onaj osjećaj pramaljeća što ga pobuđuju stabla sa padavim lišćem, kada u proljeću propupče. No, u koliko bi taj prigovor bio umjestan, treba predpostaviti, da su na našim obalama zime relativno blage i sa malo snijega, pa vegetacija ne može pobuditi u nas u proljeću takav dojam kao n. pr. u centralnoj Evropi, gdje zimi vegetacija skoro potpuno spava, tako, da se ono proljetno buđenje vegetacije osobito dojimlje. Ako takovi osjetljivi estetičari kod raznih nuança zelenila na vazda zelenom stablu, kad se u rano proljeće pomlađuje, ostaju ravnodušni, neka skrenu sa gradskih šetališta u bližnju okolicu, u prirodu, i tu će imati prigode, da im mlada proljetna vegetacija opaja dušu i pobudi rafinirana, ali uspavana čuvstva. Vazda zelena flora sa obala Sredozemnoga mora pruža se na našim obalama dosta više na sjever nego li na zapadnoj obali Jadrana, a to ponajviše uslijed tla, koje je kod nas vapnenasto i toplo, dočim je tlo na talijanskoj jadranskoj obali nepropusno i hladno. ,Nu, pošto se brda naokolo Jadrana visoko dižu odmah do mora, može se kazati, da nigdje nije tako nagao prelaz iz kontinentalne na po |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 38 <-- 38 --> PDF |
*-: . ftlorsku klimu —- đaklcod flore centralne Evrope ha floru obala Sredozemnoga mora — kao ovdje. Jedva koju stotinu metara povrh mora prestaje potpuno utjecaj mora, | vlada kopnena klima sa velikim zimskim i ljetnim ekstremima."* Dosta je na više mjesta da samo prođemo prvi lanac brijegova, koji strše nad morem, da nam se pruži posve druga slika vegetacije. U tom pogledu je vrlo interesantna šetnja iz Dubrovnika preko Srđa. * Jedno od stabala Sredozemne flore, koje najbolje odgovara za drvorede jest svakako česmina ili crnika (Quercus ilex), koja se kod nas može naći u skoro svim šumama. Tu ona obično grmoliko raste, jer joj sjekira ili kozji zub ne da, da se bujno i pravilno razvije kao stablo, i jer se obično pomlađuje iz starog panja, a ne iz sjemena. Nu, gdje se racijonalno goji, tu se razvije kao divno ogromno stablo, široke, pravilne, tatnno-zelene i guste krošnje. Raste doduše dosta polagano, ali je zato stablo vrlo trajno, a drvo dragocjeno. U šumama Dundo i Kalifront (Čelo) na otoku Rabu, ima česmina (crnika) velikih opsega, čak do 3 m. Vrlo lijepih primjeraka može se naći i u Crnoj Gori na Pelješcu. Jedan od najlepših predjela u Napulju svakako je Acquario i Via Caracciolo. Tu su krasni drvoredi od same česmine. U toj hladovini, zaštićeni od vjetrova, zimi i u proljeće se na hiljade stranaca odmaraju i zabavljaju. I u glasovitim kupalištima Viareggio na Tirenskoj obali su uz ceste zasađeni dugi drvoredi česmina, kojima se krošnje s jedne i s druge strane spajaju u jedan zeleni tunel. I u svim većim parkovima, kao u Giardino Boboli u´Firenci u Villa Borghese na brijegu Pincio u Rimu i t. d. česmina je jedno od najomiljenijih stabala, koje svojom bujnoiji krošnjom i u zimsko doba podaje koliko čara i draž onoj divnoj prirodi. * Prof. Filip Lukas — Jadran. Rijeka 1911. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 39 <-- 39 --> PDF |
- 93 — Česmini dakle imala bi se dati prednost kod sadnje drvoreda, osobito u krajevima pri moru i na otocima, gdje skoro u svakom tlu posve dobro uspjeva. U Zadru se je već popunjavati drvorede na gradskim mirinama sa česminom, što je vrlo dobro učinjeno. Iza česmine prvo mjesto bi morali zauzeti borovi. Bor uspjeva kod nas svagdje. Najobičniji sn: Pinus halepensis L., Pinus maritima Lamb, Pinus austriaca, Pinus pinaster i Pinus pinea. Potonji bi se imao najviše rasprostraniti za drvorede, pošto je posve uspravna rasta, pravilne, guste i široke krošnje poput kišobrana, te vrlo impozantnog izgleda. Od ploda i drveta može se imati znatne koristi. Krajevi gdje raste pinjol (slatki ili pitomi bor), vrlo su slikoviti (okolica Rima, San Rossore kraj Piše i t. d). Osim toga gdje rastu borovi, tu udišemo sa zrakom i borovu esencu, koja je vrlo zdrava i ugodna mirisa. Da slatki bor može kod nas vanredno dobro uspijevati, imamo krasan dokaz u odlomku Vignju (Kovačevića selo) općine Orebić. Tu raste jedan pinjol od preko 17 m. visine; deblo mu je u opsegu od 3-96 m. debelo, a krošnja 19 m. široka. Deblo mu je posve uspravno, a krošnja pravilna. To je najveći primjerak u pokrajini, a doista je i jedan od najvećih na obalama Jadrana (vidi si. 1.). Nekoliko orijaških pinjola može se također vidjeti u Boci kotorskoj, n. pr. u Luštičkoj općini u predjelu Žajnica, na Srbini kod Hercegnovoga, a osobito kod susjednog manastira Savine, gdje raste jedan orijaški pinjol, koji se dimenzijama približava onomu u Vignju. Drvoredi pitomoga bora su izvanrednog efekta i neopisive ljepote. Ako je između borova posađen i koji čempres, to će još većma povisiti slikovitost dotičnog kraja. Ostale vrste borova nijesu posve zgodne za drvorede, ali su zato vrlo zgodne za parkiranje i za pošumljivanje. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 94 — Spomena je vrijedan jedan orijaški primorski bor u Brelima kod Makarske, što ga tamošnje pučanstvo zove „Bjankovićev bor" na uspomenu Bjankovića, koji se u njegovoj hladovini odmarao. Drvo primorskoga bora je izvrsno za gradnju brodova, a osobito ono sa otoka Korčule i Mljeta.* Čempres (Cupressus sempervirens) raste kod nas samoniklo, osobito u južnoj Dalmaciji. Do pred malo godina postojala je u blizini Orebića krasna šuma čempresa od kakvih 7 ha. površine, ali je na žalost izgorjela. O ovoj šumi čempresa ima spomena i u dijelu „Dalmacija opisana i ilustrovana." Čempres je krasan i veličanstven, bilo kao osamljeno stablo, bilo u skupinama. Ta koga se nijesu dojmile glasovite Bôcklinove slike? Na otoku Korčuli ima nekoliko čempresa, koji su vrijedni spomena, n. pr. ogromni čempres pred župnom crkvom u Kčari, koji ima 330 m. opsega u deblu (SI. 2.), i skoro isto tako veliki pred župnom crkvom u Smokvici. Jedan od najslikovitijih krajeva blizu grada Korčule jest svakako Glavica Sv. Antuna, do vrha koje vodi krasan drvored starih čempresa posađenih godine 1708. Vrlo krasnih predjela zasađenih čempresima imade u okolici Dubrovnika, osobitu u Lapadu. Ogromne čemprese na starom grobištu u Kuni ovjekovječio je slikar Medović svojim kistom. U dvorištu franjevačkog samostana u Hvaru nalazi se jedan stari čempres, koji se odlikuje osobitim oblikom krošnje; sve su mu grane svinute k zemlji u tolikoj mjeri, da je tako što kod čempresa, pa i kod vodoravnog čempresa (C. sempervirens horinzontalis) prava rijetkost. Zato je ovaj čempres na glasu, te ga svaki posjetitelj Hvara pogleda. * Zadnjih godina počelo se saditi u Dalmaciji kanarski bor (Pinus canariensus), koji se odlikuje bujnom vegetacijom, pravilnim uzrastom i lijepom zelenom bojom proljetnih izdanaka, koja se prelijeva na ljubičasto. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 41 <-- 41 --> PDF |
- 95 — Za drvorede je zgodniji »Cupr es s us sempervirens pyramidalis, nego li C. sempervirens horizontalis, jer je prvi bujnije krošnje i slikovitijeg oblika. U zadnje vrijeme se je tu i tamo posadilo nekoliko reda čempresa. Na nekim mjestima su im podkresali donje granje, da brže raste u vis, što je vrlo neukusno i bez smisla, jer se prava ljepota čempresa sastoji baš u tomu, da bude skoro od podanka razgranjen, dakle na niskom deblu. U nekim mjestima naše obale sade čemprese samo u grobištima, i smatraju to stablo samo za tu svrhu, k-ae n. pr. u sjevernijim krajevima žalosnu vrbu (Salis babilonica). Nu dosta je pogledati slikovite krajeve u južnoj Dalmaciji, da se o čempresu dobije sasma drugi dojam; tu čempres rade pobuđuje na razmišljanje, nego li na turobnost. Ako se drvoredi čempresa posade izmjenice sa pitomim borom, panorama će izgledati kud i kamo življa i krasnija. (Nastavit će se.) Osobne vijesti. Imenovanja u šumarskoj službi. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imenovao je apsolventa kr. šumarske akademije Adam a Mikić a šumarskim vježbenikom sa sustavnim berivima kod ogulinske imovne općine; šumarskog vježbenika B o zidar a Neuhold a kotarskim šumarom u X. činovnom razredu u privremenom svojstvu sa sustavnim berivima kod ogulinske imovne općine; šumarskog vježbenika Mihajla Brankovića kotarskim šumarom u X. činovnom razredu sa sustavnim berivima kod I. banske imovne općine.* Premještenja u šumarskoj službi. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je iz službenih obzira premjestiti kr. kot. šumara Slavka Zastavnikovića od kr. kotarske oblasti u Čabru k onoj u Delnicama. Imenovanja u Zemaljsko gosp. povjerenstvo za šumske proizvode u Zagrebu. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je u „Zemaljsko gospodarsko povjerenstvo za šumske proizvode u Zagrebu" imenovati za skupinu 1) §-a 11. naredbe od 22. siječnja 1918. broj IV—3468-1917., o uređenju prometa šum* Pošto ja „S, L." bio već prije štrajka tipografskog osoblja sJožen, izaći će novija imenovanja u broju za svibanj i lipanj. |