DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 3 <-- 3 --> PDF |
eroj 3 i 4. OŽUJAK I TRAVANJ 1918. GOD. .1 ŠUMARSKI LIST Pretplat a za nečlanove K 12 na godinu. — Članovi šumar, društva dobivaju list bezplatno — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće K 20. — Za redovite Hanove I. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za »Šum. liste K 4 u ime pretplate. — »Lugarski viestnikc dobivaju članovi lugari badava. Pojedini Kroj »Šum. Ustat stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedništvo društva. Uvrstbina za oglase : za 1 stranicu 32 K ; za pol stranice 18 K ; za trećinu stranice 14 K ; za četvr stranice 12 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust. Uredovna zbirka šumarskih propisa. . Kr. zem. vlada, odio za narodno gospodarstvo, izdala je „Uredovnu zbirku šumarskih propisa", koju je zajedno s građom uredio i vlastitim tumačenjem, te rješidbama popratio dr. Antun Goglia, odsječni savjetnik kr. zemalj. vlade i učitelj šumarskog zakonoslovlja u kr. šumarskoj akademiji u Zagrebu. „Zbirka" u svemu ima 834 stranica. U ovom času velike borbe naroda za svoj opstanak stavljeni su na šume sviju naroda veliki zahtjevi. Uslijed rata mnoge su šume jako iscrpljene, ako ne i posve uništene. U pravi čas dolazi pisac, da kroz niz godina sabranu građu i opsežni materijal sredi i pruži nam zbirku postojećih šumarskih propisa, pomoću kojih ćemo naše šume ne samo što bolje u sadašnjoj njihovoj stvaralačkoj snazi uzdržati, nego i šumsko gospodarstvo u budućnosti pridići i unaprediti. Postojeće propise potrebno je poznavati, jer na postojećem temelji se rad za budućnost. U svakom gospodarstvu između prošlosti i sadašnjosti postoji neki stalni kontinuitet rada i poslovanja, a još više treba da postoje čvrste veze između sadašnjosti i budućnosti u šumskom gospodarstvu, gdje je vrijeme između sjetve i žetve vrlo dugačko, te učinjene pogreške u sadašnjosti teško se osvećuju tek u dalekoj budućnosti. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 4 <-- 4 --> PDF |
-58 Ako dakle na polju šum. gospodarstva u sadašnjosli radimo onako, kako savremena šumarska nauka uči, a držeći se pri tom postojećih propisa, to time izgrađujemo najčvršće temelje našeg materijalnog blagostanja, a potom i narodnog opstanka. f, Jasno je, da će naše šume u budućnosti imati veću ulogu, nego dosada, kada nam je uslijed rata narodno gospodarstvo u velike oslabljeno i iscrpljeno. Sa sjegurnošču možemo reći, da će se na šume stavljati daleko veći zahtjevi nego li dosada. Velika je zasluga pisca što je pregledno predočio sve propise i naredbe izdane u svrhu sačuvanja šuma i unapređenja šum. gospodarstva, te što možemo tim lakše na osnovu ovog njegovog pregleda viditi, što nam u tom pogledu manjka, da manjkajuće što prije s korisnim i potrebnim nadoknadimo. Ne manja je zasluga, što je pojedine ustanove postojećih zakona ne samo jasno i jezgrovito rastumačio, nego što je tomu dodao riješidbe bečkog vrhovnog kasacionog sudišta, bečkog upravnog sudišta, te kr. zem. vlade i našeg vrhovnog sudišta kr. stola sedmorice. Na taj način dobila je „Zbirka" pored svoje praktične koristi i znanstvenu vrijednost, što joj daleko veću prednost daje pred izdanjem šumskog zakona od g. 1900., koje je pisac zajedno s pokojnim šumar, nadzornikom A. Borošićem izdao. Od onda do danas mnogo se kod nas promijenilo, pa pisac u pravi čas pruža svoju „Zbirku" našim šumarskim oblastima, koje će djelo na polju našega Šum. gospodarstva ostati od trajne vrijednosti. U „Narod. Novinama" od god. 1917. broj 296 prika zao je banski savjetnik Franjo Haladi široj javnosti ovu „Zbirku", ocrtavši u kratkim potezima njenu važnost za naše šum. gospodarstvo. Ovaj prikaz, koji potječe iz pera uvaženog pravnika i dobrog poznavaoca naših šumarskih prilika, jest sâm po sebi najbolja preporuka za ovu „Zbirku", te za širu javnost ne bi imao ništa više o tom reći. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 5 <-- 5 --> PDF |
*— JJQ j^ë No ako se i pored svega toga laćam posla, da U „Sum. Listu" kažem koju riječ više o toj »Zbirci", činim to iz dva razloga. Prvo zato, da prikazem pojedine dijelove »Zbirke", učiniv svoje primjetbe; a drugo činim to iz osjećaja dužnosti, da kao profesor šumarske politike u kr šumarskoj akademiji istaknem neke šumsko-političke momente, koji kod drugih naroda već odavna postoje i koji bi se mogli na naše prilike primjeniti. Ogromna građa u „Zbirci" razvrstana je u deset poglavlja. U prvom poglavlju donesao i obradio je pisac „šumski zakon s odnosnim naredbama", što zaprema malo ne jednu trećinu ove opsežne „Zbirke". U ovom poglavlju su malo ne svi §§-i šumskog zakona od 1852. jasno protumačeni, te mnoge naredbe kr. zem. vlade i riješidbe gore spomenutih vrhovnih sudišta dodane, koje su u pravnom tumačenju vrlo zanimive i poučne. Šumski zakon je donesen u starom tekstu, koji je u jezičnom pogledu zbog mnogih stilističkih i gramatičkih pogrešaka dosta manjkav. Mlađi naš šumarski naraštaj ne razumije pravo sadržaja pojedinih paragrafa. Čovjek mora više puta čitati dotični paragraf, da njegov sadržaj može razumjeti i shvatiti, što je zakonodavac želio reći. Koliko znam, nije stari hrvatski prevod šum. zakona kod nas uzakonjen, nego njemačko izdanje tog zakona jest original, na koji se često pozivamo, pa se tim prije mogao prirediti noviji prijevod šum. zakona, kojeg bi danas mogli lakše razumjeti, jer ne smijemo zaboraviti, da je jezik naroda živo biće, koje se neprestano razvija i usavršuje. Dobro bi bilo, da je spomenuto, da je šumski zakon od g. 1852. postojao i vrijedio u kraljevini Ugarskoj sve do g. 1879., kada su Mađari za sebe stvorili nov šum. zakon, koji je mnogo strožiji i napredniji, te njihovim prilikama bolje odgovara, nego austr. šumski zakon od g. 1852. Ne bi bilo na odmet, da je naročito spomenuto, da se na državne šume u Hrvatskoj |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 6 <-- 6 --> PDF |
- 60 i Slavoniji ima primjenjivati zakon od g. 1852., a ne mađarski zakon od g. 1879., što mnoge mlade šumare, koji iz Ugarske ovamo dolaze, u bludnju zavada. Poznata je stvar, da mnoge ustanove starog Šum. zakona od g. 1852, ne odgovaraju više novim životnim prilikama i današnjim potrebama, za što je najbolji dokaz činjenica, da je već g, 1878. austrij. ministarstvo poljodjelstva bečkom parlamentu podneslo novu osnovu šumskog zakona, koja žalibože nije došla do rasprave, jer su se sve reforme razbile na pitanju kompetencije između centralnog bečkog parlamenta (Reichstag) i pokrajinskih sabora (Landtag», Uslijed toga su u pojedinim zemljama, zastupanim u carevinskom vijeću, stvoreni posebni zakoni, koji samostalno uređuju šumske prilike pojedinih pokrajina. Nema sumnje, da se u pitanju stvaranja šum. zakona mora postupati vrlo konzervativno i oprezno, jer je šumsko gospodarstvo samo po sebi konzervativno, te ne podnosi čestih promjena u sistemu gospodarstva, a još manje na polju zakonodavstva. Nu ako uzmemo u obzir, da šum. zakon od g. 1852. stoji kod nas na snazi više od pola stoljeća, a u tom vremenu da se mnogo promijenilo u životu našega naroda, to je jasno, da je već skrajne vrijeme, da se kod nas stvori novi šum. zakon, koji će sadanjim prilikama i životnim potrebama našega naroda bolje odgovarati. Kako su pojedine ustanove šum. zakona već zastarjele i našim klimatskim prilikama u opće ne odgovaraju, između mnogih slučajeva spominjem samo ovaj: Ako se godišnje sječine u šumi odmah ne pošume, nije to od velike materijalne štete za vlasnika šum. zemzemljišta, nego takav propust i zanemarenje može biti od teških posljedica za vlasnike susjednih zemljišta, a često i za čitav kraj. Uš . z. od g. 1852. određuje se da se godišnje sječine — ako zemljište îîije prikladno ni za jednu drugu gospodarsku kulturu imaju u roku od 5 godina |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 61 — iza sječe posumiti. Nadzorne oblasti mogu renitentnog vlasnika šum. zemljišta na to prisiliti novčanim globama, koje u smislu postojećeg š. z. iznose 1 —10 K po jutru, dočim u Ugarskoj u smislu zakona od g. 1879 iznose globe 20 200 K po jutru. Po mom mišljenju jest rok ponovog pošumljenja od 5 g. predugačak, jer u našoj božijim blagoslovom obdarenoj domovini nakon tog vremena poraste drveće svake vrste i tako visoko poraste, da spriječava i upravo onemogućuje pošumljenje poželjenom i rentabilnijem vrsti drva. Još više u oči upada potreba promjene š. z. od g. 1852., ako se izračuna materijalna šteta, koja proizlazi odatle, ako se izsječene površine odmah ne pošume. Ako uzmemo, da je vrijednost šum. zemljišta B = 400 K, a upravni kapital V « 100 K po jutru, to uz p — 3% iznosi godišnji gubitak (400 + 100) 0-03 = 15 K, a kroz 5 godina (400 + 100) (1035 — 1) = 7965 K po jutru. To je za naše narodno gospodarstvo velik gubitak, jer je važnost šuma za cjelinu naroda općenito priznata. U susjednoj Štajerskoj i Kranjskoj postoji propis, po kojem privatni šumo-vlasnik ima prije sječe šume položiti jamčevinu, iz koje će se ureda radi pošumljenje provesti, ako on zahtjevu dobrog pošumljenja ne bi potpuno i valjano udovoljio. Mnogi su kod nas šume kupili, stabla posjekli, a golo zemljište prepustili samo sebi, da priroda na njemu zašije sjeme raznog drveća. Da slične ustanove imamo u našem šum. zakonu, uvjeren sam, da bi imali manje bujica i vododerina, te da bi obronci mnogog našeg gorja, kao n. pr. Pakračkih gora, Psunja, Ivančice i dr., bili drugom vrsti drva u gušćim sastojinama obrašteni, a ne kao što su danas, obrašteni korovom i dračem svake vrsti. Kod toga moram upozoriti na živu potrebu, da se već jednom.donese zakon o „pošumljenju Krasa", jer će se samo tim načinom moći taj posao sistematski provesti i kraju privesti. U uvodu sam spomenuo, da će se nuzgredni šumski užici u buduće u veliko cijeniti, a kr, zem. vlada nije do |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 8 <-- 8 --> PDF |
- 62 sada izdala naredbe, kojom bi se propisivao način uživanja i ustanovljenja vrijednosti šum. nuzužitaka, kao n. pr. stelje, žirovine, paše i dr., što je svakako jedna manjkavost i praznina, koja bi se imala popuniti. Podizanjem našega stočarstva rasti će sve više vrijednost šum. stelje, kao nastor za blago. Poznato je i znanstveno utvrđeno, da uredno sabiranje šum. stelje u odraslijim šumama nije za rast drveća štetno. Ako ikada, a ono u sadanje doba bio je zgodan čas, da se izdala naredba, da se u državnim, imovno-općinskim i u šumama velikih vlastelinstva uz malu odštetu dozvoli narodu sabiranje šum. stelje. U onom dijelu „Zbirke", gdje se govori o zaštitnim i zabranbenim šumama, dobro bi bilo, da je spomenuto nešto više o tim šumama. Tako držim, da bi bilo uputno, da je spomenuta šumska literatura* o tom za nas važnom predmetu; nadalje da su spomenute barem glavne ustanove o zaštitnim šumama u Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj itd. Jednako je za nas važno pitanje namještenja šumarskih činovnika u privatnoj šumarskoj službi, o čemu se kratko govori kod § 22. š. z. Ovdje je naime donesena jedna naredba iz g. 1858., po kojoj se za privatne šume od „pri mjerene veličine" moraju namjestiti šumari, a drugom naredbom iz g. 1883., kr. zem. vlada nalaže bivšim podžupanijama, da „županijski nadšumari paze na to, da privatni šumo-posjednici za svoje šume namjeste kvalifi kovano osoblje, a uprava sa šumama, da se ne povjerava ljudima bez kvalifikacije". To je sve, što se kod nas o tom za nas važnom pitanju propisuje, a to je nažalost i odviše malo, a da bi preko toga mogli ćutke preči. Skrajnje je vrijeme, da naša kr. zem. vlada izdade naredbu, po kojoj bi se u privatnoj službi oblasno priznati imale samo one osobe za šumarske stručnjake, koji su u * Vidi dr, M. Endre«: Ftrstptlitik 1005. str. -B7-352 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 9 <-- 9 --> PDF |
- 63 - Zagrebu kod kr. zem. vlade položili državni ispit za samostalno vodenje šum. gospodarstva. Šumarska akademija postoji već 20 godina, a njene apsolvente može se na prste izbrojiti, koji su dobili namještenje kod naše vlastele. Da je to pitanje kako treba uređeno, bio bi broj slušača u kr. šumarskoj akademiji mnogo veći, a mnogi domaći sin našao bi hljeba u domovini, kojeg mu sada stranac oduzima. U tom pitanju mogla bi se naša vlada ugledati i a ugarsku vladu, koja je odredila, da u Ugarskoj šumarom uopće može biti samo onaj, koji je šumarske nauke svršio u Sćavnici i državni ispit položio u Budimpešti. Od god. 1910. kada je priznata ravnopravnost naše šumarske akademije s visokom šumarskom školom u Sćavnici, primaju se i naši apsolventi u držav, službu u Ugarskoj, ali moraju drž. ispit položiti u Budimpešti. Potrebu izdanja ovakove naredbe najbolje opravdava činjenica, da u našoj domovini ima u privatnoj službi oko 60 šumara, koji nijesu kod nas položili ispita kod kr. zem. vlade za samostalno vodenje šum. gospodarstva. Osim toga trebalo bi zakonom urediti i pravne odnošaje ovog osoblja, kao što je to u Austriji učinjeno. Današnji socijalni položaj tog osoblja ne može dugo ostati, jer ovo osoblje ima samo dužnosti, a nikakovih prava. Pitanju iznošenja šum. proizvoda iz šume posvetio je pisac osobitu pažnju. Sa velikim marom i trudom obrađeno je ovo poglavlje, što dokazuje tumačenje i mnoge riješidbe uvodno spomenutih bečkih vrhovnih sudišta, kao i austrij. ministarstva poljodjelstva, koje će mnogima u praksi dobro doći. Biti će od interesa, ako ovdje spomenem, da oblasti u Austriji mogu privatn e puteve, šumske željeznice i druga prometila uzeti (rekvirirati) za iznošenje šum. proizvoda. Isto tako vrijedno je znati, da se u smislu mađarskog šumskog zakona od .. 1879. mogu šumske željeznice graditi preko tuđeg zemljišta, ako za to i ne predleži privola vlasnika dotičnog zemljišta, dočim kod nas u smislu š. z. od |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 64 — g. 1852. ne može se to provesti, nego se šumska željeznica može graditi tek uz privolu vlasnika dotičnog zemljišta. Ova ustanova š. z. u velike sprečava racionalnije iskorišćivanje šuma, te se ona ima što prije zamjeniti s drugom ustanovom, koja će omogućiti bržu i lakšu izgradnju šum. željeznica, bez kojih naše šume ne će dobiti svoje prave vrijednosti. Poznamo slučajeve, gdje je iz prkosa vlasnika susjednog zemljišta bilo nemoguće racionalno iskorišćivanje jedne prostrane šume. Nakon rata biti će mnogo materijala za gradnju šum. željeznisa, a naše imov. općine ne smiju propustiti priliku, da kroz svoje šume do željez. stanice ne izgrade stalne šum. željeznice, koje se kupcu šume mogu uz odštetu prepustiti na uporabu, kako se to danas običaje činiti kod državne šumske uprave i vlastelinstva đakovačkog. > O šumskim požarima i štetama od kukaca u šumama doneseno je opširno tumačenje, koje pitanje osim toga mnogo razjašnjuju vrhovne riješidbe uvodno spomenutih sudišta i kr. zem. vlade. Po mome mišljenju bilo bi dobro, da je doneseno kratko stručno tumačenje o načinu ustanovljenja štete od požara, koji prouzrokuju željeznice u šumama i da je zgodnim primjerom to razloženo, kako bi i nestručnjak mogao razumijeti postupak kod ustanovljenja takove štete. To bi bilo još tim potrebitije, jer kr. zemalj. vlada u tom predmetu nije dosada izdala načelne riješidbe ni naputka glede obračunanja šteta od požara u šumama od šeljeznica. Ne mogu propustiti, a da se ne osvrnem na naredbu kr. zem. vlade od 27./I. 1911. broj 61.615 o tamanjenju gusjenica u šumama, koja u ostalom sadržaje tvrdnju, da uzrok sušenju hrastika nije t. z. „medljika", te da je navodno kr. zem. vlada dala po stručnjacima istražiti prave uzroke sušenju hrastika, a rezultat tog istraživanja jest, da se „sušenje ima pripisati u prvom redu višegodišnjem obrstivanju hrastika po gusjenicama . . .", a da su „šumski organi krivi tom, jer se za vremena nisu pobrinuli za uništenje gusjenica : i sprečavanje njihova raznaja." Bolest „medljika" nije još |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 11 <-- 11 --> PDF |
- 65 — znanstveno ispitana, kako to mnogi tvrde1, a šumski organi držim, da nisu krivi tomu, što gusjenice obrstavaju hrastike, jer oni nisu u stanju gusjenice uništiti kada se u velikom broju pojave, jer je to prirodna nepogoda. Za taj posao preslabe su sile pojedinca, nego se mora posebno organizirati i taj pojav neprestanom ispitivanju podvrći, što je zadaća šum. pokusne postaje, koja se i kod nas mora osnovati. Poglavlje o lugarstv u obrađeno je vrlo pomno. Ovdje su donesene sve naredbe i riješidbe vrhovnih sudišta, koje uredjuju prava i dužnosti lugarskog osoblja. Iz tih mnogih propisa vadimo ovo: Lugari se smatraju javnom stražom i u službi smiju nositi oružje. Lugarska puška slobodna je od poreza, dok ju lugar nosi u šumi, koju Čuva; a ako se puška upotrebljuje u svrhu izvršivanja lova, čini se time prestupak koji se kazni globom 20—40 K. Zvanično odijelo za lugare drž. šumske uprave i za kr. nadlugare propisano je posebnim naredbama, a njima propisane vanjske znakove na odjelu ne smije nositi lugarsko osoblje kod imovnih općina i zemlj. zajednica. Čuje se s više strana prigovora, da bi se naredba o službenom odjelu kr. nadlugara imala promjeniti, jer sadržaje više manjkavosti. Postupak kod zapljene šumskih proizvoda i oružja opisan je s mnogim naredbama. Pojednoj naredbi kr. zem. vlade iz g. 1903. lugarima drž. šumske uprave i imovnih općina, te kr. nadlugarima ne pripada nikakova uhvatnina za prijavljene šumske kvare, a naprotiv lugarima zem. zajednica može se u ime plaće dopitati trećina od prijavljenih i utjeranih šumskih odšteta, ako im je to zajamčeno ugovorom, skopljenim prigodom njihova namještenja. 0 prekršajima. Ovdje je pisac odnosne zakon, ustanove temeljito protumačio, dodavši tomu još mnoge riješidbe kr. zem. vlade, kr. stola sedmorice i bečkih vrhovnih sudišta, čije pravno tumačenje jest vrlo zanimivo i poučno. Od mnogih nekoje ćemo spomenuti. U smislu riješidbe bečkog 1 Vid raspravu prof. dr. Neger: „Tharandter Forstliche hefte 1915. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 66 — upravnog sudišta prisvojenje stelje i jagoda jest šumski kvar, koji spada pred političku oblast. Grane sa šum. drveća, koje vise na susjedno zemljište ne smije susjed okresati. Uzimanje meda iz hrasta u šumi i njegovo oštećenje nije šumski kvar u smislu š. z., nego se može kvalificirati krađom. Po mnijenju kr. drž. nadodvjetničtva cvikani štapovi ne spadaju u smislu § 60 š. z. među grmlje jer štapovi u trgovini predstavljaju dosta znamenit tehnički sortimenat drva pa prekršaji u tom pogledu spadaju pred sud. Ako štetočinac šumskog kvara umre prije, nego što prvostepena odluka postane pravomoćna, ukida se cijeli postupak radi kvara. Bezpovlasno prisvojenje izrađenog i složenog drva u šumi nije šumski kvar, već je krađa, koja spada pred sucL Juridička osoba (dion. društvo) ne može biti presuđeno radi prekršaja § 60 š. z. Ovlaštenik z. z. može doznačeno mu građevno drvo prodati, dočim pravoužitnik imovne općine ne. Po jednoj naredbi kr. zem. vlade mogu lugari od vlasnika zaplijenjene marve primiti jamčevinu u novcu za sigurnost naknade počinjene štete, ako takovu ponudi vlasnik u svrhu, da mu se odmah povrati zaplijenjeno blago. Žitelji, koji šumske štete često prave, ne mogu se radi toga podvrgnuti neprestanom redarstvenom nadzoru i među sumnjivce uvrstiti. Ustanove za namirenje šum. kvara protumačene su vrlo temeljito, a pregledno su poredane i odnosne naredbe kr. zem. vlade i napred spomenutih sudišta, od kojih neke ovdje spominjemo : Po jednoj riješidbi stola sedmorice mogu se šum. štete utjerati ovrhom na nekretnine samo onda, ako je ovrha na pokretnine bezuspješnom ostala. Platež paševine za stanovitu paševnu sezonu ne riješava dužnosti naknade štete, počinjene pašom blaga umi |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 67 — » tar trajanja te sezone, ali prije plateža paševinske pri stojbe. U smislu provedbene naredbe k zakonu od- 22.-/1. 1894. o uređenju šum. tehničke službe, ima se kod oblasno određenih procjena i izvida na licu mjesta upotrebiti u prvom redu šumsko-tehničko osoblje političke uprave, izuzevši slučaj, gdje takovih nema i gdje je pogibelj u odvlaci, imaju se upotrebiti ini osposobljeni stručnjaci. Privatne stručnjake dozvoljeno je stručnim izvidima pozivati uz kr. šum. tehničare samo na zahtjev i trošak stranke. Po jednoj riješidbi beč. upravnog sudišta, šum. tehničari upravnih oblasti imaju se smatrati nepristranim vještacima, u koliko se ne radi o šumama, u kojima oni vode šumsko gospodarenje. Ne upliva na njihovu nepristranost okolnost, što je postupak poveden na njihovu prijavu. Odredba, da šum. prijavnice, podnesene od raznih stranaka oblastima ima kr. kot. šumar ureda radi besplatn o obrediti, držimo, da bi se mogla protegnuti samo na male ,posjednike šuma ispod 20 j . površjne, dočim za veće posjednike šuma ne, jer onaj, koji posjeduje veću šumu, ubraja se među materijalno dobro stojeće ljude, te za uslugu, koju mu država pruža, treba da plati stanovitu pristojbu. Nadalje držim, da bi na mjestu bila odredba kr. zem. vlade, da se privatnim posjednicima šuma zabrani zaračunanje i ubiranje pristojba za šum. prijavnice. Poznam slučaje, gdje su zaračunate pristojbe za prijavnicu dva do tri puta bile veće od cjenikom obračunate šum. štete. Vrijedno je spomenuti riješidbu kr. banskog stola, da sudovi šum. prijavnice, podnesene im radi krađe stabala ili drva ne odstupaju kr. kot. oblastima na obređenje po kr. kot. šumarima, nego da sudovi visinu štete ustanovljuju po načelima kaznenog postupnika. Po jednoj naredbi kr. zem. vlade za obračunavanje počinjenih šumskih šteta u državnim šumama ima se rabiti _cje |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 68 — nik, sastavljen po županij. upravnom odboru, a odobren po kr. zem. vladi. Konačno nam je spomenuti naredbu kr. zem. vlade, glede načina obračunanja šteta, počinjenih u šumi po divljači, koja u neku ruku služi kao uzorak. Naredba doduše, spominje ispravnu formulu troškovne vrijednosti sastojine, nu za to navedeni primjer zlo je izveden. Tako se u naredbi veli da vrijednost zemljišta šume, u kojoj jeleni prave štetu, iznosi 29 K, a kapitalna vrijednost upravnog troška 89 K. Jedno i drugo je krivo, te ovaj primjer najmanje je prikladan da bude uzorkom za izračunanje štete u šumi. U „Šum. listu" odg. 1911. broj L, 2. i 5. pobliže sam opisao način obračunanja šum. šteta, što ih divljač u šumi čini, obrazloživši pojedine slučaje s mnogim primjerima. Osim toga sam donesao i obrazac za računanje šum. šteta od divljači, propisan instrukcijom od g. 1911. u vel. vojvodini Badenskoj. Ne bi bilo na odmet, da je pisac ovu raspravu u „Zbirci" barem spomenuo, jer sam uvjeren, da će ona mnogima dobro doći. Time bi izcrpili prikaz šum. zakona od g. 1852. U II. i III. poglavlju sadržale „Zbirka" propise o organizaciji šumsko tehničke službe" i o „struč. noj upravi i šum. gospodarenju". Ovdje je donesena privremena naredba kr. zem. vlade . od 4./III. 1871. broj 2144 o upravi, gospodarenju i uživanju općinskih šuma, koja je doduše novijim zakonima stavljena izvan snage, nu mnogi propisi još danas vrijede, nadalje dobro je pisac učinio, što je donesao „Obrazloženje kr. zem. vlade" i „Raspravu" u saboru k zakonu od 26./III. 1894. o stručnjoj upravi, kojim zakonom je udaren temelj današnjoj organizaciji šumarske službe. Jedno i drugo će mlađem šumarskom naraštaju dobro doći, da shvati postanak tog zakona. Držim potrebnim, da se ovdje osvrnem na nekr glavne naredbe i riješidbe. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 15 <-- 15 --> PDF |
-m Tako po jednoj naredbi kr. zem. vlade iz g. 1898. mogu ovlaštenici z. z. svoja deputatna drva prodati, a utržak razdijeliti pro rata parte, a po drugoj naredbi iz g. 1908. može ovlaštenik slobodno raspolagati sa ogrijevnim drvom, koje mu je doznačeno kao njegov dio skupnih užitaka. Ovlaštenik z, z. ne može dobiti građu iz zajedničke šume za kuću, koja se gradi izvan područja zem. zajednice. Po jednoj načelnoj riješidbi kr. zem. vlade iz g. 1903. može se potrajni prihod šume ustanoviti pomoću uži t nog postotka, što nije sasvim ispravno i može u praksi voditi do krivih rezultata. Formula užitnog postotka ew = n . Vw * n vrijedi za normalno uzrasle, a ne za dosta proređene šume zemlj. zajednica, te ima više teoretsku, a manje praktičnu vrijednost. Držim, da ne bi bilo na odmet, da je ovoj naredbi donesen mali komentar i da je uporaba formule zgodnim praktičnim primjerom razjašnjena. U naredbi kr. zem. vlade od 15./VII. 1894. br. 34.291 nije postavljen ključ za tangentu, koju zemlj. zajednice doprinose k plaći kr. kot. šumara za vođenje stručne uprave u njihovim šumama. Od g. 1894., kada je gore spomenuti zakon stupio na snagu nije se u pitanju doprinosa z. z. za upravu njihovih šuma ništa promijenilo, akoprem su se njihove gospodarske prilike i drugi odnošaji u velike promijenili. Savremena šumarska politika* za odmjeru tangente općinama za upravu njihovih šuma poznaje slijedeće sisteme za odmjeru: 1. godišnji Čisti prihod šuma, 2. zemljarinu, 3. površinu, 4. namirenje svih troškova oko uprave 5. međusobni sporazum od slučaja do slučaja između države i općine. Ne znam, koji je od ovih sistema primijenjen za odmjeru tangente našim zemlj. zajednicama, pa ču se za to drugom prilikom na ovo pitanje opširnije osvrnuti. * Dr M. Eodres : Forstpolitik 1905. Str. 455. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 16 <-- 16 --> PDF |
: U smislu § 12. zakona od 26./III. 1894. može se protiv lugara zem.lj zajednica disciplinarno postupati, a kazna može biti samo odpust iz službe, a ne može se disciplinarno kazniti novčanom globom. Prema tomu ces naredba ôd 10./III. 1860. o karnosnom postupku protiv urednika i službenika ne može se protegnuti na lugare zemlj. zajednica, jer je njihovo namještenje privatne naravi, koje dobiva javno-pravni karakter samo time, što se ti lugari kao zaprisegnuti imadu smatrati kao javna straža. Za lugare gradskih općina u disciplinarnom postupku vrijede disciplinarni propisi zakona od 21./VI. 1895. o ustrojstvu gradskih općina. Lugar z. z. zajednica ne može se smatrati služinčet o m, te se na nj ne mogu protegnuti ustanove zakona od 25./III. o zdravstvu. Zaokruženje šuma z. z. u lugarske srezove odobrava žup. uprav, odbor i to na osnovu zaključka glavnih skupština ovlaštenika z. z. Zastupstva upravnih općina i općinska poglavarstva ne imadu pri tom djelokruga. Doprinos za službeno odijelo lugarima z. z. može se u proračun staviti samo privolom zemlj. zajednica. U IV. poglavlju pregledno su složeni propisi o „dražbi stabala". Držim, da bi dobro bilo, da su u ovom poglavlju donesena glavna pravila o dražbi stabala, kako ih novija šum. literatura sadrži.* U ovom poglavlju spomenuti slučajevi iz prakse, kao i načelne riješidbe kr. zem. vlade, koje se na to odnose, zasjegurno će mnogima u praksi dobro doći. U poglavlju II. i III. sadržane su mnoge naredbe kr. zem. vlade, koje uređuju putovanja kr. kot. šumara na teret zemlj, zajednica. Od mnogih spominjem naredbu kr. zem. vlade iz g. 1909., kojom se ne dozvoljuje, da kr. kot. šumar »prisustvuje- glavnoj skupštini ovlaštenika zem. zajed * Vidi: Dr. L. Hufnagel: „Handbuch der kaufmanischen Holzverwertung und des Holzhandels". IV. Aufl. Berlin 1917. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 17 <-- 17 --> PDF |
i* nica, u kojoj će se pretresivati dražbeni uvjeti o dražbenoj prodaji stabala zem. zajednica", nego se određuje, da kr. kot. šumar ima dražbene uvjete sastaviti i odboru z. z. priposlati, ,kojemu prosto stoji, daše pismenim putem informiraj) kod kr. kot. šumara za slučaj, da mu je pojedina Ustanova drazbenih uvjeta nerazumljiva4. Ja držim, da između kr. kot. šumara i odbora z. z. zajednica mora postojati tjesna veza, te da se putovanja kot. šumara u * šume z- z, imaju prosuđivati s drugog gledišta, nego Što je sada običaj. Po koristi, koju šumari z. z. namaknu unovčenjem šumskih prihoda, kako glavnih tako i nuzgrednih prihoda, imala bi se vanredna putovanja prosuđivati. U tom slučaju jesu putni troškovi kr. kot. šumara prema koristi, koju z. z. odatle ima, vrlo maleni. Za zloporabu ima drugih sredstava, nu ne može se u tom pogledu jednako postupati. Ja držim, da nije u interesu šum. gospodarstva z. z. da se mnoga putovanja kot. šumara ubrajaju u redovita, kao ni to, da se mnogi izvidi u šumama z. z. obave „prigodom inog vanjskog uredovanja". Konačno upozorujem na u ovom poglavlju sadržanu naredbu kr. zem. vlade iz g. 1916., prema kojoj se jamčevine šumskih trgovaca imaju njima povratiti tek onda, kada je po kr. poreznom uredu odmjerenu pristojbu i biljegovinu odobrila najviša financijama oblast. U V. poglavlju iskazane su naredbe´ kr. zem. vlade o »šumskim glavnicama zem. zajednica". Glavnice z. z. pohranjene kod kr. zem. blagajne, iznosile su krajem g. 1916. ukupno 13,840.398 K. Ova velika svota predstavlja većim dijelom vanredni prihod šuma zem. zajednica, a do sada nije izišla naredba kr. zem. vlade kako se ima računati vanredni prihod i lučiti od redovitog prihoda. Krajem iste godine imale su imovne općine kod kr. zem. blagajne pohranju svotu od 56, 650.463 K. Ukupno šum. glavnice zem. zajednica i imovnih općina iznose 70,460.861 K. Kupljeni razni vrijednosni papiri nose im 4—4V»%, a za |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 72 — naše narodno gospodarstvo bilo bi mnogo bolje, kada bi se taj novac upotrijebio u svrhu, da se osnuje jedan jak novčan zavod, koji bi našem narodu davao zajmove na dulje vrijeme i recimo uz viši kamatnjak, nego li što je onaj od vrijednosnih papira, Ako bi se recimo davali zajmovi uz 6% kamatnjak, profitirale bi imovne općine, zem. zajednice i narod. Tako jak novčan zavod mogao bi preuzeti u svoje ruke kolomizaciju domaćeg pučanstva iz Like i Zagorja u plodnu Slavoniju, kao i parcelaciju velikih posjeda, kanalizaciju naših rijeka i potoka, te preduzimati razna druga narodu korisna poduzeća. Uz tako jak novčani zavod podigao bi se još više ugled našem šumarskom staležu, jer bi i šira javnost znala da taj narodni imetak potječe iz naših Šuma, kojim upravljamo mi šumari. Naš narod je uvjeren, da taj imetak nema služiti samo u korist današnje generacije, nego da ga valja sačuvati za potomstvo u korist cijelog naroda. Za pohvaliti je, da zem. zajednice upotrebljuju svoje glavnice za nabavu šuma, livada i pašnjaka. Na taj način biti će u buduće lakša opskrba s drvom za gorivo i građu, a kupom livada i pašnjaka, potpomaže se intenzivnije marvogojstvo, koje se može smatrati glavnim vrelom, od kuda narod crpe svoju snagu i moć. Isto tako je od velike koristi, što su neke imovne općine svoj šumski posjed proširile kupom privatuih šuma. U VI. poglavlju obradio je pisac s mnogo pomnje pitanje o izricanju presuda iz ogluhe i kaznenim odredbama u upravnom postupku. To je za nas šumare od velike važnosti, jer sve do danas nemamo jedinstvenog upravnog postupnika, te što su propisi glede toga rasijani u pojedinim zakonima i naredbama. U ovom se poglavlju susrećemo s jednim statističkim podatkom, koji naše šumsko gospodarstvo u loše svjetlo stavlja. U trogodištu od 1902—1904 broj šumskih prijavnica iznosio je .629.200 komada, a jedva je moguće, da je taj broj kasnije pao. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 19 <-- 19 --> PDF |
-73 U VII. poglavlju je pisac donesao i protumačio propise o uređenju bujica (vododerina). Kako je poznato uslijed prekomjernog i nesistematskog uživanja i sječe šuma nastale su kod nas po cijeloj zemlji mnoge bujice i vododerine. Mirni gorski potoci sječom šuma po obroncima pretvoreni su u divlje gorske bujice, koje iz visokih gora donose sa sobom mnogo drvlja i kamenja, rušeći sve što im na putu stoji, a na nižim mjestima zamuljući na tisuće jutara plodnih oranica i livada, te tako mnoge i mnoge osobe lišavaju njihove dosadanje eksistencije. Zakonom o uređenju bujica prihvaćen je kod nas šumarski sustav sprečavanja bujica, t. j . da sa tehničkim radnjama uporedo ide i pošumljenje gorskih obronaka počevši od gornjeg toka potoka. Do sada su šumari izveli mnoge bujice sa zamjernom vještinom i okretnošću, te je za požaliti, da se u novije vrijeme tomu predmetu ne poklanja nužna pažnja i ne odgaja praktički za to potrebno osoblje. Dobro bi bilo, da su ukratko doneseni neki podaci o izvedenim bujicama, koji će ostati u službenim spisima široj javnosti posve nepoznati. Koliko je bujica dosada izvedeno, koliko su novčana srestva za to upotrebljena, kolika je površina bujičinih područja, koliko je biljka u bujičnom području zasađeno? Sve to i širu javnost može zanimati. Držim da je nužno, da se već jednom i kod nas organizira služba bujičinih tehničara, te da se izda službeni naputak i tehnička poslovna uputa za bujične tehničare, koji će se iz zemaljskih sredstava izdržavati. U VIII. poglavlju doneseni su propisi o upravi šuma krajiških imovnih općina. Ovdje su redom poredani propisi o postanku i razvoju imovnih općina u vojnoj Krajini. Imovne općine su vrlo važne narodne intitucije, kojima na svijetu nema jednakih; donekle su im slična ruska zemstva. Šumarskom i lugarskom osoblju imovnih općina osobito će dobro poslužiti ovaj dio zbirke, gdje će naći ne samo organizatorne propise, nego i one, kojima je ure 2 ( |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 20 <-- 20 --> PDF |
-. 74 — đen njihov službeni odnošaj prema imovnoj općini. Ništa manje zadovoljit će pravoužitnike imovnih općina izcrpivo tumačenje „Naputka" o uređenju načina i opsega zajedničkog uživanja šuma i šum. tla. Sto više odmiče vrijeme od doba postanka imovnih općina, to više blijedi slika bivših krajiških odnošaja i nekad postojećeg pravnog stanja, pa se primiče vrijeme o reorganizaciji imov. općina. Kako znamo za pravoužitničtvo na uživanje šuma imov. općine, potrebna je dvostruka kvalifikacija, prvo-realna (krajiški posjed) i drugo personaln a (članstvo u obitelji, koja je bila obvezana na davanje krajiških vojnika.) Kod keajiških imovnih općina imamo krajiško pravoužitničtvo, kod zem. zajednica ovlaštničtvo po zakonu od 25/IV. 1894. o uređenju zem. zajednica. Za potonje ne traži zakon nikakove osobne kvalifikacije, jer je ovlašteništvo vezano samo o vlasnost ovlaštenog zemljišta, koja ustanova je u našem nacionalnom pogledu štetno djelovala, jer je zako´n olakotio tuđem elementu da se k nama useli. Ove dvije različite pravne ustanove o uživanju šuma imovnih općina i zem. zajednica, često se zamjenjuju, što zadaje mnogo posla upravnim ob´lastima. Naročito, traže doseljenici — nekrajišinci kao pravni nasljednici krajiških posjeda pravoužitništvo i traže upis u katastar pravoužitnika imovne općine. U tim pitanjima odlučuju gospodarstveni uredi imov. općina i upravne oblasti. Bez poznavanja prakse i judikature ne mogu se ja^zna zapletena pitanja rješavati. Pisac bavi se kao vladin referenat ovim pitanjem već mnogo godina, te je u tom pravcu za cijelo stekao bogato iskustvo, te je u velike zadužio mlađe radnike na tom polju, što im je ovom svojom „Zbirkom" dao rezultate svog specijalnog rada. U IX. poglavlju iscrpljeni su svi propisi o šumarskoj nastavi, šumarskoj statistici, o izmjeri nekretnina zem. zajednica, o namještenju ratnih invalida itd. Sa gore prikazanim izcrpio sam svoje općenite primjedbe, te na temelju svega dosele rečenoga dolazim do ovog rezultata: „Uredovnom zbirkom šumarskih propisa" riješio |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 21 <-- 21 --> PDF |
- 75 je g. pisac svoju zadaću potpunoma, te ću ju svi intefesovani krugovi objeručke prihvatiti, a u našoj oskudnoj šumarskoj literaturi zauzimat će vidno mjesto. Moje gore iskazane primjedbejmaju poslužiti istoj svrsi, kojoj je g. pisac u obilnoj mjeri poslužio, a to jest: čuvanju i unapređienju naših šuma. Ne samo šumaru u praksi, nego i slušačima kr. šumar, akademije dobro će doći ova „Zbirka" kod učenja predmeta šumarski zakoni, pa im zato istu najtoplijepreporučam. Knjiga se može dobiti kod ravnateljstva pomoćnih ureda kr. zem. vlade, odjela za narodno gospodarstvo. Prof. dr. G j. Nenadić. O uporabi § § 3. i 4. priloga D. š. z. Napisao prof. dr. Antun Levaković. U prošlogodišnjem „Šumarskom listu", broj l.i2., napisao je kr. župan, šumar, nadzornik gosp. Dragutin Gtirth raspravu pod gornjim naslovom. U toj raspravi nastoji gosp. nadzornik Gurth rastumačiti § 4. priloga D. tako, da hrvatski tekst toga paragrafa — u koliko ovaj govori o odsijecanju, odrezivanju i otrgavanju vršika, ogranaka i granja — uzmogne i nadalje doslovce služiti za obračunavanje odštetnoga iznosa, a da se ipak prisvojitelju spomenutih objekata ne nanosi time nepravda, koja se kosi sa ustanovom §-a 72. općeg šumskog zakona. Kako je mene na kr. šumarskoj akademiji zapala zadaća, da slušačima šumarstva tumačim također ustanove priloga D, to u interesu svojih slušača kao budućih šumarskih upravnika smatram svojom dužnošću osvrnuti se na izvode gosp. nadzornika Giirtha u navedenoj raspravi. Spomenuti dio §-a 4. priloga D glasi u hrvatskom tekstu : „Ako se oštete prouzroče time, što je tko odsjekao, odrezao ili otrgao vršike, ogranke ili granje, bilo ili ne bilo |