DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 21 <-- 21 --> PDF |
- 75 je g. pisac svoju zadaću potpunoma, te ću ju svi intefesovani krugovi objeručke prihvatiti, a u našoj oskudnoj šumarskoj literaturi zauzimat će vidno mjesto. Moje gore iskazane primjedbejmaju poslužiti istoj svrsi, kojoj je g. pisac u obilnoj mjeri poslužio, a to jest: čuvanju i unapređienju naših šuma. Ne samo šumaru u praksi, nego i slušačima kr. šumar, akademije dobro će doći ova „Zbirka" kod učenja predmeta šumarski zakoni, pa im zato istu najtoplijepreporučam. Knjiga se može dobiti kod ravnateljstva pomoćnih ureda kr. zem. vlade, odjela za narodno gospodarstvo. Prof. dr. G j. Nenadić. O uporabi § § 3. i 4. priloga D. š. z. Napisao prof. dr. Antun Levaković. U prošlogodišnjem „Šumarskom listu", broj l.i2., napisao je kr. župan, šumar, nadzornik gosp. Dragutin Gtirth raspravu pod gornjim naslovom. U toj raspravi nastoji gosp. nadzornik Gurth rastumačiti § 4. priloga D. tako, da hrvatski tekst toga paragrafa — u koliko ovaj govori o odsijecanju, odrezivanju i otrgavanju vršika, ogranaka i granja — uzmogne i nadalje doslovce služiti za obračunavanje odštetnoga iznosa, a da se ipak prisvojitelju spomenutih objekata ne nanosi time nepravda, koja se kosi sa ustanovom §-a 72. općeg šumskog zakona. Kako je mene na kr. šumarskoj akademiji zapala zadaća, da slušačima šumarstva tumačim također ustanove priloga D, to u interesu svojih slušača kao budućih šumarskih upravnika smatram svojom dužnošću osvrnuti se na izvode gosp. nadzornika Giirtha u navedenoj raspravi. Spomenuti dio §-a 4. priloga D glasi u hrvatskom tekstu : „Ako se oštete prouzroče time, što je tko odsjekao, odrezao ili otrgao vršike, ogranke ili granje, bilo ili ne bilo |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— rana njima lišća ili iglica, ima se naknada odmjeriti jednaka cijeni, koja odgovara vrsti * i dvostrukomu kubičnomu sadržaju oštećenoga drvlja." Naravno da se provedbom ove odredbe nanosi posvojitelju vršika etc. velika nepravda i zato su izdavači Borošić- Gogliine zbirke šumarskih zakona dodali na koncu §-a 4. tumačenje ove odredbe, koje polazi sa stanovišta, da je ta odredba iz njemačkog t. j . izvornog teksta šumskog zakona na hrvatski jezik krivo prevedena. Oni dakle vele, da se pod izrazom „oštećenog a drvlja" ima razumijevati izraz „prisvojenoga drvlja" (njemački: des gefrevelten Holzes). No gosp. nadzornik Giirth ide u svojoj raspravi i dalje, te u zaglavnoj stavci drži, da se i ovakovom provedbom §-a 4. priloga D počinitelju Štete nanosi nepravda. Narod naime prisvaja prevršivanjem i kresanjem ne samo sitnije drvne sortimente (metlovinu, šibe, gužve, palice, obručeve i t. d.), već i krupno, t. j . za građu i bolji ogrjev sposobno drvo, pak upravo ova okolnost potiče gosp. nadzornika Gtirtha na spomenuto mnijenje. Njemu se čini nepravednim, što se po tumačenju spomenutih izdavača od prisvojitelja kakove krupne i vrlo vrijedne vršike etc. zahtijeva, da vlasniku šume kao odštetu za neposredni njegov gubitak plati vrijednost dvostruke količine prisvojenog drva, dočim § 72. o. š. z. doznačuje vlasniku šume kao odštetu za neposredni njegov gubitak samo vrijednost zbiljne količine prisvojenog drva. Stoga on drži, da ni ovakovo tumačenje spomenute stavke §-a 4. ne odgovara intenciji zakonodavca, pak da se tumač ovoga paragrafa ima potražiti u samom zakonu. U tu svrhu luči on vrhove, ogranke i grane u dvije porabne kategorije : u vrhove, ogranke i grane sposobne za krupnije (vrjednije) drvne produkte t. j . za građu i ogrjev, * Bolje : raxvrstbini (njemački : der Sorte). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 77 — te u vrhove, ogranke i grane sposobne za sitne (manje vrijedne) drvne produkte t. j . za metlovinu, šibe, gužve, palice, otanke obručeve i t. d. Vrhove i grane prve porabne kategorije nazivlje on glavnim šumskim užitkom ili u kratko drvom, a vrkove i grane druge porabne kategorije nazivlje nuzgrednim šumskim užitkom, te mnije ujedno, da se na njih ne smije također protegnuti naziv „drvo". ^ Ovu razliku između jačih i slabijih vrhovâ etc. postavlja gosp. nadzornik Gurth samo u svrhu, da uzmogne upotrebu §-a 4. priloga D ograničiti isključjvo na prisvajanje vrhova druge posebne kategorije, dočim na vrhove i grane prve kategorije želi on protegnuti upotrebu §-a 3. priloga D. Početna stavka §-a 3. glasi naime: „Kada se ukradu drva, nego se pri tom ne odsijeku ili ne otrgnu vršci, ogranci ili granje, ili ne budu odnesene niti oštećene mladice,* ima se odšteta svagda dati polag cijena u~tarifi propisanih." Zaista je čudno, kako je gosp. nadzornik Gtirth mogao doći do gornje razlike u nazivlju vrhova, ogranaka i granja. Ako se ovi objekti u jednom slučaju smiju nazivati drvom, zašto se tako ne bi smjeli nazivati i u drugom slučaju, kad oni to i u ovom drugom slučaju svakako jesu. A da oni to i u ovom potonjem slučaju zbilja jesu, svjedoči nam i sam gosp. nadzornik Gurth, kad na str. 36. u 1. alineji doslovno veli : „ sve ostalo iz šume proizlazeče je manje vrijedni užitak. U potonji ubraja se i sitno drvlje t. j . šibje, metlovina, palice, obbruči i t. d." Da je i zakonodavac vršike, ogranke i grane u svakom slučaju smatrao drvom, vidi se jasno baš iz citiranih stavaka §§-â 3. i 4. priloga D. § 3. priloga D smatra naime u početnoj stavci krađu vršika, ogranaka i granja, te krađu mladih biljki (mladica) * Bolje: mlade biljke (njemački; junge Pfanzen). Mladicama nazivlju se i mladi iz boj ci odraslih stabala. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 78 — posve jasno posebnim slučajevima krađe drva. Pri tom ne pravi on razlike između drva sposobnog za krupne i drva sposobnog za sitne drvne sortimente, jer inače ne bi i mlade biljke među drvo ubrajao. Naročito pak spomenuta stavka §-a 4. jasno označuje vršike, ogranke i granje u svakom slučaju drvom.- Jer oštećenje drva (stabla) bilo odsijecanjem bilo odrezivanjem ili otrgavanjem vršike, grana ili ogranaka ne bi se moglo ni zamisliti, kad dotična vršika ili grana ma u kojem slučaju ne bi također bila drvo. Da vrhovi etc., koji su sposobni za metlovinu, šibe, gužve, palice, slabije obručeve i t. d., predstavljaju manje vrijedni drvni užitak, o tome ne može nitko dvojiti. No manje vrijedni drvni užitak nije još ni izdaleka isto, što i šumski nuzužitak, kako to hoće gosp. nadzornik GUrth. Ta svi šumarski autori bez razlike označuju bilo kakovo, pa i najsitnije sirovo drvo glavnim šumskim užitkom, u koliko se ono kao drvo i upotrebljava. Pri tom oni ne prave nikakove razlike u pitanju, da li to drvo potječe iz dozrele ili iz mlade šume. Tko bi pak mogao reći, da se napred navedeni sitni drvni sortimenti ne upotrebljavaju kao drvo? Gayer dapače specijalno nabraja ove sitne drvne sortimente kao glavni šumski užitak.* Zašto citirana stavka §-a 3. izričito veli, da se u §-u 3. sadržane ustanove ne protežu na prisvojenje vršika, ogranaka i granâ, te mladih biljki (mladica), nije doduše vidljivo iz samog §-a 3., ali nam biva na prvi mah vidljivo, čim nešto pozornije pročitamo cijeli prilog D. O prisvajanju drva govore naime tri paragrafa i to § 3., 4. i 5. priloga D. § 3. govori o prisvajanju cijelih stabala u osovnom i oborenom stanju, zatim o prisvajavju pojedinih dijelova stabla, koji bilo s kojeg razloga na tlu već leže, te o prisvajanju iskrčenih panjeva. * Forstbenutzung, 10. izdanje 1909., str. 107., 108., 427. I 430. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 79 — § 4. govori o prisvajanju odsječenih, odrezanih ili otrg nutih vršika, ogranaka i granâ, a § 5. o prisvajanju mladih drvnih biljki (u njemačkom tekstu : Holzpflanzen). Naravno da je sa prisvajanjem drva spomenutog u §-u 3. toč. 2a.i ... skopčan relativno manji posredni gubitak za vlasnika šume, nego sa prisvojenjem vršika, ogranaka i granâ, te je stoga morao zakonodavac o prisvajanju vršika etc. posebno govoriti. A jer je sa prisvojenjem vršika etc. skopčana uvijek i stanovita ozleda dotičnih stabala, to je onda sasvim shvatljivo, što je zakonodavac ustanovu glede odsječenih, odrezanih ili otrgnutih vršika etc. prenio u § 4., koji gotovo isklju čivo govori o svim vrstima ozledâ na stablu. § 3. doznačuje vlasniku šume kao naknadu za neposredni njegov gubitak uslijed prisvojenja drva po štetočinitelju cijenu dotičnoga drva po cjeniku. I § 4. čini isto, no on radi većeg posredno g gubitka skopčanog sa prisvojenjem vršika etc. uzimlje za temelj obračuna veću količinu drva, nego što ju je prisvojitelj uzeo, t. j. dvostruku količinu. Mlade biljke pak same po sebi reprezentiraju mnogo manju vrijednost, nego što iznosi neposredni gubitak šumovlasnika uslijed njihova prisvojenja po štetočinitelju. Poznato je naime, da uporabna (prodajna) vrijednost mladih biljki kud i kamo zaostaje za troškovnom vrijednošću njihovom, te se stoga za mlade biljke ne smiju upotrijebiti cijene sitnih vrsti drva iz šumskoodštetnog cjenika, kako to pripisuje § 3. i § 4. priloga D. Stoga je zakonodavac morao naravuo i ustanove glede naknađivanja prisvojenih biljki posebno navesti, a to je učinio u §-u 5. No jer je obračunavanje troškovne vrijednosti pojedinih biljki prilično zamršen i dugotrajan posao, koji ne bi stajao u razmjeru sa vrijednošću biljki, to je zakonodavac |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 80 mjesto obračunavanja troškovn e vrijednosti izabrao i u §-u 5. propisao mnogo jednostavniji i brži, a ipak donekle približni način obračunavanja. Kad je dakle zakonodavac ustanove glede naknađenja prisvojenih vršika, ogranaka i granâ, te mladih biljki iz §-a 3. već isključio, morao je dakako tu okolnost već u prvoj stavci §-a 3. izričito naglasiti, da ne bi tko pobunom ustanove §-a 3. i na spomenute objekte protegnuo. Pođimo nešto dalje ! Prema § 59. i prema izričitoj jednoj opaski u početnoj stavci § 60. o. š. z. doiazi gledom na povrede sigurnosti šumskog vlasništva u obzir najprije uporaba općeg kaznenog zakona. Tek onda, ako se ovaj zakon na spomenute povrede ne može upotrijebiti t. j . ako se te povrede (u slučaju prisvojen j a šumskih proizvoda) ne mogu kvalificirati kao krađa, onda tek sačinjavaju one šumski kvar, te se kazne po općem šumskom zakonu. Međutim opći kazneni zakon ne govori nigdje specijalno o drvu, a naročito ne navada nikakovih potanjih oznaka drva, po kojima bi se moglo prosuditi, da li prisvojenje drva sačinjava krađu ili ne. Taj zakon govori samo općenito o krađi, te razlikuje dvije vrsti krađe: krađu kao zločinstvo i krađu kao prestupak (prekršaj). Krađu prve vrsti kvalificira on minimalnom vrijednošću ukradenog objekta t. j . iznosom od 100 kruna. „Pri tom nema nikakove razlike, izlazio taj iznosak ili ta vrijednost iz jednoga ili više čina učinjenih u isto doba ili ponovljenih u različito vrijeme, bio ukraden jednom gospodaru ili više njih, učinila se tatbina na jednom ili više predmeta. A vrijednost ima se računati ne po hasni tata, nego po šteti okradenoga " (§ 173. k. z.). Svako prisvojenje u ukupnoj vrijednosti iznad 100 kruna čini dakle krađu zločinstvom, a svako prisvojenje u ukupnoj vrijednosti ispod 100 kruna čini krađu prekršajem, koji se" također kazni po kaznenom zakonu. (§ 460.). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 27 <-- 27 --> PDF |
- 81 — Dok je krađu prve vrsti lahko razlikovati od šumskog kvara, nije to prema slovu samog zakona, moguće glede krađe druge vrsti. U tom je pogledu i opći kazneni zakon i opći šumski zakon nepotpun. Ovu prazninu međutim ispunjuje donekle poznata vladina naredba od 7. srpnja 1891. broj 35.869., koja određuje, da se prisvojenje svakog drva sa srednjim promjerom do uključivo 10 cm ima smatrati šumskim kvarom, a prisvojenje svakog drva sa srednjim promjerom iznad 10 cm da se ima smatrati krađom. Ova naredba ne govori doduše ništa o odsječenim odn. odrezanim vršikama i granama, ali iz nje jasno proizlazi jedna u tom pogledu važna činjenica : kod prosuđivanja na ime, da li stanovito drvo može biti objektom krađe ili samo objektom šumskog kvara, polazi ova naredba sa stanovišta, koje kulminira u pitanju, da li dotično drvo ima znatnu ili pak — „pogledom na svoju kratkoću i tankoću".— samo neznatnu dotično nikakovu tehničku vrijednost. Budući da i vršike, pa i same grane znadu prema prilikama imati znatnu tehničku vrijednost, to se dakako smisao ove naredbe nedvoumno proteže i na prisvajanje vršika i grana u koliko im srednji promjer premašuje 10 cm. Prema tome ne stoji tvrdnja gosp. nadzornika Gurtha, da prisvajanje vršika etc. sačinjava u smislu zakona uvijek samo šumski kvar, a nikada krađu. Iz te tvrdnje izvodi gosp. nadzorriik dalje, da je zakonodavac pod prisvajanjem vršika etc. jamačno imao pred očima samo prisvajanje onih vršika, ogranaka i grana, koje . su sposobne za metlovinu, šibe, gužve, palice, otanke obručeve i t. d., a ne i prisvajanje onih vršika etc., koje su sposobne za građu i ogrijev. Da je ovaj navod skroz neispravan, vidi se najbolje iz samog §-a 60. o. š. z., koji u točki 3. spominje odsijecanje, odrezivanje i otkidanje vršika i granâ, a zatim opet u |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 28 <-- 28 --> PDF |
- 82 točki 4. posebn o navada nabavljanje t. j . odsijecanje i prisvajanje metlovine, šiba, gužvi, palica, obručeva i t. d. Zakonodavac je dakle uzimanje ovih sitnih drvnih sortimenata smatrao kao poseban slučaj prevršivanja i kresanja, što se još bolje vidi iz §-a 4. priloga D, koji također nešto dalje veli: „Metlovina, šibe, gužve, palice, otanki obručevi i t. d. imadu se, ako budu uzeti od ležečega drvlja i oko za njih nema osobitih cijena, računati kao šibarje*, a ako su uzeti od stojećih stabala i prutova, kao odsječeni ogranci i grane, a ako se upotrijebe za to mladi, stablići, računaju se kao mladi rasadi od drvlja." Drugim riječima veli ta stavka ovo: „Metlovina, šibe, gužve, palice, otanki obručevi i t. d. imaju se, ako budu uzeti od stabala, koja već na zemlji leže, i ako za njih nema oso- * bitih cijena, naknaditi po §-u 3. toč. 1. a., budu li pak uzeti od osovnih stabala i prutova, naknađuju se po §-u 4., a ako se upotrijebe za to mladi stablići, imaju se naknađivati po §-u 5." Da je dakle zakonodavac pod prisvajanjem odsječenih ili otrgnutih vršika etc. imao na umu samo prisvajanje onih vršika, koje su sposobne za metlovinu, Šibe, gužve, palice i t. d., ne bi on uzimanje ovih sitnih sortimenata sa osovnog stabalja naveo kao poseban slučaj prisvajanja odsječnih vršika, ogranaka i grana. Ovo je posvema jasni dokaz, da je zakonodavac bez iznimke svako prevršivanje i kresanje osovnih stabala u odštetnom pogledu stavio pod udar §-a 4. priloga D, te da se stoga po §-u 4. priloga D ima obračunavati naknada ne samo za one vršike etc., koje su sposobne za sitne drvne sortimente (metlovinu i t. d.), nego i naknada za one vršike, koje su sposobne za građu i ogrijev. Okolnost, da prilog D navada prekršaje protiv sigurnosti šumskog vlasništva po prilici istim redom kao i § 60. * Zapravo: kiče (njemački: Reisig). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 29 <-- 29 --> PDF |
- 8S — š. z., nije također baš nikakav dokaz za tvrdnju gosp. nadzornika GUrtha, da § 60. u točki 3. raspravlja o vršcima, ograncima i granama kao o nuzgrednom šumskom užitku, te da se vršike i grane samo kao nuzgredni užitak imaju naknađivati po §-u 4. priloga D, a inače po §-u 3. istoga priloga. Da je zakonodavac u prilogu D. održao po prilici isti poredaj kao u § 60. o. š. z., sasvim je naravna stvar, jer se prilog D upravo i temelji na §-u 60. i jer on govori o naknadi za sva ona prisvojenja i oštete, što ih nabraja § 60. Ta okolnost međutim ne sadržaje u sebi nikakova daljnjeg značenja. Gosp. nadzornik Giirth upire se pri tom očito o okolnost, da točka 1. §-a 60. sadržaje riječ „drvlja", dočim točka 3. te riječi ne sadržaje. Koliku dokaznu snagu ova okolnost ima, znamo već. A sada pređimo na riječi „freveln" i „Frevel". Riječ „freveln" u pravnom smislu znači samo „prestupiti (prekršiti) zakon", a riječ „Frevel" znači prema tome „prestupak" ili »prekršaj" t. j . isto, što znače i njemačke riječi „Vergehen* i „Ubertretung". Tako veli o tome Hess:* „Unter Forstfreveln (Forstvergehen) versteht man aile durch das betreffende Landesforststrafgesetz verbotenen und mit Strate belegten Handy lungen (oder Unterlassungen). Regelmassig stehen Handlungen dritter in einem fremden Walde, durch welche dem Waldeigentumer ein Nachteil zugefugt oder sein Interesse mindestens gefahrdet wird, in Frage." Sa riječju „Nachteil" u savezu može se također protumačiti, zašto je riječ „Forstfrevel" u hrvatskom tekstu šumskog zakona označena kao „šumski kvar". Kako šumski zakon u §-u 60. nabraja razne zabranjene čine, koji se odnose koli na prisvajanje šumskih pro Forstschutz, 4. izd., 1916., II. sv„ str. 33. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 84 — izvoda toli i na njihovo oštećivanje, to dakako riječ „frevern" znači jednako „oštetiti" kao i „prisvojiti", jer se i jednim i drugim činom krši zakon. U stanovitim slučajevima, gdje se zabranjeni čini protežu ili samo na oštećivanje šumskih proizvoda ili samo na njihovo prisvajanje, lahko je pogoditi značenje riječi „Frevel" i „freveln". No prisvojenjem odsječenih, odrezanih ili otrgnutih vršika i grana krši se zakon u oba spomenuta smisla, te je stoga potrebna stanovita mjera opreznosti, da se za riječ „Frevel" u ovom slučaju uzmogne ustanoviti baš ono hrvatsko značenje, koje je i´ zakonodavcu u ovom slučaju bilo pred očima. „Pri svoj en je" proteže se naime kod prevršivanja odnosno kresanja osovnih stabala samo na-odsječene vršike i grane, a „oštećenje" proteže se na cijeli preostali, neprisvojeni dio stabla. Kad to znamo, onda možemo zamisliti ovaj slučaj: Netko je sa velikog i krasnog, za finu građu sposobnog stabla odsjekao i prisvojio jednu jedinu slabiju granu, koja je sposobna samo za lošiji ogrjev. Kubični sadržaj dotične grane iznosi npr. 0-25 m8, od čega je 0i 5 m3 uporabivo za ogrjev II. klase a 2 krune po m3, dočim je 0"10 m8 sposobno za ogrjev III. klase a 1 kruna po m". Preostali pak dio stabla iznosi 4´50 m3, od čega je P50 nr! uporabivo za građu I. klase a 40 K po nf 1 UU „ „ „ „ II. „ „ ZU „ „ „ ´ "" » n » » l´*>. » r> *.´"´ » » » 0-50 „ „ „ ogrjev I. „ „ 3 „ „ , ´´ ^. » » » „ « ,, . ",«´..» n U ZO „ „ „ „ .. „ „ 1 „ „ „ Ako bismo u ovom slučaju za obračunavanje naknade upotrijebili prvobitni hrvatski tekst priloga D sa izrazom „oštećenoga drvlja", onda bi prisvojitelj spomenute grane morao vlasniku šume u novcu naknaditi dvostruku količinu |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 31 <-- 31 --> PDF |
- 85 cijeloga preostalog dijela stabla t. j . morao bi mu platiti 184 krune 50 filira, dočim dvostruka količina prisvojenoga* drva vrijedi samo 80 filira. Koji se dakle hrvatski izraz u uvodno citiranoj stavki §-a 4. ima na mjesto njemačkog t. j . izvornog izraza „des gefrevelten Holzes" upotrijebiti, o fom može sada lahko odlučiti svaki čitaoc. Na strani 79. spomenuo sam, da je sa odsijecanjem i prisvajanjerii vršika, ogranaka i grana spojen razmjerno veći posredni gubitak nego sa prisvajanjem osovnog drva spomenutog u §-u 3. priloga D pod točkom 2.a i ..., te da stoga zakonodavac u §-u 4. priloga D doznačuje vlasniku šume odštetu u dvostrukoj količini po štetočinitelju prisvojenog drva. Da se o ovoj tvrdnji glede veličine posrednog gubitka uzmognemo uvjeriti, valja posredni gubitak u jednom i u drugom slučaju međusobno sravniti. U slučaju prisvajanja osovnih stabala prema §-u 3. priloga D točka 2. a. i 3. a. proteže se posredni gubitak samo na postanak praznina u sklopu krošanja, te na posljedice, koje s time stoje u savezu. Ovamo spada izvrgavanje tla nepovoljnom uplivu sunca i s time skopčano prejako osušenje tla, pojavljivanje korova i t. d., u kratko: umanjivanje plodne sposobnosti tla. No i stabla, koja se na rubu takove čistinice nalaze, izvrgavaju se također pogibelji uslijed jačeg pristupa svjetla samo s jedne strane. Grane, koje se na toj strani nalaze, mogu se jače razviti, krošnja može uslijed toga postati nesimetrična, a popriječni prerez debla ekscentričan, pače u stanovitim slučajevima može se i kora na deblima rubnih stabala sa obasjane strane upaliti, osušiti i otpasti i t. d. Iste te štetne posljedice za tlo i za okolna stabla mogu nastupiti i kod prevršiv.anja odn. kresanja osovnih stabala, a naročito u četinjavim šumama. No kod prevršivanja odnosno kresanja trpi osim toga i samo prevršeno odnosno okresano stablo manje ili više |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 86 znatnu štetu. Ova šteta leži u tome, što prevrŠeno odn. okresano stablo izgubi uslijed ozleda manje ili više od svoje tehničke vrijednosti, a osim toga zaostane manje ili više u prirastu. Čamovo, za jarbol sposobno stablo izgubi npr. uslijed prevršenja tu uporabivost, a time odmah i nešto od svoje vrijednosti. Osim toga bude stablo na mjestu ozlede izvrgnuto pristupu štetnih gljivica i nepovoljnom uplivu atmosferilijâ (osobito zakisivanju), uslijed čega vrijednost- stabla još više padne. Slične posljedice skopčane su često i sa kresanjem i to osobito kod kresanja jačih grana, u kojem slučaju ozlede uslijed velike površine ne mogu za vremena zacijeliti. Također je jasno, da i prirast prevršenoga odn. okresanoga stabla mora uslijed gubitka asimilatornih organa manje ili više zaostati, a taj gubitak na prirastu stoji dakako, kao i sve druge štetne posljedice prevršivanja i kresanja, u upravnom razmjeru sa drvnom masom oduzete krošnjevine. Naravno da je zakonodavac za ovaj veći posredni gubitak, koji je skopčan sa prevršivanjem i kresanjem, morao šumovlasniku doznačiti primjerenu naknadu. Neposredni gubitak po Štetočinitelju prisvojenoga vrha odnosno grane nije zakonodavac pozivom na § 72. š. z. mogao šumovlasniku naknaditi drugačiie nego zbil j nom vrijednošću po štetočinitelju prisvojenoga objekta. Sve pak štetne posljedice prevršivanja odn. kresanja — osim gubitka na prirastu — naknađuje zakonadavac šumovlasniku ponovnom potpunom vrijednošću dotičnog objekta, tako da odšteta u vrijednosti, koja odgovara vrsti (razvrstbini) i dvostrukom kubičnom sadržaju prisvojenoga drvlja, predstavlja odštetu za neposredni i za jedan dio posrednog gubitka. Drugi pak dio posrednog gubitka t. j . izgubljeni prirast na oštećenom stablu, koji gubitak u razmjeru naprama vri |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1918 str. 33 <-- 33 --> PDF |
jednosti odsječenog, odrezanog ili otrgnutog objekta znade biti prilično znatan, doznačuje vlasniku šume posebna stavka §-a 4., koja glasi: „Nego ako ima razloga bojati se, da će u opće zaostati rasten je ozleđenih stabala, imadu se tad pomenute naknade platiti poldrugi put, a dvaput ili dvostruko, ako se je bojati, da će ozleđena stabla usahnuti." Temeljem ove potonje odštete ima se dakako uzeti ne zbiljna količina odsječenog odn. otrgnutog objekta, već dvostruka količina tog. objekta, kako to i iz samog smisla priloga D jasno proizlazi. Međutim ima slučajeva, da počinitelj štete bilo s kojeg razloga prisvoji samo stanoviti dio odsječene krošnjevine. Neposredi gubitak proteže se u tom slučaju bez dvojbe samo na prisvojeno drvo, no posredni gubitak ne stoji sa količinom prisvojenog drva u nikakovom razmjeru. On je naprotiv tim veći, čim je veća količina odsječen e krošnjevine. U ovakovom slučaju odgovara duhu pravednosti i zakona, da štetočinitelj kao odštetu za neposredni gubitak naknadi vlasniku šume novčani iznos, koji odgovara zbirjnoj količini prisvojenog drva. Kao odšteta za sve štetne posljedice nedozvoljenog čina osim gubitka na prirastu pripada vlasniku šume novčani iznos, koji odgovara ukupnoj količini odsječen e granjevine (krošnjevine), a za odštetu gubitka na prirastu ima se kao temelj obračuna uzeti zbroj odsječenog i prisvojenog drva. Postupak je sličan i u slučaju, ako je netko samo prevršio odn. okresao jedno stablo, ali uslijed zapriječenja po lugaru nije mogao ništa odnijeti. U tom slučaju plaća počinitelj štete vlasniku šume samo odštetu za ukupni posredni gubitak. |