DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 41 Ta bi nam vrst biljevišta preuzela u neku ruku ulogu sadnje biljaka sa busenom, koju smo uslijed skupoće morali napustiti, s razlikom, da nam kod toga predstavlja busen tlo čitavog uzgojilišta. Pošto kod naših pjeskulja sunčana žega za vrijeme ljetnih dana izsuši pijesak najviše do dubine od 15—20 cm., dostatno je, da u vrtu uzgojimo biljku sa duljinom korjena od kojih 20—25 cm. Moglo bi se prigovarati, da bi kod tog kombinovanog uzgojilišta biljka razvijala svoje korjenje sasma ili barem većim dijelom u plodnom sloju, gdje imade na raspolaganju u obilnoj količini mineralne hrane, jer je poznata činjenica, da narav biljku kod borbe za opstanak potpomaže. Prema tome nebi donji sloj pijeska došao iMti do uporabe, uslijed čega bi tvorba tih kombinovanih biljevišta postala bezpredmetna. No ta predmjeva jest uslijed dvaju razloga posve nemoguća i to: 1. Uslijed upliva teže, radi koje glavni korjen raste ovjesno u zemlju. Pošt(T se postrano korjenje razgranjuje iz glavnog, to je i dubina postranog korjenja ovisna o onoj glavnog korjena. Međutim, bude i to postrano korjenje uplivano težpm, ali teža djeluje na isto samo tako dugo, dok ne čini stanovit kut sa horizontom. Nakon postignuća tog stanovitog kuta, ne savija se postrano korjenje više prema dolje, vec raste dalje u kosom smjeru, a ono u blizini razine zemlje raste skoro u horizontalnom smjeru. Prema tome je sasma isključena mogućnost, da bi se korjenje razvijalo samo u plodnom sloju, dapače će se -u pljesku razvijati do veće dubine, nego li u plodnoj zemlji. 2. Uslijed slabe debljine nasutog plodnog sloja. Nameće nam se pitanje, kako bi se ustanovila debljina tog plodnog sloja? Za riješenje tog pitanja pratit ćemo razvoj korjenja prema naravi. Prigodom klijanja sjemenja, kao što i daljnjeg razvoja |