DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 32 - Na koji bi se način mogao podići uspjeh sadnje borovih biljaka na letećem pijesku. Napisao šum. ing. Levin Heisinger, šumar 1. O. Gj.* Poznata je činjenica, da se pjeskuije u našoj domovini vrlo teši su uvijek minimalni, jer se vrlo malen postotak borovih biljaka prime. Pokušano jest na raznim mjestima sa sadnjom jedno, dvo i trogodišnjih biljka, uz povećani nadzor, nu uspjeli sadnje ostao je uvijek slab. Držim, da je tomu pojavu kriv uzgoj borovih biljaka u šumskim vrtovima ili bolje rekuč osnivanje samih biljevišta. Ta su biljevišta osnovana većim dijelom po uputama i savjetu nekih autora, koji se bave kultiviranjem pjeskulja i. koji preporučuju osnivanje istih na dobrom tlu misleći, da će biljke biti tim otpornije prigodom sadnje čim im se više dade prilike, da jače i bujnije uzrastu u .samom biljevištu. Pošto takovog tla na letećem pijesku, a niti u neposrednoj blizini ne ima, nalaze se ta biljevišta udaljena 10—20 klrn. od pjeskulja. -* Tlo biljevišta je obično plodna ilovača, a i klimatski odnošaji biljevišta su donekle drugačiji od onih, koji vladaju na letećem pijesku. Pretna tomu su borove biljke uzgojene na sasma drugoj stojbini, nego li je ona na pjeskuljama, gdje biljka ima dalje živiti. Moram ovdje iztaknuti, da se skoro svaka biljka nakon sadnje manje ili više primi, pa tekar u mjesecu lipnju i srpnju ili kolovozu usljed pomanjkanja vode i slabe mineralne hrane ugine. F^rimanje biljaka pospješuju proljetne kiše za vrijeme sadnje, kao što i kiše neko vrijeme iza sadnje. U pijesku se nalazi neko vrijeme iza sadnje primjerena količina vlage, koja se opaža već nekoliko centimetara izpod površine. * Predavao mtor u Klubu Siiniarskih akademičara. nm |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 33 <-- 33 --> PDF |
33 -- Uslijed vjetrova i raširsće sunča^ie žege SL ia vlaga iz pijeska sve više i više gubi, a iiUKJge biljke uslijed pomanjkanja viage niorcijii uginuti, jer si nisu dosta brzo mogle razviti onakovo k(\-jenje, koje odgovara novim stojbinskim prilikama, kc; vladaju na pjeskuljama. Reč< iiid navode pokušat ću dokazati, prateći borovu biljku ; ijenom razvoju na uzgojlMštu i pjeskuiji. Pomislimo zdravo sjeme crnoga bora posijano na uzgojilištu, čije se tio sastoji iz plodne ilovače. Uvjeti klijanja toga sjemena jesu toplina i vlaga, uz pristup zraka. Kod klijanja^ koje nastupa obično nakon izminuća nekog vremena mirovanja, izađe ponajprije kroz mikropy!u vršak glavnog korjena, zatim se razvijaju kotiledoni, dignu sjeme u vis i izsišu svojim šiljcima potpuno rezervne tvari iz sjem„ ena, te služe kao prvi listići klicovne biljke. Daljnje razvijanje pojedinih dijelova mladih organa borove biljke, kao što su to korjen, stabljika i lišće, obavlja se produljivanjem stanica na stanovitim zonama pojedinih organa i množenjem stanica Za život stanica je nužna stanovita napetost u njoj, koja potiče od množine staničnih sokova. Potrebita zato količina staničnih sokova ovisna je 0 množini vode, koja se biljci može dovađati. Oduzme li se rastućoj biljci ona kchlčina vode, koja je nužna za napinanje staničnih stijena, prestaje svaki rast. Borova biljka, uzrasla u šumskom vrtu, imala je tamo već prema fizikalnom svojstvu dobrog ilovastog tla, dovoljnu količinu vode, za svoj normalni uzrast i razvoj. Ta je nužna vlaga ilovastog tla šumskog vrta osigurana normalnim popriječnim godišnjim oborinama. Nakon što je glavni korjen izgrađen, koji je kod crnog bora osobiio dobro razvijen, razvija se postrano ili -adventivno korjenje. Ovo korjenje nastaje uvijek iz nutarnjeg tkiva, probušenjem* partije vanjskog tkiva. Potrebitu vodu za stvaranje staničnog soka kao što i |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 34 <-- 34 --> PDF |
- 34 u vodi rastopljene hranive tvari iz ilovastog tla, prima borova biljka kroz korien. Najsitnije česti korjenja, koje zovemo niti ili dlake, dolaze u neposredni doticaj sa česticama zemlje i u njoj nalazećom se vodom. Nekoje su tiranjive tvari već otopljene u vodi, koja se u tlu nalazi, te dolaze sa vodom lahko u stanice korjena. Druga vrst hranjivih spojeva nalazi se u tlu vezana, tako, da ih voda ne može otopiti i isprati, nu bilina ih zato ipak može pomoću kiselina rastopiti i absorbirati. To su baš za hranenje biljka potrebiti spojevi, koji su vezani tlu u obliku fosfata, željeza, kahja i amonijakovih soli. Primanje tih u krutom stanju se nalazećih hraniva, omoćuje se biljci time, što najsitnije česti korjena, dakle niti ili dlake, sa česticama zemlje u pravom smislu riječi srastu i tu hranu iz čestica zemlje izvlače. Ove niti korjena , naskoro obamru, aii se opet na novom vrhu korjena pomlađuju, a tim se hranu primajući dio korjena sve dalje u zemlju pomiče. Množina tih niti jest vanredno velika, te iznosi 100—200 komada po četvornom milimetru. Da korjenje može primati hranu iz tla ovisi o povoljnoj temperaturi tla. Uslijed prevelikog ohlađenja tla je djelovanje korjena spriječeno. Biljka, uzrasla na uzgojilištu u plodnom ilovastora tlu, ima u izobilju vode i ostale mineralne hrane tako, da se je mogla bez osobite borbe za opstanak normalno, dapače bujno razvijati. Radi toga izgradila si je borova biljka tomu odgovarajući slabiji sistem glavnog i postranog korjenja, koje je u stanju biljku potpuno opskrbljivati sa vodom i ostalom mineralnom hranom na ilovastom tlu. Drugog proljeća, iza sjetve sjemenja, vade se te biljke iz vrta i šalju na leteći pijesak. Prigodom vađenja biljaka iz ilovastog tla, trpi korenje uslijed trganja najsitnijih česti, dakle niti. Radi toga nije to korjenje u stanju primati nakon |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 35 <-- 35 --> PDF |
~ 35 presacinje istu koiičiiui vode i hrane, kao što na uzgojilištu. Prigodom transporta uvene uslijed proljetnih vjetrova mnogo sitno korjenje borovih biliaka. Pomislimo si sada bujnu, na iiovastom tlu uzraslu biljku, koja uslijed presađivanja ima ozledeno korjenje, presađenu na leteći pijesak, koji veže 3 puta m^anje vode od ilovastog tla, i koji upija 26 puta manje vodenih para od ilovače. Osim toga dolazi ovdje još i ta okolnost u obzir, da su srednje godišnje oborine na pjeskuljama mnogo manje, negoli na uzgojiiištu. Vjetrovi pogoduju također u velikoj mjeri isušenju pjeskovitog tla. Nadalje se na pijesku gornji sloj, ako je izvrgnut sunčanim zrakama, kod temperature zraka od 27*^—3P C. m„ože ugrijati do topline od 55 C Prema tome se pijesak ugrije za 24^ C više od zraka. Na sreću ta toplina ne prodire duboko u tlo, jer je pijesak !oš vodič topline. U protivnom slučaju bila bi svaka vegetacija na pijesku nemoguća. Konačno posjeduje leteći pijesak 5 i više puta manje hranivih mineralnih tvari, koje su za normalni razvoj borove biljke nužni, od onog ilovastog tla. Prema tome će presađene borove biljke trebati na novo] svojoj stojbini započeti očajnu borbu za svoj opstanak i malo ih bude, koje će biti tako otporne, da će tu borbu izdržati do kraja, a sve to poglavito radi pomanjkanja vlage. Kako je poznato, potrebno je presadnici za njen daljni rast u prvom redu voda, s´ razloga, da može uzdržati u pojedinim dijelovima organa t. zv. turgor tlak. Ako se biljci ta potrebita količina vode ne dovađa, prestaje svaki rast. Nedostatnu količinu vode za uzrast upotrijebljuje biljka lih za svoje uzdržavanje, te životari dok ne dođe vrijeme, kada će pijesak opet primiti potrebitu količinu vode, nužnu za uzrast. Ugrije li se vanjski dio borove biljke uslijed sunčane topline do stanovite temperature, naoiupiti će izparivanje vode iz nje. U početku ne će to niti najmanje štetno |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 36 — djelovati na biljku i to s razloga, sto je na raznim mjestima biljke i množina vode razna, te će uslijed toga voda kolati iz vlažnih mjesta na suha, To se kolanje zbiva uslijed nejednakog tlaka, koji vlada u staničnom soku. Ako dakle mjestimično nastupi pomanjkanje vode na staničnim stijenama, izjednačuje se ono potpuno iz partija, gdje vode ima. To se. izjednačivanje proteže sve do partija, koje vodu primaju. Nastupi li pako pomanjkanje vode većih kompleksa staničnih stijena, stanice omlohave, kažemo da biljka vene. Glavni uzrok pomanjkanju vode na pjeskuliama je u prvom redu velika propustnost pjeskovitog tla za vodu. U drugom redu dolazi u obzir veće isparivanje vode iz pjeska, što je ovisno o toplini i vjetrovima. Osim toga od velike su važnosti po množinu vode godišnje oborine, llovasto tlo ima-u zasičenom stanju 52i7o vode od svoje težine u apsolutno suhom stanju; humozno tlo ima 467o, a pjeskovito tlo tek 20´8"/o. Kada biljke počmu venuti, veže ilovasto tlo još 8",6, humozno tlo još 12´37o, a pjeskovito tlo još l´5´7o te vode. Prema tome može dakle zasićeno ilovasto tlo dati vode 52i—8 = 44i7o, humozno 46 ]2-3 = 33-77«, a pjeskovito tlo 20-8-—1´5= 19-37o vode iz zasićenog stanja. Konačno pospješuje propadanje borovih sadenica nestašica mineralne hrane. Kako se iz raznih analiza letećih pijesaka može razabrati, nalazi se u pjeskovitom tlu više puta do 957o kremične kiseline, koja ne dolazi kao hrana u obzir, a preostatak od kojih 57o otpada tek na hranive mi-neralne i ostale, tvari. Osim toga se kremićna kiselina ne topi u nijednoj kiselini osim fluorovodičnoj i to vrlo polako. , ,, Prema tome voda kišnjica sa dušičnom kiselinom iz zraka i ugljična kiselina, nisu kadre rastapati kremičnu kiselinu, sve da bi i došla kao hrana u obzir. Međutim se ipak kremična kiselina nalazi u pepelu nekih bilina, nu nije potrebna za hranu istih. Osobito je mnogo imade u pepelu slame žitarica i nekih trava iz mmmmi |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 37 — pjeskuija, ali je pokusom nedvojbeno dokazano, da se iste i bez kremične kiseline potpuno normalno uzgojiti dadu. Od drveća sadržaje najviše kremične kiseline bukva i hrast. Ugljična kiselina i voda rastapaju samo one tvari, koje se uz kremičnu kiselinu u pijesku nalaze, te koje služe biljci za hranu. Nu sve su te količine mineralnih hranivih tvari nedostatne i neznatne za normalni razvoj biljke, prema onima, u ilovastom tlu uzgojilišta. Iz svega toga proizlazi, da je sistem korjenja u razmjeru sa tjelom biljke, uzraste na uzgojilištu u ilovastom tlu, mnogo i mnogo premalen, da može opskrbljivati biljku iste veličine sa vodom i mineralnom hranom na pjeskovitom tlu, koje je pet i više puti slabije od onog ilovastog. Razmjer između površine doticaja korjena i tla mnogo je premalen naprama masi biljevnog tijela, koje treba korjenje hraniti, apstrahirajući od klimatičkih odnosaja, koji su na pjeskuljama mnogo nepovoljniji. Da je korjenje sadenice jače i´svrsi shodnije razgranjeno, te više prilagođeno pjeskovitom tlu, dovađalo bi za vegetaciju potrebnu vodu i mineralnu hranu i iz udaljenijih i dubljih partija. Dobro bi nadalje na gornji razmjer upJivala okolnost, što bi veličina tijela biljke uzrasle na pijesku bila manja. Ta sva svojstva, koja su nužna biljci za život na pjeskovitom tlu, nema borova biljka uzgojena na ilovastom tlu, ili barem ne u dovoljnoj mjeri, s razloga, jer joj izgradnja takvog rasprostranjenog sistema korjenja nije bila na dobrom i vlažnom tlu od nužde. Samo se po sebi razumije, da se proces tvorbe novog i na droge prilike priučenog korjenja ne može u tako kratkom vremenu provesti, da bi se opstanak biljke mogao osigurati* Prema tome si kod sadnje na pjeskuljama moramo konstruirati biljku, kod koje će stabljika i lišće naprama korjenu stajati u obratnom razmjeru, nego li je to slučaj kod one. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 38 <-- 38 --> PDF |
- 38 — uzrasle na ilovastom tlu i koja bi osim toga biia priučena na stojbinske i ostale prilike, koje vladaju na letećem pijesku. Osim toga bi broj najsitnijih česti korjenja, dakle niti, morao biti na jedinici površine mnogo veći, nego li je to kod biljke uzrasle na uzgojilištu. Ti se svi zahtjevi dadu djelomično polučiti odgovarajućim uzgojeni. SubSumirajući sve do sada uglavljene činjenice, moramo u kratko zaključiti, da treba uzgojiti biljku, čiji će organizam biti dovoljno potporan, da će moći odoljevati nestašici mineralne hrane, kao sto i sunčanoj toplini, te istim skopčanim pomanjkanjem potrebite vode, odnosno vlage u pijesku. Gornjem zahtjevu moglo bi se na najjednostavniji način udovoljiti time, da osnujemo uzgojilište direktno na letećem pijesku. Nu to je posve nemoguće. Sjeme bi doduše uz dovoljnu vlagu i temperaturu niklo, samo bi život potomaka bio ugrožen onim časom, kada bi ponestalo rezervne hrane iz sjemena. Mlade bi dakle biljke poginule uslijed pomanjkanja vlage i hrane. Pošto bi gornje sredstvo kod postignuća konačnog cilja posve zatajilo, treba pokušati sa preostalima, koja nam stoje nabiljkutome raspolaganju i kod kojih bi. narav sama imala što otpornijom za borbu, koja joj predstoji. bi mogli upotrijebiti: 1. Sadnju biljaka sa busenom; 2. Tvorbu primarnih i sekundarnih uzgojilišta; 3. Osnivanje konbinovanib uzgojilišta. učiniti Prema 1. Sadnj a biljak aAko želimo polučiti uspjeh sa busenom . kod sadnje takovih biljaka na pjeskuljama, moraju biti biljke uzgojene u prvom redu na tlu, koje posjeduju dovoljno skupnosti, tako, da se busen u cijelosti sačuvati dade. Sipka i pjeskovita zemlja ne posjeduje to svojstvo skupnosti, te se usHied toga nesmije rabiti. Nadalje valja pripaziti prigodom vađenja biljaka na |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 39 <-- 39 --> PDF |
„„ 39 ™~ uzgojiiištii, da busen sadržaje čitavo korjenje i to netaknuto. Stoga razloga mora to busenje biti kod sadnja na letećem pijesku mnogo šire i dublje od onog, kod inih vrsti sadnja. Ovaj način sadnje bio bi na pjeskuljama prilično siguran, jer bi imala biljka odmah na početku dovoljno hrane i više vlage na raspolaganju, a korjenje bi se tijekom vremena polako i prema potrebi u pijesku razvijalo. Biljka bi se dakle postepeno priučila na novu stojbinu, Procenat sađenica, koji bi se nakon takove sadnje posušio uslijed pomanjkanja vlage, bio bi puno manji. Uprkos sigurnijeg rezultata kod tog načina sadnje, mora se isti na letećem pijesku zabaciti i to radi velike skupoće. Sadnja biljka sa busenom mogla bi doći u obzir jedino kod popunjivanja osobito suhih i izloženih mjesta, 2. Osnivanje primarnih i sekundarnih uzgojilišta. Pod primarnim uzgojilištem imade se razumjevati mjesto na dobrom tki^ na.kojem su biljke nikle i uzrasie u vremenu od godine dana. Drugog proljeća presadile bi se te biljke na novo osnovano uzgojilište, dakle na sekundarno, koje bi bilo osnovano na letećem pijesku. Svrha bi tog postupka ležala u tome, što bi si biljka uz odgovarajuću njegu, koju bi imala na uzgojilištu, kroz razdoblje od godinu dana, polako izradila sistem korjenja potreban za novu stojbinu tako, da bi bila prigodom sadnje otpornija za daljnju borbu za opstanak. Ta njega na sekundarnom odgojilištu sastojala bi se u dovađanju nužne vode za rast biljaka, kao što i u obrani istih protiv suncožara. Tim načinom sadnje postigli bi veći procenat primanja biljaka kod sadnje. Doduše i na sekundarnom uzgojilištu odigrao bi se u glavnom isti proces, kojeg smo imali prigodom direktne presađuje borovih biljaka, uzraslih na ilovastom tlu, to jest, mnoge bi biljke propale mjesto na letećem pijesku, na sekundarnom uzgojilištu. Razumije se^ da |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 40 bi to propadanje biljaka bilo uslijed odgovarajuće njege umanjeno. Kod biljaka, koje bi borbu za opstanak na sekundarnom uzgojilišh! prebrodile, moglo bi se računati i na povoljniji uspjeh prigodom sadnje na letećem pijesku. Međutim nebi stajao trošak oko osnivanja i njege tih dviju biljevišta, kao što i dvokratno presađiva/|-biljaka, u nikakvom, razmjeru prema uspjehu sadnje, te se uslijed toga mora taj način sadnje kao nepodesan napustiti. 3. Osnivanje kombinovanih uzgojiiišta na letećem pijesku. ^ Svrha je tih uzgojiiišta, da se^ sjemenju dade prilika da nikne i da mladoj biljci osjeguramo razvoj na biljevištu, te dalnji razvoj na letećem pijesku. Na taj način bi mogli uzgojiti biljku, koja će razvijati, odnosno izgraditi svoje korjenje, a tim u savezu i preostali dio tijela, prenja potrebi i prilikama, koje vladaju na pjeskuljama, te koja bi bila mnogo opornija kod borbe za opstanak, koja joj predstoji. U tu svrhu izvadili bi gornji sloj pijeska do neke dubine, te ga zamijenili sa plodnom zemljom. Prema tome bi biljka nikla u plodnom sloju, u kojem bi imala i dovoljno vode i mineralne hrane, a korjenje bi se razvijalo u početku u plodnom, a kasnije u manje plodnom sloju, koji se sastoji iz letećeg pijeska. Osim. toga bi pijesak ispod sloja plodne zemlje donekle promjenio i svoje fizikalno svojstvo, jer bi ostao uvijek vlažan. Prema tome bi biljka bila uzgojena na kombinovani način, t. j . uzgojena na tlu, koje je slabije od plodnog, a bolje od samog letećeg pijeska, pa bi se uslijed toga moralo računati i na veći uspjeh prigodom sadnje. Samo se po sebi razumije, da-bi biljke na takovom uzgojijištu, koje se nalazi na letećem´pijesku, morale imati i odgovarajuću njegu u pogledu dovadanja vode i obrani protiv suncožara, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 41 Ta bi nam vrst biljevišta preuzela u neku ruku ulogu sadnje biljaka sa busenom, koju smo uslijed skupoće morali napustiti, s razlikom, da nam kod toga predstavlja busen tlo čitavog uzgojilišta. Pošto kod naših pjeskulja sunčana žega za vrijeme ljetnih dana izsuši pijesak najviše do dubine od 15—20 cm., dostatno je, da u vrtu uzgojimo biljku sa duljinom korjena od kojih 20—25 cm. Moglo bi se prigovarati, da bi kod tog kombinovanog uzgojilišta biljka razvijala svoje korjenje sasma ili barem većim dijelom u plodnom sloju, gdje imade na raspolaganju u obilnoj količini mineralne hrane, jer je poznata činjenica, da narav biljku kod borbe za opstanak potpomaže. Prema tome nebi donji sloj pijeska došao iMti do uporabe, uslijed čega bi tvorba tih kombinovanih biljevišta postala bezpredmetna. No ta predmjeva jest uslijed dvaju razloga posve nemoguća i to: 1. Uslijed upliva teže, radi koje glavni korjen raste ovjesno u zemlju. Pošt(T se postrano korjenje razgranjuje iz glavnog, to je i dubina postranog korjenja ovisna o onoj glavnog korjena. Međutim, bude i to postrano korjenje uplivano težpm, ali teža djeluje na isto samo tako dugo, dok ne čini stanovit kut sa horizontom. Nakon postignuća tog stanovitog kuta, ne savija se postrano korjenje više prema dolje, vec raste dalje u kosom smjeru, a ono u blizini razine zemlje raste skoro u horizontalnom smjeru. Prema tome je sasma isključena mogućnost, da bi se korjenje razvijalo samo u plodnom sloju, dapače će se -u pljesku razvijati do veće dubine, nego li u plodnoj zemlji. 2. Uslijed slabe debljine nasutog plodnog sloja. Nameće nam se pitanje, kako bi se ustanovila debljina tog plodnog sloja? Za riješenje tog pitanja pratit ćemo razvoj korjenja prema naravi. Prigodom klijanja sjemenja, kao što i daljnjeg razvoja |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 42 <-- 42 --> PDF |
42 biljke, ustanovljeno je, da rast korjena nije jednolično^ podijeljen na čitavn duljinu. Na vršku (kod kapice), kao što i na gornjem djelu korjen.a, jest rast u duljinu mnogo manji, skoro nikakav spram partije, koja se nalazi u sredim. Prema tome možemo kod rastućeg korjena razlikovati: 1. Partiju na vršku korjena, koja se sastoji iz prameristema ili embi\ona!nog tkiva, u kojem je rast t. j . povećanje i promjena oblika stanica sasma neznatan; dijelenje stanica slijedi brzo. Ovdje se provadja tvorba novih dijelova. 2. Partiju u sredini korjena; ovdje nastupa izdašan prirast u duljinu (4-8 puta veći od 1. i 3. partije), kod čega se osobito povećaje prostor, kojeg zaprema sok stanica, što im.a za poslijedicu živahno primanje vode rastućeg tkiva. Dioba se stanica u toj partiji jošte obično provada. Ovdje započimlje diferenciranje tkanina. 3. Partiju na gornjem kraju korjena u smjeru prema razini tla. To je izrasli dio, is kojem već nikakovo produljivanje ne nastupa, tek se nutarnja tvorba tkiva upotpunuje. Proces rasta korienja tjekom vremena provađa se na taj način, da ta treća partija korjena, t. j . uzrasli dio, siže sve dublje u zemlju, jer se prva i druga partija korjena pomiče neprestano napred. Drugim riječima bi mogli kazati, da nakon izminuća stanovitog vremena iza klijanja, prirašćuje korjen u duljinu kod vrška. Zato se i potonji nazivlje točkom vegetacije. Posijano sjeme niči će dakle i razvijati se prigodom klijanja i neko vrijeme iza toga posve u plodnom sloju, gdje će naći u izobilju vlage i ostale hrane, potrebite za daljnji razvoj. Pri tom će glavni korjen rasti uslijed upliva teže okomito u zemlju, dočim će se istodobno razvijati i postrano korjenje i to u kosom smjeru prema dolje. Nakon izminuća stanovitog vremena, prerasti će glavni korjen plodni sloj, te će se uslijed toga prva partija istoga, sastojeća iz prameristema, kao što i druga partija u kojoj |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 43 <-- 43 --> PDF |
43 nastupa uslijed rastegnuča stanica obilni prirast u duijinu, nalaziti već u samom pijesku, iz kojega će morati crpsti vodu i ost.^hi hranu. Prema tomu bi se mog!o kazati, da je onim časom nastupio kombinovani uzgoj biljke, čim se je glavni korjen počeo razvijati u pijesku. Uslijed toga će biljka jedan dio hrane primati iz plodne zemlje, a drugi pako iz samog pijeska, te će prema tome biljka sama razvoj, odnosno veličinu korjena i ostalih organa udesiti. Na isti će način tijekom vremena i postrano korjenje prerasti plodni sloj, te će se djelomično razvijati u pijesku. Prigodom toga će nastupiti slučaj, da će jedna polovica toga korenja crpsti svoju hranu iz plodnog, a druga polovica iz manje plodnog sloja, naime pijeska. Biljka će u potpunom smislu riječi, na strogo kombinovani način primati potrebitu vodu i mineralnu hranu, obzirom^ na vrsnoću tla gornjeg i donjeg sloja biljevišta. Uslijed manje hrane u donjem sloju pijeska, morati će biljka razvijati mnogo jače i veće korenie, nego !i u gornjem plodnom sloju, a uslijed toga će razvoj ostalih organa biljke usporiti. Riječju, biljka će se postepeno prilagođivati pjeskovitom t!u. Konačno će nastupiti slučaj, da će sistem čitavog korjenja biljke prerasti plodni´sloj zemlje i dalje se razvijati u pijesku. Prema tome će se suma svih ili barem suma većeg dijela vegetacionih točaka korjena nalaziti u donjem sloju pijeska, dočim će se ona treća partija, t. j , uzrasla partija korjena nalaziti u plodnom sloju. Pošto stariji dijelovi korenja ne posjeduju više niti (dlake, Wurzelhaare), ne dolazi u pogledu hranenja biljke ta partija korjena više u obzir. Prerna tomie će biljka primati vodu i mineralnu hranu lih samo iz letećeg pijeska, koji se nalazi ispod plodnog sloja. Uslijed toga, što korjenje u pijesku ne će u neposrednoj blizini biljke imati dovoljno vkige i mineralne hrane na |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 44 — razpoiaganju, razvijat će se dublje i u većoj mjeri, nego li je to slučaj kod plodnog tla, nu na račun ostalih organa, koji se nalaze iznad razine zemlje. Tako ćemo uzgojiti manje više kržljavu biljku, nu koja će biti tim otpornija kod borbe, koja joj predstoji nakon presadnje na leteći pijesak. Međutim će stojbina biljke na biljevištu biti ipak nješto blaža od one na pijesku i to s razloga, što pijesak ispod plodnog sloja zadrži stanovitu količinu vlage, kvoja se vlaga osim toga zaljevanjem biijevišta može povisiti. Prema tome će biljka doživjeti tek. prigodom sadnje pravi prelaz između dobre i ioše stojbine u potpunoj mjeri. Biljci je dano dakle dovoljno vremena, da se postepeno na novu stojbinu priuči. Mimogredce moram ovdje jošte istaknuti, da bi bio skroz pogriješan nazor, da bi voda bila kadra raztopive hranive tvari, nalazeče se u gornjem plodnom sloju, donašati u donji manjfe plodni sloj pijeska i to s razloga, jer tlo te hranive tvari absorbira. Zemlja jest dakle kadra raztopine krutih tvari pridržati, tako, da prigodom fiitracije kroz zemlju skoro čista voda otiče, dočim soli zaostaju. Tu činjenicu nije moguće potpuno razjasniti. Može se predmijevati, da bi taj pojav mogle prouzročiti fizikalne ili molekularne sile. Debljina tog gornjeg hranivog sloja imade se u svakom slučaju opredijeliti experimentalno, na većem broju pokusnih mjesta i to obzirom, na uspjeh u biljevištu, kao što i prigodom sadnje na letećem pijesku. Osnujemo li plodni sloj sa većom debljinom, polučiti ćemo nedvojbeno i veći procenat bolje uzgojenih biljaka, doči^n će kod same sadnje taj omjer biti obratan, U protivnom pako slučaju ćemo uzgojiti manji broj biljaka na uzgojilištu, a postotak primanja biljaka prigodom sadnje će biti povoljniji. Prerna tome će biti najbolje ustanoviti debljinu gornjeg plodnog sloja pokusnim putem. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 4f) — Samo se po sebi razumije, da će se stanoviti procenat biljaka i na tom kombinovanom uzgojilištu posušiti. Ovo će potonje nastupiti u ono vrijeme, kada će biljka biti upućena, da cijelu mineralnu hranu, kao što \ vodu prima iz donjeg, manje plodnog i vlažnog sloja pijeska„. Tom prigodom će propadati slabije i manje otporne biljke, koje bi svakako propale i prigodom sadnje. Na taj bi se način biljevište u neku ruku samo od sebe očistilo od nepodesnih exemplara,koji bi prigodom sadnje prouzročili samo suvišni trošak. No taj bi procenat bio daieko manji nego ii je to slučaj kod sadnje borovih biljaka direktno na letećem pijesku^ a uzgojenih na plodnom tlu. Držim, da bi se tim načinom uzgoja borovih biljaka, mogao postotak primanja istih prigodom sadnje na letećem pijeskUj´^u znatnoj mjeri povisiti. Slične vrsti biljevišta preporučivao je već Wessely u svom djelu ,,Der Europaische Flugsand und seine Kultur." ali sa intencijom posve protivnog srnjera. On doduše ne objašnjuje potanko uzrok tvorbe istih, međutim im je svrha skroz jasna. Wesse!y je išao sa tog stanovišta, da dade biljci priliku, da se može razvijati čim jače i bujnije, misleći ju time učiniti što otpornijom kod sadnje na letećem pijesku. Prema njegovom shvaćanju imade se uzgojiiište osnovati na letećem pijesku. Nu pošto je pijesak za tvorbu biljevišta skroz nepodesan, izvadi se do stanovite dubine, koja je ovisna o duljini korjena biljke, sloj pijeska, te se zamijeni so plodnom zemljom. Ta se zemlja prekrije sa tankim slojem slabo plodnog pijeska, na kojem je jošte vegetacija moguća. U tom sloju pijeska klije sjeme i razvija se korjenje biljke u dovoljnoj mjeri dokle je jošte vlažan, a kasnije se razvija u plodnoj zemlji. Za nastupa velike sunčane žege udomljeno je korenje već posve u plodnoj zemlji, tako, da mu niti potpuno osušenje gornjeg sloja |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1918 str. 46 <-- 46 --> PDF |
- 46 — pijeska ne škodi. Obje te naslage posipijti se konačno do visine od V5--2 cui. sa posve neplodnim pijeskom, sa svrhoin, da se prepriječi širenje drača. Kako se iz gornjih navoda razabire, pružena je biljci kod tih biljevišta priiika, da se može razvijati tek samo za vrijeme klijanja na. letećem pijesku. Kasnije se razvijala prema tome i svoje korjenje izgrađuje lih samo u plodnom tlu- Onaj .dio korjena, koji prigodom rasta ostaje trajno u sloju letećeg pijeska jest uzrasli dio, u kojem već nikakov prirast u duljinu ne nastupa, već se samo tvorba nutarnjeg tkiva upotpunuje. Na torn dijelu korjena ne nalaze se više dlake, koje opskrbljuju biijku sa vodom, i minerahiom hranom, pa stoga i tvorba obih gornjih slojeva, radi cdpornijeg uzgoja biljke, ne odgovara toj svrsi. Najgornjem sloju, sastojećem iz posve neplodnog pjeska, priznao je i sam autor sporedno značenje, te ga spominje tek sajmo kao obranbeno sredstvo biljevišta protiv širenja drača. Kod takovog načina uzgoja biljke nastupa nam prigodom presađuje isti slučaj, kojeg smo imali kod sađenica, uzgojenih na biljevištu sa ilovastim tlom. Wessely je kod svog načina tvorbe biljevišta išao sa tog stanovišta, da uzgoji čim veću i bujniju biljku, misleći ju time učiniti što otpornijom prigodom sadnje, dočim sam ja protivnog nazora, naime, da treba uzgojiti slabiju biljku, koja će ali imati po mogućnosti šio jače i u većoj mjeri razgranjeno korjenje, koje će biljka trebati prigodom borbe za opstanak na letećem, pijesku i koje će se moći iz pjeskovitog doinjeg sloja laglje t j . bez oštećenja sitnog korjenja izvaditi, nego iz ilovastog tla sadanjih vrtova. |