DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 44     <-- 44 -->        PDF

- 346 —
Što bi mogli kroz tih 10, pa recimo i 20, 30 godina
da učinimo?


G. H. predlagao je gradiškoj imovnoj općini god. 1897.
(Šum. list broj 7.), neka zasadi takve površine u šumama
žirovnjačama, imitirajući prirodu, jasenom, brijestom, jalšom,
vrbom, topolom, javorom, klenom i grabom, prema lokalnim
okolnostima. Lužnjak, dokazuje H., ne će biti ugrožen, jer
ga spašava čista sječa takve prelazne sastojine, a poslije
sječe hrastika prelazno poljsko gospodarenje.
Pri tome je predlagač zaboravio na krčenje bezbrojnih
sitnih i gustih panjeva, što bi se teškom mukom provelo i
tamo, gdje je narod vanredno oskudan na poljskom zemljištu.
Zaboravljeno je na preslabu populaciju, extensivnost šumskog
gospodarstva kod imovnih općina uopće, na poteškoće uređivanja
uprave i čuvanja u takovim dvokolim sastojinama, it.d.


Mislim, da bi i za šumovlasnika i eventualno njegove
ovlaštenike prema našim današnjim prilikama bilo najsigurnije
i najkorisnije, da se što bolje iskoristi uživanje nuzgrednih
užitaka, žirovine, žiropaše i pašarine, da se i povećaju odstranjivanjem
grmlja, sječom pregustih, bolesnih stabala, odnosno
umanjivanjem obrasta, ali do izvjesne granice.


Prema spomenutoj vrijednosti žirovine i pašarine, te
prema količini tih nuzgrednih užitaka, koja bi se imala svake
godine posebno ustanoviti — neka se propišu pristojbe za
pravo — i nepravoužitnike, odnosno prije svega uredi kataster
za uživanje nuzgrednih šumskih produkata po ovlaštenicima,
gdje to do sad nije učinjeno.


Ove sam godine predložio gospodarstvenom uredu
samo limitiranje žirovine za Podložje i došao do čistog
dobitka od 15.000 K, na 400 jutara; dakle po 1 jutru na
skoro 40 K.


Predlog, naravno, nije mogao biti uvažen, jer se u ratno
vrijeme mora izbjegavati, da narod opterećuju njegove vlastite
institucije bez osobite nužde.