DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 43 <-- 43 --> PDF |
- 345 — Uporaba još neposječenih starih stabala zavlači se u zadnje vrijeme iz financijskih razloga svuda, gdje su te šume još zdrave i gdje nema novčane potrebe, napose iz razloga, jer slavonska hrastovina radi svoje finoće postaje „luksus drvo." S moje bi strane preporučio, da se stare, zdrave hrastove šume, makar minimalno prirašćuju, ostave za što kasniju porabu, jer im je prirast skupoće sve veći. Svjetski je rat u početku prouzročio stagnaciju u trgovini drvom, koje opet nestaje. Kad pomislimo na ekonomski zakon o potrošnji i ponudi robe, te na to, da smo u pogledu trgovine drvom upućeni na export, onda nam je napadno i prodavanje i kupovanje velikih sječina kod krajiških zajednica. Ovu abnormalnost tumači nam veliko obilje raspoloživog novca, slabije potpisivanje ratnih zajmova, tendencija na pretvorbu novčanog u zemljišni odnosno drvni kapital i konačno spremanje velikih zaliha takve drvne robe, koja će neposredno iza rata imati osobitu prođu. Svršio se rat kako bilo, mi smo upućeni na izvoz. Nema dvojbe, da će se poslije rata još življe nego prije nastaviti trgovina. Po mišljenju Dra. Zeliska (Vidi broj 9. 1915. Osterreichische Forst und Jagd-Zeitung) treba da se iza rata oporave svi obrti, koji drvo troše. Novčani kapital, koji je sada čvrsto angažovan, mora postati raspoloživ, nagomilane pred ratom, za vrijeme rata možda prikupljene zalihe drva, moraju naći prođu. Proći će dakle više godina, dok nastavimo. Dotle ćemo živjeti od potrošivih i nepotrošivih glavnica, odnosno baviti se lokalnom malom i velikom prodajom one robe, koja momentano najviše treba. Prema tomu moglo bi negdje proći i 20 godina, dok se zadnji ostatci ne posjeku. Uzmimo posjek od 10 godina. |