DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1917 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 330 — Posavske hrastove šume kao žirovnjače Predavao 31. siječnja 1917. u Klubu hrvatskih šumarskih akademičara u Zagrebu, ing. Andrija Perušlć, kot. šumar. Pođimo na žale divnog našeg mora, naći ćemo gdje se Pinus marittima — crni bor — iz sivca kamena promolio, gdje mu je suha i žestoka pura izobličila krošnju, pa ju je tužno i ukočeno spustio prema ažurnom moru i čitav svoj život i oblik akomodirao uplivu strašnog primorskog elementa i suhog tvrdog tla. Uspnimo se do Hrvatske Švice, Gorskog kotara, prođimo mirisavim tamnozelenim četinjačama, sivim bukvicima do najvišeg visa u našoj domovini, Bjelolasice (1532 m.) pa ćemo na njoj naći sitnu klekovinu, Pinus montana. Spustimo se Kupom, Savom prema Gradiški, Brodu, Zemunu, doći ćemo konačno do tihog ozbiljnog starca, orijaša — hrasta. Po cijeloj domovini neobično šarenilo, svuda obilne ljupke promjene, u kojima šumar, prijatelj prirode, nalazi nezaboravno uživanje. Premda je historija dosta nepouzdana, ipak je vjerojatno, da je Slavonija bila vanredno šumovita zemlja. Dok se još čovjek nije usudio da digne ruku na šumu u njoj je boravio — Bog, jer je bila originalna, beskrajna, vječna, neoskvrnjena, puta života, čara, ljepote, poezije, — mira i sreće. — Bog je šumu kašnje ostavio, jer je u nju unišao čovjek, da je uživa na svoj način. Stao ju je paliti, sjeći, krčiti, praviti kuću, dobavljati vatru, Dok se dosad prašuma obnavljala sama i bila uvijek velika i snažna, sasjekoše ljudi šume, napraviše branjevine ..´,. izmjeriše sve šume, razdijeliše ih na velike i male komade, šumarije, gospodarstvene jedinice, odjele, odsjeke... Naše najstarije hrvatske strpaše u rubriku „sastojine od 140 godina i više." . . . |