DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 172 —


toliko različitih prilika, da se za sve slučajeve ne može
stvoriti neko stalno pravilo.


Naravno, da i proreda ima svoj minimum i maximum.
Sama priroda određuje najmanju granicu, izlučujući osušena
stabla. Maximum određuje granica, kod koje dolazi u opasnost
tlo i sastojina.


Rônai iznosi u svojoj raspravi o likavskim pokusima´,
koliko se suši stabala u sastojini. U danom slučaju bilo je
na plohi, na kojoj su se vadila samo osušena stabla, 2-3%
suhih stabala na godinu dana. Dotična sastojina je 80 god.
stara jelova sastojina, gdje je taj postotak iznio po ha 50
stabala godišnje.


Iz tog se primjera vidi, da je velik postotak stabala,
koje sama priroda drži suvišnima, te ih izbacuje svojim laganim
procesom prorede.


Ako dakle hoćemo, da nam proreda ima fiziološki
učinak na preostalu sastojinu, moramo prekoračiti tu mjeru.
Jer vađenje suhih i potištenih stabala nema učinka na prirast,
tim načinom ne pomažemo drvlju u borbi, ni u krošnjama,
budući da ta stabla ne zadiru u krošnju, ni u korjenu, jer
se ona stabla vrlo slabo ili nikako ne hrane. Ako se ta
proreda isplati, može se obavljati; no ako se ne obavlja,
ne će preostala sastojina trpiti, kao što se ne će unaprijediti
time, ako se obavlja.


Navest ćemo nekolika primjera, iz kojih se vidi, u kojoj
se je mjeri proređivalo na nekim mjestima u Ugarskoj i
Njemačkoj.*


U Kišiblju se je izvadilo u 26 god. sastojini hrasta kitnjaka
16 m8 po jutru ili 16% drv. gromade i sklop je jedva
neznatno prekinut.


U Ohegyu izvađeno je iz starije jelove sastojine 42 m3,
a u Zsarnôczi 50 m:i, a da se sklop nije znatno prekinuo.


1 Ronai Gy. „A likavai erdôlési kisérletek eddigi eredményei". 1914.
2 Roth Gy. „Az erdôlé ek gyakorlati keresztiilvitelérôl. Erd. Kis. 1907