DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 155 —


čanje prirasta stabala, nego postignuće što vrednijih debala
Vrijednost šume povečaje se samo na taj način, ako se poveća
njezina kakvoća. Jer budućnost šume ne leži u gospodarstvu,
koje se temelji na drvnoj gromadi, već u takovom
gospodarstvu, koje ima za temelj vrijednost sastojina. Prirast
gromade nije naime uvijek u istom omjeru s povećanjem vrijednosti
njezine".


Zato Heckova proreda posvećuje pažnju svakom pojedinom
stablu, nastojeći postići što veću vrijednost debla.
Svoju proredu pak naziva „slobodnom proredom´1 (Freie
Durchforstung). Heck pridržaje Kraftove stablimične razrede,
a popunjava ih s ovim razredima za oblik debla (Schaftformklassen)
:


.) ravno, lijepo stablo s dugim deblom (na si. 4. stabla
br. 1, 3, 4, 6, 9, 12, 14, 16, 18, 19, 23, 25, 26 i 30).
t> stablo sa srednjim ili kratkim deblom (br. 2, 5, 8, 13,
20, 24, 27 i 30.


.) grbavo, granato deblo (br. 7, 11, 15, 17, 22 i 28).


.) rašljasto.


.) jako razgranato stablo s više rašalja (br. 21).


C) izbojci iz panjeva.


r) bolesno stablo.


Prema tomu bit će 30 stabala na slici ovako klasificirano,
ako se ujedine Kraftovi stablimični razredi s Heckovim


razredima za oblik debla:2
1. II * 7. IV a y 13. V b i 19. IV b a 25. III *
2. Vb;-; 8. V a ? 14. .. * 20. V a ;> 26. II ;i
3. III * 9. II * 15. IV b y 21. I t 27. Va a.
4. IVa* 10. II r, 16. II * 22. V b y 28. II y
5. Var11.
IV b Y 17. V a y 23. III y. 29. Vb ?
6. I a 12. II * 18. III y24.
V a V 30. III 7.
Slobodna proreda i potječe iz 1897. god. a sastoji se
u glavnom o ovom:


Dr. Cari R. Heck „Freie Durchforstung" 1904.
Roth „Az erdolésck gyakorlati keresztulvitelérôl1´. Erd. Kis. 1907,




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 156 —


Ona zasijeca bez iznimke u sve razrede Kraftove, stavljajući
na vagu svaki pojedini slučaj, te vadi svako stablo,
koje prijeći u rastu drugo, vrednije. Glavni je cilj postepeno
unapređivanje rasta najljepših debala glavne sastojine t. j .
. stabala I., II. i III. razreda, stavljajući ih u slobodniji položaj.
Da se postigne jednolično razmještenje tih glavnih
stabala, imadu se grupe razrijediti. Stabla s pogriješnim
oblikom debla, kao i bolesna stabla, imadu se isjeći ili
barem okljaštriti. Radi zaštite tla i čišćenja debla imadu se
poštediti IV. b i V. a Kraftovog razreda i uopće stabla
nuzgredne sastojine. Sklop se može umjereno raskinuti, ali
samo prolazno, samo iznimno dozvoljava se jače prekidanje
sklopa. Mješovita sastojina ima se unaprjeđivati, gdjegod se
može. Oko 50. godine imade se stablima I—III * razreda
jače pripustiti svjetlo.


Heck veli, da nije tako važno uzgojiti debel o stablo,
kao što je važno uzgojiti lijepo stablo sa što moguće
boljim i vrednijim deblom. Kod četinjače se ne plača više
za stabla debela iznad 35—40 cm, kod listača se pak traži, da
deblo bude i debelo. Zato je za listače glavni zahtjev, da
se ima povećati debljinski prirast, ali pri tom se mora
pomnjivo paziti, da se biraju stabla, koja će se ostaviti i
da se što bolje njeguje i usavršuje oblik debla. To je pak
moguće samo onda, ako se zahvati u vladajuću sastojinu,
u korist najjačih i najljepših stabala, a u tu se svrhu pošteduje
potreban dio nuzgredne sastojine, a sve se to čini
pomoću slobodne prorede.


Iste one mjere, koje kod listača pospješuju debljinski i
visinski prirast, imadu kod četinjača dvostruki probitak. Ne
samo da se jača prirast, nego se povisujo i otporna snaga
njihova protiv vjetra, jer jačanjem krošnje jača se i korijenje.


Na si. 4. vidi se slabija i jača Heckova proreda. U
slabijoj proredi1 izvađeno je stablo br. 1. zato, jer kao


1 Prema tumačenju autora g. Rotha.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 29     <-- 29 -->        PDF

- 157 ~
obamrlo (V b) nema smisla, da ostane. Stablo br. 2. se je
izvadilo, da se razrijedi grupa stabala od 1—4. Još za život
sposobno (V a) stablo br. 5. ostaje, da ispunja prazninu,
koja će nastati, kada će se jednom radi 1-vog i 6-tog stabla
izvaditi stablo br. 4., koje će smetati njihovom razvoju.
Stablo 7. ostaje, da čisti od grana 6. i 9. Br. 8. se vadi,
jer smeta i štetu pravi stablu br. 9. Stablo br. 10. se vadi,
jer je bolesno; zato se ostavlja br. 11., da ispuni nastalu
prazninu. Stablo br. 13. mora se izvaditi jer je suho i jer
smeta stablu br. 12; Stabla br. 17. i 17. ostaju, da čiste
deblo stabla br. 16. i da ispunjaju prazninu, koja će nastati,
kad se izvadi stablo br. 18., koje se mora izvaditi zato,
da se razrijedi pregusta grupa 16—19.; Br. 19. ostaje isto
kao i 23, da ispunjaju prazninu, kada se posječe stablo br.


21., koje se mora izvaditi radi svog vrlo nepravilno razvijenog
debla. Br, 22. kao suho ide van, dočim V a stablo br. 20
ostaje, da ispuni prazninu iza 21-og. Iz grupe 23—26 izvatit
će se br. 25., a radi nevaljalog debla br. 28, a kao
suho br. 29.


Naravno, da se Heckovi razredi deblinskog oblika ne
će moći u praksi upotrebljavati, no tim je veće njihovo
značenje kod pokusa, jer je njima točno određen oblik i
vrijednost svakog debla, a tim je učvršćena kratko i točno
slika šume. Neki pisci, kao Flury drži, da je to dijeljenje u
razrede deblovinskog oblika suvišno, dočim drugi kao Dr.
Lorey i Dr. Hang s veseljem pozdravljaju to dijeljenje u
oblične razrede i spoj s Kraftovim stablinskim razredima.


Ako se i ne mogu ti razredi u praksi provesti radi njihove
kompliciranosti, ipak će Heckova načela u glavnom
morati biti vodičem svakoj valjanoj proredi. Ukočeni stupnjevi
šablonske prorede ne mogu naime zadovoljiti zahtjevima
i svrhama gospodarstva, već samo znanstvenim ciljevima.


Pokusne postaje, koje sa znanstvenog gledišta obavljaju
proredu, traže za svoje usporedne pokuse lahko provediv




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 154-—
12 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 26 28 30


Slika 4. Heckova slobodna proreda. Gornji red je prvotni oblik šume, a škiće
ispod njega prikazuju Heckov slabiji i jaci način prorede, nakon provedenog
proređivanja,


drvnoj masi sastojine, te stavlja novo načelo : uzgoj pojedinih
stabala. U njegovom načinu dolaze do pregnantnog
izražaja ona iskustva, koja su proizašla iz dosadanjih pokusa
na pokusnim plohama za proredu. „Ta proreda nije
dijete znanosti, već gospodarstva, ali je proviđena najnovijim
tečevinama znanosti i iskustva gospodarstva", veli Heck. On
je prvi, koji naglašuje, da svrha prorede nije samo pove




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 153 —


C.) Jaka proreda) vadi V.. IV. i III. razred


D.) (vrlo jaka proreda) vadi V., IV., III. i dio II. razr.


Osim toga imadu se kod svakog stupnja prorede izvaditi
bolesna stabla, kao i stabla s pogrješnim oblikom, ili
se imadu okljaštriti.


Osim toga ima svic. postaja i visoku proredu, koja je
kombinacija A i D stepena, te vadi obumrla i suha stabla,
te dio II. razreda (vidi sliku 5. u trećem redu).


I tu je dakle načelo: vaditi potlačena stabla, a ostala
razredivati po pravilu, bez obzira na njihovo raširenje po
sastojini i bez obzira na oblik i valjan razvoj stabala buduće
sječive sastojine.


Kod svih dosada spomenutih načina prorede izbija više
manje načelo, da se kod prorede ima držati stanovite šablone.
To je nastalo odatle, što se je kod prorede nastojalo
raznim stupnjevima jakosti postići što veći prirast na
drvnoj gromadi. Jača proreda očituje se u tome, da se izsiječe
za jedan razred više stabala. Pri tom se ne uzima
obzir na to, da stabla mogu pri takvoj prored; ostati hrpimično
razmještena. Osim kod danske i Bohdaneckijeve prorede
ne uzima se uopće u obzir oblik i kakvoća debala, jer
je svuda jedno i nepokolebivo pravilo : unaprijed određena
šablona.


No šuma ne poznaje šablone u svom razvoju. Pravila
mogu se stvarati za velike komplekse, gdje iščezavaju pojedinačke
osobitosti toliko, da se opaža neka pravilnost u
razvoju sastojina. No čim su manje te sastojine, tim više
dolaze do izražaja individualna svojstva stabala. Ta svojstva
pojedinih stabala moramo uzeti u obzir kod uzgoja sastojina
i čuvati se stvaranja općenitih pravila.


Te su misli mogle voditi Hecka, kad je stvorio svoju
metodu „slobodne prorede". On se otresa šablone
i prekida s načelom, po kojem se je temeljila proreda na




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 152 —


* lift t<


Vi


PU


*^%mm


10 12 14 16 18 20 22 26 28 30


Slika 3. Propis švicarskih pokusnih postaja. Gornji red prikazuje originalni oblik
Šume, a ispod njega prikazuju skice A, B i Ç stupanj prorede.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 151 —


Ta proreda zahvaća u stabla vladajuće sastojine u svrhu
uzgoja stabala sječive sastojine, štedeći pri tom dio nadvladanih
stabala. „A" stupanj nije za drugo, nego za usporedne
pokuse pokusnih postaja.


Premda taj propis pokazuje znatan napredak prema
prvome, ne može se ipak otresti šablone, propisujući unaprijed
stanoviti razred, koji se imade izvaditi, što može dovesti
do nevaljalog rasporedenja stabala. 2. dio visoke prorede
n. pr. zahtijeva, da se vadi dio 1. i 2, te cijeli 5.
razred, a za 3. i 4. razred ne propisuje ništa, a i među tim
stablima može doći do stiske, ako se ne razrijede, dok će
se naprotiv drugdje vaditi stabla 1., 2. i 5. razreda, kada
budu i podalje jedno od drugoga, a sve za volju ukočenog
propisa (vidi si. 5. redak 2. i kasnije na str. 160.). Još je
konzervativniji i ukočeniji propis švicarskih pokusnih
postaja od 1903. god.1


Taj imade ove razrede: (vidi ujedno si. 3.)


I. Potpuno vladajuća stabla, koja se ističu iznad drugih
i imadu na sve strane dobro razvijenu krošnju, (br. 6, 10,
12, 21, 26 i 28).
II. Suvladajuća stabla. Nešto su niža od prvih, a krošnja
uža, kraća i nije pravilno raširena, (br. 1, 9, 16 i 25 \
III. Natkriljena, nadvladana stabla. Vršak im je jš slobodan,
i ne uživa potpuno svjetlost, jer su ta stabla kraća
od stabala II. razr. (br. 3, 4, 7, 14, 18, 23 i 30).
IV. Potlačena (potištena) stabla. Njihov vrh nije slobodan,
već je previsen jednom ili više grana susjednog- drveća (br.
5, 8, 11, 15, 19 i 27).
V. Obamrla ili suha stabla (br. 2, 13, 17, 20, .22, 24
i 29).
Stepeni prorede.
A.) (slaba proreda^ vadi V. razred.
B.) (umjerena proreda) vadi V. i IV. razred
1 Mitteilungen der Schweizerischen Zentralanstalt fur das forstliche Ver


suchswesen" 1903.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 22     <-- 22 -->        PDF

- 150


3. zaostala, ali vrh im je još slobodan (3, 4, 7, 14,
18, 23. 30.
4. nadgranjena (potištena), ali još sposobna za život
(5, 8, 11, 15, 19 i 27).
5. ginuća ili već uginula (ovamo se broje još i savita)
(2, 13, 17, 20, 22, 24 i 29).
Stupnjevi prorede.


1. Niska proreda.
; 1. slaba IA stupanj) vadi ginuća i uginula te bolesna
stabla t. j . 5 razr.


2. umjerena (B stupanj) vadi 5, 4, i dijelom 2 razred,
ft. j . ginuća, uginula, savinuta, potištena, bičasta, zatim najopasnija
prevladala stabla pogrješnog oblika, (ako se neda
pomoći kljaštrenjem) i konačno bolesna.
3. jaka (C stupanj) vadi 2, 3, 4 i 5 razred i nekoja
stabla 1. razreda, da se s tim postigne što jednoličnije raspodjelenje
stabala po površini. Pri tom se mora paziti, da
se sklop za uvijek ne prekine.
Kod stepena B i C ima se još u obzir uzeti, da se pogrješna,
ali inače zdrava stabla imadu samo u tolikoj mjeri
vaditi, u koliko to dopušta stanje i sklop sastojina i ako pri
tom nastanu praznine u sklopu, imadu se ostaviti za zaštitu
tla potištena i zaostala stabla.


II. Visoka proreda. (E stupanj).
1. slaba visoka proreda (ponajviše za mlade sastoine).
Tu se vade uginula i ginuću, savinuta stabla, zatim
ona pogrješnog oblika i bolesna, rašljasta, bičasta, kao i
stabla, koja se moraju odstraniti, da se razrede grupe. Dakle
dio 1. i 2. razreda i cijeli 5.)
2. Jaka visoka proreda (poglavito za starije sastojinc.
Osim ginućih, uginulih, savinutih i bolesnih, vade se još i
ona stabla, koja priječe razvoj krošnje stabala sječive sastojine,
dakle 5." razred i dio 1. i 2. razreda.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 149 —


4. Ginuća ili uginula stabla.
Stepeni prorede su ovi :
a) slaba proreda, koja vadi samo stabla 4. razreda.
b) umjerena, gdje se vade stabla 3. i 4. razreda.
c) jaka proreda, gdje se osim stabala 3. i 4. razreda,
vade još i stabla 2. razreda.


Glavni cilj te prorede bilo je vađenje potištenih stabala,
a jakost prorede dolazi do izražaja u tom, da se vadi za
jedan razred više. Rječju, kod te se prorede unaprijed odredi
sablons ko pravilo, koje se provađa bez obzira na preostalu
sastojinu.


Taj je propis zabačen, otkad je sastavljen novi propis
saveza njem. pokusnih postaja od 1902. god., koji je primljen
i od međunarodnog saveza šum. pokusnih postaja 1903.
god. u Mariabrunnu.


Prema tome propisu razlikuju se ovi razred i (vidi
ujedno sliku 2):


I. Via daj u ća stabla, koja sačinjavaju gornji sklop
krošnja ;
1. stabla s normalnom krošnjom i lijepim deblom (br.
1, 6, 9, 12, 16, 25 i 26).
2. stabla s abnormalnom krošnjom ili zlo razvijenim
oblikom debla (br. 10, 21 i 28).
Ovamo pripadaju:
a) utisnuta stabla (br. 10),


b) prevladala stabla nepravilnog oblika (br. 21),
c) stabla, koja imadu inače pogrješan oblik, poglavito
rašljasta stabla (br. 28.),
d) stabla vitka oblika s visokom krošnjom, t. zv. bičasta
stabla (Peitscher),
e) svakojaka bolesna stabla.


II. Nadvladana stabla; njihova krošnja ne pomaže
stvarati sklop, a uzimlje se u obzir radi njege tla i čišćenja
debala.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 148 —


Slika 2, Prorede po novom propisu njemačkih šumarskih pokusnih postaja.
Gornji red prikazuje prvotni oblik šume, a ispod njega prikazane su skice, koje
odgovaraju A, B i C stupnju prorede.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 19     <-- 19 -->        PDF

147


a prema tomu i asimilacija. Ako je kasnije uslijed prirodnih
nepogoda ili prorede i došla šuma u rjeđi položaj,´ zakržljala
krošnja nije se više mogla oporaviti. Zato je Bohdanecky
pokušao s vrlo ranom i jakom proredom, što je vodilo do
vrlo povoljnog rezultata.


Taj način prorede ne prikazujemo na slici s istoga razloga,
s kojega i prvašnji.


S tim smo u glavnom prikazali neke najvažnije metode
prorede, koje su stvorili pojedinci. Preostaju još metode pokusnih
postaja i Heckov način.


Čim se je počelo u literaturi jače ventilirati pitanje prorede,
počinje se i s osnivanjem pokusnih postaja u Njemačkoj.
Te prihvaćaju u svoj program kao jedno od najvažnijih
i pitanje prorede. Tako se u Braunschweigu već 1856. god.
osnivaju pokusne plohe za proredu, u Saskoj 1860, u Bavarskoj
1870,, a 1872. god. osniva se savez njemačkih pokusnih
postaja, koji osniva stotine pokusnih površina za
proredu. Iskustva stečena na tim pokusnim plohama kroz više
desetaka godina, daju mjesne podatke, koji su za obavljanje
prorede od neprocjenive vrijednosti, a može se iz njih povući
i mnogo zaključaka općenite vrijednosti.


Propis saveza njem. pokusnih postaja od god. 1873.
za obavljenja proreda izgubio je svaku važnost, odkako je
nadomješten novim propisom. Samo prijegleda radi donosimo
taj propis, ispuštajući sliku, koja je u spomenutom
Rothovom članku objelodanjena.


Tu se dijele stabla u ova 4 razreda:


1. dominirajuća stabla, koja s potpunom razvitom krošnjom
sačinjavaju gornji sklop sastojine.
2. zaostala stabla, koja još pomažu u sačinjavanju sklopa,
ali najveći promjer njegove krošnje leži niže nego najveći
promjer krošnje dominirajucih stabala, te prema tomu čine
t. zv. drugu etažu.
3. potištena, nadvladana stabla, kojih vrhovi leže sasvim
pod krošnjom dominirajucih stabala.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 146 —


Prikazat ćemo još jedan način prorede, koji je pobudio
pažnju jedno radi toga, što prekida s nekim zastarjelim načelima,
a drugo, što je predstavnik te metode proređivanja
prvi tvrdio, da mu je uspjelo povećati sveukupni prirast sastojine.
To je način češkog šumarnika Bohdaneckoga, koji
je opisan po Schwappachu1, a njegovu je pažnju svratio na
tu metodu austrijski nadsavjetnik Schiffel. Pruske, bavarske
i wurtembruske pokusne postaje obavljale su pokuse u tu
svrhu, da ustanove, može li proredom povećani prirast povećati
sveukopni prihod drvne gromade. Dok su pokusi spomenutih
postaja donijeti negativn rezultat, Bohdanecky tvrdi,
da je svojom proredem povisio sveukupni prihod. To je on
dostigao u čistim smrekovim sastojinama. na imanju kneza
Schwarzenberga. Do sada se je držalo, da se u mladim šumama
ne smije provesti jača proreda. Bohdanecky naprotiv
baš u mladoj, 15. god. sastojim počinje s jakom proredom.
Od 4 6000 smrekovih biljki, koje su posađene u mreži od
17 do 2-5 m, kada se počme s proredom već u 15 god,
ostat će za 10—15 god. t. j . u 25 30. god. tek neko 50%
ili 2500 stabala po ha.


U početku se nastoji dati stablima jednolično raširenje
po sastojini i sva se pažnja posvećuje tome, da se krošnja
ojača. Iza 25. god. posvećuje se pažnja već pojedinim stablima,
koja će preostati, što se ispočetka nije moglo učiniti,
kad su stabla bila podjednaka. Sad se svake 5. god. obavlja
jača proreda, pri čemu valja paziti, da se krošnja ne
spusti ispod gornje trećine debla.


Šume, u kojima je Bohdanecky iskušao svoju proredu,
imadu izvrsno tlo. Na mjestu prašume podigla se gusta mlada
šuma, koja je međutim u srednjoj dobi zaostala u rastu tako,
da su konačno u starosti od 100 god. pojedina debla postigla
tek poprečnu deblinu od 20 cm. Uzrok je tomu bio
taj, što se je u gustoj sastojini krošnja smanjila na mininum,


5 Zeitschrift iiir Forst- und jagdwessn 1905. br. I. i Erdésreti Lapok 1905
str. 324.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 17     <-- 17 -->        PDF

- 145


vitoj mjeri od grana čistih stabala, uz potpuno iscrpljenje
sastojine.Kod njih je utvrđeno, da cijena drva ovisi o promjeru
trupca, a duljina upliviše na cijenu samo do 15 m. Za
deblo dulje od 15 m. ne plaća se popriječno više nego za
ono, koje je 15 m. dugačko, ali se tim više plaća za deblo,
čim je deblje.


Takovo deblo postižu oni svojim načinom prorede. Stabla
dijele u ove razrede:


1. Glavna odabrana stabla, koja se imadu radi lijepe
krošnje i deblovine čuvati.
2. Štetna nuzgredna stabla. Ova se vade, jer priječe
krošnju glavnih stabala u njezinom razvoju.
3. Korisna nuzgredna stabla. Ova čiste doljni dio krošnje
od granja. Zato ih se mora uzdržati dotle, dok krošnja
ne odskoči do željene visine čiste deblovine.
4. Indiferentna stabla, za koja se još ne može reći, jesu
li škodljiva ili korisna, pa ih zato treba držati do vremena,
kada će se moći stvoriti o njima sud.
Guste mlade sastojine proređuju se prvi put, kada su
visoke 7 m. Svake treće godine vadi se razmjerno malo
stabala. Uopće je pravilo, da se proreda opetuje u razmaku
od toliko godina, koliko decenija broji sastojina.


Isprva se vade stabla zločestog oblika, a kasnije takova,
koja priječe u rastu gornji dio krošnje glavnih stabala (2,
razred). Oko polovice ophodnje označe se odabrana glavna
stabla vidljivim znakom i povečuje im se osobita pažnja.
Kad je krošnja stjerana na visinu od kakovih 15 m, ne smije
krošnja više gubiti grana iz dolnjeg dijela, pa se sijeku kraća
stabla, koja su pomagala čišćenje debla t. j . 3 razred.


Taj način prorede odgovara u prvom redu specijalnim
danskim odnošajima, gdje je izvrsno tlo, poglavito za bukvu,
te se mladiku posvećuje osobita pažnja radi intenzivnosti
gospodarenja, a uzgajaju se čiste sastojine, t. j . bilo čista
bukva, bilo čist hrast, a druge vrsti drveća primješavaju se
samo u tu svrhu, da tlo zaštićuje.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 144 —


jednost šume podigne s esteskog gledišta i unapređuju interesi
lova i turistike.


Taj način prorede, premda ne polaže važnost na oblik
debla, pokazuje lijepe uspjehe, usprkos svoje šablone u provađanju.
Na prvoj slici, koja prikazuje sve tri opisane prorede
jednu uz drugu, vidi se Salischova postelska proreda
u zadnjem redu. Prema njegovoj razdiobi spadaju stabla u
ove razrede :


I. razred. Vladajuća stabla broj 1, 6, 9, 10, 12, 16, 21.
25, 26 i 28.
II. razred. Zaostala stabla broj 3, 4, 7, 14, 18, 23 i 30.
III. razred. Potištena stabla broj 2, 5, 8, 11, 13, 15, 17,
19, 20, 22, 24. 27 i 29.
Prema tomu je na našoj slici izrađen II. razred. Stablo
br. 21 s vrlo razvijenom krošnjom je okljaštreno. Salisch doduše
veli, da se u nekim slučajevima moraju sječi grane
drveća, no preporuča, da se sastojina tako uzgaja, da imade
što manje granja. Neka se drži u mladosti gusto sklopljena
dotle, dok se sama od sebe ne očisti od granja.


Zanimiva je proreda, o kojoj je bilo govora i u Sum.
listu1, a uobičajena u naprednom šumskom gospodarstvu u
Danskoj, te je prema tomu metoda te prorede i nazvana
danskom. Ta proreda nema takovih osobitosti, koje bi došle
do izražaja na slici, pa ju zato ni g. Roth ne iznosi u
svom članku, a ni mi, jer smo slike, kako je spdftgnuto, iz
njegova članka izvadili.


Vrijednost te prorede upoznao je prvi Dr. Metzger´ dokazujući,
da., su danski šumari u pitanju prorede mnogo napredniji
od njemačkih.


U glavnom je svrha danskog gospodarenja, tako u bukovim
kao i hrastovim sastojima, uzgoj što debljih i u stano


1 „Danska metoda prorede". "Šum. list 1899. i „Dansko proređivanje šum a"
Šum. iist 1901.


2 V. članak Dr. Metzgera U Miindener forstiiche Hefle 1896 i u Allg. Forst


u. Jagdzeitung 1898 str. 347.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 15     <-- 15 -->        PDF

- 143 —
jednom mjestu u povoljnim prilikama, ne mora uspjeti drugdje,
gdje su odnošaji tom postupku može biti nepovoljni.


Wagener je ustanovio, da poslije 25. god. pada prirast
u gustoj sastojini, te sva potištena debla ostaju izvan računa,
a sav se prirast koncentrira na stablima vladajućeg
razreda. Uslijed toga treba čitavu pažnju posvetiti tim izabranim
stablima.


On pušta, da šuma raste do 20—35 god. u gustom
sklopu. Čim se počme sastojina sama čistiti, proredi on na
60 cm. oko krošnje svakog odabranog stabla t. j . takovog,
koje će biti član glavne sastojine. U nuzgrednu sastojinu ne
dira. Nakon 10 god. progali opet krug oko tih stabala i
taj se postupak češće ponavlja. Tim načinom postiže on
svoju svrhu. Oslobođene krošnje bujno rastu i donose veliku
drvnu gromadu, no stabla izrasla na slobodnom prostoru
ne će imati bezprikornog debla.


Tu proredu vidimo na si. 1 u drugom redu. Stabla br.
1,6, 12, 16, 21 i 26 su odabrana stabla glavne sastojine,
a za ostala se ne brine.


Dok je Borggreve vadio najjača stabla, a Wagener ostavljao
najjača stabla i vadio slabija, ima i srednji put, gdje
se ostavljaju najslabija i najjača stabla, a vade srednja stabla,
da se n?pravi mjesta i da dođu do zraka najvrsnija
stabla. Taj način proreda zastupa H. v. Salisch1, a nazvana
je postaKkom proredom. (Posteler Durchforstung). U postelskoj
šumi ima obljubljeno mjesto za izlete. Zanimivost toga
mjesta ležala je u gustoći šume. Salisch nije htio dopustiti,
da se šuma proredi, te postane dolje progaljena, nego je
pokušao u njoj sa svojim načinom prorede, vadeći srednja
stabla, a ostavljajući najslabija i najjača. Najbolja stabla
imadu donijeti s pojačanim prirastom uslijed prorede veću
drvnu gromadu, a ona potištena stabla imadu zadaću štititi
tlo i čistiti jača stabla od granja, te pripomoći, da se vri


1 H. v. Salisch- Forstâsthetik. Berlin 1902 str. 186—190.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 14     <-- 14 -->        PDF

~ I42 —


Ta proreda ima mnogo zlih strana i te su doprinjele,
da se nije ni raširila u praksi. Naravno, da je tome mnogo
doprinjeo i uobičajeni konzervatizam u šumarstvu. Jedna od
najvećih mana bit će svakako tom proredom postignuta kakvoća
debala. Kasnije će još o tom biti govora, kakovo se
drvo dobiva, ako se stabla, izrasla u sjeni, naglo oslobode.
Ipak će biti nekih iznimnih slučajeva, kada će se taj način
prorede, makar i nešto promijenjen, moći s uspjehom provađati.
Tako na pr. onda, kada se imadu osloboditi vrednije
vrsti, kao hrastov i jelov mladik od starije bukve, jasena i
dr., koje ga pritištu i u razvoju priječe.


Jedno se mora svakako priznati Borggreveu, da je naime
sa svojim skrajnostima mnogo doprineo tomu, da jeu šumu
\ ušteno svjetlo, a dogma o očuvanju sklopa potisnuta u
zakutak.´


Dok je Borggreve htio povisiti ophodnju, upravo je
došao u opreku s naukom G. Wagenera2, koji je htio s proredom
postići, da stabla sastojine što prije dosegnu potrebne
dimenzije t. j . da se snizi ophodnja. Borggreve je svoju
teoriju stvorio tako, da je iz specijalnih slučajeva zaključivao
općenita pravila, a u tu je pogrješku zapao još prije
njega i Wagener. Na nekom privatnom posjedu blizu Wurzburga
izkušao je on s uspjehom svoju teoriju, pretvarajući
srednju šumu u visoku. Iz toga je stvorio pravila uzgoja općenite
vrijednosti, što je velika pogrješka. Jer što uspije na


iz smrede i bukve s umetnutim javorom i brijestom i!i iz hrasta kitnjaka i bukve
s drugim vrstima drveća. Tih 30 stabala razdijeljeno je ovako uKraftove razrede.


I. razred broj stabala 6 i 21.
II. „ „ „ 1, 9, 10, 12, 16. 26 i 28.
.. „ „ „ 3, 14, 18, 23, 25 i 30.


IV. a „ „ „4 i 7.
IV. b „ „ »., 15 i 19.
V. a „ „ ., 5, 8, 17, 20, 24 i 27.
V. b „ „ „ 2, 13, 22 i 29.
! Siefert „Die Durchforstung im Lichte der neuesten Forschungen.
G. Wagener „Der Waldbau und seine Fortbildung 1884. Ocjenu toga djela
vidi Š. L. 1885.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 13     <-- 13 -->        PDF

- 141
Vf


Slika 1. Usporedba Wagenerove, Borggreveove i Salischove prorede.
Gornji red prikazuje oblik neproređeiie šume, a ispod njega su skice Wagenerovog,
Borggreveovog i Salischovog načina prorede.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 140 —


materijalne koristi, ako se izvade, ali mogu donijeti velike
koristi izpunjujući praznine, koje mogu nastati uslijed jačeg
prekidanja sklopa.


Iza njega dopuštaju pisci, da u šumu prodre sve vise
i više svijetla. Dok se je isprva sjeklo samo potištena stabla,
zahvaća proreda sada već i u vladajući razred. Na koncu
pušta se toliko svjetla u šumi, sijekući stabla vladajuće
sastojine, da se od prevelikog svijetla ne vidi stabala, kako
zgodno primjećuje dr. Baur. Iz jednog ekstrema pada se u
drugi. Na površinu izlazi Borggreve sa svojim prebornim
proredivanjem (Plenterdurchforstung).1 On naučava, da se
mora prekinuti s teorijom, koja je samo stanovitim, edabranim
stablima pomogla, da postignu veće dimenzije postigne
što više stabala. To se postigne na taj način, da se vade
potištena i ugnjetavana stabla, koja ne utječu ni onako na
rast najviših j najjačih stabala, nego baš ta najrazvijenija
stabla. On vadi osim bolesnih stabala, koja priječe u rastu
cijelu hrpu nižih stabala i omogućuje tim slabijim stablima,
da bujnije razviju svoju krošnju, te i ona postignu s vremenom
one dimenzije, koje su imala najviša stabla. On vadi
u desetgodišnjem turnusu Oi—0*2 cijele drvne gromade,
koja se je nakupila na preostalim stablima uslijed jačeg rasta.
Da ta najslabija ostavljena stabla postignu željene dimenzije,
mora se ophodnja za 40—50 godina povisiti.


Borggreveovu proredu prikazujemo na slici 1. u 3 retku/
Tu su izvađena stabla br. 1, 6, 10, 12, 16, 21, 26 i
28 iz prvotne sastojine, koja je na istoj slici u gornjem redu
prikazana.»


1


Die Holzzucht von Dr. B. Borggreve 1891. Kritiku o tom djelu vidi
Šumarski list 1894.


* Ove slike objelodanjene su u Erdészeti Kisérletek 1907 godine u članku
gosp. Julija Rotha ,.Az erdôlések gyakorlati keresztulvitelérôl," Dobrotom gosp.
Ratha, kr. ug. šum. nadinžinira i adjunkta pokusne postaje, dobili smo na uporabu
klišeje tih slika, od kr. vg. centrale za šum. pokuse u Selmeczbânyi, na
čemu i g. Rothu kao i postaji srdačna hvala.
* Prvotni oblik sastojine je slika 40 godišnje mješovite šume, koja sastoji


ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 139 —


da se u iznimnim slučajevima mogu sasjeći i takova «tabla
koja nisu potlačena.


Neki pisci dijele stabla sastojine u razrede. Tako ima
Cotta 4, a Burckhard 6 razreda, a stepen prorede označuju
sa slabom, jakom ili srednjom proredom premu tomu, dali
sijeku za jedan razred više ili manje. Temelj nazorima novije
škoie za proredu udario je svakako hanoverski šumarnik
Kraft1. On dijeli sastojinu u ove razrede :


1. Prevladala stabla sa izvanredno razvitim krošnjama.
2. Vladajuća stabla s dobro razvijenim krošnjama. Ta
stabla sačinjavaju redovito glavnu sastojinu.
3. Suvladajuća stabla. Krošnja im je nalik na stabla 2.
razreda, dosta normalna, ali je slabo razvijena i stisnuta,
često sa znakovima degeneracije. Ta tri gornja razreda čine
glavnu sastojinu.
4. Nadvladana stabla. Krošnja im je više manje zakržljavila
(zahirena), te je sa svih ili samo s dvije strane stisnuta
ili jednostrano razvita.
a) utisnute (umaknute) ili stisnute krošnje,
b) djelomično potištene krošnje. Gornji dio je još slobodan,
donji je zastrt ili obumro.


5. sasvim potištena stabla.
a) krošnje su još sposobne za život (samo kod drveća,
koje
podnosi zasjenu),
b) obamrle ili uginule krošnje.
Kraft ustanovljuje ove stepene prorede:


1. slaba proreda, gdje se vodi samo 5 razred.
2. umjerena proreda. Vadi se 5 i 4 b razred.
3. jaka proreda. Vadi se 5, 4 a i 4 b razred.
Kraft dozvoljava, da se može isjeći i stablo prvog razreda,
ako nije valjano uzraslo, a uopće dozvoljava jaču
proredu u razredima, čija stabla priječe razvoj glavne. sastojine.
On je prvi, koji uzima u zaštitu potištena, ali za život
sposobna stabla 5 a razreda. Ta stabla ne donose velike


1 Beitrage zur Lehre von (len Durehforstungen 1884.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 174 —


Da se ustanovi valjan stupanj prorede, mora se dakle uzeti
u obzir i godišnji prirast sastojine.


Gornji stupanj od 35 50 m3 ne će smanjivati godišnji
prirast. Proredom će se još i unaprijediti prirast preostalih
stabala, pa se mora i s tom okolnosti računati kod slijedećih
proreda.


Jedno se ali mora naglasiti, da se naime proredom ne
povišuje sveukupna gromada za vrijeme čitave ophodnje,
premda pokusi Bohdaneckyevi dokazuju protivo. Po svoj
prilici mora on taj uspjeh zahvaliti izvanrednim okolnostima,
s kojima se ne smije računati u svakom slučaju. Glavna korist
slobodne prorede je proizvod većeg broja vrednijih stabala
u kraćem vremenu, nego li bi to proizvela sama sebi
prepuštena sastojina, Osim te koristi, postignute u glavnoj sastojim,
postiže se i velik materijalan dobitak od izvađenih
stabala i svi oni probici, koje smo na početku spomenuli.


Prema tomu postupat će se kod prorede od prilike
ovako: Idući od grupe do grupe, označiti će se jedno ili
više stabala, koja se imadu izvaditi. Pri tomu treba držati u
prvom redu pred očima, da se ima izvaditi svako stablo, koje
smeta vrednijem od njega. Uz to pravilo treba gledati, da
se označe označe bolesna stabla i da preostala stabla
ostanu što moguće bolje razmjerno razređena i u najpovoljnijoj
smjesi. Pravilno razređenje stabala i idealan oblik
šume ne će se odmah postići nego postepenim proređivanjem.
Zaostala i potištena stabla ostavit će se bez obzira na njihov
oblik, ako ispunjaju praznine i ima nade, da će vrednijim
stablima pomoći kod čišćenja od granja. Sklop će
se samo umjereno prekidati ondje, gdje treba naokolo osloboditi
od štetnih učinaka susjeda takova stabla, koja se radi
vrijednosti njihova debla i lijepo razvijene krošnje ostavljaju.
Pravo veli Roth, da su svjetlo, zrak i oborine, u stanovitoj
mjeri pripušteni sastojini uslijed umjerenog prekidanja sklopa,
bitni uvjeti života i napretka šume, no dani u prevelikoj
mjeri mogu služiti na njezin zator i uništenje.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 47     <-- 47 -->        PDF

- 175 -


Drvna masa, koja se ima proredom izvaditi, ne smije
se unaprijed odrediti. Nije važno koliko, nego št o vadimo.
Moramo biti neovisni o drvnoj gromadi, mjeru i stepen prorede
određuje stanje sastojine. „Kod pzorede ne će nam biti
mjerodavna drvna gromada, koja se ima vaditi, nego sastojina,
koja preostaje", veli Muzsnay1 „Ako radi toga dođemo
u opreku s gospodarskom osnovom, ne će biti nikakovo zlo,
jer gospodarska osnova ne smije udarati okove na ruke šumara,
koji obavlja proredu i ne želi škropuloznojzvršivanje
propisa onda, kada okolnosti u naravi zahtijevaju udaljenje
od propisa."


Da se ipak ne bi šumar, koji prvi put obavlja proredu,
u prevelikoj revnosti i pod naslovom „moderne prorede,,
preveć udaljio od prave mjere, mislimo da bi dobro bilo, kada
bi se prije prorede obavio pokus na površini od 1 k. jutra,
te se naznačena stabla sasjekla i procjenila. Ako bi se tom
zgodom dobila prevelika drvna gromada, imat će se u ruci
neko mjerilo kod provađanja dalnje prorede, i označivat će
§e manje stabala nego na pokusnoj površini, t. j . ona stabla,
koja još mogu čekati ostavit će se do slijedeće prorede.
Tim će se načinom izbjeći zlim posljedicama,koje bi mogle
nastati uslijed prenagle i prejake prorede.


U jedan mah ne smije se previše proredivati. Vitka stabalca,
izrasla u gustom sklopu, ne će imati otporne snage, te
će ih snijeg, inje i bura lahko saviti i izlomiti. Osobito je
velika opasnost, koja prijeti sastojini od vjetra. Oko se starija
sastojina, naročito smrekova, naglo proredi, otvara se
put vjetru, koji znade više puta na stotine jutara takove
šume povaljati, kakovi su se slučajevi često opetovali u Karpatima.
Tome se dade izbjeći na taj način, daše postepenim
proređivanjem povisi otporna snaga stabala.


Nagla proreda u sastojini, koja je rasla u gustem sklopu,


ima štetnih posljedica i za tehničku vrijednost drveta. Roth*


1 V. Etdeszéti Lapok 1908 1 111 br.


2 Forstwissenschaftliches Centrallblatt 1916 „Beitrage zur Litchtungsfrage´´,


„Adatok az erosebb erdôlés életkani hatâsâkor" Erd. Kiserletek 1909.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 138 —


U Njemačkoj nalaze se prvi tragovi prorede već u XVI.
stoljeću, no do većeg zamaha nije došlo to pitanje sve do
početka XIX. vijeka, kada su ga potakli u literaturi šumarskoj
Hartig i Cotta.


Prvi1 je odredio granice, kojih ne smije da prekorači
šumarstvo gotovo čitavo jedno stoljeće, jer još 1886. god.
jauče nadsavjetnik Heiss ,da na polju prorede na žalost još
uvijek prevladavaju Hartigova načela." Ta su načela dolazila
do izraženja u tome, da je Hartig vadio samo potištena
stabla. No dok on ljubomorno pazi, da se ne prekine sklop,
Cotta2 ide za korak naprijed. On naglušuje, da se moramo uplesti
u borbu drveća i ne smijemo dopustiti, da u sastojir.i dođe
do toga, da stabla budu potištena. Pa ako njegova nauka
i ne nauča prekidanje sklopa, dozvoljava on već rjeđe stanje
stabala i ne vadi samo potištena stabla, nego dozvoljava,
da se izvadi slabije stablo, ako i nije potišteno onda, kada
dva stabla stoje neposredno jedno uz drugo. Cotta naglašuje,
da je cilj prorede uzgoj sastojine i da troškove za proredu,
ako ona još ne donosi prihoda, treba uzeti odanle,
odakle su uzeti troškovi za sadnju.


Iza toga se bave mnogi stručnjaci pitanjem prorede
kao Hundeshagen, Pfeil, Andrée, Feistmantel, Berg, Gwinner
i dr. Jedni brane Hartigova, a drugi Cottina načela, no kod
svih prevladava u glavnom načelo, da se u sklop ne smije
dirati, nego se proredom imadu vaditi samo obamrla i potištena
stabla. Svaki napredak razbio se na nauci o ušćuvanju
sklopa. L. Grabner3 i K. v. Fischbach4 dižu se protiv gustog
sklopa, a donekle i .....5, koji stvara geslo za proređivanje
„rano, često, umjereno". Ovaj potanji dozvoljava,


1 Hartig G. L. Anweisung zur Holzzucht Wr Forster" 1790. i ..Lehrbuch


tur Forster" 1811.


2 Gotta „Anweiseng zum Waldbau" 1821.


3 L. Grabner „Die Forstwirtschaftslehre fur Forstmanner u VValdbesitzer"


1854.


1 Centrallblatt fiir das gesammte Forstwesen 1885.


5 Dr. K. Heiyer „Der Waldbau oder die Forstproduktenzucht 1854.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 9     <-- 9 -->        PDF

- 137 —
starstvu poljodjelstva u Pešti Dragutin Kaan dokazuje u svojoj
vrlo iscrpljivoj i velikom stručnom spremom pisanoj raspravi


o proredi1, da se uzrok silnom porastu produkcije papira u
Austriji i Njemačkoj imade uz velik porast potroška papira
tražiti i u proredi u četinjavim šumama. Visoke cijene debelog
drveta uputile su tvornice papira na materijal prorede,
koji je u njima našao izrsnog kupca.
U toj raspravi vidimo, da je broj tvornica celuloze i
drvnine, te potrošak drva u Njemačkoj, Austriji i Ugarskoj
slijedeći :


Broj tvornica Potrošak drveta u m3
Njemačka ´ 624 2,500.000
Austrija 262 1,202.000
Ugarska 21 278.000


Produkcija papira je u Ugarskoj 350.000 q godišnje, a
potrebno je 757.000 q. Kaân pita, što je uzrok tome, da se
industrija papira nije razvila u Ugarskoj kao u Austriji i
Njemačkoj i dolazi do zaključka, da se jedan od glavnih
uzroka ima tražiti u tome, što šumoposjednici nisu snabdjeti
svoje šume valjanom putnom mrežom i radi toga nema
intenzivnog gospodarenja, koje bi materijalom, dobivenim
putem prorede, zajamčilo tvornicama opstanak.


Nakon svega navedenog bilo bi suvišno i dalje dokazivati
korist i potrebu prorede. U slijedećem poglavlju nastojat
ćemo na temelju stručne literature prikazati, kakav je razvoj
pokazivalo


Pitanje prorede u teoriji i praksi.1
Nema valjda pitanja, barem u šumarstvu, o kojem se
se je toliko pisalo i koje je toliko različitih, sasvim oprečnih
teorija stvorilo, kao pitanje prorede.
1 Kaân Karoly. Erdôgyérités erdészeti es gazdasâgpolitikai tanultrany 1905.


* Vidi o tom opširnije: Dr. Schupfer „Die Entwickelung des Durschforstungsbetriebes
in Théorie und Praxis 1903. — Laschke „Geschichtliche Entwickelung
des Durchforstungsbetriebes" 1883. — „Erdészeti kiserletek" 1914 év „Roth
Gy: Likavkai kiserletek". — Kaân K. „Erdôgyérités1´ 1905.
Šumarski list 1901 god. „Proređivanje šuma."




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 50     <-- 50 -->        PDF

- 17Š


poručuje kao drvo, koje poboljšava tlo. Mislimo, da hrastovi,
pod čijom se krošnjom nalazi jedan ili više grabova, ne će
samo boljem tlu zahvaliti svoj lijepi oblik, nego i tome, što
grab priječi izbijanje vodenih grana.


Dosadanji pokusi pokazuju, da su stabla poslije Heckove
prorede razvila jaču krošnju od ostalih, no ta su stabla i
jače porasla nego druga. Što slijedi iz toga? Stabla su doduše
razvila jaču krošnju, no to nije išlo na štetu duljine
od grana čistoga debla, jer to je deblo kod narave prorede
još uvijek bilo dulje nego na plohama, koje su drugim naproređivane.
Samo se je krošnja ojačala, a to vodi do ojačanja
debla radi povećanja prirasta.


Ako je krošnja normalna, ne će se razviti na deblu
štetne grane. Ako je pak proreda provađana u dovoljnoj
mjeri počam od rane mladosti, razvit će se normalna krošnja
i onda se ne trebamo bojati vodenih grana. One će
se, kako je spomenuto ili osušiti uslijed ponovnog sklopa
ili će im razvoj zapriječiti preostala stabla iste ili primješane
vrsti drveća.


Nadamo se, da će tako provedenu proredu odobriti i


g. savjetnik Zezulka, premda u spomenutom članku zagovara,
„da gusti sklop uzdržimo i da isti prekinut ne bude"
upozoravajuć na opasnost, koja prijeti od spavajućih oka.
1 mi smo protiv nagle prorede i progale, ali opisana postepena
proreda ne će jamačno ni na slavonskim hrastovima
donijeti zla ploda.
Provađajući slobodnu proredu kroz čitavo vrijeme do
konca ophodnje, ne će nam samo prva proreda imati za
zadaću uzgoj glavne sastojine, nego će to imati i ostale
prorede, a da se pri tom ne zanemari ni materijalna korist,
dobivena od izvađenih stabala. Kod te prorede bit će u
mlađim sastojinama slabija, a u starijim postepeno sve jača
i jača proreda, a da pri tom ne će biti progale u starom
smislu, koja otvara sastojinu i bez milosrđa prepušta i tlo i
stabla štetnim učincima vjetra, sunca i oborina.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 51     <-- 51 -->        PDF

17.


Da se danas sutra započne slobodnom ili naravnom
proredom, ne bi se smjela sasjeći prvom proredom potištena
i zaostala stabla, kako se to sada ćini na šablonski način.
U sastojinama, gdje su takova stabla izvađena, opasno je
doista raskidavati sklop, jer akoprem će se krošnje mladih
stabala ubrzo opet sklopiti i jedan dio štetnih grana će se
sasušiti drugi faktor, koji bi to čišćenje unapređivao t. j .
potištena stabla nestat će zauvijek iz sastojine.


Još ćemo nešto reći o vremenu, u kojem će se proreda
vraćati na isto mjesto. To će razdoblje odrediti u prvom
redu jakost prorede, a onda vrst drva i stojbina.


Čim se je jače zahvatilo u stabla glavne sastojine, tim
će se kasnije ponovno proređivati. Kod onih vrsti drveća, koja
imaju svojstvo, da brzo raširuju svoju krošnju, brže će se
ponovno proređivati, nego kod onog drveća, kod kojeg se
taj proces polaganije provađa. Na boljoj stojbirii svakako
će se prije osjećati potreba ponovne prorede, nego na
lošijoj.


U glavnom može se reći, da će se ponovno proređivati
onda, kada se grane počnu ponovno preplitati i sporedna
stabla počnu ugrožavati glavna stabla, dotično, kada
bude opet dovoljno stabala, koja se prema odabranoj metodi
prorede imadu opet ponovno izvaditi.


To vrijeme nastupa u mlađoj sastojini svake 5. 10.
godine, a u starijoj svake 10.— 15. godine.
Obično se prigovara, da se proredom čini velika šteta
na preostaloj sastojini, da se otvara put vjetru itd.


Što se vjetra tiče, vidjeli smo, da vjetrolomi nastaju
ondje, gdje se je sastojina, izrasla u gustom sklopu, radi
oplodne sječe ili s kojeg drugog uzroka naglo proredila.
No rano započeta i postepeno provedena proreda ima baš
protivan učinak. Dokazano je, da nakon prorede jača u
prvom redu podnožje stabla, jer se hoće učvrstiti protiv
vjetra.1 Ako se dakle stabla polagano priučavaju na sve


1 Forstwissenschaftliches Centralblatt 1916. 1. „Beitiâge zur Lichtungsfragë.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 136 —


4. Podstrekujemo stabla na plodovitost i na taj način
potpomažemo naravno pošumljenje.
5. Možemo osigurati sastojini najpovoljniju smjesu i
istu uzdržati pomoću valjane prorede sve do dobe sječivosti
stabala.
6. Zadovoljavamo zahtjevima tržišta za slabijim sortimentima
i povećavamo dohodak šumskog gospodarstva uopće.
7. U slučaju da su dobni razredi nejednako raspodijeljeni
ili ako kod oplodne sječe izostanu plodne godine, daje
proreda priliku, da osiguramo propisanu i u račun stavljenu
godišnju drvnu gromadu.
8. Smanjujemo slučajeve šumskog požara i šumske krade.
Osim povećanja drvne gromade mora se dakle kod
prorede kao osobito važna činjemca smatrati materijalni prihod.
Sporedna sastojina ne će se osušiti i propasti, nego
će se za vremena unovčiti kao i ostala stabla, koja smetaju
razvitku stabala glavne stastojine. Taj dohodak rano ulazi
i do konca ophoduje često se ponavlja, te ima veliku konačnu
vrijednost.


Djelujući proredom na organe, koji hrane deblo t. j .
na žilje i krošnju, i povečajuči na taj način rast debala,
moći ćemo skratiti ophodnju i šuma će kao glavnica imati
tim veću vrijednost, u što kraćem vremenu bude odbacivala
istu rentu.


Osim svega toga ne smijemo smetnuti s uma korist
prorede za napredak nekih grana gospodarstva. Spomenimo
samo vinogradarsko kolje, stupove za hmelj i brzojav, kolje
se voće, letve za gradu i ogradu. Deblja, proredom izvađena
stabla, daju izvrsno građevno drva, a ono, koje nije
ni za kolje ni za gradu, dobro će doći kao ogrijev, što je
osobito važno za šume blizu gradova i šume imovnih općina.


Spomenut ćemo još upliv prorede na razvoj nekih grana
obrta. Tvornice celuloze i drvnine potrebuju veliku množinu
drveta, a za tu svrhu traže poglavito proredom izvađena
stabla omorike i jele, a donekle i bora. Nadsavjetnjk u mini




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 7     <-- 7 -->        PDF

- 135 —
tvara put suncu i vjetru, koji bi isušili samo ono malo vlage,
koja se nalazi pod stablima. No gusta krošnja zatvara i manjim
oborinama pristup do tla i taj štetan utjecaj jamačno ukida ono
prvo korisno svojstvo. No to još nije sve. Osušeno drvlje
i granje pada doduše s mnogobrojnim lišćem na tlo, no da
se to prometne u korisnu hranu za korjenje, nužno je, da
istruhne. U tu je svrhu osim vlage nužna još toplina i svijetlo.
Buduć pak ni jedan od tih triju faktora ne dotiče u
potrebnoj mjeri do tla guste sastojine, zastane proces trunjenja
i stvara se sirovi humus. Taj ne samo ne pruža korjenju
potrebitu hranu, nego je ujedno i velika zapreka naravnom
p omlađivanju.


Mi ne smijemo i ne možemo kod naprednog šumskog
gospodarstva skrštenih ruku gledati borbu drveća, koja se
odigrava između krošanja gusto sklopljenih sastojina, nego
se moramo umiješati u tu borbu, pomažući vrijednijim stablima,
da dođu do svjetla.


To umjetno uplitanje u životnu borbu stabala zove se
proreda. Koristi valjano provedene prorede sakupio je Dr.
Baur u svom predavanju na skupštini njemačkih šumara god.
1891. u Karlsruhe, u ovih osam točaka.1


1. Novčani dohodak i prihod drvne mase, koji rano
ulazi i često seupetuje, a uz to osiguranje slabijih sortimenata
s tim nacionalno ekonomskim probitkom, da siromašnom
dijelu naroda pružamo priliku, da dođe do zarade.
2. Povećavajući proredom prirast visine, debljine i drvne
gromade pojedinih stabala, uzgajamo u kraće vrijeme
dulja, deblja i vrijednija debla. Dapače jednoličnim unapređivanjem
prirasta godova povećajemo i sveukupnu drvnu
gromadu, ako ne počinjemo prerano i ne obavljamo prejaku
proredu.
3. Povećajemo otpornu snagu stabala i čitave sastojine
protiv štetnih učinaka kukaca, vjetra, snijega itd.
1 Bericht iiber die Versammlung deutsçher Forstmanner zu Karlsruhe 1891.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 132 —


Tu bi se stabla borila istim silama, kad ne bi na borbu
uplivisale razne okolnosti. Upliv tih izvanrednih okolnosti
stvara među stablima prašume i drugih šuma, baš kao i među
ljudima razrede, kaste.


Ona stabla, kojima njihove osobite individnalne osobitosti
ili povoljan položaj ili njeke druge povoljne sklonosti
izvanredno pogoduju razvoju, nadvise naskoro ostala stabla.
Njihova krošnja uživa slobodu i kupa se u svijetlu sunca.
To je vladajući, dominirajući razred, čija stabla sve dotle ne
učestvuju u borbi za opstanak, dok se grane njezinih pojedinih
stabala ne sastanu. Prava utakmica i boj vlada među onim
stablima, čije se krošnje stišću ispod i između krošanja vladajućih
stabala. Tu se bez prestanka vrši proces potlačivanja
i izlučivanja jačih. Pobjeditelji se uzdižu u vladajući razred,
a pobjeđena stabla sve većma zaostaju u rastu za ostalima,
krošnja im biva sve kržljavija, dok se konačno takovo stablo,
lišeno životnih uvjeta, ne sasuši.


Čim viša biva šuma, tim joj se većma širi krošnja. Konačno
dolazi vrijeme, kada se sastaju krošnje onih stabala,
koje su nedavno vladale nad drugima. Onda nastaje i između
njih žestoka borba za opstanak. 1 među njima će biti
potlačenih, svladanih, dočim će druga na njihovom mjestu
još snažnije porasti. I od nekoliko hiljada stabala, koja su
bila sgusnuta na svakom jutru mlade šume, ostat će u doba
sječe tek koja stotina stabala, a sva ostala pala su žrtvom
životne borbe.


Priroda dakle sama uzgaja šumu selekcijom t. j . izlučivanjem
najjačih stabala. No taj se proces vrlo lagano obavlja,
jer priroda ne poznaje skokova. Njoj su nepoznati zahtjevi
tržišta i spekulativni računi šumoposjednika, te obavlja selekciju
samo po svojim nepromjenljivim zakonima. Nije čudo,
da je taj prirodni proces nama prespor, danas, kada je cilj
svakoga gospodarstva uzgojiti šumu što bolje kvalitetešto veće kvantitete, s moguće malenim troškom i u što kraće
vrijeme.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 3     <-- 3 -->        PDF

Broj 5. i 6. SVIBANJ I LIPANJ 1917. GOD. XLI.


ŠUMARSKI LIST


Pretplat a za nečlanove K 12 na godinu. — Članovi šumar, društva dobivaju list bezplatno.


— Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće K 20. — Za redovite
članove I. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za
>Šum. list« K 4 u ime pretplate. — »Lugarski viestnik« dobivaju člnnovi lugari badava. Pojedini
broj »Šum. lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedništvo društva.
Uvrstblna za oglase: za 1 stranicu 16 K; za po! stranice 9 K; za trećinu stranice 7 K;


četvrt stranice 6 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust.


Proređivanje šuma.


Piše M. Marinović.


Cijela priroda nije drugo nego veliko bojište, na kojem
se bez prestanka odigrava ljuta borba za opstanak. Svuda
dolazi do izraženja nesmiljeno egoisticko načelo, uništiti bez
samilosti sve, što stoji na putu razvoju, napretku i interesima ;
u svemu kulminira jedan jedini zadon: sila. Sve što raste i
množi se, počam od čovjeka sve do sitne alge i nevidljivog
bacila, sve to nastoji, da si osigura život na štetu drugoga.
Silniji narodi uništuju ratom slabije, veća životinja jednostavno
proždire manju, a drveće se takmi i bori, da uzdigne
svoju krošnju iznad susjeda i više stablo uguši niže na taj
način,, da ga liši zraka i svjetla. U onom času, kad se grane
mlade šume sastanu, sa-činavajući takozvani sklop, započinje
i žestoko takmenje medu stablima, koje se s vremenom promeće
u zatoran rat za zrak i svjetlo.


* Najljepše se opaža to u prašumama, gdje se tiho, ali
ustrajno bez prestanka odigrava ta borba. Dan i noć dižu
nova stabla svoju krošnju nad stablima, koja su u borbi svladana,
potisnuta i uginula. Tu se neprestano uzdiže nad izvaljenim,
starim truplima nova generacija i na cijeloj površini
bore se stabla najrazličitije starosti s raznovrsnim silama. Drukčije
je u šumi, koja je nastala bilo prirodnim bilo umjetnim
pomlađivanjem i gdje su stabla više manje jednake starosti.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 6     <-- 6 -->        PDF

- 134 —
tla i vlage pospješuje i rast drveća. Prekidajući proredom
sklop, dolaze do sastojine i vlaga oborina kao i svjetlo u
većoj mjeri. Ako je prirast svjetla veći, onda će i transpicija
biti veća i povećavat će se s povećanjem vlage.
Cim je pak veća transpiracija, tim više hranivih soli putuje
u stanicje drveća. Prof. Ebermayer- veli, da proreda mora
uzeti obzir i na vlagu tla, jer će proreda samo onda uroditi
većinom prirastom, ako je tlo takovo, „da može neprekidno
veću zalihu vode i hranivih soli drvlju davati." Naravno da
će biti štetno takovo svjetlo, radi kojeg će drveće više vode
isparivati, nego ga iz tla prima.


Pokusi će pokazati, koliko utječe vlaga, a koliko svjetlo
na rast drvlja; za nas je glavno konstatirati, da se i u jednom
i u drugom slučaju preporučuje prekidanje gustog sklopa


U borbi oslabljena stabla izvržena su i svim mogućim
nepogodama. Radi malene otporne snage stradavaju,
mnogo od snijega i raznih bolesti. Osim spomenutih zlih
svojstava, ima gust sklop i neke prednosti. U sklopu izrasla
stabla izgube dolnje grane, krošnja se povuče na vrh
stabla, koje dobije puno deblo, valjkastog oblika. To je vrijedno
u prvom redu za listače, koje u slobodnom prostoru
pokazuju sklonost, da dijele svoju os, t. j . da se razgrane.
Četinjače ne pokazuju to svojstvo, pa zato one i nemaju
tako mnogo koristi od gustog sklopa kao listače. U sklopu
su osim spomenute koristi još i godovi manji, a radi toga
je tvrdoća i specifična težina drva, naročito kod četinjače, veća.


Dok se gustim sklopom povećavaju tehnička svojstva
drveta, tim više gubi ono na debljini. Zato se moramo pitati,
hoće li nam nadnaditi tržište, koje plaća više za drvo
u boljim tehničkim svojstvima, koje je dakle u sklopu uzraslo,
onaj gubitak, koji smo izgubili na debljini stabala?


Što se tiče tla, ima gusta, sama sebi prepuštena sastojina
toliko štete, da ta daleko nadmašuie ono malo koristi,
koju pokazuje gust sklop. Istina je, da takova sastojina za


´ Šum. List 1884 „O potreboći vode šumskog drvlja."




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 133 -
Pojam i korist proredi va n ja.


Mi moramo skratiti taj prirodni proces, uplećući se u
životnu borbu stabala, tim više, što stabla, prepuštena sama
sebi, vode često tu borbu s vrlo nejednakim silama. Često
se događa, da drveće slabije vrijednosti, koje inače brzo
raste, nadmaši vrednije drvo i uguši ga. Tako potiskuje jelu
i omoriku, koje isprva polagano rastu, bukva i grab, a hrast
se izgubi u gustišu brijesta, jasena, graba, gloga i drugog
bijelog drveta, ako im se zarana ne pruži pomoć. Divlja sila
uništuje siabije i nejako, često vrednije drvce. Izbojci iz panjeva
brzo potlače svojim naglim rastom tek poniklu, nježnu biljčicu
plemenitijeg drveta.


U gustoj sastojini, koja je sama sebi prepuštena, ne
samo da se izlučuju više puta nevrijedna stabla1, nego i vrijednija
stabla, kojima je uspjelo doći u vladajući razred, mnogo
trpe, zaostajući u rastu. Budući da ta dominirajuća stabla
samo u gornjem dijelu krošnje primaju svjetlo, a donji je
dio spleten s granama potlačenog drveća, ne može slabo
razvijeno lišće kako treba asimilirati i ta nedovoljna hrana
očituju se u malaksanju i često u zastoju rasta. Profesor
Nossek misli, da nije samo nestašica svjetla uzrok, da u gustim
sastojima zaostane prirast. On negira suvereno značenje
svjetla na šumsku proizvodnju i veli, da „slaba vlaga tla usporava
kao što podržanje izdašnije transpiracije kod drveća,
tako umanjuje i postajanje asimilativnih dušičnih spojeva u
tlu, zatim rahlost tla, sposobnost za ugrijavanje, kao što i
mnoga druga fizikalna svojstva tla, pa time prouzrokuje nagao
zastoj i u stojbniskoj djelatnosti, na što sastojine sa
isto tako naglim zastojem prirasta i iznenadnim prekidom
moraju reagirati"


Jamačno će biti nestašica vlage kao i svjetla uzrok, da
prirast u gustoj sastojini zaostaje, dotično, da prirast svje


1 A. Petračić: Untersuchungen iiber die selbstandige Bestandesausscheidung
v. Eiche; Buche und Fôhre in Starke- und Nutzholz-Gutekiassen. Munchen 19082
Sam. List 1912 str. 393.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 158 _
način, te mogu zanemariti učinak stanovitih faktora, motreči
tek učinak raznih stupnjeva prorede na prirast, no praktični
gospodar mora se otresti unaprijed propisane Šablone, te
provađati proredu onako, kako zahtijeva dotična sastojina.
On će uz povećanje drvne gromade povećati oblik i vrijednost
debala, a pri tom paziti i na zahtjeve tla.


Kako smo vidjeli, pokusne postaje ne mogu se posve
otresti stanovitog konzervartizma. One se brane, da u prijašnje
vrijeme započete pokuse moraju obavljati na započetom
temelju i pri tom se ne smiju dati zavesti „prolaznim gospodarstvenim
strujama". Onda, kad su potaknuti pokusi, išlo se
je u glavnom za povećanjem drvne gromade. Danas su napredni
gospodari već daleko od tog zastarjelog načela, pa zato
se i predbacuje pokusnim postajama, da šepajući zaostaju
za praksom/mjesto da joj prednjače.


Osobito se to opaža kod švicarskog načina. Prof. Arnold
Engler1, predsjednik švicarske pokusne postaje veli, da seje
kod stvaranja švicarskih razreda i stepena prorede hotimično
pustila s vida kvaliteta debla, jer ona ne smije igrati glavnu
ulogu kod prorede pokusnih ploha; nikada se ne smije dopustiti,
da se dade prednost izboru i protežiranju najljepših
stabala pred strogim šematičnim održavanjem propisanog
stepena prorede."


Prema tome je važnije za švicarsku postaju održavanje
šablone, nego uzgajanje lijepih stabala. S tim se dakako ne
mogu složiti praktični gospodari. Zato lijepo veli Dr. Schwappach
„da bi pokusi morali uvijek prednjačiti gospodarstvu.
Mi moramo mnogo brže naprijed, nego li to može činiti
praksa^ jer bi inače bile suvišne pokusne postaje, kada bi
obvaljale pokuse, preko kojih je praksa već na dnevni red
prešla".


Pokusi dakle moraju napredovati i stajati u dodiru s
gospodarstvom. Opisani propis saveza njem. pokusnih postaja
nastoji zadovoljiti tom načelu, pa se zato na međuna


1 „Oesterr. Zentrallblat fur das gesammte Forstwesen" 1.03,




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 159 —


10 18 28 30


......


Slika 5. Uspoređenje visoke njemačke i švicarske prorede sa Heckovom. Gornji
red je prvotni oblik šume, a skice ispod njega pokazuju visoku njemačku,
visoku svajcarsku i Heckovu proredu.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 32     <-- 32 -->        PDF

- 160 —
rodnom kongresu saveza pok. postaja zabacuje švicarski
propis, a prima se njemački.


Ako se njemački propis i ne može sasvim otresti šablone,
ipak dolaze u njemu do izražaja Heckova načela. U stablinskim
razredima uzima se već obzir i na oblik debla, a ondje,
gdje je potrebno, ostavlja se zaostala i potištena stabla. Naročito
se vidi Heckov učinak kod visoke prorede, gdje se,
ako i ne otvoreno, dijelom isto kaže, što i u Heckovoj proredi.
Samo što tu još uvijek proviruje šablona, kako smo to
to na str. (151) prikazali. Oblik debla uzima se u obzir tek
u 2. razredu, ali i tu se ne proređuje u svim razredima,
nego samo u 5. i dijelom 1. i 2-om.


Radi toga i dolazi do nepravilnog proređaja, kako se
vidi na si. 5., koja prikazuje Heckovu proredu prema visokoj
njemačkoj i švicarskoj. Tu bi se kod njem. visoke prorede
imalo izvaditi stablo br. 3 iz guste grupe 1—4; zatim stablo
7 ili 8, te br. 18 i 25.


U trećem redu odozgo prikazana je švicarska visoka
proreda. Iz grupe 1—4. trebalo bi mjesto 1-og izvaditi 3.
stablo; mjesto 9.-og br. 7 ili 8, a mjesto 16-og br. 18. Nepravilan
poredaj stabala nije dakle drugo nego dijete još
preostale šablone. Najodličniji predstavnici novije inozemne
šumarske literature slažu se danas u glavnom s opisanim
Heckovim načelima. Jer premda ima razlike među pojedinim
piscima u protankostima provedbe prorede, svi su složni u tome,
da se imadu štititi potištena i zaostala,ali za život
sposobna stabla, radi zaštite tla i čišćenja debala,
a proreda ima zahvatiti i u razrede vladajuće sastojine,
prekidajući privremeno sklop i držeći
pred očima uzgoj što ljepših i što vrednijih debala,
Ta načela očituju Ney1, Lorey2, Fischbach3, Geyer4, Haug5,


1 C. Ney „Waldbu" 1883.


2 Dr. v. Lorey: Allg. Forst u Jagdzeitung 1901 str. 8.; „Durchforstungstheorie
u Praxis" Allg. Forst u jagđz. 1891.; „Handbueh der Forstwissenschaft 1."


3 Dr. C. Fischbach: „Centrailblatt fur das gesammte Forstwesen" 1885.


* Dr. C. Qeyer; Walbau 1889.
5 Dr. Haug: Beitrag znr Durchforstungsfrage Allg. Forst u Jagdz. 1894.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 33     <-- 33 -->        PDF

- 161 —
Schiffeli, Siefert2, Schwappach3, Salich4, Mayr, Metzger0,
Wagner7 i drugi odlični strukovnjaci njemački i austrijski,
pa zato moraju danas ta načela voditi svakog naprednog
šumara.


U Francuskoi su došla ta načela do izražaja u éclaircie
par le haut t. j . proredi u krošnjama stabala, gdje se
najboljim stablima dominirajućeg razreda pogoduje, a zaostala
stabla, ako nisu suha, ostavljaju se za čišćenje debla
i za zaštitu tlas.


U danskoj provađa se proreda po tim načelima već od
davnine, kako smo to već prije opisali.


U Ugarskoj piše se o proredi 80-ih godina prošloga
stoljeća. Zanimivo je, da je baš hrvatski stručnjak J. Kozarac
jedan od prvih pisaca, koji naglašuju korist i potrebu
prorede. Već 1886. i 1887. nalazimo njegove članke o proredi
u Erdészeti Lapok. lllés9 i Vadas´0 pristaju u svojim knjigama


o uzgoju šuma uz naprednije ideje o proredi, no čitav rad
o proredi sužuje se u nekoliko članaka u Erdészeti Lapok.
jači pokret i napredak opaža se tek početkom ovoga stoljeća,
kada je objelodanjena već spomenuta rasprava nadsavjetnika
Kaana i kada je vodstvo šum. pokusnih postaja
preuzelo pitanje prorede u svoj program, te se s njim počelo
opširnije i iscrpljivije baviti. Uspjehe tih pokusa objelodanjuje
1 A. Schiffel : Wuchsgesetze normaler Fichtenbeslânde. Wien 1904. Zeit


schrift fiir das ges. Forstwesen 1906


3 Die Durchiorstung im Lichte der neusten Forschungen.


´ Dr. Schwappach: Ôsterr. Centrallblat fiir das ges, Forstwesen 1903 Die


Kiefer 1908.


* H. v. Salisch: Forstâsthetik str. 186-194.
Mayr: Waldbau 1909.
6 Dr. Metrger : Mundener forstliche Hefte 1896. AUg. Forst- u. Jagdzeitung
1898.
´ Chr. Wagner. Die Grundlagen der râumlichen Ordnung im Walde 1911.
8 L, Boppe: Traité de sylviculture. 1889.


9 Ulés Nândor: Erdôtenyésztéstan 1879. -.
ic Vadas Jenô : Erdomiivelésian.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 162 u
više članaka adjunkt Roth1 i kr. ug. šum. inžinir Rônaf.
Iz tih se članaka i studija vidi, da ug. pokusna postaja sasvim
prihvaća Heckova načela, obavljajući proredu na svojim
pokusnim plohama, te samo radi usporednih pokusa opaža
i utjecaj kojeg stepena prorede njem. propisa na prirast. Pokusi
su još mladi, gledaju tek na kratku prošlost od par
godina. No do sada se je već stvorio važan zaključak na
pok. plohi u Likavi, gdje se je proređivala jelova sastojina
srednje dobe, te se proređivalo po B stepenu njem. propisa
i po Heckovom načinu, pak se obje ploha usporedile s trećom,
na kojoj su se vadila samo potištena stabla. Taj zaključak
glasi, da je do sada Heckova proreda dala najveći
prirast i taj se je naslagao na najvrednijim deblima. Postotak
kvalitativnog prirasta bio je na plohi proređenoj po Heckovoj
metodi dvaput veći nego na ostalim plohama. Ujedno
je ustanovljeno, da B stepen nema osobitog utjecaja na razvoj
sastojine. To se tumači time, što se učinak prorede u
glavnom opaža na potištenim, nadvladnim i zaostalim stablima.
Ako pak izvadimo B stupnjem potištena i nadvladana stabla
(njem. 5 i 4 razred, Kraftov 4 a, b te 5 a, b) ne će se
mnogo pomoći zaostalim stablima (3 razred), jer njihovim
krošnjama i tako nisu smetala potištena i nadvladana stabla.
U Hrvatskoj piše se o proredi u više članaka u Šumarskom
listu3. Ako ti članci i ne daju potpun prijegled razvoja


1 Roth Gyula: Az erdôlések gyakorlati keresztiilvitelérôl. Rrd. Kis, 1907.
Erdôlési kisérletek. E. K. 1905.
A likavai erdôlési kisérletek a gyakorlati erdôgazd. szemp.


E. K. 1908.
A likavai kisérleti terulet gyak. eredményei. E. K 1914.
A datok az orôsebb erdôlés élettani hatâsahoz E. K. 1909.
3sRônaiGyôrgy :A likavai erdôlési kisérletek eddigi ereményei 1914.


Glavniji članci su ovi: 1884. „Kritika Kraftove knjige o proredi" od Kozarca.
— 1885. „Kritika Wagnerovog djela Waldbau" od Kozarca. — 1886 : Kozarac
„O proređivanju šuma. — 1888 : Kozarac „Važnost proredivanja" ; Rački
„Tobôlac pobiraka sa šumare" str. 523. — 1894 „Kritika Borggreveovog djela
Holzzucht od Kozarca. — 1895 „Nješto iz prakse o proređivanju i klaštrenju"
od Pr. Fursta. — 1898 „O biološkim podlogama za uzgoj sastojine" od Krafta.


— 1899 „Danska metoea prorede", — 1901 „Proredivanje šuma" od A. Borošića.
— 1902 str. 21, 112, 221 i 280.4904 Krišković „Još jedan način proredivanja".
— 1906. Dojković „O njezi sastojina". — 1912 „ Temelji uzgoja šum, sastojine
itd. po Schiffelu — Pieša Kosinjković. — 1915. „Proreda poravskih hrastika" od
J. Zezulke.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 163 —


prorede u stranim zemljama i literaturama, iznose ipak zgodimice
markantnije zastupnike različitih načelnih prorednih
metoda. No jedno se mora konstatirati, da se kroz sve članke
provlači poput niti naginjanje prema modernim načelima
naprednog inozemstva.


U praksi obavlja se proreda kod nekih imonih općina,
privatnih posjednika, a u novije vrijeme i kod šum. erara.
Velika je šteta, što se potanki opisi uspjeha i načina tih
proreda ne iznose pred javnost, du se i drugi okoriste stečenim
iskustvom, kako se to drugdje događa.


Kako se iz svega navedenog vidi, pitanje prorede davno
je potaknuto, no vrlo je lagano dozrijevalo i prošlo je mnogo
vremena, dok se nije kristaliziralo u onaj oblik, koji se može
potpuno dovesti u sklad s naprednim načelima gospodarstva.
No još teže išlo je s praksom. Kao prelaz iz teorije u praksu
možemo uzeti pokusne postaje. One bi trebale steći povjerenje
prakse prema načelima teorije. Kako smo vidjeli, pokusne
postaje nisu u tom smjeru potpuno zadovoljile, pa
se zato i razilaze putevi naprednih gospodara i putevi pok.
postaja, te prvi primaju nauke teorije bez posredovanja pok.
postaja. (Kako smo vidjeli, ug. pok. postaja stavlja se u
tom pogledu na naprednije stanovište, obavljajući pokuse,
koji su u skladu s najnovijim načelima u literaturi. To se
može tumačiti time, što su u Ugarskoj započeti pokusi tek
u novije vrijeme, kada su u književnosti već bila poznata
ta načela, a njem. i drugim inozemnim postajama nije bilo
lahko nakon pol stoljeća udariti pokusima sasvim druge temelje.)
U naprednoj Njemačkoj počinje se u praksi obavljati
proređivanja u većoj mjeri tek 80-tih godina prošloga stoljeća.
To se odmah opaža u porastu drvnog prihoda. Dok
su u Badenskoj međutimni užici 1878. iznosili 0-88 ms po
ha, dižu se ti 1900. god. na 1 "80 m3 po ha´. 1878. god. izno


1 Kaân K.: Erdôgyétites. 1905.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 164 sili
su proredom stečeni predužici 25-8% glavnih užitaka, a
1900. god. dižu se na 39% i sada su po svoj prilici već
40°/o. Pri tom se nije smanjio sječivi prihod, nego je od
3-85 ms po ha poskočio 1900. god. na 4´62 m3 t. j . od
6-42 m3 god. prihoda po ha iznosili su glavni užici 4-62 m3
a predužici 1-80 nr. U Saskoj je od 1984.—93. iznosio
prihod predužitaka 25% čitavog drvnog prihoda, a slično
je u Bavarskoj i u Wurtenbergu. Tim brojevima ne treba
komentara. Ipak veli Schiipfer1 da su u Njem. na nekim
mjestima, već postigli lijep stupanj intenzivne prorede, ali
drugdje ima još mnogo toga, što bi se dalo popraviti premda
se je intenzivnost svuda podigla." Dok dakle u Njem. proreda
postiže tako veliku intenzivnost, da odbacuje opisani
veliki prihod, pa se ipak konstatira, da ima mnogo toga,
što bi se dalo popraviti, što da se rekne za Ugarsku i
Hrvatsku,2 gdje se je tek počelo proređivati.


Samo se od sebe nadaje pitanje, što je uzrok, da se
proreda, koja donosi toliku izravnu i neizravnu korist, nije
u praksi raširila u onom opsegu, koji bi iziskivalo blagostanje
sastojina i općenita važnost prorede?


Uzroci leže u prvom redu u komunikacionim, financijalnim
i trgovačkim odnošajima, zatim u administrativnim i
gospodarskim prilikama. Proreda potrebuje u prvom redu
valjanu putnu mrežu. Bez toga ne može se naročito u gorskim
krajevima ni misliti na proredu, jer bi se bez blizih
puteva učinila velika šteta na preostaloj sastojim, a i unovčenje
proredom dobivenih sortimenata postalo bi bez puteva
vrlo problematično. Putevi otvaraju blago šuma i čine ga
pristupačnim tržištu. Bez puta ne može se u brdskom kraju


1 Dr. Schiipfer : Die Entwickelung des Durchforstungsbetrîebes in Théorie
u Praxis. 1903.


´ U Hrvatskoj su prorede u šumama većina imovnih općina već odavno
provedene, a u šumama kr. državnog erara se je tek u najnovije doba u nekojim
šumama započeio sa proredom, dok ju mnoge mlađe i starije sastojine, naročito
mješovite, željno očekuju. Opaska uredništva.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 165 —


unovčiti ni glavni prihod, a kamo li predužici. Ovi bi se
morali spuštati i vući kroz veliku, gustu sastojinu, oštećujući
na sve strane preostala stabla. Put pak omogućuje, da
se ma u koje vrijeme siječe bilo koja vrst tankog i debelog
drveta, te se na put sveze tako reći bez ikakove štete. Uporedo
s izgradnjom puteva diže se i intenzivnost gospodarenja,
kojemu je jedan od prvih preduvjeta proreda. Lijep
primjer pokazuju napredne zemlje Njemačke, naročito Badenska.
Ondje šum. gospodarstvo stoji na vrlo visokom stepenu,
ondje i prihod od prorede dobiven iznosi oko 40%
cjelokupnog šumskog drvnog prihoda, ali ondje su i šumske
komunikacije izrađene kao nigdje drugdje.


To vrijedi u prvom redu za brdske šume, kako smo i
prije istakli u ravnici pak, gdje su prosjekama ispresijecane
šume na manje odjele, ne treba čekati s proredom na izgradnju
puteva. Ondje pak, gdje je proreda ovisna o izgradnji
putne mreže, može se s gradnjom mirno započeti, jer opisani
način prorede daje takav prihod, koji će pokrivati izdatke
za put. Heckov način prorede pokrivat će ujedno i
sve izdatke proređivanja, te će osim toga donositi i čistu
dobit. Već slabija proreda isplaćuje se s čisto financijalnog
gledišta unovčenjem proredom izvađenih stabala, ako se i
ne uzme u obzir velika korist, koju ima proreda na preostaloj
sastojini. Valjano odabrana tehnika prorede dat će
tržištu raznovrsne sortimente. Ako se nisu gdjekada mogli
unovčiti prihodi prorede, imade se to pripisati i tome, što
su ti prihodi sporadično dolazili na tržište. Ako se pak redovitom
proredom zajamči stalan kvantum stanovitih sortimenata,
moći će različita obrtna poduzeća bez rizika osnovati
svoje tvornice.


Sustavno provedenom naravnom proredom izbjeći će
se dakle i ovom uzroku, koji je priječio do sada razvoj
njezin.


Malo je teže s gospodarskim sustavom. Extenzivno gospodarenje,
prodaja na panju, ili putem poduzetnika, zatim




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— iee —


ogromne čiste sječe i uza sve to uski djelokrug šumara,
koji je vezan na ukočene propise, sve su to tako reći nepremostive
zapreke proređivanju. Uvađanjem izradbe drva
u vlastitoj režiji i naravnog oplođivanja, nestat će samo od
sebe tih zaprijeka, jer je proreda preduvjet naravnog pomlađivanja,
budući da se na taj način stabla čine otpornijim i
pripravljaju se na to, da odole neugodnostima oplodne sječe,
koja ih stavlja u slobodan položaj. Sve će to proširiti i
djelokrug šumara, te ga povratiti šumi, kojoj ga je oduzela
pisama. I s proredom stojimo kao i s mnogim drugim stručnim
stvarima tako, da prevelikim pisarničkim poslovima
opterećeni šumari ne dospijevaju, da tom pitanju posvete
dovoljnu pažnju. Od silnog papira ne vide šume. A ovo je
pitanje vrlo komplicirano i vrlo osjetljivo. Ono zahtijeva
svestrani študij. Mora se poznavati utjecaj prorede i različitih
njezinih stupnjeva na preostalu sastojinu i na tlo ; kako
se prema proredi vladaju pojedine vrsti drveća; njihov razvoj
u stanovitim mješavinama. Mora se na čistu biti s uplivom
prorede na tehnološka svojstva svakog drveta, na njegove
fiziološke zahtjeve. Uza sve to mora se točno znati
zahtjeve trga, jer tim je veći dohodak, čim se bolje dovede
u sklad prirodni razvoj drveta sa zahtjevima tržišta. Lijepo
veli nadsavjetnik Siefert, „da je proreda najljepša ali i najteža
zadaća šumareva, kojoj samo onda može potpuno zadovoljiti,
ako potpuno pozna gospodarske i fiziološke faktore."


Uz to je pitanje prorede i vrlo osjetljivo. Zahtijeva ne
samo mnogo vremena, nego i odgovornosti. Proredom učinjene
pogrješke osvećuju se sve do konca oplodnje. Zato
se i vidi prevelika opreznost, kadgod se šumari približuju
tom škakljivom pitanju. Iz straha pred odgovornosti ne će
nitko da zasijeće u to osjetljivo pitanje tim više, što nema
lokalnih iskustva, koja bi praktičnim šumarima služila putokazom,
pa ako se gdje i proređuje, uvijek se opaža nesigurnost
radi nestašice dovoljnog iskustva, pa zato proreda




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 39     <-- 39 -->        PDF

167 —


i ne prelazi mjere, koja se ograničuje na vađenje suhih i
potištenih stabala.


Bund1 traži uzrok, da se proreda nije u Ugarskoj obavljala
u dovoljnoj mjeri, u gospodarskim osnovama i šumarskom
nadzorništvu.


On se tuži na ukočeni gospodarski sustav, „koji i godišnji
prihod mjeri površinom i ne dopušta više nego 5 godina
za pomlađivanje". Iz prevelike opreznosti propisuje se
u gosp. osnovama tako malena drvna gromada za proredu,
da ta ne bi u jednu ruku bila u skladu s troškom, a u
drugu ruku nema ta neznatna proreda, koja se jedva na
usahla stabla ograničuje, nikakovog utjecaja na prirast.


Ta prevelika opreznost opaža se i u klauzulama, kojima
šum. nadzorništva odobravaju gosp. osnove, i koje od
prilike ovako glase „Predužici mogu se protezati samo na
takova stabla, koja nisu predmetom uzgoja t. j . na sasvim
potlačena i onakova, koja se više ne će podići u vladajuću
sastojinu i imade se provađati uvijek samo uz osobni nadgled
upravnog šum. činovnika i uz njegovu potpunu odgovornost".


U tom vidi Bund, a s njim se slaže i Kaân, nepotrebno
opterećenje činovnika, koji mora biti nazočan dok se vade
stabla, koja i tako nisu predmetom uzgoja. Vađenje tih stabala
ima neku vrijednost tek u mladim sastojinama, gdje je
puno grmlja, inače ima samo šumsko-obranbenu vrijednost,
bez ikakove koristi po prirast glavne sastojine.


Nadsavjetnik Kaân pak veli, da bi trebali posjednici
šuma uvidjeti, da se proreda ne smije obavljati samo zato,
dâ se postigne samo momentana materijalna korist, nego
da ista ima i drugi cilj, t. j . uzgoj šume, uzdržavaje
potrebne smjese i pospješivanje prirasta drvne gromade. Jer
ako samo materijalna probit vodi proredu, onda se u vrlo
mladoj sastojini ne će proređivati, jer se ne isplaćuje, a u


1 Bund K „A magyar erdôrenderés kritikai méltatasa es néhâny javaslat
annak fejlesztésére." Erdészeti Lapok 1905 god. VI, :




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 168 —


starijoj će se obavljati na takav način, koji može biti štetan
preostaloj sastojini, samo zato, da se dobije što veći dohodak.
U mladoj sastojini ne treba čišćenje smatrati međutimnim
užitkom, nego treba te troškove zaračunati u uzgojni
trošak, kako se to čini u erarskim šumama. Unapređivanjem
naravnog pomlađivanja smanjit će se ti troškovi i
onako na minimum. Od 25-3 0 godine može se početi
s redovitom proredom, koja već donosi neizravni i izravni
dohodak.


Po njegovom mnijenju ne će način prorede, uzet u modernom
smislu, doći do intenzivne praktične provedbe sve
dotle, dok ne bude svaka gospodarska jedinica raspolagala
mjesnim iskustvima, uspjesima i putokazima za provađanje
prorede, što je stečeno na temelju lokalnih pokusa i dok
ne bude imala takove komunikacije, koje će u svako doba
omogućiti pristup u šumu.


Zato poziva Kaân, neka se odmah započne s proredom
ondje, gdje to komunikacione i ine okolnosti ne sprečavaju,
a onda neka se odmah osnivaju pokusne plohe za proredu.
Neka pri tom služi za uzor Badenska, gdje centralna postaja
za pokuse određuje pokusne plohe prema mjesnim okolnostima.
Tamo se ne prave pokusi na malo mjesta i na većim
površinama, nego na svakoj gospodarskoj jedinici, uzimajući
u obzir još i lokalne prilike i osebine. Tima je pokusima
glavni cilj praktična pouka i putokaz, a naučni probici nisu
drugo nego naravna posljedica, koja slijedi iz preradbe dobivenih
podataka i opažanja.


Provedba u praksi.


Istaživanja G. Wagenera pokazuju, da gotovo sav prirast
sastojina, počam od dobe letava pa sve do dobe zrelosti,
daju ona stabla, koja predstavljaju u doba sječe vladajući
razred. Jer prirast tih stabala od 40—140 godina
sačinjava 80—90°/c čitavog prirasta sastojina. Na tom iskustvu
temelji on svoju nauku o proredi i posvećuje odmah
pažnju najboljim stablima, izabravši ih između ostalih.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 169 —


Heck ne odabire samô stanoviti broj stabala, koja bi
imala sačinjavati glavnu sastojinu, nego pomaže prirodi, da
ona sama, između ostavljenih dobrih stabala, izluči najbolja.
On vadi svako stablo, koje bolje od njega priječi u razvoju.
Vadeći tako uvijek lošija i pomažući boljima u razvoju, postiže
on na drugi način ono, što Wagener tek želi postići


t. j . uzgoj najboljih. Samo što Heckova stabla ne će imati
samo debelo, nego i lijepo deblo. Da to postigne, prekida
on privremeno sklop, gdje je to nužno. Heck dakle ne raskida
sklop u velikoj mjeri, nego samo veli, da se ne treba
ustručavati izvaditi stanovito stablo, koje druga vrednija
stabla u razvoju priječi, pa makar se time i prekinuo sklop.
Ako bi pak uslijed toga postupka nastale veće praznine,
ostavlja on zaostala i potištena stabla, da u jednu ruku
štite tlo i čiste vrednije susjede od granja, a u drugu ruku
da im pruži priliku, da se i ta stabla razviju u vrednija,
jača debla. Takova stabla ima smisla štititi samo onda, ako
se sklop prekine i na taj način dođu do svijetla, jer bi se
inače i onako osušila, kada bi ostala.
Prekidajući sklop računamo sa sposobnošću drveća, da
rašire svoju krošnju (Ausladungsvermôgen). Kolika je ta
sposobnost kod raznih vrsti drveća, imade se ustanoviti pokusima.
Neko drveće imade svojstvo, da već za kratko vrijeme
raširi svoje grane tako da se opet ispune nastale
praznine i sklop je opet potpun kao i prije. Najbrže se širi
krošnja bukve.1 Ona već već za nekoliko tjedana ispuni nastale
praznine prekinjenog sklopa. Drugo drveće polaganije širi
svoje grane tako, da se praznine* ispune tek za jednu i više
godina. Čim je drveće mlade, tim će se prije ponovno sklopiti.


Privremeno prekidanje sklopa nije dakle drugo nego
uzdržavanje sklopa s tom razlikom, da je prije prorede sačinjavalo
sklop više stabala sa zakržljavilom krošnjom, a
par godina poslije prorede čini sklop manje stabala s vrlo
razvijenom krošnjom. Pokusi pokazuju, da nakon prorede


1 Erdészeti kisérletek 1914. god. str. 115.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 170 —


najprije reagira krošnja t. j . najprija se orta ojača, jer tek
ojačana krošnja može uplivisati na prirast. Schiffel veli, da
se uzgoj šume temelji na reguliranju sklopa. Pitanje je, što
će biti mjerilo te regulacije sklopa? Na što će se oslanjati
proreda, udarajući veći ili manji stupanj pretrgavanju sklopa?


Kako smo vidjeli, šablonske prorede su se osnivale na
tom, da se je jednostavno isjekao stanoviti razred. Kod
prorede, koja uzima u obzir oblik svakog pojedinog stabla
i zasijeca prema potrebi u sve razrede,mora se pronaći mjerilo,
koje mora biti daleko od svake šablone. Sam sklop ne može
također biti mjerilom prorede, jer bi se tim pustila prevelika
sloboda individualnim nazorima. Jer sklop nije nešto apsolutno
i ne zavisi samo o zasjeni tla, nego i o stojbini i o
vrsti drveća. Zato bi se kod prosuđivanja sklopa, kao mjerila
za proredu, moralo vrlo mnoge okolnosti u obzir uzeti,
što praktični šumar nije uvijek u stanju.


Da se izbjegne preveć velikim varijacijama, mora se za
mjerilo reguliranja sklopa t. j . za stupanj prorede odabrati
neko mjerilo, koje će svakom biti lako pristupačno, a pri
tom ne će njegovi individualni nazori u preveć velikoj mjeri
uplivati na kakvoću posla.


U tu svrhu ustanovit je omjer duljine krošnje prema
visini stabla. Visina drveća ovisna je o bonitetu, a duljina
krošnje ovisi o stupnju sklopa. Čim je gušća sastojina, tim
je kraća krošnja. Osamljena stabla imadu krošnju gotovo do
zemlje, naročito listače. Bolje tlo daje dulje stablo i visina
stabla pada s pogoršanjem boniteta tla.


Uzevši u obzir te okolnosti, moglo bi se ustanoviti
s priličnom točnošću pravilo, po kojem se proreda ravna
prema duljini krošnje. No i tu se mora imati obzira na neke
činjenice. Debljinski rast je samo onda veći, ako je veća
krošnja, a kakvoća debla zahtijeva manju krošnju t. j . stabla,
koja imaju što dulje, od granja čisto deblo. I tu se mora
odrediti neka zlatna sredina. Općenito se uzima, da se
krošnja u mladosti ne smije spustiti ispod polo




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 43     <-- 43 -->        PDF

- 171 —
vice visine stabla, a počam od srednje dobe,
da ne smije sizati ispod gornje trećine stabla.
Ako se uz to odredi, da se sklop može samo umjereno
prekidati, dana je praktičnom šumaru stalna direktiva za
mjeru prorede i prevelikim individualnim nagonima ne će
biti omogućeno, da dođu do izražaja na štetu sastojine.


Ovo je glavno pravilo, koji će voditi šumara u svim
slučajevima i on će znati gdje je nužno upotrijebiti veću ili
manju proredu na temelju vlastite uviđavnosti, držeći se toga
općenitog pravila.


Na veću ili manju mjeru prorede uplivisal će cilj gospodarstva,
vrst drveća, stojbina i doba sastojine.


Ako se polaže velika važnost na količinu drvne gromade,
a ne zahtijeva se, da debla budu čista od grana,
unaprijeđivati će se jačom proredom najjači debljinski razred.


Razmjerno više će se sjeći kod četinjača, koje ni na
slobodnom prostoru ne pokazuju sklonost, da dijele glavnu,
os, već stvaraju ravno, nerazdijeljeno deblo, a opreznije će
se postupati s listačama, koje na slobodnijem prostoru nastoje,
da se što većma razgrane.


U mlađoj dobi će se razmjerno manje sječi nego u
srednjoj i starijoj dobi. Pošto se kod četinjača u slobodnijem
prostoru ne smanjuje visni rast, a nisu ni izvržene
razgranjenju, držat će se u mladosti u rjeđem sklopu, da
razviju valjanu krošnju.


Listače će se u mladosti manje proredivati i držat će
se u gušćem sklopu, da im se unaprijedi visinski rast i da se
spriječi razdijeljenje i razgranjenje debla.


Na dobrom tlu će se sastojina prije sklopiti i brže će
rasti nego na lošijem. Zato će se ondje ranije početi s proredom
i jače će se moći proredivati, jer će na boljem tlu
biti veći prirast, koji će naknaditi jačom proredom izvađenu
drvnu gromadu.


Sve te okolnosti utječu na kolikoću prorede i stvaraju




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 172 —


toliko različitih prilika, da se za sve slučajeve ne može
stvoriti neko stalno pravilo.


Naravno, da i proreda ima svoj minimum i maximum.
Sama priroda određuje najmanju granicu, izlučujući osušena
stabla. Maximum određuje granica, kod koje dolazi u opasnost
tlo i sastojina.


Rônai iznosi u svojoj raspravi o likavskim pokusima´,
koliko se suši stabala u sastojini. U danom slučaju bilo je
na plohi, na kojoj su se vadila samo osušena stabla, 2-3%
suhih stabala na godinu dana. Dotična sastojina je 80 god.
stara jelova sastojina, gdje je taj postotak iznio po ha 50
stabala godišnje.


Iz tog se primjera vidi, da je velik postotak stabala,
koje sama priroda drži suvišnima, te ih izbacuje svojim laganim
procesom prorede.


Ako dakle hoćemo, da nam proreda ima fiziološki
učinak na preostalu sastojinu, moramo prekoračiti tu mjeru.
Jer vađenje suhih i potištenih stabala nema učinka na prirast,
tim načinom ne pomažemo drvlju u borbi, ni u krošnjama,
budući da ta stabla ne zadiru u krošnju, ni u korjenu, jer
se ona stabla vrlo slabo ili nikako ne hrane. Ako se ta
proreda isplati, može se obavljati; no ako se ne obavlja,
ne će preostala sastojina trpiti, kao što se ne će unaprijediti
time, ako se obavlja.


Navest ćemo nekolika primjera, iz kojih se vidi, u kojoj
se je mjeri proređivalo na nekim mjestima u Ugarskoj i
Njemačkoj.*


U Kišiblju se je izvadilo u 26 god. sastojini hrasta kitnjaka
16 m8 po jutru ili 16% drv. gromade i sklop je jedva
neznatno prekinut.


U Ohegyu izvađeno je iz starije jelove sastojine 42 m3,
a u Zsarnôczi 50 m:i, a da se sklop nije znatno prekinuo.


1 Ronai Gy. „A likavai erdôlési kisérletek eddigi eredményei". 1914.
2 Roth Gy. „Az erdôlé ek gyakorlati keresztiilvitelérôl. Erd. Kis. 1907




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 173.—
Na pokusnim plohama u Likavi izvađeno je u 80 god.
jelovoj sastojini u 1907. god. po jutru 238 stabala s 61 8


s


m (ispočetka je bilo 942 stabala s 380 m3), dakle 25% stabala
i 18% drvne gromade. Ta proreda imala je vrlo neznatan
učinak na prirast. God. 1910. izvadilo se po k. jutru
129 stabala s 384 m3, dakle 14% stabala i 10% drvne gromade.
Druga proreda imala je već znatan učinak na prirast.


Heck je vadio na svojim pokusnim plohama svake 3—5
godine u 65 god. bukovoj sastojini 38—40 m3 po ha. Flury
je vadio u Švicarskoj u smrekovoj sastojini od 30 god.
dalje 40—100 m3 po ha, a isto i u bukovoj sastojini.


U Wurtenbergu vađeno je u 141. god. jelovoj sastojini,
u kojoj se kroz 22 god, obavlja proreda, u tri maha 308
m3 (34 + 111 4 163) po ha i postigao se prirast od 107 m3.


U 83 god. smrekovoj sastojini, gdje je u 54. god. bilo
563 m3 po ha, izvadilo se (47 H 54 + 103 f 234 .. =-=
438 m3 i za 29 god. postiglo 93 m3 prirasta. U 83 god.
bukovoj sastojini, gdje je u 56 god. bilo 272 m3 po ha, va


deći (21 + 32 + 59 4 88) = 200 m3, postiglo se za 27
god. 73 m8 prirasta.


Može se dakle mirne duše reći, da se u mlađoj sastojini
u sličnim prilikama može vaditi oko 20—25 m3, a u
starijoj 35—50 m3 po jutra, a da se pritom sklop znatno ne
prekine. Tim načinom prorede diramo naravno u drvnu glavnicu
sastojine. Vađenje osušenih stabala nema nikakovog
učinka na drvnu gromadu konačne sječe. Da ne nastane
poremečenje u ravnotežju gospodarstva, mora se pobrinuti,
da se manjak naknadi. Taj manjak će naknaditi drvna gromada
prorede, dajući osim slabijih i jača debla.


Dva su slučaja moguća kod jače prorede. Može se vaditi
toliko stabala, da će preostala stabla jačim rastom nadoknaditi
manjak godišnjim prirastom. U drugom slučaju ne
će godišnji prirast nadoknaditi gromadu, izvađenu proredom.
Ovaj potonji slučaj nastaje tek kod vrlo jake prorede.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 48     <-- 48 -->        PDF

- 176


iznosi primjere, gdje su stabla, izrasla u gustoj sastojini, postigla
za 100—120 god. neznatnu debljinu od 10—14 cm,
rastući godišnje s poprečno 0-4—07 m/m širokim godovima.
Nakon jače prorede počeli su godovi tako naglo debljati, da
su sa 7-1 0 m/m širokim godovima dali drvetu oblik, koji
se ne može dovesti u sklad s tehničkim zahtjevima tvorivog
drveta. Takovo drvo može imati vrijednost tek kao gorivo.
Produkcija takovih debala ne može biti svrha valjana gospodarstva.
Zato se mora početi s proredom u ranoj mladosti
i stabla polagano privađati u slobodniji položaj, da
uz jači prirast dobiju jednolike godove.


Nagla proreda bit će osobito pogibeljna u hrastovim
sastojinama. Hrast dobiva na slobodnom prostoru veliku
krošnju, puštajući iz spavajućih oka takozvane vodene grane.
U Danskoj običavaju takove grane, ako se na deblu u većoj
mjeri pojave nakon prorede, glatko uz deblo otpiliti, ako
ne na svim, a ono barem na deblima glavne sastojine1. Na
ogromnim površinama posavskih hrastika ne može se ni misliti
u dogledno vrijeme na tako intenzivan uzgoj sastojina
Naš uvaženi stručnjak savjetnik Zezulka2 u svojoj velikim
iskustvom pisanoj raspravi upozoruje, da znatna množina spavajućih
oka zabranjuje iole oštriju proredu, jer bismo takovom
uzgojili ako i ne kriva, a ono za stalno granata stabla, na
štetu tehničke prikladnosti istih.


Sastojina se dakle do srednje doba ne smije prepustiti
samoj sebi, pa tek onda početi s jakom proredom ili progalom,
već će se za rana početi uzgajati. Prvi posao u
mladoj sastojini nazivljemo čišćenjem. Čim vidimo da drvo
manje vrijednosti počinje gušiti plemetiju vrst drveta, priteći
ćemo mladiku u pomoć, oslobađajući ga od pritiska.
Najbolje je tom zgodom zasjeci grmlje i sporedne vrsti drva
u prsnoj visini, savinuti ga i ostaviti. Iskustvo pokazuje,
da tom zgodom ne će tjerati tako jake izbojke kao onda, ako


1 Šumarski iist 1901 str. 181.


* I. Zeruika Proreda posavskih hrastika". Šum. List 1915.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 177 —


še sasvim posiječe. Pri tom se mora paziti, da se sporedne
vrsti drva ne sijeku preko mjere, nego samo ona stabla,
koja bitno ugrožuju nježni mladik glavne sastojine. Tako će
se oko 15 god. morati osloboditi hrastov mladik od brijesta,
ali se pri tom mora paziti, da se uz hrast ipak ostavi brijest,
jasen, grab i topola u množini 0*3, jer samo u smjesi s
tim vrstima razvit će se slavonski hrast onako, kako to želi
imati svjetsko tržište. U istoj dobi od prilike oslobodit će se
smreka i jela od bukovog podmlaka. Prema nuždi obavljat
će se čišćenje i prije i opetovat će se, kadgod se pokaže
potrebnim.


Kad se krošnje stabala glavne sastojine poemu preplitati
i medu njima započme borba prerašćivanjem slabijih i izlučivanjem
jačih, mora se početi redovitom proredom. Ta doba
nastaje onda, kada stabla postignu visinu letava, a ovisi to


o gustoći sadnje, stojbini i vrsti drveća, pa zato nastupa
kod pojedinih prilika i raznih vrsti drveća u različito vrijeme.
U glavnom može se to doba uzeti oko 25.^30.
godine.
Opisani način slobodne prorede dopustit će, da se i u
mlađim sastojinama u slučaju nužde žrtvuje ovdje ondje
strogo uzdržavanje sklopa, držeći pre očima već naglašeno
pravilo, da se listače u mladosti imadu držati u gušćem
sklopu od četinjača. U tom slučaju ne bismo pravili iznimke
ni sa slavonskim hrasticima. Ako je n. pr. više stabala vrlo
blizu izraslo jedno drugom, može se bez brige jedno ili
dva izvaditi i onda, ako se time sklog privremeno i prekine.
Isto će se tako moći izvaditi i grbava stabla, ako su još
visoka i ako svojom krošnjom pomažu sačinjavati sklop.
Ako se tu i pojave vodene grane, ne će se moći dugo
razvijati, jer će se sklop u brzo sklopiti, a radi toga će se
one sasušiti. Tim će se prije to dogoditi, što slobodna proreda
ostavlja potištena i zaostala stabla, koja će priječiti
glavna stabla, da izbijaju grane na deblu. U tom će mnogo
doprinijeti i grab, kojega i g. Zezulka u svom članku pre




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 52     <-- 52 -->        PDF

- 180 —
slobodniji prostor, moći će u kasnijoj dobi odoliti i većim
navalama vjetra, jer će postati otporna i jaka. Uz ojačanu
krošnju ojačat će i korijenje i stabla će se moći u starijoj
dobi bez opasnosti jače proređivati.


Neku štetu učinit će sijek i izvažanje proredom izvađenih
stabala na preostaloj sastojini. Ta je šteta ovisna o
množini puteva i vještini radnika. Oštećena stabla moraju
se izvaditi kod slijedeće sječe. Na pokusnim površinama u
Likavi nije bilo oštećenih stabala više od 10—15%, a od
toga su ozlijede bile samo u 1—2°,0 takove, da su se stabla
morala kod naredne prorede izvaditi. Da su radnici spuštali
debla na užetu, mjesto slobodnog spuštanja po strmim obroncima,
ne bi taj postotak bio ni tako velik. Neznatan bi bio
u onom slučaju, kad bi putevi bili blizu jedan drugome,
te se debla ne bi morala vući preko ogromne površine sastojina.


Stabla, koja se imadu izvaditi, pokazuje činovnik radniku,
koji ih označuje vapnom. Kod velikih površina može
se taj posao prepustiti i inteligentnijem podčinovniku, ako
je prije valjano podučen teoretički i praktički.


Na pokusnoj postaji u Likaki obavljen je taj posao
tako, da su jedan dan označivana stabla u lazočnosti lugara,
a drugi dan je već označivao i sam lugar, idući paralelno
s činovnikom.


Na pokusnim površinama morat će se naznačivanje
kontrolirati. Tom će zgodom nadzorni organ ispraviti nevaljanu
naznaku vapnom, koje je bojadisano kakovom bojom.
Ta će kontrola na velikim površinama naravno izostati, jer
bi se tim trošak preveć podigao. Naročito vrijedi to za
mlađe sastojine.


Zaključak.


Nakon svega što smo do sada naveli, držimo, da nije
nužno dokazivati, da je proreda bitni uvjet naprednog gospodarstva.
Mora se naglasiti, da će proreda tom uvjetu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 53     <-- 53 -->        PDF

*_ J8L -u


sarrio onda zadovoljiti, ako se otrese svih predsuda i stavi


na sasvim moderno stanovište. Ona ne smije biti ovisna o


administrativnim, komunikacionim i tržnim odnošajima, nego


joj mora davati direktivu jedino cilj gospodarstva i narav


sastojine. Od prorede mora biti daleko svaka šablona; ne


smije je vezati ni unaprijed određeno vrijeme, ni količina,


nego tek prilike, koje je stvorita sama priroda.


Da proreda donese materijalnu korist, morat će se njeni


proizvodi dovesti na trg. Zato je prvi uvjet napretka prore


đivanja izgradnja šumskih puteva u gorskim krajevima.


Drugi bitni uvjet proreda su lokalna iskustva, koja će


služiti putokazom za provađanje prorede.


Sto je Kaân kazao za Ugarsku, može se mirne duše
reći i za Hrvatsku t. j. , da ne će moderna provedba prorede
doći do veće intenzivnosti sve dotle, dok ne bude
. svaka gospodarska jedinica raspolagala mjesnim iskustvima.


U Njemačkoj raspolažu već s iskustvima od preko pol


stoljeća, u Ugarskoj je preuzela tu stvar pokusna postaja.


Kako nas je informirao g. Roth, nema ugarska pokusna po


staja svojih pokusnih ploha u Hrvatskoj ni u erarskim šu


mama. Samostalne pokusne postaje u Hrvatskoj nema i


proteći će još mnogo vode Savom, dok bude osnovana.


Osobito se osjeća nestašica pokusnih iskustva na po


vršinama slavonskih hrastika. Jelovih i smrekovih šuma ima


u Austriji i Ugarskoj u sličnim okolnostima. Iskustva stečena


ondje moći će dovati barem iz daleka neki putokaz za pro


vađanje prorede. No slavonskih hrastova nema drugdje u


u sličnim okolnostima.


Pošto je osnivanje pokusnih površina alfa i omega va


ljane prorede, a pokusna postaja ne će biti osnovana bog


zna dokle, mislimo, da bi se tome dalo pomoći na taj


način, da incijativu za osnivanje pokusnih površina preuzmu


u svoje ruke veći šumarski uredi. Rediteljstva bi izabrala i


ogradila mjesta prikladna za pokuse i skupljala na njima


potrebne podatke. Odatle bi crpili upravitelji šumarija sve,




ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 54     <-- 54 -->        PDF

182


što: je nužno za provađanje prorede. Na tim površinama
nalazili bi svi potreban putokaz i ne-bi tapali po neizvjesnom
i´nestalnom putu, kolebajući radi nestašice iskustva
i iz straha pred odgovornošću.


Na taj bi se način skupljali podaci i za prihodne skrižaljke,
a kada bi se danas sutra osnovala pokusna postaja,
mogla bi računati s višegodišnjim iskustvom i preradila bi
stečene´podatke u znanstvene svrhe.


Kongres pokusnih postaja od 1903. preporuča za pokusne
plohe veličinu od 0-5 —1"0 ha. Svakako bi bolje bilo.
gdje je moguće, osnovati veće plohe. Na malenim plohama
dolazi do izražaja u velikoj mjeri upliv okoline. Tu se ne
mogu u pravoj mjeri steći ni podaci nužni za trošak proreda,
unovčenje debala, šteta na preostaloj sastojini itd.


Vrlo je zgodno riješila tu zadaću ug. šum. pokusna
postaja u Likavi. Tu je označen prostor od 18´3 h. jutara
na kojem se provađa proreda po Heckovim načelima u
praktične svrhe, a u sredini nalaze se tri čestice s površinom
od 1000 nr, na kojima se obavljaju usporedni pokusi
u znanstvene svrhe. Na jednoj se proređuje po Hecku,
ha drugoj po propisu njem. pokusnih postaja, a treća se
čestica ostavlja netaknuta, dotično vade se stabla, koja su
se sasušila. Tu se mjere stabla svake ili svake druge godine
milimetarnom točnošću, dočim se na velikoj površini
zâdovoljuju načinom, koji ne daje najtočniji rezultat, no
lahko se provađa.1


SHčrio bi se mogli pokusi obavljati i u Hrvatskoj na
površinama, koje su već i onako prosjekama odijeljene na
stanovite komplekse.


; Takova površina ili jedan dio njezin mogao bi se ograditi
i eto gotove pokusne površine. A u sredini te površine
označile bi se čestice za usporedne pokuse.


"Radi podataka, koji se imadu skupljati na tim površi;
. ´.Rtinai Gy. :´A likavai erdolési kiserletek eddigi eredmëuyei. 1914. ~


ŠUMARSKI LIST 5-6/1917 str. 55     <-- 55 -->        PDF

— .183 —


nama, upućujemo na ljetopise i izdanja šum. pokusnih-postaja
njemačkih, švicarskih,i ugarskih.1


Mislimo, da provedbi osnivanju takovih pokusnih-površina
ne će stajati na putu nikakove zapreke. A osoblje rediteljstva
obavljalo bi težak i pedantan posao sabiranja
podataka sa samosvijesti, da svojim radom udara nove temelje
razvoju šumskog gospodarstva, koje je velik faktor u
cijelom narodnom gospodarstvu.


Stališki naslov inženjer (Ing) za šumare.


U svrhu zaštite stališkog naslova „inženjer" u Austriji
izdana je carska naredba od 14. ožujka 1917. R. G. BI.
broj 130. koja u prevodu glasi :


Na uporabu stališkog naslova „inženjer" (Ing.) su
ovlašteni :


§ 1. Svi oni, koji su na jednoj tuzemnoj visokoj školi
tehničkog smjera (tehnička visoka škola, rudarska visoka
škola, visoka škola za kulturu tla) i to na jednom od takovih
stručnih odjela, za koje su najmanje 2 državna ispita
propisana, svoje nauke propisno svršili i ove državne ispite,
odnosno diplomatske ispite položili ili su doktorat na jednoj
od tih visokih škola polučili.


Istim pravom smiju se poslužiti i oni, koji su svršili
gospodarske nauke na filozofskom fakultetu sveučilišta u
Krakovu i propisane konačne ispite položili.


Oni časnici, koji su viši mjernički tečaj (Geniekurs) ili
časnički inženjerski tečaj apsolvirali i konačne ispite položili,


1 „Mitteilungen aus dem forstlic hen Versuchswesen Ôsterreichs". Ganghofcr
„Uas forstliche Versuchswesen"
„Mitteilungen der Schweizerischen Centralanstalt fiir das forstliche Versuchswesen".


„Erdészeti Kisérletek", 1907., 1908., 1909., 1914.


Zatim : „Zentralblatt f. g. Forstwesen 1900." Bôhmerle : Bisherige Erfahrurigen
itd.
; ? „Zeitschrift fiir Forst-u. Jagdwesen" 1902. sv. 11. Anleitung zur Ausfiihrung itd.
„Zentralblattf. g. Forstwesen" : 1891. Kopecky.„Uber Massenaufnahmen itd",