DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 33     <-- 33 -->        PDF

- 31
pada 1912. izvanrednim putem preko jedna trećina kotarskih
šumarskih izvjestitelja u IX. činovni razred, a dvojica županijskih
šumarskih izvjestitelja imenovani su u VII. činovni
razred.


Nu kako su sva ta imenovanja bila do današjega dana
ostala „extra statum", to je tim imenovanjem časovito pomoženo
samo pojedincima, dok za ukupnost t. j . s gledišta
poboljšanja statusa su ta imenovanja bez svake važnosti, jer se
mjesta extra statum gube sama sobom, čim se bilo kojim
načinom isprazne.


S druge opet strane citirana zakonska osnova u §-u 14.
stvorila je nepravičan i neodrživ odnošaj i za šumare srednjoškolce,
koji niti nakon četrdesetgodišnjeg revnog i požrtvovnog
službovanja ne mogu u službi napredovati dalje od X.
činovnog razreda. Tako ograničenje ne postoji niti kod jedne
druge činovničke kategorije, za koje se jednaka, dapače i
manja obrazovanost zahtijeva.


Prema tome već obična pravičnost i interes službe
zahtijeva, da se ta zakonska ustanova, koja znatnom dijelu
šumarskih tehničkih urednika uzima mogućnost napredovanja u
službi dalje od X. čina, što prije promijeni.


Posljedice razloženog nepovoljnog stanja konkretualnog
statusa zemaljskih šumarskih tehničara nisu mogli izostati.
Već je više godina proteklo, a da se nije mogao dobiti
podmladak u službi. Pokušalo se sa raspisom X. čina, što
je također ostalo bez uspjeha, jer se podmladak sasvim odvratno
ou zemaljske šumarsko-tehničke službe i tražio namještenje
kod imovnih općina, u državnoj službi i drugde, gđe je nalazio
daleko povoljnije uvjete za napredovanje u službi i
gđe povrh toga u redovita beriva pripadaju i znatna nuzberiva.
Samo oni rijetkom iznimkom, koji ne mogu naći
drugo namještonje, stupaju u zemaljsku šumarsku službu,
koja prema tome, mjesto da okuplja najvrsnije sile, mora se
zadovoljiti s onima, koji tek iz nužde stupaju u nju.