DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Ž9´ Nu jer u vrijeme stvaranja zakona nije bio dovoljan broj apsolvenata sa visokih šumarskih škola, da bi se organizacija službe mogla u potpunom opsegu izvršiti, uvrštena je ustanova § 14. rečenog zakona, koja za prelazno doba od 10 godina dopušta, da se u zemalj. šumarsku službu prime i oni, koje su svršili koje srednje šumarsko učilište, nu pod uvjetom, da mogu u službi polučiti najviše mjesto X. čin. razr. Ova zakonska ustanova bila je od odlučnog zamašaja i odredila je pravac cijelom kasnijem razvitku šumarskotehničke službe do današnjeg dana i uzrokavala je sadašnje stanje, koje jednako tišti one, na koje se ustanova izravno odnosi kao i sve ostale. Naime kod prvog popunjenja mjesta šumarske-tehničke službe je radi pomanjkanja šumara akademičara postavljen u službu znatno pretežniji broj onih sa srednjoškolskom naobrazbom, koji prema citiranoj zakonskoj ustanovi nisu mogli polučiti čin viši od X. čin. razr. Tom stanju stvorenom prvim popunjenjem mjesta odgovarao je na prvi status, u kom je od 76 sistemizovanih mjesta otpadalo 64 ili 84% na vježbenike, te na XI. i X. činovni razred, dok je samo 12 mjesta ili 16% otpalo na IX. i više činovne razrede. Nakon što je otvorena šumarska akademija 1898. g. primani su u zemaljsku šumarsku službu doduše samo visokoškolci bilo sa zagrebačke šumarske akademije, bilo s drugih visokih šumarskih škola, nu pridolaženjem njihovim niti se je mijenjao, niti se je obzirom na citiranu ustanovu § 14. mogao na bolje promijeniti status šumarskih tehničara, pošto ovi, na koje se odnosila ta ustanova §-a 14., nisu mogli napredovati dalje od X. čina, to se ni njihova mjesta nisu mogla isprazniti redovitim načinom, a posljedica je bila, da su i apsolventi visokih šumarskih škola morali po 5—7 godina čekati kao vježbenici, dok su mogli doći u ispražnjeno |