DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 21 —


Reorganizacija šumsko-tehničke službe kod
političkih oblasti pred saborom.


Teške priiike u kojima žive šumski tehničari kod političkih
oblasti i o kojima se u našoj javnosti od početka
njenog uređenja, zakonom od 26. III. 1894., mnogo raspravljalo,
bile su predmetom rasprave u našem visokom saboru,
u sjednici od 16. siječnja 1917.


Narodni zastupnik novogradiškog kotara, gosp. prof.
dr. Josip Pazman, stavio je u tom predmetu na preuzvišenog
gospodina bana slijedeću interpelaciju:


1. Je li Vaša Preuzvišenost voljna shodno odrediti, da
se prema mnogokratnim obećanjima, danim kr. kot. šumarima,
jošte u ovom saborskom zasjedavju podnese zakonska
osnova o uređenju šumarsko-staliških prilika i tako isprave
nepravde, počinjene abiturijentima našeg domaćeg učilišta.
2. Je li Vaša Preuzvišenost voljna izdati odredbu, da
se što prije izda naputak i provedbena naredba k zakonu
od 26. ožujka 1894., kojim se uređuje stručna uprava i
šumsko gospodarenje šuma, stojećih pod osobitim javnim
nadzorom.
Ovu svoju interpelaciju obrazložio je rečeni narodni
zastupnik slijedećim govorom :


Visoki sabore ! Moja interpelacija imade dvije točke :
Jedna se tiče uređenja staliških pitanja naših šumara, a
druga naputka i provedbene naredbe k zakonu od 26. ožujka
1894. Radi se ovđe o staležu šumarskom, o staležu, koji je
i ugledan i odličan po svojoj naobrazbi, a važan po narodno
gospodarstvo, o onom staležu, kojemu je povjereno
najveće blago hrvatskoga naroda, a to je uprava nad njegovim
šumama :


Mi laici, kada vidimo šumare u njihovoj odjeći lovačkoj
sa puškom na ramenu, gđe su se uputili na svoju službu,
pomišljamo, kako je toj gospodi lijepo ; šeću po friškom
zraku, bave se sportom, pitaju se divljači ; rekao bi tkogod




ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 24     <-- 24 -->        PDF

_ 22


nitko sretniji od njih. Ali ako tko pomno zaviri u njihov
rad i službu, doći će do zaključka, da je njihov rad naporan,
tegotan i odgovoran, a osobito ako se uzme u obzir
zimsko doba, kišovito vrijeme, pa veliku udaljenost šuma,
neprohodne puteve i razne druge neprilike, pa da često
ne mogu imati niti redovite obroke, da trpe često i žeđu i
glad ; a kako u njihovoj službi trpi njihovo odijelo i obuća,
to sve oni najbolje znadu. Dakle služba je njihova vrlo tegotna
i mučna. Kada uzmemo, da su kotarski šumari i šumarski
nadzornici jedini izvršujući organi svoja struke, pak
da je u njihovim rukama uprava i njega šuma, i da su oni
kako za sav napredak tako i za svu štetu šuma odgovorni,
onda taj stalež zaslužuje osobitu pažnju.


Pita se, a što tišti naše šumare i koje su njihove neprilike?
Naši šumari, osobito starija gospoda, svršila su
svoju stručnu naobrazbu na domaćem učilištu u Križevcima.
Ovaj zavod nosio je karakter srednje škole. Dakle ta gospoda
imadu samo srednjoškolsku, a nemaju akademske
naobrazbe. God. 1898., ako se ne varam, bio ja ovaj zavod
pretvoren na šumarsku akademiju i premješten iz Križevaca
u Zagreb. Mladi naraštaj, koji je kasnije svršio svoju naobrazbu
na tom zavodu, imade akademsku naobrazbu. Ja
priznajem, da imade razlike između srednjoškolske i akademske
naobrazbe; u bitnosti je jedna i druga ista, ali razlikuje
se kao savršeno od nesavršenoga, potpuno od nepotpunoga.
Ali kraj sve te razlike u naobrazbi ne bi smjelo
biti ipak ono, što se događa, naime, da se naši stariji šumari
sa srednjoškolskom naobrazbom zapostavljaju mladima,
koji imadu akademsku naobrazbu, tako da danas faktično
postoje dvije kategorije šumara, jedna sa srednjoškolskom,
a druga sa akademskom naobrazbom. Prvi stariji dobom,
iskusniji i po svom stručnom znanju zaslužniji, jer rade i
služe 25 do 30 godina. Drugi, dobom mladi, neiskusniji ili
bar manje iskusni, služe kraće vrijeme, pa ipak preskaču
svoje po službi starije drugove. Oni prvi sa srednjoškolskom




ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 23 —


naobrazbom, nakon toga, što su bili šumarski vježbenici,
postali su kotarskim šumarima II. razreda, a onda kot. šumarima
I. razreda, ali dalje od X. čin. raz. ne mogu, dočim
je onim mlađim otvoren put u IX., VIII. i VII. čin. razred.
Kada ne bi ništa drugo bilo, visoki sabore, nego samo ova
dva spomenuta anomalija ovđe, već je to dovoljan razlog,
da se pristupi k uređenju ovih staliških prilika. Ali, visoki
sabore, ako se uzme u obzir, da ta anomalija postoji već
dulje vremena, već kojih 20 godina, pa da su kroz cijelo to
vrijeme opetovano naši šumari srednjoškolci isključeni od
promaknuća u IX. i viši činovni razred ; pa ako se uzme u
obzir, što se češće događa, da šumar sa akademskom naobrazbom
već kod prvog svoga imenovanja, nakon što je
služio kao vježbenik, bude postavljen u IX. čin. razred, pa
onda dalje avanzira; ako se uzme u obzir, da ovakovi mladi
akademski izobraženi sa 11 godina službe prigodom svoga
promaknuća znadu preskočiti po 17 i više svojih starijih
drugova; pa ako se još i to uzme u obzir, da stariji kot.
šumari službujući u središtu kotara, gdje im je šef kotarski
predstojnik, a iznimice događa se, da uprava u kotaru bude
povjerena jednom mlađem pristavu, da stariji kot. šumar
moraju biti podvrgnuti upravitelju kao svome šefu, koji je
i godinama i službom od njega mnogo mlađi, kad se sve
ovo uzme u obzir, onda se vidi, da su tu mnogi i važni
razlozi, koji moćno zahtjevaju, da se ipak jednoć pristupi
k reformi i sanaciji prilika ovoga staleža.


Nego što najviše boli ovu gospodu jest to, što se njima
sugerira, da tako mora biti i da je tako po zakonu. Imam
ovđe pri ruci zakon od 22. siječnja 1894., kojim se uređuje
šumsko-tehnička služba kod političke uprave u kraljevinama
Hrvatskoj i Slavoniji. Tu se kaže u § 6. (čita) : „Šumarskotehničku
službu kod političke uprave može polučiti samo
onaj, koji je za nju teoretički i primjereno praktički osposobljen,
te dokaže, da je kao redoviti slušatelj polučio potpunu
akademičku naobrazbu i nakon dvogodišnje šumarske




ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 24 —


prakse položio državni ispit za vođenje šumskog gospodarstva".


Osim ovoga § 6. ima još i § 14. koji određuje (čita):
„Za vrijeme od deset godina, računajući od kreposti evoga
zakona, imati će onaj, koji želi polučiti službu u X. ili nižem
činovnom razredu, dokazati, da je barem svršio nauke,
na kojem srednjem šumarskom učilištu, te položio nakon
dvogodišnje vježbe državni ispit za samostalno vođenje
šumskog gospodarstva".


Ovo je, vele, jasno slovo zakona, da tko želi polučit
viši činovni razred od X., da mora imati akademsku naobrazbu.
Ali imamo i § 15., koji kaže (čita): „Oni šumski
tehničari, koji već sada službuju kad je ovaj zakon
naime bio uveden — rješavaju se kod prvog imenovanja
dužnosti, da dokažu teoretsko i praktično osposobljenje propisano
u §§ 6. i 14. ovoga zakona".


Međutim, visoki sabore, intencija zakonodavca nije bila
takova, kakova se podmiče na pitanja i molbe naših šumara.
Kad se je godine 1894. radilo o ovom zakonu, onda je onaj
odbor, koji je izrađivao osnovu toga zakona, složio se u
ovom načelu, da se više činovnike šumarskoga odjela zemaljske
vlade, dakle za VI. i VII. činovni razred, zahtijeva
za sada i za buduće bezuvjetno potpuna šumarska naobrazba,
a za pastignuće činovnog razreda XI., X., IX. i VIII. imali
su obzira na tada u zemlji postojeće prilike, pa su izrekli,
da je za te činovnike dovoljno, da svrši nauke križevačkog
učilišta.


Tako je u osnovi zakonskoj. Isto je tako i anketa, koja
se je bila u tu svrhu sazvala pod predsjedanjem gospodina
bana, prihvatila bez promjene ova načela toga odbora. Odbor
pako saborski, koji je onda osnovu iznio, izjavio je otvoreno
u tom pogledu, da imade u buduće nestati dvije kategorije
zemaljskih i šumarskih činovnika, t. j . da svaki može
biti promaknut do VIII. dnevnog razreda. Prema tome intencija
zakona, dapače ni slovo zakona ne odgovara ovomu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 25 —


tumačenju, kad se pogleda, što je sam zakonodavac kod
izrađivanja osnove kanio učiniti.


Međutim jedan daljnji dokaz za ovu anomaliju jest, da
se kod onih, koji su na istom križevačkom učilištu stekli naobrazbu,
pa su ustupili u službu kod imovnih općina ili u
službu državnog erara, da se nije gledalo na to, jesu li svršili
križevačko učilište ili šumarsku akademiju, nego se je
s njima prema godinama službe postupalo i jednako su avanzirali.
Ja dapače poznajem jednog gospodina u VI. činovnome
razredu sa naobrazbom križevačkog učilišta.


Tako se je događalo, kad se je i naša pravoslovna
akademija pretvorila u sveučilište. Nije vlada sa onom gospodom
inače postupala, nego sa onima, koji su kasnije na
sveučilištu stekli naobrazbu akademsku. Sve ovo ide za tim,
da se prilike ovoga staleža što prije saniraju i urede, dakako
zakonskim putem, i to, kako moja interpelacija glasi,
još u ovom saborskom zasjedanju.


Nego moglo bi se prigovoriti: A šta su šumari učinili
u svojem vlastitom interesu? Meni je poznato, da su mnogo
koraka poduzeli, naročito da je glavna skupština hrv.-slavšumarskoga
društva u više navrata stvorila zaključke, da se
peticijama ili deputacijama obrate na bana, znadem, da je
takva deputacija više puta bila kod preuzvišenog gospodina
bana, imadem dapače pri ruci i pismenu takovu molbu
ili predstavku, a poznato nam je, visoki sabore, da ova
predstavka i sada leži na stolu ove visoke kuće u ovom
zasjedanju. Ne može se dakle prigovoriti, da šumari nijesu
ništa učinili, nego da su samo skršenih ruku sjedili. Samo
je pitanje, s kakovim su uspjehom oni to dosada obavljali?
Dakako, do sada bez potpunoga uspjeha, ali ako hoću biti
točan, navesti ću i neke uspjehe:


Evo, jednoga uspjeha! Kad je sabor godine 1907. pozvao
vladu, da podnese zakonsku osnovu o uređenju šumarskih
staleških odnošaja, to je bio jedan uspjeh, premda




ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 28     <-- 28 -->        PDF

2.


sve dosada nije vlada iznijela takove osnove na stol ove
visoke kuće. Kad je ovaj sabor odobrio osnovu o regulaciji
plaća zemaljskih činovnika, onda su kod te regulacije bili i
naši šumari uključeni i njihove su plaće bile uređene kao i
ostalim činovnicima. I to je bio dakako uspjeh, premda ne
baš isključivo staleški, ali uspjeh oni sami priznaju i hvale
Bogu, da su s ostalim činovnicima došli barem do povišice
plaće. Osim toga je na razne molbe na zemaljsku vladu
god. 1912. polovica šumara srednjoškolaca promaknuta u


IX. čin. razred extra statum. 1 to je djelomični uspjeh, ali
ako se uzme u obzir, da one ostale dvije trećine tih šumara
srednjoškolaca još i danas čekaju na željeno promaknuće
svoje, onda ćemo opaziti, kako je opravdano, da se
oni ovom molbom i interpelacijom jave pred ovom visokom
kućom.
Ako se uzme u obzir, visoki sabore, da su dosada
uređene staleške prilike naših veterinara, da su uređeni odnošaji
naših mjernika, a eto danas smo prihvatili osnovu,
kojom se donekle uređuju prilike i manipulacionog osoblja,
onda dakako nema i ne smije biti razloga, zašto ne bi visoka
vlada na stol ove kuće iznijela osnovu o uređenju prilika
naših šumara i to što prije. Neka se ne rekne: Sad je
ratno stanje, sad nije podesno vrijeme za ovakove osnove.
A ja naprotiv velim: Baš sad, kad vlada tolika skupoća,
baš je sada i vrijeme za to; sada je nužda, da se našim
šumarima, koji služe po 24 i 30 godina, koji imadu familiju,
koji trebaju mnogo obuće i odjeće, baš sada pomogne, pa da
se ovakova zakonska osnova iznese još u ovom zasjedanju.


Time, držim, da je dovoljno obrazložena prva točka
moje interpelacije.


Što se pak tiče druge točke, reći ću u kratko, da zakon
od 26. ožujka 1894., kojim je uređena stručna uprava i
šumsko gospodarenje u šumama, stojećim pod osobitim
javnim nadzorom, nema do danas posebnoga naputka, niti
posebne provedbene naredbe. Mi znademo, gospodo, da




ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 27
zakon mora biti kratak, precizan, da ne može odrediti sve,
što treba da stručnjaci, držeći se toga zakona, rade u upravi
naših šuma, nego da je potrebno, da se izda naputak, da
se izda provedbena naredba, kao što se izdaju i kod drugih
zakona. Naši šumari osjećaju tu nepriliku tim jače, što se
događa, da ovaka starija gospoda, koja služe kod kotara
već četvrt vijeka, a za šumarske nadzornike kod županija
namještaju se mlađa gospoda s akademskom naobrazbom,
događa se, velim, da ovakova gospoda, kad nastupe svoje
mjesto, izdaju nove odredbe, kako se imadu provesti šumski
poslovi, da tako nastoje nova praksa, nastaju promjene, jer
svaki nadzornik hoće nešto drugo, izdaje druge odredbe,
hoće da se drugačije postupa. Time dakako nastaje nejednakost,
raznovrnost u upravi i nastaje dakako samovolja. Pomanjkanja
ovod naputka i provedbene naredbe otvara puteve
samovolji ove mlađe, a po činu više gospode. Stariji šumari
pako imadu iskusnije iskustvo, da je bilo dobro onako, kako
se je onda radilo, a kad najedamput mlađa gospoda drugačije
naređuju, teško im je iz dosadanje prakse izači. Dakako
da imade uslijed pomankanja ovakove provedbene naredbe
još i neprilika, koje se tiču samoga naroda. Stariji šumari
postupali su po stanovitoj starijoj odredbi. Novija naredba
narodu se čini gora, dakako da se onda tuže, a šumari su
opet u neprilici, jer vide i sami, da bi po staroj naredbi
bilo bolje, ali dakako kao podređeni moraju šutjeti. Da se
ovim neprilikama na put stane, poželjno je i potrebno, da
se zakonu, koji već postoji, dodade i provedbeni naputak.
Zato sam upravio takovu interpelaciju na gospodina bana.


Na gornje izvode narodnog zastupnika dra. Josipa
Pazmana uzeo je odmah riječ presvjetli gosp. odjelni predstojnik
za narodno gospodarstvo Zvonimir Žepić, te u
ime vlade u tom predmetu kazao slijedeće :


Visoki sabore! Prvi put je šumarsko-tehnička služba
uređena prije 22 godine, zakonom od 22. siječnja 1894.,




ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 28 kojim
se ureduje šumarsko-tehnička služba kod političke
uprave u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji.


Premda je tim zakonom šumarsko-tehnička služba organizovana
na onim istim principima, na kojima je u drugim
državama već mnogo ranije bila uređena i premda se odmah
na početku pokazalo povoljno djelovanje tog zakona na
polju javne političke uprave, ipak su se već nakon nekoliko
godina pokazali nedostaci naročito u pogledu uređenja konkretualnog
stanja šumarsko-tehničkih urednika i službenika,
koji su bili glavna zapreka, da se šumarska-tehnička služba
nije mogla razvijati prema napretku vremena.


To je i sasvim razumljivo, jer kod prvog stvaranja zakona
imao je zakonodavac pred očima posve druge prilike
nego li su se tečajem vremena razvile, a nedostojalo je j
nužno iskustvo, po kojem bi se mogli predvidjeti svi oni
momenti, koji mogli i faktično su bili od odlučnog utjecaja
po razvitak šumarsko-tehničke službe.


Za upoznavanje glavnih momenata, koji su od početka
orgnizacije do danas spriječavale evoluciju šimarsko-tehničke
službe, te koji danas imperativno zahtijevaju neke preinake
i nadopunjenja spomenutog zakona od 22. siječnja 1894.
navest ću slijedeće :


Rečenim zakonom imala se je šumarsko-tehnička služba
urediti na modernoj podlozi, kako su to prije učinile druge
države, koje su već davno imale ustrojene svoje visoke šumarske
škole. I rečeni zakon slijedeći savremeni princip
postavio je kao uvjet za prijem u zemaljsku šumarsku službu
potpunu akademsku obrazovanost (§ 6. zakona), koja se zahtijeva
i za ostale autonomne strukovne činovnike, inženjere,
liječnike, veterinare i druge.


Da ta temeljna ustanova zakona uzmogne doći do
praktične primjene, to je već u samom obrazloženju k tomu
zakonu istaknuto, da će se što prije ustrojiti u zemlji šumarska
akademija, iz koje će izlaziti podmladak za šumarsku
tehničku službu,




ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Ž9´


Nu jer u vrijeme stvaranja zakona nije bio dovoljan
broj apsolvenata sa visokih šumarskih škola, da bi se organizacija
službe mogla u potpunom opsegu izvršiti, uvrštena
je ustanova § 14. rečenog zakona, koja za prelazno doba
od 10 godina dopušta, da se u zemalj. šumarsku službu
prime i oni, koje su svršili koje srednje šumarsko učilište,
nu pod uvjetom, da mogu u službi polučiti najviše mjesto X.
čin. razr.


Ova zakonska ustanova bila je od odlučnog zamašaja
i odredila je pravac cijelom kasnijem razvitku šumarskotehničke
službe do današnjeg dana i uzrokavala je sadašnje
stanje, koje jednako tišti one, na koje se ustanova izravno
odnosi kao i sve ostale.


Naime kod prvog popunjenja mjesta šumarske-tehničke
službe je radi pomanjkanja šumara akademičara postavljen
u službu znatno pretežniji broj onih sa srednjoškolskom
naobrazbom, koji prema citiranoj zakonskoj ustanovi nisu
mogli polučiti čin viši od X. čin. razr.


Tom stanju stvorenom prvim popunjenjem mjesta odgovarao
je na prvi status, u kom je od 76 sistemizovanih
mjesta otpadalo 64 ili 84% na vježbenike, te na XI. i X.
činovni razred, dok je samo 12 mjesta ili 16% otpalo na


IX. i više činovne razrede.
Nakon što je otvorena šumarska akademija 1898. g.
primani su u zemaljsku šumarsku službu doduše samo visokoškolci
bilo sa zagrebačke šumarske akademije, bilo s drugih
visokih šumarskih škola, nu pridolaženjem njihovim niti se
je mijenjao, niti se je obzirom na citiranu ustanovu § 14.
mogao na bolje promijeniti status šumarskih tehničara, pošto
ovi, na koje se odnosila ta ustanova §-a 14., nisu mogli
napredovati dalje od X. čina, to se ni njihova mjesta nisu
mogla isprazniti redovitim načinom, a posljedica je bila, da
su i apsolventi visokih šumarskih škola morali po 5—7 godina
čekati kao vježbenici, dok su mogli doći u ispražnjeno




ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 32     <-- 32 -->        PDF

- 30 —
mjesto XI. činovnog razreda, a to se isto događalo i kod
prelaza iz XI. i X. čin. razr.


Pridolaskom šumara akademičara kod istog broja sistemizovanih
mjesta nije se dakle povećavao niti se je moglo
povećati broj viših mjesta, koji bi makar približno odgovarao
broju tih mjesta kod drugih činovničkih kategorija, za
koje se također zahtijeva akademska obrazovanost, pa čak
i onih činovničkih kategorija, kod kojih se ta obrazovanost
ne traži.


Danas postoji u statusu skoro isti postotni razmjer
izmedju sistemizovanog broja viših i nižih činovničkih mjesta,
koji je postojao od kod prvog uređenja šumarsko-tehničke
službe prije 22 godine, naime od 81 sistemizovanih mjesta
otpada na IX. i više činovne razrede 19 ili 237* %, a na
niže činovne razrede 62 mjesta ili 7672%. Dakle nakon 22
godine povećao se broj mjesta viših činovnih razreda samo
za 11 i pol %. Nu ta poboljšica statusa je samo prividna i
potiče otuda, što je međutim i za šumarske akademičare
ukinut XI. činovni razred, koji kod drugih činovničkih kategorija
s akademskim obrazovanjem nije uopće ni postojao,
pak su postoci tog činovnog razreda ispali iz računa.


Značenje tog postotnog razmjera za stalež zemaljskih
šumarskih tehničara najbolje će se prikazati, ako se istakne,
da primjerice kod računarske struke iznosi gornji omjer
347»%: 657,7o, kod imovnih općina 5172%: 487*%, kod
državnog šumarskog osoblja kod 71 VB% : 287«%. kod gradjevne
struke 70%: 30%, koji je omjer upravo protivan
onom, koji vrijedi za šumarsko-tehničko osoblje u zemaljskoj
službi.


Nešto je povoljniji doduše omjer, ako se računa s faktičnim
brojem popunjenih mjesta pojedinih činovnih razreda. U tom
slučaju gornji omjer kod šumarske tehničke službe iznosi


48 : 52%. Nu i ova je poboljšica samo privremena. Naime,
da se bar u najnužnijoj mjeri poboljšaju materijalne prilike
zemalskih šumarskih urednika, imenovana je mjeseca listo


ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 33     <-- 33 -->        PDF

- 31
pada 1912. izvanrednim putem preko jedna trećina kotarskih
šumarskih izvjestitelja u IX. činovni razred, a dvojica županijskih
šumarskih izvjestitelja imenovani su u VII. činovni
razred.


Nu kako su sva ta imenovanja bila do današjega dana
ostala „extra statum", to je tim imenovanjem časovito pomoženo
samo pojedincima, dok za ukupnost t. j . s gledišta
poboljšanja statusa su ta imenovanja bez svake važnosti, jer se
mjesta extra statum gube sama sobom, čim se bilo kojim
načinom isprazne.


S druge opet strane citirana zakonska osnova u §-u 14.
stvorila je nepravičan i neodrživ odnošaj i za šumare srednjoškolce,
koji niti nakon četrdesetgodišnjeg revnog i požrtvovnog
službovanja ne mogu u službi napredovati dalje od X.
činovnog razreda. Tako ograničenje ne postoji niti kod jedne
druge činovničke kategorije, za koje se jednaka, dapače i
manja obrazovanost zahtijeva.


Prema tome već obična pravičnost i interes službe
zahtijeva, da se ta zakonska ustanova, koja znatnom dijelu
šumarskih tehničkih urednika uzima mogućnost napredovanja u
službi dalje od X. čina, što prije promijeni.


Posljedice razloženog nepovoljnog stanja konkretualnog
statusa zemaljskih šumarskih tehničara nisu mogli izostati.
Već je više godina proteklo, a da se nije mogao dobiti
podmladak u službi. Pokušalo se sa raspisom X. čina, što
je također ostalo bez uspjeha, jer se podmladak sasvim odvratno
ou zemaljske šumarsko-tehničke službe i tražio namještenje
kod imovnih općina, u državnoj službi i drugde, gđe je nalazio
daleko povoljnije uvjete za napredovanje u službi i
gđe povrh toga u redovita beriva pripadaju i znatna nuzberiva.
Samo oni rijetkom iznimkom, koji ne mogu naći
drugo namještonje, stupaju u zemaljsku šumarsku službu,
koja prema tome, mjesto da okuplja najvrsnije sile, mora se
zadovoljiti s onima, koji tek iz nužde stupaju u nju.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 34     <-- 34 -->        PDF

32 —


Razumljivo je, da su ove prilike morale izazvati potištenost
i nezadovoljstvo sa svojim polažanjem kod onih, koji
se već nalaze u zemaljskoj šumarskoj službi, dok je s druge
strane pomanjkanje pomlatka i padanje broja šumarskih
tehničara moralo zadavati ozbiljne brige za daljni opstanak
i razvitak šumarsko-tehničke službe.


Ove pjilike su potakle interesovane krugove, da već
pred 10 godina poprime inicijativu, da se zakonitim putem
nađu sredstva, kako bi se šumarsko-tehnička služba uredila
na temelju, koji bi za budućnost uvjetovao povoljnije stanje
i razvitak te gospodarski napredak cijele zemlje tako važne
službe.


U tu svrhu podastrte su još godine 1906. predstavke
od strane srednjoškolskih kotarskih šumara, te od strane hrv.
slav. šumarskog društva, a g. 1907. i od strane šumara
visokoškolaca, stojećih u zemaljskoj službi, na sabor kraljevina
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.


Neću da opetujem ono, što je rekao g. interpelant, samo
ću spomenuti, da je zemaljske vlada, odazivajuć se pozivu
sabora god. 1908., izradila zakonsku osnovu glede uređenja
šumarsko tehničke službe, ali radi poznatih političkih prilika
ta zakonska osnova nije nikada ustanovno raspravljena.


Ove godine obratili su se opet hrv.-slav. šumarsko
društvo i šumarski činovnici sa predstavkom, koli na ovaj
visoki sabor, toli na Preuzvišenog g. bana, da se jednom
učini kraj tome nesnosnome stanju. Preuzvišeni g. ban obrekao
je deputaciji, koja je bila kod njega, da će se u najkraće
vrijeme pristupiti uređenju tog pitanja, te je gospodarskom
odjelu zemaljske vlade naložio, da izradi zakonsku
osnovu. Izvjestiteljska osnova toga zakona jest gotova,t e će
se predložiti visokom saboru, čim se riješi i ono pitanje,
koje je s tim pitanjem u uskoj svezi, a to je financijalno
pitanje.


Prema proračunu čine beriva šumarskih tehničara za
godinu 1916. 282.110 K. Faktični troškovi kraj manjeg broja




ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 35     <-- 35 -->        PDF

- ..


osoblja, nego je sistemizovano, čine 298.770 K, a ´ prema
izvjestiteljskoj osnovi bila bi potreba za prvih pet godina
godišnje 439.660 kruna. Ovđe moram spomenuti, da čitavi
taj trošak ne nosi zemaljski bugdet, nego da k tome doprinašaju
zemljišne zajednice 75.877 K. Za prvo uređenje bilo
jebi prema tome potrebno više 157.550 K, dok prema
faktičnom stanju, kako je sada popunjeno, bilo bi potrebno
više 140.890 K. Kod toga se mora uzeti obzir, da će se
broj činovničkih mjesta podići od 81 na 90, a broj nadlugara
od 22 na 40.


Što se tiče resorta narodno-gospodarstvog odjela, on
će ovu zakonsku osnovu doskora dovršiti, pitanje je samo
financijalno u koliko i kako će se moći da namaknu ona
sredstva, koja su potrebna za reorganizaciju šumarske
uprave. Zemaljska vlada kani u buduće na sve šumske tehničare
staviti velike zahtjeve, jer u ovom tempu, kako se
sada radi, tako dalje ići ne može. Mi ne možemo naše bujice
uređivati kroz sto godina, mi ne možemo čekati na pošumljenje
Krasa hiljadu godina. Te stvari se moraju što prije uzeti
u ruke, ma bilo i namaknućem izvanrednih sredstava. (Odobravanje
na ljevici.) Pomislite samo, gosoodo, kolika bi
vrijednost šuma bila, da se od Rijeke do dalmatinske međe
pošumi Kras, a da je to moguće posumiti, to je dokazano
kroz niz godine. Mnogo je učinjeno istina, ali to je sve
premalo za ono, što se još učiniti ima.


Što se tiče bujica, ja sam sâm imao prilike vidjeti
jednu bujicu u Iloku, koja se je dala u početku urediti sa
nekoliko stotina kruna, ne ću sad ispitivati, čija je krivnja,
svakako jedan dio tereti i oblasti, dočim će danas iziskivati
uređenje te bujice nekoliko desetaka tisuća kruna. (Zast.
Stjepan Radić: To je iskreno priznanje.) Ono. što je istina,
ne žacam se u svako doba kazati. Dok sam bi podžupanom
zagrebačke županije u banskoj krajini, dao sam popisati one
vrištine i bujadišta, što čini preko 160.000 jutara, a ti ljudi
danas oskudijevaju na paši i drvu. Upravo radi toga, jerbo




ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 34 —


zemaljska vlada kani u općem interesu staviti zahtjeve na
šumarsko-tehničke službenike, pravedno je, da im se obezbijedi
život, da se na taj način privuče najspremnije šumarske
tehničare u zemaljsku službu.


Što se tiče same organizacije šumarske službe kod zemaljske
vlade, i ta ne može ostati, kakva je sada. Mi moramo
prije svega . da znamo, koje drvne gromade, bilo
privatne ili javne mogu kroz niz godina doći do prodaje,
pa ne da nas trgovci izigravaju sa svojim konjukturama, nego
da mi možemo konjukture diktirati. Tu se radi ne o malim
svotama, nego od mnogo i mnogo milijuna.


Zatim treba kod šumarskog odsjeka urediti jedan po,
sebni ured za taksaciju i izrađivanje gospodarskih osnova i
programa, naročito u predjelima, koji su jako izvrgnuti bilo
bujicama, bilo da su puzavi ili da inače iziskuju osobitu
pomnju kod pošumljivanja ili kod rušenja šuma.


Visoki sabore! Mogao bi još mnogo toga navesti, ali
će visoka kuća imati prilike, kad se bude raspravljala zakoaska
osnova, koju se nada zemaljska vlada doskora
donijeti na stol visoke kuće, da se onda potanje objasni o
svim onim zahtjevima, koje vlada i sabor traže od javne
uprave šumarske.


. Što se tiče drugog dijela intepelacije poštovanog gospodina
nar. zastupnika prof. dr. Pazmana, moram izjaviti, da
će zemaljska vlada nastojati, da u najkraće vrijeme izda i
provedbenu naredbu k zakonu o uređenju stručne uprave
šuma stojećih pod osobitim javnim nadzorom.


Gosp. interpelant i visoki sabor primili su odgovor kr.


z. vlade na znanje.
O uporabi §f 3. i 4. pril. D. š. z.


Napisao Dragutin Gurth, kr. žup. šumar, nadzornik.
Zakon je mrtvo slovo, a ako slovom izražene njegove
odredbe nisu dovoljno jasne, ima odlučiti intencija zakona