DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 21 — Reorganizacija šumsko-tehničke službe kod političkih oblasti pred saborom. Teške priiike u kojima žive šumski tehničari kod političkih oblasti i o kojima se u našoj javnosti od početka njenog uređenja, zakonom od 26. III. 1894., mnogo raspravljalo, bile su predmetom rasprave u našem visokom saboru, u sjednici od 16. siječnja 1917. Narodni zastupnik novogradiškog kotara, gosp. prof. dr. Josip Pazman, stavio je u tom predmetu na preuzvišenog gospodina bana slijedeću interpelaciju: 1. Je li Vaša Preuzvišenost voljna shodno odrediti, da se prema mnogokratnim obećanjima, danim kr. kot. šumarima, jošte u ovom saborskom zasjedavju podnese zakonska osnova o uređenju šumarsko-staliških prilika i tako isprave nepravde, počinjene abiturijentima našeg domaćeg učilišta. 2. Je li Vaša Preuzvišenost voljna izdati odredbu, da se što prije izda naputak i provedbena naredba k zakonu od 26. ožujka 1894., kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarenje šuma, stojećih pod osobitim javnim nadzorom. Ovu svoju interpelaciju obrazložio je rečeni narodni zastupnik slijedećim govorom : Visoki sabore ! Moja interpelacija imade dvije točke : Jedna se tiče uređenja staliških pitanja naših šumara, a druga naputka i provedbene naredbe k zakonu od 26. ožujka 1894. Radi se ovđe o staležu šumarskom, o staležu, koji je i ugledan i odličan po svojoj naobrazbi, a važan po narodno gospodarstvo, o onom staležu, kojemu je povjereno najveće blago hrvatskoga naroda, a to je uprava nad njegovim šumama : Mi laici, kada vidimo šumare u njihovoj odjeći lovačkoj sa puškom na ramenu, gđe su se uputili na svoju službu, pomišljamo, kako je toj gospodi lijepo ; šeću po friškom zraku, bave se sportom, pitaju se divljači ; rekao bi tkogod |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 24 <-- 24 --> PDF |
_ 22 nitko sretniji od njih. Ali ako tko pomno zaviri u njihov rad i službu, doći će do zaključka, da je njihov rad naporan, tegotan i odgovoran, a osobito ako se uzme u obzir zimsko doba, kišovito vrijeme, pa veliku udaljenost šuma, neprohodne puteve i razne druge neprilike, pa da često ne mogu imati niti redovite obroke, da trpe često i žeđu i glad ; a kako u njihovoj službi trpi njihovo odijelo i obuća, to sve oni najbolje znadu. Dakle služba je njihova vrlo tegotna i mučna. Kada uzmemo, da su kotarski šumari i šumarski nadzornici jedini izvršujući organi svoja struke, pak da je u njihovim rukama uprava i njega šuma, i da su oni kako za sav napredak tako i za svu štetu šuma odgovorni, onda taj stalež zaslužuje osobitu pažnju. Pita se, a što tišti naše šumare i koje su njihove neprilike? Naši šumari, osobito starija gospoda, svršila su svoju stručnu naobrazbu na domaćem učilištu u Križevcima. Ovaj zavod nosio je karakter srednje škole. Dakle ta gospoda imadu samo srednjoškolsku, a nemaju akademske naobrazbe. God. 1898., ako se ne varam, bio ja ovaj zavod pretvoren na šumarsku akademiju i premješten iz Križevaca u Zagreb. Mladi naraštaj, koji je kasnije svršio svoju naobrazbu na tom zavodu, imade akademsku naobrazbu. Ja priznajem, da imade razlike između srednjoškolske i akademske naobrazbe; u bitnosti je jedna i druga ista, ali razlikuje se kao savršeno od nesavršenoga, potpuno od nepotpunoga. Ali kraj sve te razlike u naobrazbi ne bi smjelo biti ipak ono, što se događa, naime, da se naši stariji šumari sa srednjoškolskom naobrazbom zapostavljaju mladima, koji imadu akademsku naobrazbu, tako da danas faktično postoje dvije kategorije šumara, jedna sa srednjoškolskom, a druga sa akademskom naobrazbom. Prvi stariji dobom, iskusniji i po svom stručnom znanju zaslužniji, jer rade i služe 25 do 30 godina. Drugi, dobom mladi, neiskusniji ili bar manje iskusni, služe kraće vrijeme, pa ipak preskaču svoje po službi starije drugove. Oni prvi sa srednjoškolskom |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 23 — naobrazbom, nakon toga, što su bili šumarski vježbenici, postali su kotarskim šumarima II. razreda, a onda kot. šumarima I. razreda, ali dalje od X. čin. raz. ne mogu, dočim je onim mlađim otvoren put u IX., VIII. i VII. čin. razred. Kada ne bi ništa drugo bilo, visoki sabore, nego samo ova dva spomenuta anomalija ovđe, već je to dovoljan razlog, da se pristupi k uređenju ovih staliških prilika. Ali, visoki sabore, ako se uzme u obzir, da ta anomalija postoji već dulje vremena, već kojih 20 godina, pa da su kroz cijelo to vrijeme opetovano naši šumari srednjoškolci isključeni od promaknuća u IX. i viši činovni razred ; pa ako se uzme u obzir, što se češće događa, da šumar sa akademskom naobrazbom već kod prvog svoga imenovanja, nakon što je služio kao vježbenik, bude postavljen u IX. čin. razred, pa onda dalje avanzira; ako se uzme u obzir, da ovakovi mladi akademski izobraženi sa 11 godina službe prigodom svoga promaknuća znadu preskočiti po 17 i više svojih starijih drugova; pa ako se još i to uzme u obzir, da stariji kot. šumari službujući u središtu kotara, gdje im je šef kotarski predstojnik, a iznimice događa se, da uprava u kotaru bude povjerena jednom mlađem pristavu, da stariji kot. šumar moraju biti podvrgnuti upravitelju kao svome šefu, koji je i godinama i službom od njega mnogo mlađi, kad se sve ovo uzme u obzir, onda se vidi, da su tu mnogi i važni razlozi, koji moćno zahtjevaju, da se ipak jednoć pristupi k reformi i sanaciji prilika ovoga staleža. Nego što najviše boli ovu gospodu jest to, što se njima sugerira, da tako mora biti i da je tako po zakonu. Imam ovđe pri ruci zakon od 22. siječnja 1894., kojim se uređuje šumsko-tehnička služba kod političke uprave u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Tu se kaže u § 6. (čita) : „Šumarskotehničku službu kod političke uprave može polučiti samo onaj, koji je za nju teoretički i primjereno praktički osposobljen, te dokaže, da je kao redoviti slušatelj polučio potpunu akademičku naobrazbu i nakon dvogodišnje šumarske |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 24 — prakse položio državni ispit za vođenje šumskog gospodarstva". Osim ovoga § 6. ima još i § 14. koji određuje (čita): „Za vrijeme od deset godina, računajući od kreposti evoga zakona, imati će onaj, koji želi polučiti službu u X. ili nižem činovnom razredu, dokazati, da je barem svršio nauke, na kojem srednjem šumarskom učilištu, te položio nakon dvogodišnje vježbe državni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva". Ovo je, vele, jasno slovo zakona, da tko želi polučit viši činovni razred od X., da mora imati akademsku naobrazbu. Ali imamo i § 15., koji kaže (čita): „Oni šumski tehničari, koji već sada službuju kad je ovaj zakon naime bio uveden — rješavaju se kod prvog imenovanja dužnosti, da dokažu teoretsko i praktično osposobljenje propisano u §§ 6. i 14. ovoga zakona". Međutim, visoki sabore, intencija zakonodavca nije bila takova, kakova se podmiče na pitanja i molbe naših šumara. Kad se je godine 1894. radilo o ovom zakonu, onda je onaj odbor, koji je izrađivao osnovu toga zakona, složio se u ovom načelu, da se više činovnike šumarskoga odjela zemaljske vlade, dakle za VI. i VII. činovni razred, zahtijeva za sada i za buduće bezuvjetno potpuna šumarska naobrazba, a za pastignuće činovnog razreda XI., X., IX. i VIII. imali su obzira na tada u zemlji postojeće prilike, pa su izrekli, da je za te činovnike dovoljno, da svrši nauke križevačkog učilišta. Tako je u osnovi zakonskoj. Isto je tako i anketa, koja se je bila u tu svrhu sazvala pod predsjedanjem gospodina bana, prihvatila bez promjene ova načela toga odbora. Odbor pako saborski, koji je onda osnovu iznio, izjavio je otvoreno u tom pogledu, da imade u buduće nestati dvije kategorije zemaljskih i šumarskih činovnika, t. j . da svaki može biti promaknut do VIII. dnevnog razreda. Prema tome intencija zakona, dapače ni slovo zakona ne odgovara ovomu |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 25 — tumačenju, kad se pogleda, što je sam zakonodavac kod izrađivanja osnove kanio učiniti. Međutim jedan daljnji dokaz za ovu anomaliju jest, da se kod onih, koji su na istom križevačkom učilištu stekli naobrazbu, pa su ustupili u službu kod imovnih općina ili u službu državnog erara, da se nije gledalo na to, jesu li svršili križevačko učilište ili šumarsku akademiju, nego se je s njima prema godinama službe postupalo i jednako su avanzirali. Ja dapače poznajem jednog gospodina u VI. činovnome razredu sa naobrazbom križevačkog učilišta. Tako se je događalo, kad se je i naša pravoslovna akademija pretvorila u sveučilište. Nije vlada sa onom gospodom inače postupala, nego sa onima, koji su kasnije na sveučilištu stekli naobrazbu akademsku. Sve ovo ide za tim, da se prilike ovoga staleža što prije saniraju i urede, dakako zakonskim putem, i to, kako moja interpelacija glasi, još u ovom saborskom zasjedanju. Nego moglo bi se prigovoriti: A šta su šumari učinili u svojem vlastitom interesu? Meni je poznato, da su mnogo koraka poduzeli, naročito da je glavna skupština hrv.-slavšumarskoga društva u više navrata stvorila zaključke, da se peticijama ili deputacijama obrate na bana, znadem, da je takva deputacija više puta bila kod preuzvišenog gospodina bana, imadem dapače pri ruci i pismenu takovu molbu ili predstavku, a poznato nam je, visoki sabore, da ova predstavka i sada leži na stolu ove visoke kuće u ovom zasjedanju. Ne može se dakle prigovoriti, da šumari nijesu ništa učinili, nego da su samo skršenih ruku sjedili. Samo je pitanje, s kakovim su uspjehom oni to dosada obavljali? Dakako, do sada bez potpunoga uspjeha, ali ako hoću biti točan, navesti ću i neke uspjehe: Evo, jednoga uspjeha! Kad je sabor godine 1907. pozvao vladu, da podnese zakonsku osnovu o uređenju šumarskih staleških odnošaja, to je bio jedan uspjeh, premda |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 28 <-- 28 --> PDF |
2. sve dosada nije vlada iznijela takove osnove na stol ove visoke kuće. Kad je ovaj sabor odobrio osnovu o regulaciji plaća zemaljskih činovnika, onda su kod te regulacije bili i naši šumari uključeni i njihove su plaće bile uređene kao i ostalim činovnicima. I to je bio dakako uspjeh, premda ne baš isključivo staleški, ali uspjeh oni sami priznaju i hvale Bogu, da su s ostalim činovnicima došli barem do povišice plaće. Osim toga je na razne molbe na zemaljsku vladu god. 1912. polovica šumara srednjoškolaca promaknuta u IX. čin. razred extra statum. 1 to je djelomični uspjeh, ali ako se uzme u obzir, da one ostale dvije trećine tih šumara srednjoškolaca još i danas čekaju na željeno promaknuće svoje, onda ćemo opaziti, kako je opravdano, da se oni ovom molbom i interpelacijom jave pred ovom visokom kućom. Ako se uzme u obzir, visoki sabore, da su dosada uređene staleške prilike naših veterinara, da su uređeni odnošaji naših mjernika, a eto danas smo prihvatili osnovu, kojom se donekle uređuju prilike i manipulacionog osoblja, onda dakako nema i ne smije biti razloga, zašto ne bi visoka vlada na stol ove kuće iznijela osnovu o uređenju prilika naših šumara i to što prije. Neka se ne rekne: Sad je ratno stanje, sad nije podesno vrijeme za ovakove osnove. A ja naprotiv velim: Baš sad, kad vlada tolika skupoća, baš je sada i vrijeme za to; sada je nužda, da se našim šumarima, koji služe po 24 i 30 godina, koji imadu familiju, koji trebaju mnogo obuće i odjeće, baš sada pomogne, pa da se ovakova zakonska osnova iznese još u ovom zasjedanju. Time, držim, da je dovoljno obrazložena prva točka moje interpelacije. Što se pak tiče druge točke, reći ću u kratko, da zakon od 26. ožujka 1894., kojim je uređena stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama, stojećim pod osobitim javnim nadzorom, nema do danas posebnoga naputka, niti posebne provedbene naredbe. Mi znademo, gospodo, da |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 27 zakon mora biti kratak, precizan, da ne može odrediti sve, što treba da stručnjaci, držeći se toga zakona, rade u upravi naših šuma, nego da je potrebno, da se izda naputak, da se izda provedbena naredba, kao što se izdaju i kod drugih zakona. Naši šumari osjećaju tu nepriliku tim jače, što se događa, da ovaka starija gospoda, koja služe kod kotara već četvrt vijeka, a za šumarske nadzornike kod županija namještaju se mlađa gospoda s akademskom naobrazbom, događa se, velim, da ovakova gospoda, kad nastupe svoje mjesto, izdaju nove odredbe, kako se imadu provesti šumski poslovi, da tako nastoje nova praksa, nastaju promjene, jer svaki nadzornik hoće nešto drugo, izdaje druge odredbe, hoće da se drugačije postupa. Time dakako nastaje nejednakost, raznovrnost u upravi i nastaje dakako samovolja. Pomanjkanja ovod naputka i provedbene naredbe otvara puteve samovolji ove mlađe, a po činu više gospode. Stariji šumari pako imadu iskusnije iskustvo, da je bilo dobro onako, kako se je onda radilo, a kad najedamput mlađa gospoda drugačije naređuju, teško im je iz dosadanje prakse izači. Dakako da imade uslijed pomankanja ovakove provedbene naredbe još i neprilika, koje se tiču samoga naroda. Stariji šumari postupali su po stanovitoj starijoj odredbi. Novija naredba narodu se čini gora, dakako da se onda tuže, a šumari su opet u neprilici, jer vide i sami, da bi po staroj naredbi bilo bolje, ali dakako kao podređeni moraju šutjeti. Da se ovim neprilikama na put stane, poželjno je i potrebno, da se zakonu, koji već postoji, dodade i provedbeni naputak. Zato sam upravio takovu interpelaciju na gospodina bana. Na gornje izvode narodnog zastupnika dra. Josipa Pazmana uzeo je odmah riječ presvjetli gosp. odjelni predstojnik za narodno gospodarstvo Zvonimir Žepić, te u ime vlade u tom predmetu kazao slijedeće : Visoki sabore! Prvi put je šumarsko-tehnička služba uređena prije 22 godine, zakonom od 22. siječnja 1894., |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 28 kojim se ureduje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Premda je tim zakonom šumarsko-tehnička služba organizovana na onim istim principima, na kojima je u drugim državama već mnogo ranije bila uređena i premda se odmah na početku pokazalo povoljno djelovanje tog zakona na polju javne političke uprave, ipak su se već nakon nekoliko godina pokazali nedostaci naročito u pogledu uređenja konkretualnog stanja šumarsko-tehničkih urednika i službenika, koji su bili glavna zapreka, da se šumarska-tehnička služba nije mogla razvijati prema napretku vremena. To je i sasvim razumljivo, jer kod prvog stvaranja zakona imao je zakonodavac pred očima posve druge prilike nego li su se tečajem vremena razvile, a nedostojalo je j nužno iskustvo, po kojem bi se mogli predvidjeti svi oni momenti, koji mogli i faktično su bili od odlučnog utjecaja po razvitak šumarsko-tehničke službe. Za upoznavanje glavnih momenata, koji su od početka orgnizacije do danas spriječavale evoluciju šimarsko-tehničke službe, te koji danas imperativno zahtijevaju neke preinake i nadopunjenja spomenutog zakona od 22. siječnja 1894. navest ću slijedeće : Rečenim zakonom imala se je šumarsko-tehnička služba urediti na modernoj podlozi, kako su to prije učinile druge države, koje su već davno imale ustrojene svoje visoke šumarske škole. I rečeni zakon slijedeći savremeni princip postavio je kao uvjet za prijem u zemaljsku šumarsku službu potpunu akademsku obrazovanost (§ 6. zakona), koja se zahtijeva i za ostale autonomne strukovne činovnike, inženjere, liječnike, veterinare i druge. Da ta temeljna ustanova zakona uzmogne doći do praktične primjene, to je već u samom obrazloženju k tomu zakonu istaknuto, da će se što prije ustrojiti u zemlji šumarska akademija, iz koje će izlaziti podmladak za šumarsku tehničku službu, |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Ž9´ Nu jer u vrijeme stvaranja zakona nije bio dovoljan broj apsolvenata sa visokih šumarskih škola, da bi se organizacija službe mogla u potpunom opsegu izvršiti, uvrštena je ustanova § 14. rečenog zakona, koja za prelazno doba od 10 godina dopušta, da se u zemalj. šumarsku službu prime i oni, koje su svršili koje srednje šumarsko učilište, nu pod uvjetom, da mogu u službi polučiti najviše mjesto X. čin. razr. Ova zakonska ustanova bila je od odlučnog zamašaja i odredila je pravac cijelom kasnijem razvitku šumarskotehničke službe do današnjeg dana i uzrokavala je sadašnje stanje, koje jednako tišti one, na koje se ustanova izravno odnosi kao i sve ostale. Naime kod prvog popunjenja mjesta šumarske-tehničke službe je radi pomanjkanja šumara akademičara postavljen u službu znatno pretežniji broj onih sa srednjoškolskom naobrazbom, koji prema citiranoj zakonskoj ustanovi nisu mogli polučiti čin viši od X. čin. razr. Tom stanju stvorenom prvim popunjenjem mjesta odgovarao je na prvi status, u kom je od 76 sistemizovanih mjesta otpadalo 64 ili 84% na vježbenike, te na XI. i X. činovni razred, dok je samo 12 mjesta ili 16% otpalo na IX. i više činovne razrede. Nakon što je otvorena šumarska akademija 1898. g. primani su u zemaljsku šumarsku službu doduše samo visokoškolci bilo sa zagrebačke šumarske akademije, bilo s drugih visokih šumarskih škola, nu pridolaženjem njihovim niti se je mijenjao, niti se je obzirom na citiranu ustanovu § 14. mogao na bolje promijeniti status šumarskih tehničara, pošto ovi, na koje se odnosila ta ustanova §-a 14., nisu mogli napredovati dalje od X. čina, to se ni njihova mjesta nisu mogla isprazniti redovitim načinom, a posljedica je bila, da su i apsolventi visokih šumarskih škola morali po 5—7 godina čekati kao vježbenici, dok su mogli doći u ispražnjeno |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 32 <-- 32 --> PDF |
- 30 — mjesto XI. činovnog razreda, a to se isto događalo i kod prelaza iz XI. i X. čin. razr. Pridolaskom šumara akademičara kod istog broja sistemizovanih mjesta nije se dakle povećavao niti se je moglo povećati broj viših mjesta, koji bi makar približno odgovarao broju tih mjesta kod drugih činovničkih kategorija, za koje se također zahtijeva akademska obrazovanost, pa čak i onih činovničkih kategorija, kod kojih se ta obrazovanost ne traži. Danas postoji u statusu skoro isti postotni razmjer izmedju sistemizovanog broja viših i nižih činovničkih mjesta, koji je postojao od kod prvog uređenja šumarsko-tehničke službe prije 22 godine, naime od 81 sistemizovanih mjesta otpada na IX. i više činovne razrede 19 ili 237* %, a na niže činovne razrede 62 mjesta ili 7672%. Dakle nakon 22 godine povećao se broj mjesta viših činovnih razreda samo za 11 i pol %. Nu ta poboljšica statusa je samo prividna i potiče otuda, što je međutim i za šumarske akademičare ukinut XI. činovni razred, koji kod drugih činovničkih kategorija s akademskim obrazovanjem nije uopće ni postojao, pak su postoci tog činovnog razreda ispali iz računa. Značenje tog postotnog razmjera za stalež zemaljskih šumarskih tehničara najbolje će se prikazati, ako se istakne, da primjerice kod računarske struke iznosi gornji omjer 347»%: 657,7o, kod imovnih općina 5172%: 487*%, kod državnog šumarskog osoblja kod 71 VB% : 287«%. kod gradjevne struke 70%: 30%, koji je omjer upravo protivan onom, koji vrijedi za šumarsko-tehničko osoblje u zemaljskoj službi. Nešto je povoljniji doduše omjer, ako se računa s faktičnim brojem popunjenih mjesta pojedinih činovnih razreda. U tom slučaju gornji omjer kod šumarske tehničke službe iznosi 48 : 52%. Nu i ova je poboljšica samo privremena. Naime, da se bar u najnužnijoj mjeri poboljšaju materijalne prilike zemalskih šumarskih urednika, imenovana je mjeseca listo |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 33 <-- 33 --> PDF |
- 31 pada 1912. izvanrednim putem preko jedna trećina kotarskih šumarskih izvjestitelja u IX. činovni razred, a dvojica županijskih šumarskih izvjestitelja imenovani su u VII. činovni razred. Nu kako su sva ta imenovanja bila do današjega dana ostala „extra statum", to je tim imenovanjem časovito pomoženo samo pojedincima, dok za ukupnost t. j . s gledišta poboljšanja statusa su ta imenovanja bez svake važnosti, jer se mjesta extra statum gube sama sobom, čim se bilo kojim načinom isprazne. S druge opet strane citirana zakonska osnova u §-u 14. stvorila je nepravičan i neodrživ odnošaj i za šumare srednjoškolce, koji niti nakon četrdesetgodišnjeg revnog i požrtvovnog službovanja ne mogu u službi napredovati dalje od X. činovnog razreda. Tako ograničenje ne postoji niti kod jedne druge činovničke kategorije, za koje se jednaka, dapače i manja obrazovanost zahtijeva. Prema tome već obična pravičnost i interes službe zahtijeva, da se ta zakonska ustanova, koja znatnom dijelu šumarskih tehničkih urednika uzima mogućnost napredovanja u službi dalje od X. čina, što prije promijeni. Posljedice razloženog nepovoljnog stanja konkretualnog statusa zemaljskih šumarskih tehničara nisu mogli izostati. Već je više godina proteklo, a da se nije mogao dobiti podmladak u službi. Pokušalo se sa raspisom X. čina, što je također ostalo bez uspjeha, jer se podmladak sasvim odvratno ou zemaljske šumarsko-tehničke službe i tražio namještenje kod imovnih općina, u državnoj službi i drugde, gđe je nalazio daleko povoljnije uvjete za napredovanje u službi i gđe povrh toga u redovita beriva pripadaju i znatna nuzberiva. Samo oni rijetkom iznimkom, koji ne mogu naći drugo namještonje, stupaju u zemaljsku šumarsku službu, koja prema tome, mjesto da okuplja najvrsnije sile, mora se zadovoljiti s onima, koji tek iz nužde stupaju u nju. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 34 <-- 34 --> PDF |
32 — Razumljivo je, da su ove prilike morale izazvati potištenost i nezadovoljstvo sa svojim polažanjem kod onih, koji se već nalaze u zemaljskoj šumarskoj službi, dok je s druge strane pomanjkanje pomlatka i padanje broja šumarskih tehničara moralo zadavati ozbiljne brige za daljni opstanak i razvitak šumarsko-tehničke službe. Ove pjilike su potakle interesovane krugove, da već pred 10 godina poprime inicijativu, da se zakonitim putem nađu sredstva, kako bi se šumarsko-tehnička služba uredila na temelju, koji bi za budućnost uvjetovao povoljnije stanje i razvitak te gospodarski napredak cijele zemlje tako važne službe. U tu svrhu podastrte su još godine 1906. predstavke od strane srednjoškolskih kotarskih šumara, te od strane hrv. slav. šumarskog društva, a g. 1907. i od strane šumara visokoškolaca, stojećih u zemaljskoj službi, na sabor kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Neću da opetujem ono, što je rekao g. interpelant, samo ću spomenuti, da je zemaljske vlada, odazivajuć se pozivu sabora god. 1908., izradila zakonsku osnovu glede uređenja šumarsko tehničke službe, ali radi poznatih političkih prilika ta zakonska osnova nije nikada ustanovno raspravljena. Ove godine obratili su se opet hrv.-slav. šumarsko društvo i šumarski činovnici sa predstavkom, koli na ovaj visoki sabor, toli na Preuzvišenog g. bana, da se jednom učini kraj tome nesnosnome stanju. Preuzvišeni g. ban obrekao je deputaciji, koja je bila kod njega, da će se u najkraće vrijeme pristupiti uređenju tog pitanja, te je gospodarskom odjelu zemaljske vlade naložio, da izradi zakonsku osnovu. Izvjestiteljska osnova toga zakona jest gotova,t e će se predložiti visokom saboru, čim se riješi i ono pitanje, koje je s tim pitanjem u uskoj svezi, a to je financijalno pitanje. Prema proračunu čine beriva šumarskih tehničara za godinu 1916. 282.110 K. Faktični troškovi kraj manjeg broja |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 35 <-- 35 --> PDF |
- .. osoblja, nego je sistemizovano, čine 298.770 K, a ´ prema izvjestiteljskoj osnovi bila bi potreba za prvih pet godina godišnje 439.660 kruna. Ovđe moram spomenuti, da čitavi taj trošak ne nosi zemaljski bugdet, nego da k tome doprinašaju zemljišne zajednice 75.877 K. Za prvo uređenje bilo jebi prema tome potrebno više 157.550 K, dok prema faktičnom stanju, kako je sada popunjeno, bilo bi potrebno više 140.890 K. Kod toga se mora uzeti obzir, da će se broj činovničkih mjesta podići od 81 na 90, a broj nadlugara od 22 na 40. Što se tiče resorta narodno-gospodarstvog odjela, on će ovu zakonsku osnovu doskora dovršiti, pitanje je samo financijalno u koliko i kako će se moći da namaknu ona sredstva, koja su potrebna za reorganizaciju šumarske uprave. Zemaljska vlada kani u buduće na sve šumske tehničare staviti velike zahtjeve, jer u ovom tempu, kako se sada radi, tako dalje ići ne može. Mi ne možemo naše bujice uređivati kroz sto godina, mi ne možemo čekati na pošumljenje Krasa hiljadu godina. Te stvari se moraju što prije uzeti u ruke, ma bilo i namaknućem izvanrednih sredstava. (Odobravanje na ljevici.) Pomislite samo, gosoodo, kolika bi vrijednost šuma bila, da se od Rijeke do dalmatinske međe pošumi Kras, a da je to moguće posumiti, to je dokazano kroz niz godine. Mnogo je učinjeno istina, ali to je sve premalo za ono, što se još učiniti ima. Što se tiče bujica, ja sam sâm imao prilike vidjeti jednu bujicu u Iloku, koja se je dala u početku urediti sa nekoliko stotina kruna, ne ću sad ispitivati, čija je krivnja, svakako jedan dio tereti i oblasti, dočim će danas iziskivati uređenje te bujice nekoliko desetaka tisuća kruna. (Zast. Stjepan Radić: To je iskreno priznanje.) Ono. što je istina, ne žacam se u svako doba kazati. Dok sam bi podžupanom zagrebačke županije u banskoj krajini, dao sam popisati one vrištine i bujadišta, što čini preko 160.000 jutara, a ti ljudi danas oskudijevaju na paši i drvu. Upravo radi toga, jerbo |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 34 — zemaljska vlada kani u općem interesu staviti zahtjeve na šumarsko-tehničke službenike, pravedno je, da im se obezbijedi život, da se na taj način privuče najspremnije šumarske tehničare u zemaljsku službu. Što se tiče same organizacije šumarske službe kod zemaljske vlade, i ta ne može ostati, kakva je sada. Mi moramo prije svega . da znamo, koje drvne gromade, bilo privatne ili javne mogu kroz niz godina doći do prodaje, pa ne da nas trgovci izigravaju sa svojim konjukturama, nego da mi možemo konjukture diktirati. Tu se radi ne o malim svotama, nego od mnogo i mnogo milijuna. Zatim treba kod šumarskog odsjeka urediti jedan po, sebni ured za taksaciju i izrađivanje gospodarskih osnova i programa, naročito u predjelima, koji su jako izvrgnuti bilo bujicama, bilo da su puzavi ili da inače iziskuju osobitu pomnju kod pošumljivanja ili kod rušenja šuma. Visoki sabore! Mogao bi još mnogo toga navesti, ali će visoka kuća imati prilike, kad se bude raspravljala zakoaska osnova, koju se nada zemaljska vlada doskora donijeti na stol visoke kuće, da se onda potanje objasni o svim onim zahtjevima, koje vlada i sabor traže od javne uprave šumarske. . Što se tiče drugog dijela intepelacije poštovanog gospodina nar. zastupnika prof. dr. Pazmana, moram izjaviti, da će zemaljska vlada nastojati, da u najkraće vrijeme izda i provedbenu naredbu k zakonu o uređenju stručne uprave šuma stojećih pod osobitim javnim nadzorom. Gosp. interpelant i visoki sabor primili su odgovor kr. z. vlade na znanje. O uporabi §f 3. i 4. pril. D. š. z. Napisao Dragutin Gurth, kr. žup. šumar, nadzornik. Zakon je mrtvo slovo, a ako slovom izražene njegove odredbe nisu dovoljno jasne, ima odlučiti intencija zakona |