DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 11 stupila Rusija na prvo mjesto u pogledu uvoza drva, a za Austro-Ugarsku na mjesto Njemačke stupila je Italija kao država, koja najviše drva povlači iz monarhije. Takovo je bilo stanje trgovine drvom prije, nego što je planuo ovaj strašni svjetski rat, koji je u gospodsrskom životu ne samo saveznika, nego sviju naroda svijeta znatne promjene proizveo. U slijedećem članku pokušat ćemo prikazati trgovinu drvom poslije rata. O proizvodnji smole i terpentina u njemačkim šumama.* Već prije nego što je ovaj svjetski rat započeo, poskočila je vrlo cijena smoli i terpentinu. Sjedne strane zbog prekomjernog iscrpljivanja u amerikanskim šumama, a s druge strane zbog ustanova američkih tvornica, odnosno onih udruženja (Naval stores Co), koja su osnovana za potrošak smole i terpentina u južnoameričkim državama. Glavna količina smole i terpentina, što se troši u Njemačkoj, dolazi iz Sredinjenih država. Francuska proizvodnja je znatno manja, nego amerikanska. Austrija doduše sama proizvodi smolu, nu mora je ipak djelomica uvažati. Prema novijim statističkim podacima proizvedeno je prije svjetskog rata u Sjedinjenim državama 4,200 000 metr. centi smole, u vrijednosti od kojih 84 milijuna maraka; u Francuskoj 700.000 metr. centi, u vrijednosti od kojih 14 milijuna maraka. Na uvoz iz Sjedinjenih država otpadalo je 2,500.000 metr. centi. Od te količine otpremljeno je vodenim putem u Njemačku od prilike 1,000.000 metr. centi, a osim toga primila je Njemačka iz Francuske 125.000 metr. centi, nu otpremila je svojedobno vrlo znatne količine u Austro-Ugarsku i druge zemlje u transitnom (prelaznom) * Po članku: Harz und Terpentin aus deutschera Walde, od prof, đra CG. Sçh\v*lbe-a u Zeitsçhrift fiir Forst und |agdwesen 1916, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 14 <-- 14 --> PDF |
12 prometu. — Godišnji potrošak Njemačke može se ocijeniti na 800.000 metr. centi, u vrijednosti od 16 milijuna maraka. Terpentina su proizvele: Sjedinjene države 960.000 met. centi, u vrijednosti od 67 milijuna maraka, Francuska 140.000 metr. centi, u vrijednosti od 10 milijuna maraka. Potrošak terpentina u Nje-´ mačkoj može se računati oko 330.000 metr. centi u vrijednosti od po prilici 23 milijuna maraka. Kad je počeo svjetski rat, počeo se manjak smole, osjetljivo osjećati, pa niti bogati plijen svakojake robe među inim i smole i terpentina —.koji je zapao njemačke čete, prigodom brzog zauzeća Antverpena, nije mogao tom pomanjkanju posve doskočiti. Postoje naime mnogobrojua poduzeća, koja smolu i terpentin trebaju kao sirovinu. Od gore spomenutih Njemačkoj ukupno potrebnih po prilici 800.000 metr. centi smole, najveći dio trebaju tvornice, što proizvode smolino ulje (Harzôel) i "tvornice papira. - Prve trebaju prema podacima za vrijeme rata osnovanog „Ureda za obračunavanje potrebne i potrošene smole" 250.000 met. centi. - Tvornice za proizvodnju smolinog ulja pretvaraju, t. zv. suhom destilacijom, smolu u lak i teška ulja, od kojih se prva upotrebljavaju kao cijenjena rastapala u tvornicama pokosti (laka) i firnisa; a potonja, među inim, kao ulja za kabel, za mazanje strojeva, ulja za transformotore, za kolomaz itd. Njemačka industrija papira treba u godini oko 240.000 metr. centi smole (kolofonija). Kod pisaćih papira otpada na smolu 4—5% od težine suhoga papira, kod tiskovnih papira (polukeljenih i nekeljenih) od prilike 2%. Znatne količine smole trebaju i tvornice sapuna. Prema nekim statističkim podacima, dolazi dapače industrija sapuna u obzir kao najvažniji trošilac smole. Vanredno slično djelovanje sapuna, priređenog iz smole i sapuna priređenog iz loja, obzirom na stvaranje pjene, sposobnost emulzioniranja i disocijacije, omogućilo je |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 15 <-- 15 --> PDF |
\. — tvornicama sapuna, da su i za vrijeme mira mogle djelomice nadoknaditi skupu mast sa jeftinom smolom. Nadalje trebaju smolu tvornice linoleja, tvornice tiskarskih boja, tvornice kabela, tvornice laka i tvornice ličilačkih boja ; posredno trebaju znatne količine i tvornice celuloida. Celuloid se proizvodi iz kamfora. Za proizvodnju kamfora služi u Njemačkoj - u koliko se isti kao prirodni proizvod ne uvaža — terpentinsko ulje. Da se doskoči pomanjkanju smole za vrijeme rata, odabrano je u Nfemačkoj, a naročito u Austriji, odavna uobičajeno vađenje smole i terpentina iz čerinjavog drveća. Vađenje smole iz drveća je vrlo staro zanimanje. U časopisu „Zeitschrift fur Forst-undjagdwesen" izašao je 1915. godine zanimiv historijski prikaz, koji pruža uvid u pravne odnošaje „smolara" u saškim šumama, oko sredine 18. stoljeća. Nije ovim riječima svrha, da se prikazuje povjesni ravitak smolarenja, a isto tako niti ta, da se predoče brojni načini smolarenja, koji služi u raznim zemljama dobijanju smole. Svrha je ovih redaka, da priopćimo rezultate kemijskotehnoloških pokusa, koji su izvedeni sa smolovitim drvom, odnosno sa smolovitim tvarima. U Njemačkoj upotrebljavali su prije za smolarenje u glavnom smreku. Taj je način smolarenja u neku ruku opet prihvaćen u koliko je u brojnim srezovima smola, koja se sakuplja u ozledama drva, počinjenim od divljači, ostrugama i sakupljena. Pri tom dobiveni prihod za čudo je velik, n. pr. u Anhaltskom kraju dolazi na 1 hektar 2 centa. Prema konačno nesvršenim pokusima na eberswaldskoj pokusnoj postaji glede smole, dobivene uslijed ozlede po divljači, dolazi poprečno kojih 80 dijelova smole na 20 dijelova nečistoće, koje se većinom sastoje od komadićakore. Od terpentina i vode ima samo tragova. Ovih 80 dijelova smole nije niti iz daleka jedinstvene naravi, nego je to mješavina od t. zv. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 16 <-- 16 --> PDF |
_ 14 smotrnih kiselina (Harzsâure) i drugih kemijskih spojeva, koji se mogu znanstveno označiti kao spojevi estira i anhidrida. Ovi se razlikuju od smoline kiseline svojom topivošću u različitim rastapalima. Za opću porabu su podesne samo čiste smolne kiseline. Tvornicama za proizvodnju smolnih ulja, uspjelo je pronaći način čišćenja, koji se temelji na uporabi stanovitih organskih rastapala tako, da se može vrijedniji dio smole, nakupljene u drvnim ozledama po divljači, razlučiti od ostalog manje vrijednog dijela. Količina tako nakupljene smole, kao i one, koja se još nalazi u šumama, ograničena je tako, da se kod dobave dalnjih količina smole moramo držati bora, koji sadrži osim toga sam po sebi daleko više smole nego smreka (smreka sadržaje samo oko 1% sirove smole, od koje otpada po prilici polovica na mast, dok bor sadrži 3—47o sirove smole, koja isto tako sastoji gotovo do polovice od masti.). Balzam, što teče iz ozlede borovog stabla, jest mješavina smole iz terpentina, a razlikuje se donekle od balzama, koji se dobiva u Americi ili u Francuskoj, odnosno Austriji. U prvom redu ima u balzamu običnog bora u Njemačkoj po prilici 14% terpentina, dakle znatno manje, nego u balzamu Sjedinjenih država ili u austrijskom crnom boru, u kojem je terpentina 20—24%. Razlog leži donekle u različitim vrstima stabala, iz kojih se smola vadi, a i u klimatičnim odnošajima. Dalnja znatna razlika između njemačkog i inozemnog ili austrijskog balzama, ukazuje se u fizikalnom svojstvu čiste smole, izlučene iz balzama. Dok smola iz balzama austrijskog crnog bora kod 100° C posve lako teče, to je smola iz njemačkih borika kod te temperature razmjerno gusta tekućina, koja se jedva dade izliti iz posude. Ta razlika je valjda i razlog, zašto oticanje balzama iz običnog bora u Njemačkoj tako lako zapne. Balzam, jer teže teče, kruti se laglje na putu od ozlede stabla do posude, u koju ga skupljamo, nego li balzam iz austrijskog |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 15 crnog bora, jer ima manje terpentina, a smola sama po sebi ima nešto više talište. Sto se tiče čisto kemijskih svojstava, nisu razlike — točna kem. istraživanja još ne predleže — kako se čini tako velike, pa se može ustvrditi, da je smola njemačkih borika skroz jednaka inozemnim vrstama i u opće jednake uporabivosti s njima. Količina balzama, koji naziv bi morali uvijek upotrebljavati, da izbjegnemo neispravnom zamjenjivanju sirove smole, što sa terpentinom otiče sa stabla, sa smolom očišćenom od terpentina putem destilacije — iznaša kod njemačkih borika na godinu oko 2 kg. po stablu. Imamo li po hektaru 300 stabala sposobnih za smolarenje, dobiva se od istih po Schwappachu, koji je nedavno sastavio račun o prihodu, uz 120 g. ophodnju, sa površine od 1000 ha, uz 5 godišnje smolarenje prije sječe: 5 J20 X 1000 = 42 ha. 42 X 300 X 2 = 25.200 kg. ili okruglo 25.000 kg. sirove smole ili balzama. Iz pruskih državnih šuma, sa kojih 1 "6 miljuna borova, moglo bi se izvaditi 400.000 met. menti. Pošto sirova smola sadržaje 14% terpentina, moglo bi se u pruskim državnim šumama proizvesti okruglo 50.000 metr. centi terpentina i 300.000 met. centi smole. Ako promislimo, da cijela Njemačka posjeduje 56 miljuna ha borovih šuma, vidimo, da bi sa teoretske strane moguća proizvodnja smole mogla nadmašiti 3 struki netom navedeni prihod, pa tako i godišnju potrebu od 800.000 met. centi sirove smole. Od terpentina mogla bi se svakako polovica god. potrebe proizvađati. Zasad još nije moguće ustanoviti, da li bi se i u kojem opsegu mogla za vrijeme mira osnovati uspješna njemačka industrija smole i terpentina, pomoću vađenja smole iz borovih šuma. Da se namakne u ratu potrebni materijal, zaslužuju osobitu pažnju one vrsti proizvodnje, koje i za vrijeme mira |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 16 — stavljaju u izgled gospodarstveni napredak. Obzirom na to, provedeni su sustavni pokusi glede vađenja smole i terpentina, medu inim iz posječenih borovih stabala. Kod posječenog stabla radi se o granjevini i o panjevini, dok se sama deblovina, kao građevno vrijedno drvo, ima redovito bar u vrijeme mira — poštediti od vađenja smole. Kod preradbe granjevine u većim količinama ustanovljeno je u eberswaldskoj pokusnoj postaji, da je iscrpiva količina smole i etirskih ulja dosta malena, premda bi čovjek mogao protivno suditi, obzirom na smolovitost sitnog granja i po njegovom jakom smolovitom mirisu. Količina smole i etirskih ulja, koja se može izvaditi, je svakako premalena, da bi se mogao postići gosp. uspjeh kod iscrpljivanja granjevine sa organskim rastapalima ili sa lužinom, otopinom sode ili inim kemikalijama. Najprije se pomišljalo na vađenje vani u šumi i to na način, da se granjevina imala preliti s odnosnim rastapalima, te izlužiti. No potrebna količina organskih rastapala ne stoji za vrijeme rata u opće na raspolaganje, a za vrijeme mira ne mogu se te tekućine upotrijebiti radi njihove skupoće. Vodenih rastapala, kao alkalijeve lužine, trebalo bi u tolikoj množini, da je tu ogromnu količinu tekućine upravo nemoguće dopremiti u šumu, zbog više ili manje loših puteva. Vađenje je smole vani u šumi zato isključeno. Pogotovo se ne može misliti na prerađivanje panjevine u šumi. Da se uzmogne iz panjevine izvaditi smola i. terpentin, trebalo bi istu na prilično sitne komade iscjepati, u koju svrhu bi se morali dopremiti u šumu strojevi za sitnenje i motori za pogon tih strojeva. No svakako je jednostavnije, da se drvo iz šume otpremi u tvornicu, u kojoj se nalaze strojevi za cijepanje i ekstrahiranje drva. Kod istraživanja panjevine ustanovljeno je, da se ne može po vanjskom izgledu stalno zaključivati, koliki je sadržaj smole — ma da se obično protivno misli. — Za komade panjevine, koji su po šumarima na oko ocijenjeni kao |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 19 <-- 19 --> PDF |
_ 17 _ vanredno smoloviti, pokazalo se, da su razmjerno siromašniji na smoli, pa je od drugih komada, koji po izgledu nisu činili utisak, da bi bili smoloviti, dobivena znatna množina smole. T. zv. smoloviti izgled (kienig) ovisi naime vrlo o većem ili manjem sadržaju vode. Drvo izgleda u mokrom stanju znatno smolovitije, nego u suhom stanju. Začudan je bio uspjeh sustavnog istraživanja, glede razmjera smole i terpentina u panjevini borova po prilici 100 godina starih. U glavnom držali su panjeve uvijek kao osobito snabdjevene smolom. No kod istraživanja onog dijela panjevine (bijeli i srži) od najdonjeg dijela stabla tik do korijenja, pokazalo se, da je u korijenu i bijeli razmjerno malo smole i terpentina, dok ih je u srži najdonjeg dijela stabla izvanredno mnogo. Slijedeća mala ljestvica pokazuje omjer, u kojem se spomenute tvari u panjevini nalaze. Unesene vrijednosti nisu možda ustanovljene pomoću malih komadića drva, nego se svaka pojedina odnosi na drvnu gromadu od 100 kg. Upitne su drvne gromade jedinstveno istražene strojevima i pomagalima eberswaldske pokusne postaje. Na taj je način bilo moguće izjednačiti slučajne razlike, dobivene kod pojedinih komada panjevine i pojedinog stabla, te steći poprečne i pouzdane podatke. Faktično su pokusi u tvornicama, o kojima će kasnije biti govora, ove podatke potvrdili. Ako preračunamo objamne vrijednosti na težinu, dakle da 1 pr. metar teži 455 kg., pa od tog odbijemo sadržaj vode u iznosu 24% = 455 — 109 — 346 kg., onda dobijemo, računajući lih sa suhom tvari, sadržaj smole i terpentina u postocima kako slijedi: u korijenu ima smole 8´1%, terpentina 1 1 % „ najdonjem dijelu debi. (u bijeli) „ 7´57o, » 0´8% „ (u srži) „ 13-3%, „ 57% Računamo li, da kod najdonjeg dijela deblovine otpada V3 na bijel, a % nâ srž, to na najdonji dio stabla |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 20 <-- 20 --> PDF |
- il! — u užem smislu otpada ll*4e/ô same smole, a uz to 47o terpentina. Istraživanja o sadržaju smole u donjim dijelovima borovog stabla, zapodjeo je već Ramann. (Zeitschrift fur Forstund Jagdwesen 1894.). Za 165 god. bor nađeno je, kad su iscjepkano drvo izlužili sa kloroformom : u 1 metru visine 7´99 7o smole » 4-3 „ „ 5-04% „ , 8-45 „ „ 5-56 °,o „ „ 12-60 „ „ 3-66 7« „ „ 16-75 „ „ 3-93 7o „ n 20-90 „ „ 3-17 7« „ „ 24-05 „ „ 5-05 7« „ Sravnjivajući ove brojke Ramannove sa napred navedenim, dobivamo, da je u najdonjem djelu stabla sadržaj mole najveći, dok se dalje niže u korijenju i gore više u stablu umanjuje. U Ramannovoj skrižaljci iskazani, prividno povećani sadržaj smole kod visine preko 20-9 metara, nastao je slučajno, jer su istraživanja provađana u malenom opsegu. Uzme li se u obzir potrošak sredstava za otapanje, nije se dakako moglo prigodom istraživanja ustanoviti u gore navedenim količinama od svakih 100 kg. drva pomoću kloroforma ili sličnog sredstva nazočnost smole i terpentina, nego je raspoloživa smola i terpentin izlučena kuhanjem sa natrijevom lužinom pod tlakom. Ako ugrijemo iscjepkano borovo drvo sa natrijevom lužinom do kojih 170-180" C, odgovarajući pritisku od 8—10 atmosfera, to se lignin u drvu raztvori i rastopi, a zaostaje celuloza (natron celuloza). Pri tom se naravno izluči i terpentin, koji se može uz najviši tlak, bez gubitka, odvesti kroz hladilo (Kuhler), a iz kapljevine, u kojoj se kuhalo smolovito drvo, možemo smolu odijeliti, ako tu lužnu kapljevinu zakiselimo i mućkamo sa etirom. Najveći dio raspoložive smole možemo u tvornicama vrlo jednostavno i brzo uz izvjesni način ku |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 21 <-- 21 --> PDF |
-lu banja izlučiti u obliku smolinog sapuna (Harzseife). Smolni sapun je spoj smolnih kiselina* sa natrijevom lužinom, ili .atrijeva sol smolnih kiselina. Dobiveni smolni sapun može se u tvornicama papira bez daljnjeg prerađivanja upotrebiti. Da se smola uzmogne otopiti, odnosno da se može od nje načiniti emulzija, pretvara se ona u tvornicama papira, u svrhu lijepljenja, najprije pomoću sode u sapun (saponifikacija), koji se topi u vodi. Razrijedi li se ta rastopina sa mnogo vode, zamutit će se. Postaje mliječna emulzija, jer je voda razložila neki dio sapuna (hidroliza) i izlučila slobodnu smolinu kiselinu (smolu) u vrlo sitnim česticama. Ta se mlječina izmiješa sa kašom onih poluproizvoda, što čine glavni sastavni materijal papira (celuloza, izbrušeno drvo, event. rasčihano prnje), a s pomoćju aluminijskog sulfata (koncentrirane stipse) dovrši se izlučivanje smole, koja začepi sve šupljice između celuloznih vlakanaca, tako, da gotovi papir ne upija crnila. U tvornicama natronceluloze dobiveni sapun možemo neposredno upotrebiti i u tvornicama sapuna, gdje i onako pomoću natrijeve lužine najprije tu smolu pretvaramo u smolni sapun zbog miješanja smole i sapuna. Naravno, da možemo samu smolu iz smolnog sapuna opet izlučiti. U tom slučaju moramo smolni sapun u prigrijanom žitkotekućem stanju izmješati sa razrijeđenom sumpornom kiselinom (ili jeftinijim t. zv. bisulfatom, koji je nuzproizvod u tvornicama dušične kiseline) — pa ju očistiti ispiranjem u vodi od primješane Glauberove soli. Računamo li, da panjevina sastoji po prilici u polovici iz samog korijenja sa vrlo malo smole i terpentina, a. u drugoj polovici iz donjeg dijela stabla sa znatnom količinom smole i terpentina, dobivamo prema gore navedenoj skrižaljci, da na 1 prostorni metar panjevine dolazi 34 kg. smole i 9 kg. terpentina. Do najvećeg dijela ove smole — * Smola četinjača sastoji gotovo od samih slobodnih smolnih kiselina. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1917 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 20 — bar 70% — možemo faktično i doći, kako nam svjedoče istraživanja, preduzeta na ovećoj količini panjeva (40 prostornih metara), u tvornicama za proizvodnju natronceluloze (Natronzellstofffabrik). Glede terpentina bila je proizvodnja dapače još bolja i to 11*4 kg. po prost, metru. Vrijednost (i pored celuloze) dobivene količine smoie i terpentina, nadmašuje višekratnu vrijednost panjevine, dapače i u vrijeme mira. Prema tome je moguće panjevinu racijonalno iscrpljivati. Panjevinu pribavit ćemo najshodnije tako, da stojeće stablo sapnemo lancem i iščupamo, građevno drvo odpilimo, a panj raskolimo klinovima i raspilimo. Vađenje starih panjeva sa sječina nakon provedene čiste sječe, ne dolazi u račun, radi nerazmjernih troškova. Količina smole i terpentina, koju bi mogli crpiti iz panjevine, vrlo je znatna. Za vrijeme mira moglo bi se u pruskim državnim borovim šumama, koje se protežu na l-6 milijuna ha, prigodom izradbe drva iz preostale panjevine od kojih 137.000 prost, metara, proizvesti 31.000 m. centi smole, što odgovara vrijednosti od 0-6 milijuna maraka. Terpentina moglo bi se za vrijeme mira proizvesti 15.600 metr. centi u okrugloj vrijednosti od 1 milijuna maraka. Količina celuloze iznosila bi 135.000 metr. centi, što najmanje vrijedi 2 mililijuna maraka. Sravnimo li sve te podatke sa sadanjom vrlo niskom vrijednošću panjevine, koja iznosi l-5 marke za prostorni metar na licu mjesta u šumi, tako da bi onih 137.000 pro stornih metara u šumi vrijedilo do 205.000 maraka, - onda vidimo, da se tu radi o vrlo znatnom prihodu. Prema razloženom jasno je, da bi budući prihode smole, terpentina i celuloze znatno porasli, kad bi se i u ostalim borovim šumama počela panjevina eksploatirati na opisani način.* A. Gerstmann, kr. kot. šumar. * Na mjesto izraza „terpentinsko ulje" upotrijebljen je u ovim razmatranjima, po primjeru prof. dra C. G. Schwalbe-a izr»z terpentin. |