DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1916 str. 67     <-- 67 -->        PDF

- 311 —
ro!a, htijuć valjda k svijesti dozvati zmajskoga brata prijatelja „Joju",,
kojega su zemne ostanke taj čas u prisuću više stotina ukopnika
predavali materi zemlji. Ali uzalud ! — Hrvatska je zemlja za navijek
primila u svoje krilo svoga sina, koji ju je za svoga života žarko i
istinski ljubio kao malo koji sin domovinu svoju.


A na stotine je ukopnika bolnim srcem gledalo, kako se zatvara
raka nad opće poznatim prototipom bratinstva i prijateljstva, nad
računarskim savjetnikom kr. zemaljske vlade Ivanom Grčevićem.


I ukopnici su se razišli, nevjerujuć, da su se za navjek rastali
sa dragim i milim svojim drugom, bratom i prijateljem, s kojim su
toliko ugodnih časova sproveli.


Ivan Grčević se je rodio 25. V. 1869. u selu Kompolju, nedaleko
Otočca, a nakon svršenog 4. razreda kr. velike gimnazije senjske
zapisao se je kao slušatelj šumarstva na tadanji šumsko-gospodarski
zavod u Križevcima, kojega je godine 1888. absolvirao veoma dobrim
uspjehom. Već se je u školi vidilo, da će Ivan Grčević biti danas
sutra valjan i uredan činovnik, jer je svoja skripta i ine radnje valjano,
uredno i čisto sastavljao.


Sudbina je htjela, te je kao vježbenik dne 30. X. g. 1888. počeo služiti
blizu svoga rodnoga kraja. Namjestila ga je otočka imovna općina
najprije kod šumarije u Kosinju, a zatim u Krasnu, što je valjda i
doprinjelo, da je, gledajuć bajnu velebitsku prirodu svim žarom
svoje mladenačke duše zavolio svoju majku Hrvatsku, koju je Bog
tako divnim krajevima nadario. Još i kašnje, kad bi se u društvu
razdragao, spominjao je sa uživanjem pojedine rudine svojih nekadanjih
šumarija i svi su mu ti nazivi bili lijepi. I „Bijace" (malo
Bilo) i „Rosotrun", pa „Kozjan", makar da su to obični narodni nazivi,
bili su njemu nješta prekrasna. Sve mu je to bilo lijepo, jer je
već po svojoj naravi takav bio, da je u svemu i svačemu i u prirodi
i u ljudima vidio samo dobre strane i isticao ih.


Godine 1893. pozove ga imovna općina, da se prime kod gospodarstvenoga
ureda protustavničkih poslova i to ga je dovelo u
Zagreb, Kada je naime u Zagrebu kod računarskoga ureda kr. zem.
vlade trebalo popuniti mjesto računarskoga revidenta šumarske struke,
pozvan je bio po odlučujućim faktorima, koji su njegove sposobnosti
cijenili, da na to mjesto kompetira, što je on i učinio. Bio je
imenovan revidentom dne 22. prosinca 1904. U svom novom zvanju
istakao se je Grčević u toliko, da su ga i niži i viši smatrali tako
rekuć kapacitetom za rješavanje računarskih stvari šumarske struke.


Njemu se pripisuje u zaslugu, da je kod imovnih općina zaveo
stručnu šumarsko-računarsku kontrolu, koju bi on, da mu je bilo
dano više vremena i prilike sfegurno bio i usavršio.


Za zadnjeg njegovog službovanja nije mu to bilo moguće, jer
je kao računarski savjetnik — takovim je bio imenovan 6. IV. 1909.


— previše opterećen službenim poslovima. Nadao se je, da će to
možda moći provesti, kad postane nadsavjetnikom. No nije mu to
bilo sudjeno, jer ga iznenada onako krijepka i zdrava zahvati ljuta
boljetica i za mjesec dana i pol svali dne 11. rujna ove godine u
hladan grob. .