DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1916 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 293 — Drugo je što tražimo da nam dadete absolutorij za vodjenje društvenih posala u razdoblju u kojem nismo imali mandata za vodjenje društvenih posala, ali smo ih vodili, jer smo na to prilikama bili prisiljeni. Mi smo na se uzeli odgovornost i vodili smo poslove dalje, a na Vama je velepoštovana gospodo skupštinari da sudite jesmo li dobro uradili. Danas će se to breme s nas skinuti i Vi će te predati društvenu upravu u druge možda bolje ruke. Ja kao Vaš dosadanji predsjednk prvi želim da Vam izbor bude sretan, a rad novoga odbora hrv.slav. šumarskog društva uspješan. U to ime ja Vas srdačno pozdravljam i želim vam dobr o došli! Prije nego pristupimo dnevnom redu današnje skupštine dužnost mi je usrdno pozdraviti prisutnu gospodu izaslanike drugih društava, koja su se dala na ovoj našoj skupštiai zastupati, a to su : Od kra-ijsko-primorskog šum. društva u Ljubljani vel. g. Marino de Bona, odsječni savjetnik kr. zem. vlade i predstojnik šum. odjela ; od Ugarskog zem. šum. društva u Budimpešti Ullreich Gyula, kr. šum. nadsavjetnik i predstojnik kr. šum. ravnateljstva u Zagrebu ; a od hrv. zemalj. društva gosp. i šum. činovnika u Osjeku kr. šum. povjerenik Rudolf Erny umjesto za to delegiranoga ali bolešću zapriječenoga člana pogl. g. kr. sum. nadz. Vilima Dojkovića. Osim toga mi je žalosna dužnost javiti, da su nas u ovom razdoblju ostavila oba naša toli požrtvovna podpresjednika, jer se žele odmoriti od svoga dugogodišnjeg rada na šumarskom polju. To su presvijetli gospodin kr. ug. ministerijalni savjetnik Josip Havas i kr. ug. dvorski savjetnik Robert Fischbach. Mislim da bi bilo suvišno ovdje opetovati i isticati zasluge obojice tih društvenih mnogogodišnjih funkcionara. Njihov- obilati rad za društvo je svoj gospodi skupštinarima i predobro poznat, jer nema u zadnjem deceniju ni jedne važnije zgode šumarskoga društva kod koje oni nisu zborom i tvorom sudjelovali i svojim bogatim iskustvom nastojali k uspjehu društvenoga rada pripomoći. Na njihovom polasku u zasluženo stanje mira odužilo im se je šumarsko društvo za njihovo mnogogodišnje sudjelovanje oko unapredjena društvenih interesa time, da im je dalo otisnuti u društvenom organu lik sa opisom njihova života i rada, a ja sada dozvolom Vašom želim im obojici, neka bi se još dugo godina svojega zasluženoga mira zbilja i naužili ! Druga i to tužna vijest, koju Vam moram javiti je ta, da su nas za navijek ostavili, slijedeć zakone vječne prirode naši društveni utemeljitelji: Preuzvišeni gospodin biskup djakovački Dr. Ivan Krapac i presv. gospodin Petar Dragan barun Turković, veleposjednik kutjevački. U Petru Draganu barunu Turkoviću gubi naše društvo dugogodišnjega člana, a u preuzv. gospod. D-ru Ivanu Krapcu svoga dobrotvora, koji se je nekoliko dana prije svoje smrti sjetio i šu |