DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1916 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 289 —


svagdje jednako široka, a ipak bi se po dosadanjim odredbama
ured. naputka morala svaki čas drugačije označivati i
to u onim djelovima, u kojima čini među između sječnih
poredaka sa velikim slovima, u onim gdje čini među između
odjela sa brojevima, te konačno u onim dijelovima,
koji idu skroz odjele, sa arapskim slovima. To bi bila
očita i ničim neopravdana inkonsekventnost, koja bi se kod
običnoga neizgrađenoga puta još potencirala time, da bi se
takav put u onom dijelu, u kojem ide kroz odjel, ostavio u
svojoj sadanjoj širini od možda 2 m., a tamo pako gdje
čini među odjela, moralo bi ga se raširiti na 3—4 m.,
te konačno tamo gdfe čini među sječnih poredaka, na
6—10 m.


Da je takovo trovrsno razlikovanje neshodno i tehnički
neispravno, uvidio je i profesor Adolf vitez Guttenberg, nu
nije se mogao odvažiti na to, da sa dosadanjom praksom
sasvim prekine, te stoga u svom već spomenutom djelu
samo za brdske šume preporuča, da se napusti to trovrsno
označivanje.


U sitnim šumama se stabla pojedinih odjela, čim su
malo više odrasla, uslijed postranog prirasta, međusobno
dotiču još i onda, ako je put ili prosjek koji ih dijeli, širok
do 3 m, a u visokim šumama ako je širok do 5 m. Obzirom
na to ne nastaje uslijed takovog puta ili prosjeka nikakav
gubitak na drvnoj gromadi ili na prirastu, te se
stoga ne može ispravno tvrditi, da onaj prostor što ga zauzimlje
takav put ili prosjek, predstavlja drvom neobrašteno
tlo, a dosljedno tomu nije tada niti potrebno da se
takovi putevi i prosjeci posebno izluče. Istom ako su širi
od 3 odnosno od 5 m., tada oni predstavljaju drvom neobrašteno
tlo, koje treba da se kao takovo posebno iskaže
i evidentira, pak stoga ih tek tada treba posebno izlučiti
i obilježiti.


iSvršit će se.)