DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 50 <-- 50 --> PDF |
- 48 koje će možda tek za 60—100 godina doći k sječi. Sadanja naime razdioba u sjekorede, makar i u mladjim sastojinama, ima istu svrhu kao i razvrstavanje mlađih sastojina u općoj porabnoj osnovi, — naime dati sliku, kako će se prema sadanjem stanju šume i usvojenim načelima gospodarstva, imati ne samo sada, nego predvidno i u budućnosti gospodariti. Kod ustanovljivanja sjekoreda i njihovog smjera, ima se u prvom redu po mogućnosti uzeti obzir na poredjaj sastojine, (da starije dodju prije k sječi), zatim na pravac pogibeljnih vjetrova, nadalje na potrebu izvoza u stanovitom smjeru ili pravcu (položaj pojedinih sela prema šumi), zatim na položaj branjevina (da se ne vozi kroz nje, da ne priječe progon blaga na pašu u otvorene dijelove šume) i t. d. Racionalno gospodarenje zahtjeva, da se svaka sastojina siječe onda, kada je to najgospodarstvenije. Stoga nije opravdano za volju sječnog poredka činiti velike gospodarstvene žrtve t. j . sjeći još nedozrele sastojine. (Nastavit će se). Dohodarinski ratni porez i imovne obćine bivše Vojne Krajine. U broju 32, 33 i 34 Narodnih Novina pod naslovom „Dohodarinski ratni porez" objasnio je sudac kr. ug. upravnog sudišta Samuel Kocian neke ustanove zak. čl. XLVI. od godine 1914. zajedničkoga sabora, što me je ponukalo, da napišem ove redke, jer mi je poznato, da su za godinu 1915. imovne obćine u bivšoj hrv.-slav. vojnoj Krajini bile znatno oporezovane i jer držim, da one u opće ne podpadaju pod udar toga zakona. Pošto je i za godinu 1916. taj porez raspisan, držim, da je nuždno već i radi porez taj raspisajućeg povjerenstva i za valovanje objasniti, da se imovne obćine nisu smjele niti prošle godine oporezovati, što ću nastojati niže dokazati : Zakonodavno tijelo je unatoč temeljnog i današnjeg zakona o ustrojstvu imovnih obćina svrstalo zak. čl. XLVI. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 49 — ex 1914. imovne općine medju općine i zem. zajednice u bivšoj vojnoj Krajini i bivšem provincijalu, ma da se njihova svrha i zakonski temelji bitno razlikuju od potonjih, te se imovnim občinama dapače zakonom o dohodarini poriče javnost, i one se smatraju privatnim poduzećima, a sve to bez pravnoga temelja. Uslijed toga ovim zakonom o dohodarini nisu mogli biti uglavljeni prihodi i rashodi, koji bi se imovnim općinama priznavati morali, a koji se faktično ni priznali nisu, ma da su na zakonskom temelju osnovani. U tu svrhu bio je prošle godine izaslanik ministarstva financija u uredima imovnih općina, da njihove čiste prihode uglavi i u sklad dovede zak. cl. XLVI. .. 1914. o dohodarini sa zakonima o, imovnim općinama, koji ne poznavajuć uredbu imovnih općina, niti se je s njima mogao upoznati kroz ono par sati prebivanja kod gospodarstvenog ureda, te ne držeć se faktično unišlih i izdanih svota, bazirajuć cijeli postupak na propisu, te ne priznavajuć neke, na zakonu osnovane izdatke, udario je bez ikakovog pravnog temelja za god. 1915. jednoj imovnoj općini čisti dohodak od 895.000 K ili 45.197 K 50 fil. dohodarine, što je ubitačno za jednu instituciju, koja ne samo, da je korisna, narodu, već i zemlji i državi. Nijedan zakon u državi, a tako niti zakon o dohodarini, nije stvoren zato, da ide za uništenjem uredaba, koje su od dobrobiti za narod, zemlju i državu kao niti za uništenjem privatnih osoba, već je taj zakon stvoren za to, da ti zavodi i osobe pravedno i razmjerno doprinašaju od svojih faktičnih dohodaka i u državne svrhe, ako do sada možda nisu ništa ili su razmjerno malo u tu svrhu doprinašali. Po §. 2. zak. čl. XLVI. .. 1914. ne plaćaju ratne dohodarine a) dionička društva, b) humanitarni i prosvjetni zavodi, c) jurisdikcije, gradovi i općine. Noviji zakon §. 7. zak. čl. XXI. .. 1915. ovaj oprost proširuje na crkve (crkvene općine) monaške redove (opatije, prepoštije), te konačno na zaklade i fondacije, ma da su |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 52 <-- 52 --> PDF |
- Sô za god. 1915. oporezovane, ali se za god. 1916. opraštaju, a imovne općine su ostale podvrgnute dohodarini i zak. čl. XXI. ex 1915., akoprem od napomenutih oproštenih od dohodarine u javne, zemaljske i državne svrhe mnogo više doprinašaju. Neracionalno i dobro nepromišljeno propisivanje ogromnih tereta imovnim općinama, dovelo bi do njihove pasivnosti, što ne bi bilo samo od štete naroda, već i od štete po zemlju i državu. Da se pako tome za vremena predusretne, da se javno mnijenje i viši faktori pobliže upoznaju sa uredbom imovnih općina kao i faktičnim njihovim dohocima, te da se uzmogne zrelo i pravedno prosuditi, koji bi eventualno dohoci imovnih općina mogli podpasti dohodarini, upozorit mi je na slijedeće: I. O postanku imovnih općina u bivšoj vojnoj Krajini i njihova svrha. Krajiškim obiteljima kao i njihovim uredima (župama, školama, općinama i t. d.) u hrvatskoj vojnoj Krajini priznata su i podijeljena prava patentom od 7. svibnja 1850. na bezplatno dobivanje drvlja, žirenje, pašu i druge užitke iz državnih šuma vojne Krajine, koja prava su i zakonom od 3. veljače 1860. zajamčena. Ova prava stekle su krajiške obitelji kao vječni vojnici braneći svoga kralja i domovinu kao i ostale sebi iza ledja stojeće narode od raznih neprijatelja naročito od invazije Turske. Krajišnici u hrvatsko-slavonskoj vojnoj Krajini bili su pod oružjem i borili se kroz stoljeća proti prodiranju raznih neprijatelja, a drugi narodi stojeći njima iza ledja, razvijali su se kulturno, gospodarstveno i industrijalno, baveć se naprednim obradjivanjem zemlje, raznim podhvatima i poduzećima, stvarajuć kapitale, a time blagostanje naroda i zemlje. Ta prava u državnim šumama nazvana šumske služnosti (servituti) odkupljena su zakonom od 8. lipnja 1871. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 51 tako, da je krajiškim obiteljima izlučena i u podpuno vlasništvo predana polovica državnih šuma i uživanje dohodaka te polovice uredjeno zakonima od 15. lipnja 1873. i 11. srpnja 1881., dočim je druga polovica ostala podpuno vlastništvo države. Sama dioba poduzeta je izmedju države i skupnosti svake pukovnijske općine (dakle cijele pukovnije kao jedna cjelina). Prema čl. 1. i 2. zak. od 15. lipnja 1873. imadu sačinjavati sve mjesne općine spadajuće do sada k jednom krajiškom pukovnijskom kotaru, jednu posebnu samostalnu općinu pod upravom i nadzorom države, dotično kr. zemaljske vlade, prema članku 27. zak. od 15. lipnja 1873. (vidi tu mačenje c. i kr. glavnog zapovjedništva kao krajiške zemaljske upravne oblasti u okružnici od 2. srpnja 1879. pr. 1. z. u komadu VIII. od god. 1879. i naredbu kr. zemaljske viade odjela za unutarnje poslove od 2. veljače 1893. broj 18.293 .. 1890.). Po §. 8. zak. od 11. srpnja 1881. imenuje i premješta činovnike imov. općina vrhovna zemaljska oblast i vodi disciplinarnu vlast nad njima. Po §. 7. zakona od 11. srpnja 1881. imade se utemeljiti zajednička mirovinska zaklada, u koju zakladu imade svaka imovna općina, svake godine uplaćivati prinos, koji se imade obračunati na 10% svote sveukupnih godišnjih plaća. Prema čl. 10. zak. od 15. lipnja 1873. i §. 4. zakona od 11. srpnja 1881. imade se dobitak na drvu i na inim šumskim proizvodima imovno-općinskih šuma u prvom redu upotrebiti za pokriće vlastite kućne potrebe ovlaštenika imovne općine. Svaki preko te potrebe preostavši suvišak dobitka, imade se u korist imovne općine prodati. Takovom prodajom dobiveni novci imadu se ponajprije na podmirenje poreza, nameta i drugih danaka propisanih od posjeda imovne općine, onda troškova gospodarstva i zagajivanja šuma upotrebiti. Iza toga možda preostavši dohoci imadu se obratiti na |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 52 -* osnivanje, gradjenje i uzdržavanje cesta, na potoke i zaplave, na ošumljenje krasa, na škole, na opće koristne zavode i na druge slične, cijeloj imovnoj općini probitačne svrhe. Ako li pako dobitak iz prihodnih suvišaka za podmirenje poreza gospodarstvenih izdataka i troškova ošumljenja ne dosiže ili pako, ako nikakovih prihodnih suvišaka ne preostane, tad su ovlaštenici imovne općine obvezani pripomagati u svrhu podmirenja novčanih potreba plaćanjem razmjerne šumske pristojbe za užitke, što ih oni u naravi dobivaju. Prema §. 22. nap. A. zak. od 11. srpnja 1881. za provedbu §. 4. zak. od 8. lipnja 1871. o odkupu šumskih služnosti — nije pravoužitnicima dozvoljeno za kućnu porabu besplatno ili uz smanjenu šumsku pristojbu dobiveno drvo za gradju ili ogrjev prodati ili za druge vrijednosne predmete zamijeniti ili darovati. U smislu ustanove §. 20. ces. kr. naredbe oo 15. srpnja 1881. glede sjedinjenja Krajine, ostaje svakolika imovina mjesnih imovnih općina za sva vremena zajamčena naročitoj posveti njezinoj. Prema §. 12. zakona od 11. srpnja 1881. „sve odredbe zakona od 8. lipnja 1871. o izlučenju užitnoga prava krajiških stanovnika na drvlje, pašu i šumske proizvode, i zakona od 15. lipnja 1873. o imovnim općinama u hrvatskoj slavonskoj Krajini, u koliko nijesu promijenjene ustanovama ovoga zakona, ostaju i nadalje valjanimi". §. 33. naputka A. k zakonu od 11. srpnja 1811. glasi: „Pošto su po §. 4. zakona od 8. lipnja 1871. o odkupu šumskih služnosti dužne oblasti sudjelovati kod uredjenja zajedničkog uživanja šuma imovnih općina, i pošto je smislu članka 27 zakona o imovnim općinama od 15. lipnja 1873. pridržano državi vrhovno vodjenje cjelokupnog rukovanja kod imovnih općina: imaju sve oblasti i državni službenici, koji su po ustanovama ovoga naputka pozvani, da sudjeluju kod uredjenja zajedničkog uživanja šuma imovnih općina, svoja odnosna uredovanja ureda radi obavljati". |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— 53 — Iz tih zakonskih ustanova biva jasno, da su imovne obćine javne uredbe u smislu §. 199. k. z. slovo d. i da su činovnici krajiških imovnih općina javni urednici u smislu §. 101. i 181. k. z. Ti činovnici imenovani po kr. zemaljskoj vladi (banu), vršeći svoju službu, rade po nalogu, koji su od javne državne oblasti primili za čuvanje imetka imovne općine i redovita uprava s tim imetkom tiče se interesa države, jer dohodci imovne općine nisu namijenjeni lih privatnoj svrsi imovne općine i općinara, jer se ti dohoci imadu obratiti i trošiti na osnivanje, radnje i uzdržavanje cesta, željeznica, na potoke i zaplave, na posumljenje krasa, na škole i opće korisne svrhe, na koje bi eventualno imala trošiti država sama, dakle činovnici imovnih općina bivše hrvatske slavonske vojne Krajine vrše donekle i poslove vlade. II. O uredjenju šumskog gospodarstva i gospodarstvena osnova imovnih općina u bivšoj vojnoj Krajini. Prema čl. 21. zakona 15. lipnja 1873., te §. 10. zakona od 11. srpnja 1881. i k tome izdanog provedbenog naputka B), imade se šumsko gospodarstvo imovnih općina urediti po načelima strogo potrajnog godišnjeg šumskog gospodarstva tako, da se smije godimice sjeći jednogodišnji prirast (etat) svih šuma imovne općine, dakle samo kamati, koji prihod se imade privesti svrsi i načelima propisanim člankom 10. zakona 15. lipnja 1873. i §. 4. zakona od 11srpnja 1881 Imovne su općine prigodom segregacije dobile većim dijelom ili premlade ili prestare sastojine tako, da bi se prema uredjenju i osnovi sječa tih starih hrastovih sastojina zavukla u nedogledno vrijeme, čime bi imovne općine ne samo na godišnjem prirastu (kamatima), već i na drvnoj gromadi (kapitalu) gubile, jer te prestare sastojine, ne samo da neprirašćuju, nego trunu i propadaju, te na kvalitativnoj i kvantitativnoj vrijednosti gube, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 54 — Ovakovi prestari hrastici, koji se posjeku prehvatom, izlučivali su se, a i danas se izlučuju iz gospodarstvene osnove, a novci ulože kao nepotrošiva glavnica, od koje se samo kamati smiju i mogu upotrebiti i trošiti u svrhe zakonom propisane, kako je to uvodno napomenuto. Dakle u kratko rečeno ove su glavnice šumski kapital (fundus instructus) u drvu pretvoren u kapital u novcu, pa se na ovaj način polučeni iznosi ne smiju u cijelosti smatrati dohodkom imovnih općina, već se od tih iznosa imadu izračunati kamati, koji reprezentiraju dohodak. Ovoj nepotrošivoj glavnici pribijaju se svote od prodaje usurpacija i nesuvislih manjih zemljišnih parcela neprikladnih za gojidbu šuma. Na taj način nastaje nepotrošiva glavnica u vrijednosnim papirima i gotovini, čime se godišnji sječivni prihodi (etati) umanjuju, koji se pokrivaju kamatima nepotrošive glavnice, koje svote se godimice u proračunu imovne općine iskazuju za pokriće proračuna. Tako je kod jedne imovne općine nastala nepotrošiva glavnica u vrijednosnim papirima i gotovini od 4,897.006 K 04 fil., koja ne uživa kamate od cijele te svote, jer je za izgradnju željeznica dala svotu od 1,580.000 K. bezkamatno na 90 godina. Ova bi glavnica, uložena uz kamate na kamate samo po 4 %, nakon 90 godina reprezentirala vrijednost od 52,328.336 K. koju svotu je imovna općina u državne javne i opće korisne svrhe žrtvovala, a od koje niti ona, a niti njezini pravoužitnici direktne koristi nemaju. Subvencijom znatnih svota po imovnim općinama, izgradjene su te željeznice, koje su od koristi državi i zemlji, a osobito u ove posljednje dvije ratne godine, što ne treba dokazivati. Osim toga je ta imovna općina upisala i isplatila državi za ratni zajam i to za I. 300.000 K, za II. 100.000 K, za Hl. 100.000 K. ili ukupno 500.000 kruna, koju svotu je, u pomanjkanju gotovine, morala pokriti lombardiranjem dr |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 57 <-- 57 --> PDF |
— 55 — žavnih papira od nepotrošive glavnice, a da je i kod toga ta imovna općina bila prikraćena ne treba dokazivati. Dakle i ovdje je ta imovna općina išla u susret zemlji i državi preko svojih sila, što je rado učinila, koja okolnost se takodjer prigodom oporezovanja uvažiti mora. III. Obrazloženje. - Iz svega toga slijedi, da se sav dohodak imovne općine nakon podmirenja kućne potrebe pravoužitnika, upotrebljuje na podmirenje poreza, nameta i drugih danaka propisanih od posjeda imovne općine, onda troškova gospodarstva i zagajivanja šuma, a iza toga preostavši dohoci upotrebljuju se na osnivanje, gradjenje i uzdržavanje cesta, na potoke, zaplave, na ušumljenje krasa, na škole, na opće korisne zavode i druge slične, cijeloj imovnoj općini, zemlji i državi probitačne svrhe, prema zakonskom članku 10. zakona od 15. lipnja 1873. i §. 4. zakona od 11. srpnja 1881Prema tome imovne općine od svojih dohodaka ne stiču kapital, od kojega bi one same ili njezini pravoužitnici imali direktne koristi, već sav dohodak upotrebljuju u javne i opće korisne svrhe, što se svake godine proračunom osigura, koji kr. zemaljska vlada odobrava, a jedan primjerak si zadrži za kontrolu, da se dohoci imovne općine zakonom propisanoj svrsi privedu. Da su imovne općine u javne i opće korisne svrhe kao za kanale, u svrhu odvodnje za novogradnju i uzdržavanje cesta, željeznica, crkava, škola i drugih od dana svoga opstanka do danas mnogo doprinijele, može se u svako doba dokazati blagajničkim knjigama i godišnjim proračunima imovnih općina. Buduć se godišnji prihodi na drvu u hrastovim sječinama, nakon podmirenja pravoužitnika za kućnu potrebu na gradji, prodavaju velikom dražbom trgovcima, jer bi bilo nerazumno gospodarstvo takovo skupocjeno drvo doznačivati pravoužitnicima kao gorivo za kućnu potrebu, čime nastaju |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 58 <-- 58 --> PDF |
— 56 — manjci na gorivu, koji se namiču kupom takovoga u šumama kr. državnog šumskog erara i kupom kamenog ugljena te kopanjem takovoga u vlastitim ugljevnicima, jer se ono propisano gorivo za kućnu porabu pravoužitnicima dati mora. Ti manjci nastaju i otale, što jedna imovna općina prigodom segregacije, prema zakonu od 8. lipnja 1871. nije dobila podpuno i zakonom propisani dio šuma od kr. državnog šumskog erara, radi česa se vode pregovori već 40 godina a i danas izmedju kr. državnog šumskog ravnateljstva ; kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade u Zagrebu i kr. ug. ministarstva u Budimpešti; pa do danas zakonu od 8. lipnja 1871. nije podpuno udovoljeno. Za koliko je ta imovna općina u ovo posljednjih 40 godina u svojim godišnjim prihodima time prikraćena, držimo da ne treba dokazivati. Prema svemu tome dokazanom slijedi: 1. Vrijednost besplatno i uz sniženu cijenu doznačenog drva pravoužitnicima imovne općine ne podpada dohodarini : jer graničarsko, krvlju stečeno pravo, borbom kroz vjekove, proti raznim neprijateljima da očuvaju dom svoj, kralja svoga i zaštite dom naroda sebi iza ledja, koje pravo je zajamčeno kraljevim patentom, starim i novim državnim zakonima, ne podpadaju dohodarini kao ni ostala sličnim načinom stečena prava, a zakonom o dohodarini oproštena. (Patent od 7. svibnja 1850. zak. 3. veljače 1860.); jer su pravoužitnici dužni besplatno i uz sniženu cijenu doznačeno drvo upotrebiti za vlastitu kućnu porabu, a ne smiju ga prodati, zamijeniti niti pokloniti (§. 22. nap. A. zakona od 11. srpnja 1881. i §. 4. zakona od 8. lipnja 1871.); jer su proste od biljegovine molbe, gruntovni izvaci za upis pravoužitnika u pravoužitnički kataster, kao što i besplatne i uz sniženu cijenu doznačnice, a upis u kataster pravoužitnika dužne su javne oblasti ureda radi obavljati (§. 33. naputka A. zakona od 11. srpnja 1881.) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 59 <-- 59 --> PDF |
— 57 — jer besplatno i uz sniženu cijenu doznačeno drvo pravoužitnicima nije nikada podpadalo nikakovim porezima dapače niti biljegovini, ne može podpadati niti dohodarinskom porezu. 2. §. 1. točka VII. zakon. član. XLVI. .. 1914. al. 4. glasi : . ako gospodarskim poslovima te imovine upravlja posebno ustrojstvo na pr. zastupstvo spomenuto u §. 6. zak. čl. XII. od god. 1894. u §, 25. zak. cl. XIX. od god. 1898. u hrvatsko slavonskom zakonu od 25. travnja 1894. o uredjenju zem. zajednica. U ovom slučaju valja — sa gledišta plaćanja poreza - i tada još smatrati ovdje navedenim posebnim poreznim subjektima, ako je svakome ovlašteniku odmjereno ovlaŠteništvo u aliquotnom dijelu prema cijelom zemljištu". Imovne općine ne podpadaju pod nijednu napomenutu zakonsku ustanovu, već za imovne općine i danas vrijede ustanove zakona od 8. lipnja 1871., 15. lipnja 1873., od 11. srpnja 1881. Ovlaštenik imovne općine ne stiče svoje ovlaŠteništvo u aliquotnom dijelu prema cijelom zemljištu imovne općine, već prema veličini svog zemljišta na kojem vodi kućanstvo (§. 7. nap. A. zakona od 11. srpnja 1881. i §.4. zakona od 8. lipnja 1871.). Osim toga, da postane ovlaštenik imovne općine mora dokazati svoje personalno i realno pravo t. j . da je rodjen krajišnik, da posjeduje krajišnički grunt i kuću u kojoj sam kućanstvo vodi (§. 3. nap. A. zakona od 11. srpnja 1881. i §. 4. zakona od 8. lipnja 1871.). Prema tome ovlaštenici imovnih općina svoje pravo stiču i danas na isti način i na temelju istih zakona kao što su sticali za vrijeme vojne Krajine. Iz svega toga pako slijedi, da imovne općine ne podpadaju pod §. 1. točka VII. zak. član. XLVI. .. 1914., te su samo napomenute s razloga, što nisu bile kao takove poznate. 3. U smislu ustanove §. 20. ces. kr. naredbe od 15. srpnja 1881. glede sjedinjenja Krajine, ostaje svakolika imo |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1916 str. 60 <-- 60 --> PDF |
— 58 — vina mjesnih imovnih općina za sva vremena zajamčena naročitoj posveti njezinoj. 4. Imovne općine preuzele su dužnosti državne šumske uprave, koje su im državnim zakonima propisane, koje u duhu tih zakona provadjaju iz polovice državnih šuma u istom dapače još većem opsegu nego što ih je državna šumska uprava ispunjavala, jer uz besplatno doznačivanje goriva krajiškim obiteljima votira znatne novčane podpore za gradnju škola, kanala, željeznica, cesta itd. koje radnje su krajišnici u naravi sami provadjali prije razvojačenja Krajine. Državnim zakonima i propisima je odredjeno kamo se dohoci imovnih općina imadu trošiti i kakovoj svrsi privadjati, pa dosljedno tome imovne općine ne podpadaju dohodarini kao što ne podpada niti kr. državni šumski erar. Pošto su pako imovne općine usprkos gore navedenih i neoborivim dokazima ipak u §. 1. točka VII. zak. članak XLVI. .. 1914. svrstane medju stranke, koje su obvezane plaćati taj ratni porez, to držim, pa opotražna povjerenstva, koja će visinu toga poreza odmjerivati, moraju — ako uprave imovnih općina nepravednost toga odmjerivanja na taj način dokažu — imovne općine te dužnosti riješiti, a u koliko to ipak opotražna povjerenstva učinila ne bi, da to mora učiniti upravno sudište povodom učinjene tužbe proti odmjeri. Matija G r d i n i ć, nadšumar-taksator. Osobne vijesti. Odlikovanje. Njegovo cesarsko i apostolsko kraljevsko Veličanstvo blagoizvoljelo je, kako to javljamo i na čelu ovoga broja Š. L. Previšnjim rješenjem od 1. veljače t. g. povodom umirovljenja u priznanje njegovog mnogogodišnjeg vijernog i odličnog službovanja premilostivo podijeliti odsječnom savjetniku kr. hrv.-slav.-dalm. zemalj. vlade Robertu Fischbaeh u naslov kr. ug. dvorskog savjetnika uz oprost od pristojba. |