DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1915 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 275 —


No kako u sklopljenim sastojinama stoje stabla na blizu
jedno do drugoga, stvori se za kratko vrijeme na čitavom
ovakovom šumskom tlu za vodu nepropusni pokrov, koji
spriječava prodiranje oborinske vode u dolnje slojeve i stoga
ova mora na štetu tla odticati drugamo.


Omorika treba u pravilu za svoj bujni razvitak mnogo
više vode nego što je u tlo dopire i stoga crpi manjak iz
podzemne vode gornjeg sloja tla. Snizi li se razina podzemne
vode ispod dohvata plitkog korijenja omorike, to
ona više ne nalazi dovoljno potrebite vode pak zato počinje
poboljevati, kao što se to jasno vidi u Naunhofskoj
šumi.


Bor naprotiv tjera dublje korijenje, te imade dugu srčanicu,
pak stoga ne treba u gornjim slojevima tla obilnu
vlagu čega radi lakše i podnaša odvodnju vode iz tih
slojeva.


Istraživanja tajnog šumarskog savjetnika i profesora dr.
Vater-a iz Tharanda i šumarskog izvjestitelja Hablera dokazaše
za Naunhofsku šumu, da ovo tlo još i nakon odvodnje
podzemne vode omogućuje boru priličan prirast.


Već i prije odvodnje nastao je kod starijih borovih sastojina
Naunhofske šume zastoj prirasta u visinu, a usljedio
je toga radi, što se korijenje borovih stabala nije pružilo
u dolnju naslagu potočnog šljunka. Srčanice tih borovih
stabala nisu jamačno radi mnoge vode, koju je šljunak sadržavao,
prodirale u tu naslagu i stoga su za čudo sve bile
kratke, dok inače bor na svježem pjeskovitom tlu redovito
potjera vrlo dugačku srčanicu. Ovu pojavu razjašnjuje još
nejednakost sadržaja mineralnih topivih hraniva u gornjoj
ilovastoj i dolnjoj šljunkovitoj naslagi, od kojih prva sadržaje
obilje hraniva, a druga vrlo malo i stoga žilje nerado
prodire iz gornje bolje u dolnju lošiju naslagu tla.


Usljed odvodnje podzemne vode probiti će sada borove
žile teže otvrdnutu ilovaču, no stabla nastoje mnogo