DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 179 —


Uređenje šuma gradiške imovne općine nalazi se u neprestanom
provizornom stanju.
Danas se radi na novoj gospodarstvenoj osnovi, koja
bi čini se, imala biti četvrta.


U Šum. Listu od godine 1877. br. 3. pokojni Zikmundovsky
pod naslovom: ,,Gradiskaner Vertnogens-Gemeinde"
opisao je gradišku imovnu općinu i način njezinog
uredjenja.


Uređenje obaziralo se samo na ograničene potrebe članova,
koji su za sve užitke plaćali pristojbe.


Bilo je članova za 100% manje nego danas, dakle nije
bilo poteškoća kod namirenja potreba. Šuma je u opće bilo
mnogo više nego danas, jer nije nilo prometa, proizvodnja
drva ostala je za namirivanje dapače i pretjeranih potreba
pučanstva, i šume su bile većinom stare, dakle nagomilan
drvni sječivi kapital.


Kraj svega toga je Zikmundovsky morao gotovo sve
brdske bukove i hrastove šume, što se prostiru istočnom
polovicom gradiške imovne općine u površini od kojih


11.000 jutara — radi pomanjkanja ogrjevnog drva za pravoužitnike,
pretvoriti u sitne šume.
Velika ta gospodarska žrtva pomagala je kroz nekoliko
decenija, ali se danas počima ljuto osvećivati. Koliko smo
kroz tih nekoliko deeenija dobili, bar će nam toliko kroz
sljedećih nekoliko decenija manjkati, jer šume gube na reproduktivnoj
snazi, (mnoge su sječene starije od 50 god.) tako
da nas stoje kulturnih troškova, a po najnovijoj perspektivi
imaju se opet pretvoriti u visoke šume.


Tadanji uređač mogao je izbjeći toj žrtvi tako, da je
Savom, niz vodu dobavljao ogrijevno drvo iz zapadne polovice
državnih i imovnih šuma u istočnu.


Opći gospodarski nacrt sastavio je u jednoj godini šumarski
inžinir Pfister. Za podlogu uređenja služio mu je
opis sastojina i taksacija, preuzeta prigodom segregacije
šumske služnosti.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 178 —


Pri tom je odlučna šumska pristojba onoga sreza, gdje
su obično dotičnici ušumljeni.


* *


Sto sam znao i mogao, iznio sam pred poštovane čitaoce.
Mnogi su od njih nadošli i na zgodnije misli i predloge,


pa ćemo, nadam se, imati zgode, da i njih pročitamo u
ovom ili u kojem drugom listu, da se nadopuni ovaj nadasve
važan predmet.


Kad smo tako proučili sve, što smo imali i odabrali
najsigurnije i najbolje, te kad je povoljno riješen i trajno
osiguran naš opći zadatak vis-a-vis ostalih šumovlasnika
na korist čitavog pučanstva, pristupimo sastavku općenite
gospodarske bilance, koja je i po naputku bitna sastavina
elaborata o uređenju šumskog gospodarstva.


Da se općenitije izrazim, ta opća bilanca ima sadržavati
osim poznatog nam sadržaja neku izvjesnu opću orientaciju
i direktivu, neki opći osnov, koji dakako nije i ne
može biti dogma, koje bi se uprava gospodarstva morala
držati, ali bi imao sačinjavati temeljne principe uređenja
gospodarstva obzirom na danas u opće predvidljive gospodarske,
prometne, populacione, kulturne i druge moguće
okolnosti u doglednoj budućnosti...


Dok ne dođe do stabilnog i trajnog i povoljnog riješenja
ovog velikog gospodarskog zadatka, ne treba obavljati
skupe predradnje i postavljati opću gospodarsku osnovu,
već zavesti uređajni provizorij.


Jer znamo naše okolnosti, ima taj uređajni provizorij
propisati odmah takve gospodarske mjere, koje će i za
slučaj neuspjele opće akcije biti najmanje štetan po šumsko
gospodarstvo, n. pr. propis taksiranja svih šumskih užitaka,
exploatacije, nabava štednjaka, reluiranje drva u novcu, nabava
ugljena za javne zavode, kupovanje drva kod države,
privatnika, kupovanje privatni šuma i t. d....


Za tekući decenij ima biti točno sastavljena specialna
bilanca. Prema tome se udese i predradnje u šumi obzirom
na sječive sastojine.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 177 —


Ako nam šume vrlo poskupe, bilo iz kojeg razloga —
dajemo jeftiniji materijal, ako ga imamo pri ruci i crpimo
iz šuma korist prema posebnoj svrsi. Ako bilo kojim slučajem
sasvim padne vrijednost šumama - usljed posve jeftinog
ogrijevnog i građevnog materijala — izdajemo drvo u
šumi — dakle sloboda raspolaganja.


Prema gore rečenom moralo bi se i ogrijevno i građevno
drvo u mjesto u m8 ili pr. met. označivati u gorivim
i građevnim relativnim jedinicama u onim slučajevima i do
onog vremena, gdje i dokle su izvjesne šume određene namirenju
potreba ovlaštenog žiteljstva.


Gdje jeftina dobava dozvoljava, gdje postoji manjak
drva, a ima raspoloživa novca (nepotrošive glavnice) neka
se odmah u prvom redu za pravoužitničke općine, za mjesne,
školske i naročito za crkvene općine, te za učitelje, umjesto
drva izdaje kameni odnosno drvni ugljen.


Pitanje izravnanja dobavnih troškova stvar je onih, koji
po dosadanjem imaju drvo iz šume dostaviti u dvorište i
imovne općine — što opet može zastupstvo riješiti.


Tim bi u šumi ostale ogromne količine drva za pravoužitnike.


Radi primjera uštednje navadam, da 1 m8 kamenog
ugljena dobre kvalitete daje toplinu od 6.300 kalorija, a
1 m:l bukovog (dakle najboljeg goriva) suhog drva daje
toplinu od 3.000 kalorija tako, da od prilike stoji najbolje
gorivo drvo prema ugljenu kao 1:2. A kako je tek sa drvom
ostalih vrsti drveća?


Gdje se to ne može (radi teže dobave ili poteškoće
izravnanja troškova dobave) — neka se prouzroči pitanje
reluiranje pripadaka u novcu.


Poznato je, da bi se mnogi ne samo drage volje pokorio
tome, već bi i sam volio primiti novac (na primjer,
gdje se osim iz imovne općine mogu ljudi drvariti, ili im gospodarski
interesi ne puštaji, da se izvjesna šuma sasječe
na primjer srez Međustrugovi (kao radi paše i t. d.).




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 176 —


Kao kod bonitiranja stojbine treba svesti i raznu vrst
drva na neku normalu. Nije isto ako računam A-u 20 m4 bukovog
a B-u 20 m3 vrbovog goriva drva.


Ovđe dolazim slučajno na misao, koja će, kao i još
koja misao u ovoj studiji, dignuti prašinu, ali će mi možda
jednom ipak vrijeme dati za pravo.


Kod svih šumovlasnika, koji su opterećeni podavanjem
ogrjevnog i građevnog drva (osobito ogrjevnog), bilo bi za
njih bolje, da se umjesto pripadka n. pr. na gorivu drvu,
što ga ima izvjesna osoba dobivati, ustanovi njezin pripadak
relativnih gorivnih jedinica i relativna novčana vrijednost
(od zgode do zgode) prema trgu, analizom cijena od trga
do šume.


Imovne općine daju danas na primjer, školi za grijanje
prostorija, prema zračnom prostoru i dugotrajnosti X m3
goriva.


Dakako, da se tih X m3 ima uvjek svesti na normalu


t. j . na l´oo, jedinicu najbolje relativne gorivne snage.
Pošto je izraz: „pripadak na X relativnih gorivnih jedinica",
najopćenitiji izraz (i bit će uvjek takav, osim ako
ljudi jednom ne budu trebali topline za tjelo za hranu i industriju)
— ostaju opterećeniku šumovlasniku slobodne ruke
da namiruje potrebe u onom obliku ogrijeva, kako je njemu
najzgodnije, a da promjenom ne trpe ozbiljni interesi ovlaštenika.


Ne trebam tek spominjati, da je kod reluiranja pripadka
u novcu, ili postave kamenog ugljena na željezničku stanicu
mjerodavna šumska taksa, odnosno vrijednost drva na onom
mjestu, gdje bi redovito bio pripadak izdan u formi drva,
te se prema tomu imade udesiti veći ili manji pripadak odnosno
veća ili manja vrijednost.


Imovne su općine istina dužne izdavati drvo u šumi,
ali su one — kako rekosmo - - autonomne institucije i svaka
može po miloj volji, uz strogo potrajno gospodarenje, olakšavati
dobavu ogrjeva ovlaštenicima odnosno povišivati im
prihode do prave potrebe.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 175 —


0 opravdanosti propisa taksiranja za članove imovnih
općina ne može danas biti više nikakve dvojbe. Danas je
organizacija imovnih općina takva, da je naprosto nemoguće
davati besplatno drva već jedino uz taksu s razloga, što
tim umanjujemo pasivitet imovnih općina, a s druge strane
šumska pristojba jest zaista tako neznatan faktor u vrijednosti
ogrijeva, da će ju i siromašniji pravoužitnik snašati.
Konačno će plaćanje ljude nukati više na štednju s drvom.


Danas je podpuna šumska pristojba za 1 hvat goriva
negdje manja, negdje jednaka, a negdje neznatno viša od
cijene izradbe 1 hvati drva u šumi. Glavni je i odlučan,
dakle najskuplji faktor, dobava iz šume do mjesta potroška,
kako i prije spomenusmo.


Netko će primjetiti, da udaranjem cijena na šumske
proizvode tim više umanjujemo bitnost pravoužitničtva, kao
nekog ´privilegija, čim se te šumske limitne pristojbe više
približavaju podpunim cijenama, koje vrijede i za sve ostale
nepravoužitnike.


Smatralo se to pitanje s pravne strane kako mu i drago,
uređivač će nastojati, da tako uredi gospodarstvo, ako može
da prođe bez taksa u opće.


Ako ne može, poslužit će se jednostavno postojećim
zakonom, koji propisuje odmjerivanje pristojbi, u prvom redu
za pašu, žirovinu a zatim za građu, a jedino u slučaju
skrajnje nužde na drvo za ogrijev, koje svaki dan potrebuje.


Predpostavlja se, da svaka imovna općina ima valjan
cijenik svojih šuma, koji naročito ima pred očima pitanje
dobave drva iz stanovitog mjesta i da se cijenik uvjek prilagodi
pravoj vrijednosti. (Vidi o sastavku cjenika Šum.
List. broj 11. i 12. iz godine 1912. od nadzornika gosp. B.
Kosovića).


Prema tomu bi se takse za šumske pripadnike (na žalost
i za ogrjev) imale ustanoviti u postotcima podpune
cijene.


Izmjeru pravoužitničkih pripadaka treba propisati prema
relativnoj gorivoj snazi.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 32     <-- 32 -->        PDF

- 184 —
Prva je osnova propisala plaćanje taksa za sve užitke,
dočim se danas plaća neznatna limitna taksa samo za građu.
Prema tomu izgleda, kao da su prve osnove bile u


principu bolje nego sadauja.


Svi su ali dosadanji uređači bili suglasni u tome, što su
osnove uredili samo obzirom na pravoužitnike i njihove restringirane
potrebe na gorivu. Za ostali dio potrebe pravoužitnika,
kao i za potrebe ostalog pučanstva okolice, nije se
brinula ni gradiška imovna općina niti ostali šumovlasnici,
već se je prava potreba na drvu namirivala u svim područnim
šumama na neracionalni način. Najviše su pri tom trpile
šume zemljišnih zajednica i imovnih općina.


Sadanji uređač iznio je u svojoj razpravi takve temeljne
principe uređenja, koji su sasvim u skladu s razlaganjem
u općenitoj raspravi, jer predlažu namirenje zbiljnih
opravdanih potreba ne samo svojih članova, nego i čitave
okolice i to kombinovanim uređenjem područnih državnih i
vlastitih šuma u zapadnoj polovici imovne općine, a kopanjem
ugljena u istočnoj polovici.


Izvedenje ovakove osnove imalo bi zaista trajan temelj,
a podpuno bi odgovaralo svojoj svrsi.


Temeljni je princip idealan, ali se sadanji uređač nije
pozabavio njegovom realnom podlogom, kako bi naime
moglo doći do ostvarenja dobave drva iz državnih šuma i
do tolikog ugljena?


O načinu dobave goriva iz područnih državnih šuma
govorio sam u općenitoj raspravi. Sadanji uređač mogao
je već odavna osigurati oveći kvantum drva iz državnih
šuma.


Projekti kopanja ugljena nisu mi nikako poznati, niti
nam je isto pobliže o tom gospodin uređač spomenuo.


Znam tek, da imamo u području imovne općine 2
ugljenika, u Stupničkom i Pavlovačkom brdu, iz kojih je
dosad izvađeno par vagona ugljena za pokus. Gradiška
imovna općina nije zakupnik tih ugljenika, pa nema prava
sama da kopa ugljen.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 33     <-- 33 -->        PDF

- 185 ~
Ili je sasma nedvoumno po vještacima ustanovljen
dobar ugljen i oveća količina, ili se tek misli, po neznatnim
pokusima, da se može kroz dugo godina osigurati
dobava ugljena.


Ovdje se naime radi o ogromnom novčanom kapitalu,
koji treba uložiti za eksploataciju, a dosadanjim se eksploatacijama
nad zemljom nismo osobito iskazali.


Gospodin uređač u kratko naime veli: „ako državna
šumska uprava uskrati gradiškoj imovnoj općini pripomoć


t. j . ako se bude nećkala prodati joj svoj prihod na gorivu
drvu i ako bi dobava ugljena bila skopčana s nedohvatnim
poteškoćama, tada će morati doći do takvog uređenja šuma
gradiške imovne općine, (naime pretvorbom mnogih visokih
u sitne šume), da će to biti katastrofa za hrastove krasne
sastojine.
Općenite predloge, koji mogu vrijediti i za gradišku
imovnu općinu, iznio sam u općenitoj raspravici, a neke ću
pri kraju spomenuti.


Nužno je, i gospodinu će uređaču biti draže, ako se
osvrnem bar na neke sitnije stvari u II. alternativi uređenja
šuma, kako ju je prikazao gospodin uređač.


Premda se osnova ne sastavlja za kraće već za duže
vrijeme, ipak gospodin uređač računa sa stabilnim godišnjim
pripadcima, dapače dosta pedantno (n. pr. uz dodatke: „sa
javnim zavodima ili bez njih . . ." dio jednog malog sela"
i t. d.).


U općenitoj raspravi, gdje je govor o promjenljivosti
drvnih potreba, mogli smo se uvjeriti, da će već za dva
decenija svi ovi pripadci (revizijom katastra) pomnožati, a
potrebe porasti i ravnoteža je poremećena.


Pogotovo će za koji decenij zapeti to jest smanjivati
se prihodi u onim predjelima, gdje se ima odrediti pretvorba
sitnih (i iz panja poraslih tako zvanih visokih) u visoke
šume, a to se odnosi na površinu od po prilici preko




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 186 —


12.000 jutara t. j . preko Vs čitave šumske površine, k tomu
još sa ophodnjom od 140 godina.
Koliko mi je poznato, neće nikad biti na toj površini
čestitih visokih šuma, već da se očekivani prihod pravih
visokih šuma reducira na neki približnji dohodak, a to nije
gosp. uređač predvidio.


Nastat će dakle poremećenje čitave osnove.


Dosta će tomu pridonesti i okolnost, što je uzeta kao
produktivna čitava površina, dočim mi je poznato, da je
voda na žalost, otela uzgoju već odavna mnoge produktivne
površine. Tako na primjer u mojem šumskom kotaru u gospodarskoj
jedinici Kamare izbačena je kao površina, dakle
produktivna... sa 8.400 rali, dočim odpada bar 1.000 rali,
što se ne može posumiti radi poplave i stagnirajuće vode.


Isto je tako u gospodarstvenoj jedinici Međustrugovi,
Prašnik, Ljeskovača izbačena površina za 2.860 rali dočim
odpada bar 600 rali kao u Kamarama.


Gospodarstvena jedinica Visoka greda .. . sa 6.490 rali,
dočim odpada bar... 500 rali.
Kako mi je približno poznato, ugroženo je vodom bar


10.000 radi površine, a to je vrlo mnogo, tako, da gradiška
imovna općina stoji pred jednim novim vodnim pitanjem
na što sam svojedobno upozorio mjerodavne faktore.
Ta vodna zaprijeka naprosto će smetat zavedenju sitnog
šumarenja u mnogim posavskim srezovima, jer se može samo
zimi sjeći, voda brdska i savska poplavi srezove, tako, da je
teško do drva, panjevi bi se morali visoki ostavljati a malo
je kad „na suho" zamrznuto, tako, da bi se moglo nisko sjeći.


Osim toga voda znade ostati i do svibnja i lipnja, što
smanjuje prirast u mladim sastojinama, a zna uništiti i čitave
branjevine.


Ušumljenju moramo također prigovoriti.


Na primjer u mojem šumskom kotaru kod gospodarstvene
jedinice Psunj Rogoljski, Raićko brdo, neće moći
nikako u Raićko brdo sela Lještani, Bobare, Rogolji.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 187 —


Isto tako ne može Bijela Stijena u Kričko—Raić—brdo,
kao što ni Trnakovac i Gornji Bogićevac u Corinac i t. d.


Nimalo lako pristupni srezovi!


Nitko ovdje ne može primjetiti, kako su prije morali,
neka idu i sada.
Nije uzet nadalje u račun potrošak od godišnjih, 2.000
do 3.000 m:i drva i to hrastovog za ugljenike.


Nepotrošivu glavnicu također ne spominje gosp. uređač.
Možda će se u smislu propisa upotrebiti za dobavu drva od države
ili kopanje ugljena? Nepotrošiva glavnica iznaša 3,020.000 K, te
se hvala dobroj upravi, pretvara u novo kupovanje šuma.


Smijem se nadati, da se je većina cijenjenih čitalaca
složila s razlaganjem u općenitoj mojoj raspravi.
Ako posije toga pročitamo raspravu g. H. dolazi nam
na um slijedeće:


Sume gradiške imovne općine mogu se kako god hoćemo
urediti, uz ovake prilike, kakve su danas — idemo u susret
devastiranju šuma i konačno slomu.


Da tomu i stim skopčanim kritičkim sospodarskim posljedicama
na vrijeme izbjegnemo, nužno je:


1.) da se gradiška imovna općina sa erarom, zemalj. zajednicama
i privatnicima (n. pr. Cernik...) organizuje u
svrhu opskrbe područnog žiteljstva gorivom.


2.) Cijene gorivu na panju trebaju spomenuti šumovlasnici
razmjerno prema kvaliteti i načinu dopreme što prije
povisiti, pogotovo tamo, gdje je potreba veća, jer će se i
na taj način svesti uporaba drva na najnužniju mjeru.


3.) Brdske šume gradiške imovne općine jesu danas
sve nepristupačnije, jer s pomnažanjem naroda biva isti sve
siromašniji i slabiji, dakle biva sve teža dobava ogrijevnog
drva. Za to je nuždno elimiranje mnogih šumskih kompleksa
u posebne jedinice te s njima posebno gospodariti,
naravno, kako to gospodarske potrebe iziskuju.


4.) Za osiguranje potreba uprave, gospodarenja te za
nužne investicije (eksploatacije, kup šuma), za rezerve (u




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 36     <-- 36 -->        PDF

* 188 —


slučaju teških državnih i narodnih kriza), dobavu goriva iz
vana — nužno je također eliminiranje nekojih boljih i vrednijih
objekata uz poseban pustupak s njima.


5.) Pravoužitnici bez razlike imaju plaćati temeljnu pristojbu
za drvo i ine šumske proizvode.


Jedna bolest pitomog kestena (crna gnjiloba).


Kako je pitomi kesten jedna od dosta raširenih šumskih
raslina, to sam smatrao potrebnim, da upozorim na ovu
njegovu bolest naše stručnjačke krugove, pogotovo kad se
znade, da je u Italiji i Francuskoj prouzročila dosta znatne
štete. Koliko je meni poznato do danas ta bolest nije za
naše krajeve zabilježena, do nekih osamljenih slučajeva, koje
mi je prof. Dr. Petračić naveo za petrinjsku šumu „Kotar".
Kod izradbe ove radnje služila mi je ponajviše francuskotaljanska
naučna literatura, što je i posve naravno kad je
poznato, da se ta bolest u njih ponajprije javila, a i po
njih dosta znatne prihode od pitomog kestena osjetljivo
umanjila. Ponajprije iznesti ću historijat istraživanja, a u
drugom dijelu sadanju fazu istih.


I.
Pod imenom „malattia" dell´inchiostro" u Italiji, „maladie
de l´encre" ili „du pied noir" u Francuskoj" i „doença
da castanheiro" u Portugalu poznata je vrlo opasna infekcija
pitomog kestena, no čiji su pojavi tako slabo karakterizovani,
te su pod istim imenom iznesene najraznije bolesti,
koje imadu isti efekat : brže ili sporije osušenje ili uginuće
biljke.
Ova bolest dobila je svoje karakteristično ime od Planchona,
nakon što je već dvadeset godina prije toga bila
objekt študija u Italiji, te prvi put opisana od Dr. Puccinellia
(„L´Agricoltura" Lucca 1859.).
Dr. Selva di Graglia (Piémont) publicirao je devet godina
iza ovog opisa seriju članaka o istoj bolesti, koja se




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— Î74 -


Ušumljenje stalno imalo bi tu dobru stranu, da bi nam
bio olakšan posao kod eventualne diobe šuma, predviđene
čl. 4. zakona od 1871. i za slučaj, da bi zaista morali
negdje propisati posebne takse za pravoužitnike, koji bi u
izvjesnom srezu bili ušumljeni i plaćali za opremu puteva,
privoz drva i t. d.


Jedna direktna posljedica gospodarske i opće nekulture
i na oko „obilja dobara" jest rasipavanje drva, kraj sve
boljeg čuvanja i nadziranja šuma i skupoće drva.


Užasan kvantum drva konsumiraju ne samo nebrojena
otvorena ognjišta, krušne peći, već i sam neracionalan postupak
s drvom, koje se suho ne loži, ne sprema kako
treba, pa ograđivanje, gradnje s drvom i t. d. . .. u opće
upotreba drva još i tamo, gdje ga je kultura odavna zamjenila
drugim jeftinijim materijalom.


Mi doduše uzimamo u račun kod uređenja zbiljne potrebe,
ali ne uzimamo u obzir i luksusne potrebe, imaginarne
potrebe . . . što je od vanrednog upliva na užitak šuma.


Ne može niti vlast, a kamo li da uprave imovnih općina
propišu takovo gospodarenje, da naši članovi i ostali narod
što racionalnije postupa sa gorivom drvnom snagom i drvom
u opće.


Mi smo još daleko od idealnih imovnih općina, u kojima
će narod tražiti jak svoj gospodarski, financijalni i kulturni
oslon, prožet ljubavi prema zajedničkom dobru i nastojati,
da radi vlastite koristi sebe i svojeg potomstva poradi
na korist zajednice, a tad će nastupiti aktivno sudjelovanje
članova u imovnim općinama.


Imovna općina treba osigurati bar svojim članovima
nabavu dobrih štednjaka uz laganu odplatu.


Držim, da nije potrebno i nespada neposredno u ovu
raspravu da iznašam statističke podatke, što sam ih pokupio
u mojem šumskom kotaru, gdje u nekim selima doseljeni
strani elemenat, koji nema nikakvog prava na šume imovne
općine, treba 6—7 puta manje drva upotrebom štednjaka
nego domaći čovjek kraj otvorenog ognjišta.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 173 —


Za svoj šumski kotar mogao bi navesti dosta takovih
slučajeva.


Gdje nam je tu korist od skupog uredjenja šuma, od
sjekoreda, dobnih razreda, težnje za približnom normalnosti
i konačno težnje za uređenjem gospodarstva?


Pojedine ovlašteničke grupice, sela, nalaze se u najraznoličnijem
položaju prema šumi i drvosjecima. Kad pomislimo
na veliku raznoličnost šuma (na krasu, ravnici) i na raznoličnost
bogatstva pojedinih sela... njihovo zanimanje, kulturu,
način upotrebe drva, opće stanje gospodarstva, kulture,
trgovine .. . i t. d. dolazimo do zaključka, da se uređenje
šuma imovnih općina ima uvjetno osvrtati i na ovu važnu
okolnost, naime način odpreme drva iz drvosjeka, kako
naputak u §. 2. spominje tim prije, što po propisima
nismo dužni, da se brinemo za izvoz izvan šume, već je to
interna stvar pojedine imovne općine, gdje, kada, u kojem
će slučaju uznastojati da investira stanovitu svotu za popravak
puteva izvan šume do mjesta potroška.


Bezuvjetna je ali naša dužnost, da posvećujemo sve
bolju pažnju izgradnji izvoznih puteva unutra šume, u koliko
to zahtjeva njihova trajna upotreba, prema položaju
sječina.


Kod izgradnje puteva uštedili bi mnogo, kad bi se
(mimo propisa) dozvolio izvoz pod konac ljeta iz branjevina;
gdje bi nam počinjeni kvar zaostajao za visinom troška
gradnje, što vrijedi osobito za krajeve, gdje je tlo teška
ilovača.


Naputak propisuje kataster ušumljenja, što bi bilo sasvim
ispravno, kad bi bilo bar izgleda, da možemo udovoljiti
potrebama članova i kad ne bi bilo zaprijeka u dopremi
drva. Danas, gdje razbijamo glavu o tome, na koji način
da što intenzivnije šumarimo, kako da ugljen kopamo, sami
izrađujemo, kupujemo gotova drva, ušumijujemo naše ljude
u državnim šumama i t. d., danas bi zaista takav kataster
bio samo luksus i smetnja, jer trebamo sada, ako ikada,
slobode u ušumljenju.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 20     <-- 20 -->        PDF

- 172
Uživanje Šuma jest za njih od velike, manje ili nikakve koristi
prema poteškoći dopreme.


Netko će možda primjetiti, da je naš zadatak osigurati
u šumi, bilo na kojem mjestu, potrajnu doznaku drva našim
ovlaštenicima, a način odpreme iz šume do mjesta potroška
da se nas ne tiče.


Zaista, dosadanji naš rad nije išao tako daleko, da se
brinemo, kako će naš član dobaviti kući drvo, odkazano mu
recimo 15 kilometara od kuće, uz loše šumske puteve ili iz
lošeg mjesta.


Prema razvoju pučanstva i gospodarstva negđe i nekada
raste, a negđe i nekad pada ljudska i gospodarska snaga,
dakle i pristupačnost stanovitog sela do drvosjeka nije uvjek
jednaka.


Zato nije uputno definitivno izlučiti pristupačne i nepristupačne
predjele.


Nije opravdano ni razdjeljivanje pravoužitnika u bogate
i siromašne, te bogatijima više drva davati, a ne možemo
podmiriti ni potreba siromašnijih pravoužitnika.


Dakle se ni pravedno i trajno uŠumljenje naprosto ne
može provesti.


Prema tomu negdje se pravoužitnik može podpuno poslužiti
svojim pravom, bez ogromnih troškova dobave, a
negdje i nekad troškovi dobave iz drvosjeka prekorače trošak
dobave sa strane.


Negdje dakle teče redovito godišnji drvni izdatak, a
negdje ostane gotovo netaknut, dakle prisilna prištednja, a
negdje se načima svojevoljno, protupropisno, na bližem
mjestu, dakle prisilno prekoračenje.


Neobaziruć se na ovo protupropisno prisvajanje drva,
već misleći samo na odkaz drva u drvosjeku, koje ne odveženo
ostane, za člana je takvo pravo na besplatni ogrjev
pasivno, a mnogi visci na drvu u redovitom drvosjeku odnosno
devastiranja na drugom, što se kroz godine gomila,
dakako, da nam sve naše specialne drvne bilance sasvim
poremete.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 171 —


suvišaka ili abnormalnosti dobnih razreda (bukove, hrastove
stare sastojine) eksploatiramo u vlastitoj režiji ili izdamo
veleprodajom, ako se ne radi o gorivu.


Može nastati slučaj, da za osiguranje pokrića izdataka
za nužne gospodarstvene investicije, režiju, i t. d. izlučimo
kao posebne jedinice neke najvrijednije objekte, pa s njima
posebno gospodarimo i očuvamo ih od svake eventualne
navale. Dobro bi bilo izlučiti „rezerve" u drvu, a tko ima i
u novcu. Ta riječ čudno zvuči, jer je kapital uložen u šumsko
gospodarstvo siguran i nije podvržen teškim krizama, kao
druga razna kapitalija.


Može se ipak i dešava se slučaj, da nam na primjer
posve zapne trgovina s drvi, tako, da nemožemo kroz 2—3
godine ništa prodati, odnosno kupiti, da nastanu teške novčane
krize, da dođe do rata, nestane prometa i radne snage.


Rezerve šumske blizu sela došle bi nam također vrlo
dobro.


Nuzgredno ovđe moram spomenuti, da mnogim stručnim
krugovima čudno zvuči i slijegaju ramenima na riječ „eksploatacija"
šuma u vlastitoj režiji kod imovnih općina. Sasvim
pravo, jer se baš mnoge ne mogu podičiti takvom uzornom
ekonomijom. Za ovakove poslove morat će imovne općine
posebno teoretski i praktički izobraziti mlade ljude.


Posebno treba izlučiti također takve površine, koje samo
pravoužitnicima (radi stranog elementa) neophodno nužno
trebaju za njihov obstanak i razvoj, a to su nekoje šume na
relativnom šumskom tlu.


Mnoge šume nisu osobito pri ruci, a kod bližih šuma
nije moguće pomicati sječine tako, da se njima mogu u
poljsko gospodarstvene svrhe služiti i poljodjelci.


Tako dobiveni novčani kapital priklopit se ima nepotrošivoj
glavnici ili nabaviti novo zemljište.


Dopremanje ogrjevnog drva iz šume jest vrlo važan
faktor. Moram, se na njega pobliže osvrnuti i razčiniti ga,
jer duboko zasjeca u uživanje šuma po samim ovlaštenicima.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 18     <-- 18 -->        PDF

- 170 —
tvaramo mlade visoke u sitne šume, kad inače nemožemo
neznamo namiriti potrebe članova, premda znamo, da nami
visoki uzgoj u dobro određenoj ophodnji daje maximum i
optimum drvnog materijala.


Nema smisla osim s računarske i orientacione strane, da
se pedantno držimo izvjesne ophodnje, dok nemamo temelja
zato i dok su nam šume daleko od normalnosti.


Duža ili kraća ophodnja zavisi o raznoj stojbini, sastojim,
vrsti drva, i raznoj upotrebi drva.
Do danas nemamo baš nikakvog stalnog mjerila, jer
slabo poznajemo vlastite šume.


Za to je i dužina ophodnje kao i razne pretvorbe vrsti
uzgoja izručena milost uređača prigodom svake revizije,
koji ju suzuje ili produžuje prema tome, kako će mu bilanca
bolje ispasti.


Znamo dobro, kako stojimo sa imovnim općinama. Za
to se ne može dosta ne samo preporučiti, nego propisati što
intenzivnije gospodarenje imovne općine sa svim njezinim
kapitalijama i istraživanje i ispitivanje svih mogućih vrela
prihoda odnosno osiguranja i povećavanja dohodaka, koji
će kod uređenja gospodarstva doći u obzir.


U prvom redu mislimo na ugljenikeu području i
susjedstvu. Nakon ispitanja po vještacima u pogledu kakvoće
i kolikoće, uzeti ćemo u obzir kod uređednja što niži prihod,
jer kod ovakovih podhvata ipak nismo sasvim sigurni za
točnost podataka kod istraživanja.


Ako dođemo do zaključka, da nam izvjestan kompleks
šume ne mogu članovi uživati, moramo se pobrinuti za
njegovo iskorišćenje, tako, da izlučimo takve objekte u
posebne gospodarske jedinice, podvrgnemo ih kalkuluexploatiramo u vlastitoj režiji. Relativna korist od toga ima
dakako iči u prvom redu onima, koji su možda imali štetu,
odnosno, koji se zaista nisu mogli koristiti svojim pravom
iz opravdanog razloga.


I inače se može desiti, da čitave komplekse radi




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 17     <-- 17 -->        PDF

- 169 -


Pri tom mislimo na prisila n uzgoj hrastika u Slavoniji,
naročito recimo tamo, gdje druga vrst drva bolje
uspjeva. Dakako, da slavonska debela hrastovina postaje
„luksus" drvo, ali mi ne ćemo i nemožemo kraj današnjih
turnusa uzgojiti onakovo hrašće, kakovo danas još prodajemo.


Prema napred rečenom, treba dakle prestati sa forsiranjem
hiperprodukcije građevnog drveta.


Dužan sam, da jednim primjerom razjasnim, kako cijene
vlastitog građevnog drveta na panju, u šumi, ne stoje u
povoljnom razmjeru sa cijenama ogrjevnog drva dobavljenog
kupom iz vana.


Jedna imovna općina mora da dobavlja za svoje pravoužitnike
gotovo ogrjevno drvo.


Za 1 m3 takova drva istovarenog na stanicu M. plati
oko 13 — 16 K. S druge strane prodaje dotična imovna općina
najskuplju hrastovu građu u šumi i to tanju (20 40 cm
u srednjem promjeru) po 10—15 K po 1 m3 a deblju (41 —85 cm)
po 1 m3 kruna cc. 20—28 K. Tanja građa jest dakle u
cijeni približno jednaka a za deblju građu približuje se cijena,
čim je kupljeno gorivo drvo skuplje.


Kako je tek s jeftinom građom brestovom, jasenovom,
bukovom?


Dakako, da je kod kupljenog gorivog drva uračunata
i izradba i izvoz, jer se drvo dobavlja iz dalekih krajeva,
dočim kad se pravoužitniku daje ogrjev iz vlastitih šuma,
doznači mu se drvo na panju, koje si onda on sam izradi
i izveze.


Pošto kraj takove doznake u vlastitim šumama nema
nikakog troška, može se prispodabljati vrijednost vlastitog
drva na panju sa kupljenim izrađenim drvom.


U izboru vrsti gojidbe postupa se također olako,
premda naputak tako precizno određuje, gdje i kada se na
primjer ima negdje zavesti sitno, a negdje visoko šumarenje
tako, da se zaista nema što pridodati ili čemu prigovoriti.


Jedan put nuždom, drugi put našom nespretnosti pre




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— i 68 —


što prije računati, te ih prema potrebi prigodom uređivanja
uvažiti, jer su u našoj vlasti.


Vratit ću se kratkim osvrtom na naputak za uređenje.


Dokaz je opreznosti sastavljača naputka, što kod najvažnijeg
rada, naime postavljanja gospodarskog uredajnog
sistema, izbiruć vrst drva određuje, da se zadrže one vrsti,
koje se već od prije nalaze, a iznimno se određuje, uzgoj
što vrijednijih vrsti drva, odnosno za promet što važnijih
vrsti drva.


Priroda je najbolji učitelj.


Poznato je, da se kod intenzivnog šum. gospodarenja
uzgaja i svakom zgodom protežira najvrijednije, hrastovo
drvo, što osobito vrijedi za Slavoniju.


Nije umjestan napose kod imov. općina pretjeran i
uzgoj hrastika radi produkcije građevnog drveta, naročito tamo,
gdje mu priroda nije sklona.


Pošto ekstenzivno, odnosno neracionalno gospodarenje
neću uzimati u obzir, ponavljam ovde misao anonimnog
pisca rasprave „Reorganizacija imovnih općina. (Izdala knjižara
uprave „Hrvatskog pokreta" Zagreb 1914.) u kojoj se
na stranici 22 i 23 protivi forsiranju hiperprodukcije građevnog
drveta. Odnosni dio rasprave glasi :


Izražena je dakle misao, da trebamo uzgajati što više
ogrjevnog drva, jer nam je to neophodno nužno, pogotovo
kod onih imovnih općina, koje kupuju sa strane gotova
ogrjevna drva za skupe novce. Dobava takovog ogrjevnog
drva ne stoji danas u osobito povoljnom razmjeru sa cijenama
vlastitog građevnog drva na panju, dapače, te se dvije
cijene (vlastitog građevnog drva na panju i kupljenog ogrijevnog)
sve više približavaju.


Nadalje, često se producira u šumi građa na tolikim
površinama ili bolje reći u takvim količinama, koje ne stoje
u potrebnom razmjeru sa svim pravim i prividnim sadanjim
i budućim potrebama imovne općine, imajući pred očima
po svoj prilici isključivo financijalni momenat.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 167 —


može proredu obaviti po svojim stručnjacima, dočim će ju
financijalni a morao bi i opći narodni — interes privlačiti,
dapače im to nalagati.


S druge strane imov. općine jesu siguran konsument i
mogu platiti maximalnu šumsku taksu, jer ih dovoz i izradba
ili bar dovoz neće ništa stajati.


Pravoužitnici bi sami vozili iz sječine.
Ako se nađe kod ministarstva poljodjelstva samo nešto
susretljivosti, može se stvar riješiti brzo i lahko.


O tome je nešto spomenuto u br. 6. Šum. lista od
god. 1914-a pisalo se i u raspravi o reorganizaciji imovnih
općina. Neki su dalekovidniji upravitelji imov. općina uzakupili
pred više godina državne prorede.


Naročito maloprodaje i prodaju suhadi i leževine treba
odmah stalno osigurati, jer takvog materijala ima vrlo mnogo,
a brzo propada bez koristi na štetu erara.


U koliko negdje pušta uprava da taj materijal propada,
jer se boji pustiti ljude u šumu radi pravljena šteta, kao


n. pr. u silnim mladim šumama okučkog i raićkog državnog
šum. područja, kriva je sama uprava, koja ne može tom
stati na put, kriv je i opći nezgodni šumsko-gospodarski
položaj, u kom se nalazimo, ali narod nije kriv, jer do drva
mora doći.
AdB. Poznato je, da u bivšoj vojnoj Krajini ima lijepi broj
zemljišnih zajednica, ima mnogo mrtvih kapitala, koje bi
trebalo privesti što prije šum. kulturi, a ostalo šumom obraslo
racionalno urediti. Ovđe leži ogroman gubitak na drvu na
štetu cijeloga naroda.


Tu je zvana kr. hrvatska zem. vlada, da svoju učini, bez
obzira na imovne obćine, u interesu samog naroda, koji još
dugo neće biti zreo za samostalno upravljanje zajedničkim
dobrom.


Ad C. i D., držim, da ne treba posebnog komentara.
U sljedećem poglavlju iznijeti ću neke okolnosti, s kojima
moramo bezuvjetno, i bez obzira na napred rečeno,




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 14     <-- 14 -->        PDF

- 166
imovnih općina, zemljišnih zajednica, zastupstva i uprave.


Sva zastupstva imov. općina imala bi solidarno stvarati
zaključke s memorandumom na sve šumovlasnike, u koliko
su na iste posredno ili neposredno vezane, a kulturna vijeća,
gospodarska i šumarska društva, da ih podupiru u velikoj
akciji, koju imadu putem redovitim, uz pomoć vlade započeti.


Dugačak i težak je taj put, ali jedino siguran i trajan.
Čim nastanu normalne prilike, trebaju početi na tom čvrsto,
ozbiljno i složno poraditi svi zvani faktori, pa ne može
izostati pozitivan rezultat.


Mimo toga treba odmah na direktnu intervenciju vrhovne
upreve kraj imov. općina uznastojati, da
A) kod uprave erarskih šuma


1. uzakupimo prorede za pokriće potreba članova imovnih
općina;
2. osiguramo malo-prodaje goriva i građe;
3. osiguramo malo-prodaje leževine i suhadi;
4. osiguramo kup goriva iza veleprodaja;
5. osiguramo prednost kod kupa veleprodaje goriva, za
pokriće potreba okolišnog žiteljstva.
B) da hrv. vlada pristupi uređenju krajiških zemljišnih zajednica,
te ih uznastoji što više s bližiti s imovnim općinama.
C) da kod privatnih šumovlasnika, koji sunam na dohvatu,
osiguramo namirivanje ogrijevnih potreba, u koliko je to u
opće moguće obzirom na nestalnost uživanja tih šuma.


D) da kupujemo privatne šume gdje god možemo.


Ad 1. Državna šum. uprava n. pr. u Vinkovcima posvetit
će bezuvjetno osobitu pažnju uzgoju silnih mladih šuma u
Posavini.


Naravno je, da kod toga neće moći pustiti s vida financijalni
momenat, ako bi već u mladim šumama mogla
doći do novčanog prihoda.


Područne imovne općine, morati će nastojati, da uzakupe
prorede u tim šumama na duže vrijeme.
Uzgojni momenat ne može odbijat državu od toga jer




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 165 —


vrlo važan, jer se odnosi i na nadzor nad gospodarenjem
krajiških imov. općina.


Sam po sebi taj zakon involvira u sebi i svaku plemenitu
incijativu, koja se odnosi na gospodarstvo cijele zemlje.
Tu je dakle polje, gdje se također može raditi o imov.


općinama.


Dakako, da bi jedino onda siguran uspjeh bio, kad bi
vrhovna zemaljska vlast ispitala zbiljno stanje stvari i zakonom
sankcionirala gospodarski uobičajni zakon, što ga
nužda na štetu cjelokupnog šumskog gospodarstva diktira.


Da za to spremaju teren, zvani su razni faktori; u prvom
redu naša čvrsta volja i ustrajnost u radu, štampa, zastupstva
imov. općina, kulturna vijeća, šumarske i gospodarske organizacije,
vladin odio za narodno gospodarstvo, te konačno
ministar za poljodjelstvo.


Po naravi stvari,i mala bi prvu riječ naša kr. hrvatska v lađa
po svojem narodno-gospodarskom odjelu, jer je taj odjel
vrhovni upravitelj i nadzornik tih ogromnih narodnih dobara,
dakle i njihov skrbnik.


Mi ali u jednu ruku razumijemo položaj naše vlade prema
ugarskoj, a s druge strane znademo daje njoj nemoguće, daše sa
imovnim općinama intenzivno bavi, jer je naprosto nemoguće
na to dospjeti kraj današnje organizacije šumarskog odjeka
kod zem. vlade, odnosno šumsko-upravnog sistema kod
imovnih općina. Konačno teško dolazimo i do ljudi, koji su
zaista u stanju, da kod nas nešto provedu.


U današnjim dakle prilikama mora doći akcija odozdo,
koja ali u našem narodu nema nikada takve ustrajnosti i
efekta, kao kad inicijativa i akcija dolazi odozgo, našto je
naime naš narod od davnine naučan, a nije još dovoljno
osviješten, da počima sam o sebi voditi računa.


Ta akcija odozdo mora dolaziti do izražaja u prvom
redu u dnevnoj štampi i u stručnim listovima, a možda bi
bilo od koristi, da imovne općine i zemlj. zajednice izdaju
svoj vjesnik. Ta štampa bi bila gospodarska veza svih




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 164 —


Predvidjalo se odmah kod osnutka imovnih općina, da
se manje imovne općine neće moći same uzdržavati, zato je


c. kr. naredbom od 15. srpnja 1881. odredjeno, da kr. zajedničko
ministarstvo ima ličkoj, slunjskoj, I. i II. banskoj imov.
općini pružiti podpore, u koliko je doista potrebna njihovom
materijalnom obstanku.
Kr. hrv. vlada imala bi se prije svega postarati, da se
ova ustanova i vrši, u koliko to valjano gospodarenje tih
imov. općina zaslužuje. Koliko je nama poznato, dobilo je
do sada samo 1. banska i. o. jednu potporu od 60.000 forinti.


Analogno toj ustanovi može se osigurati „podpora" i
drugim imov. općinama, jer i kod njih dolazimo pomalo do
pitanja opstanka.


Ta „podpora" dakako da bi najbolje bilo, da se doznači
u potrebnoj površini šuma, odnosno u najgorem slučaju
u susretljivosti erara, da se na racionalan način i uz
odštetu dozvoli uživati erarske šume prema neophodnoj potrebi.


Napadna su nadalje svakom od nas ova dva zakonska
ekstrema u postojećim propisima:
Zakon od 15. VI. 1873. u čl. 4. predviđa raspad diobu


- šuma imovnih po selima ili općinama, što bi značilo stvaranje
selskih ili općinskih zemljišnih zajednica ili udruga.
Zašto je baš odmah u temeljnom zakonu, koji je ionako
dosta manjkav, vlast predvidela diobu, teško nam je pogoditi.


Predviđa se u početku dakle već pred 4. decenija dioba,
a ne predviđa se zakonom evolucija gospodarstva, osiguranje,
učvršćenje i ojačanje imov. općina.


Predviđa se pače i spekulativno poslovanje (§. 27, 28,
30 i 34. Nap. B.).


Po svoj prilici imamo pripisati manjkavosti postojećih
propisa, da nam isti ne predviđaju i osiguravaju neophodno
nuždne promjene, radi kojih imamo toliko neprilika.


Upozoravamo na zakon od 26. XI. 1876. ob ustrojenju
vijeća za zemaljsku kulturu i njegovih odbora. On jest zaista




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 163 —


prvih dužnosti, kako je to dobro shvatila i provela uprava
državnih šuma u Gospiću.


Odnošaj prirasta šuma prema izdatcima jest danas kod
krajiških imovnih općina pasivan, usljed čega dolazi u opasnost
sama substancija t. j . šuma. Ova se devastira i nosi sve
manje dohodke.


Dolazimo do pitanja, možemo li u opće, te ako možemo,
na koji način i u kolikoj mjeri polučiti tako nužnu ekonomsku
harmoniju izmedju prirasta šuma na drvu i nužnog podavanja
drva kod imovnih općina, a da ne posežemo za
drugim mjerama, odnosno, ako moramo posegnuti, kako i u
kojoj mjeri.


Organizovanim upravama krajiških imovnih općina, odnosno
vrhovnom upravitelju kr. zem. vladi, mora biti stalo
do toga, da se u pogledu podmirbe potrebe čitave okolice
sa gorivim drvom u stanovitom šumskom predjelu na racionalan
način — poluči sporazum i sklad svih šumovlasnika
u okolici — inače neće biti moguće izbjeći podpunom iskvarenju
šuma krajiških imov. općina.


Dakle u kratko rečeno, u interesu općeg šum. gospodarstva
dozvoliti nužnu podmirbu na drvu u svim šumama okolice
na racionalan način.


Zadatak jest zaista težak. Kako dakle da se izvede taj
predlog? Ima li on bilo kakvog zakonskog uporišta?
Tko je sve zvan da na tom poradi?


Segregacija šum. služnosti obavljena je na temelju „dobrovoljne"
nagodbe izmedju države, koju su zastupali u stvar
upućeni ljudi i krajiškog naroda seljaka - koji nisu naprosto
mogli znati, o čemu se radi. Jedini Ličani, kao da su nešto
slutili, pa nisu pristali na diobu. Za to se sad ne kaju.


Ne znamo bili nam uspjelo provesti reviziju diobe, no
svakako bi trebalo svakom zgodom naglašivati potrebu revizije
i tražiti svoje natrag, jer što god inače budemo tražili
i eventualno dobili, smatrat će se milošću i uzdržavanjem.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 162 —


okolnostima množi. Osim toga se sa kulturom mijenja način
života naroda. Iz zadrugarskog života u god. 1870. prešlo
se u mnogo slučajeva na jednoobiteljski život, a tim je broj
ognjišta u zadnjih 40 godina silno narastao, a rasti će i
dalje, te s tom činjenicom moramo računati.


Sasvim je prirodno, da u jednom zdravom gospodarstvu
kao i u zdravom organizmu — narodu mora biti
promjena, koje se doduše u malim intervalima vremena i ne
zamjećuju, ali su već´ vrlo odlučni u pojedinim decenijama.
Kod uredjenja šumskog gospodarstva treba dakle ustanoviti
ključ, prema kojem se u normalnim prilikama mijenja broj
pučanstva i broj ognjišta.


No osim potrebe članova jedne imovne općine na gorivom
drvu i gradji terete šume imovnih općina u veliko i
potrebe nečlanova dotičnog kraja na gorivu drvu i gradji.
Ta šume imovnih općina su narodne šume, u kojima se po
pravoužitniku počinjena šteta makar što i koliko posjekao,
kvalificira kao prekršaj, koji kazne političke oblasti, dok se
sječa drva u državnim šumama kvalificira kao kradja i kazni
sudom. Tim su šume državne zakonom bolje zaštićene, pa
nečlanovi imovnih općina, koji bi svoje potrebe morali namirivati
iz državnih šuma i sa kojim potrebama bi državna
šumska uprava morala računati (ali ne računa), u nestašici
drva dolaze do potrebnog im drva preko članova imovne
općine kroz šumsku štetu, na račun šuma imovno općinskih.


Poznati su nam slučajevi, da su imovne općine, da si
u blizini gradova donekle zaštite okolišne šume od šteta,
osnovale skladište drva, prem su to drvo sjekle iz područja
u kom su poslije 10 godina kupovale iz velike udaljenosti
drvo za podmirbu svojih pravoužitnika. Uprava državnih
šuma, koja imade svoju šumariju u dotičnom mjestu i u neposrednoj
blizine silne komplekse bukovih šuma, nije vodila
nikakove brige o podmirbi nepravoužitnika imovnih općina
sa ogrijevnim drvom, prem bi joj to morala biti jedna od




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 9     <-- 9 -->        PDF

161 ~


stvo šume — koja se šteta nakon jedne ophodnje ne
može odkloniti. Isto se tako snizuje šumska glavnica na
drvu kod snizivanja obhodnja mnogih naših šuma.


Računajmo dakle s današnjim stanjem stvari za najbližu
budućnost. Kod uređivanja gospodarstva imov. općina, zadaje
nam najveće brige produkcija goriva drva.


Produkcija građe i nuzužitaka jest kud i kamo manje
važna, pa ćemo takve potrebe eliminirati iz našeg razmatranja
i imati pred očima samo ogrjev."


Kod valjanog prosuđivanja ovog pitanja sjetimo se nacionalno-
ekonomskih principa o potrebi u opće, zatim napose
o potrebama ljudi na gorivu, u čemu sastoje, da ovisi


o vremenu, klimi, odgoju, navici, kulturi, modi i kako im se
udovoljuje.
Kako se dakle namiruje potreba na gorivu u opće, napose
na gorivu drvu? Potrošak ovisi o potrebi. Ogrjev dobivamo
iz trga, bio taj trg šuma, ili skladište drva, ugljena,
briketa, centralno loženje vrućom parom i t. d.


Gledajući s posve općeg nacionalno ekonomskog gledišta,
koje može doći i faktično dolazi u koliziju sa postojećim
zakonima, šume su ogroman gospodarski réservoir iz
kojega narod ili može ili mora direktno ili preko ovlaštenih
indirektno namiriti potrebe na sasvim običan način dobave
iz bližnje šume, jer je to gospodarski zakon, koji ne pazi
na naše osnove.


Ako naime trošilac može s druge strane da nabavi gorivih
surogata ili drva od drugih šumovlasnika ili iz skladišta
— bira jeftiniju i lakšu dobavu.


Taj se slučaj kod nas dešava samo u industrijalnim
mjestima, većim trgovima, dočim se u ogromnoj većini crpi
korist iz „narodnih" šuma, jer su državne i privatne šume
bolje zaštićene, pošto nisu opterećene pravom služnosti.


Narod, kao živi organizam, podvržen je brojčanim promjenama,
te se u izvjesnim za njegov razvitak povoljnim




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 160 —


drveća, vrsti materijala, o većoj ili manjoj potrebi gorivih
surogata, lokalnom i općem stanju gospodarstva, kulturi dotičnog
kraja, općoj šumskoj produkciji okolice, načinu gospodarenja
sa šumom i t. d.


Osim šuma imadu imovne općine i poljskih zemljišta i
nepotrošive glavnice.


I po zakonu za imov. općine, po općem grad. zakonu
i po prirodi same stvari, ne smije se u pravilu dirati u substanciju
tako, da se ona umanji ili pokvari, dočim se uvećavati
smije. Jedno i drugo ovisi o obradbi.


To zakonom nazvano sućanstvo jest glavnica, čija se
jednogodišnja renta, poprečni vegetativni prirast, godimice
uživa. Kod abnormalnoga stanja Šuma načima se u prostoru
i sućanstvo, uživajuć stare šume, ali se de fakto tek promjeni
oblik sucanstva, izmjeniv drvo u novac, ili od toga
novca (povećavajuć substanciju) kupuju susjedna šumska
zemljišta.


Ovlaštenim generacijama pripada samo u pravno-gospodarskom
smislu usus-fructus t. j . razumnim obrađivanjem
tla dobiveni redoviti potrajni godišnji dohodak od temeljne
drvne i novčane glavnice.


Premda zakoni predpostavljaju, da se u šumsku substanciju
ne smije dirati t. j štite njeku njezinu nepromjenjivost,
ipak nam je poznato, da je ona promjenljiva.


Mijenja se izborom izvjesne gojitbe, ophodnje, pretvorbom
uzgoja, izborom, izmjenom ili smjesom razne vrsti drva,
racionalnim ili neracionalnim postupkom sa šumom, elementarnim
nepogodama, vjetrom, požarom, zareznicima, vodom,
zarazom, u novije doba opasnim oidiumom i t. d.


Od mnogih primjera snizivanja temeljne šumske glavnice
spominjemo, da su radi veće produkcije drva, odnosno
oskudice na drvu, kod nas vrlo mnoge visoke šume, na površinama,
gdje je najrentabilnija visoka vrst uzgoja, pretvorene
u sitne šume, a to je zaista velika šteta po sućan




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 7     <-- 7 -->        PDF

159


Taksatoru jedne imovne općine tim je teže, jer je osamljen,
premda se 10 imovnih općina nalazi u jednakim ili
bar sličnim prilikama. Krivnja je na njima, pogotovo na
nadzornim oblastima imovnih općina, koje su mogle do sada
centralizovati bar taksatorne radnje, za što imadu temelja u
samom zakonu.


Uređivanje šuma imov. općina stajalo je do danas silnih
novaca samo radi gore spomenute zamršenosti-poteškoće,
nejedinstvenosti, odnosno raznolikosti gotovo jednakog uređajnog
rada.


Kod uredjenja gospodarstva imovnih općina nužno je,
da u prvom redu proučimo dva temeljna statička faktora,
koji imadu držati ravnotežu, odnosno, na kojima počiva
šumsko gospodarstvo imovnih općina a to su :


1. imetak.
2. obtereć-nje imetka.
ad 1. Imetak sačinjava substancija i usus fructus.
Substancija jest šumsko (s drvnom zalihom) i poljsko
zemljište - objekt, koji producira kapital bilo u kojem
obliku.
Usus fructns jest dohodak, bilo u kojem obliku, što ga
imanje (substancija) godimice ili periodički odbacuje.
ad 2. Imetak jest opterećen potrebama svojih članova,
uživaoca, uprave, zatim čitave okolice.
Kod pitanja već običnog i jednostavnog uređivanja šumagdje
se mora za više decenija sastaviti neka opća bilanca,


— vrlo je važno znati, u koliko su nam spomenuta 2 faktora,
naime imetak i izdatak, stabilni ili nestabilni jer o
tom ovisi valjanost i sigurnost čitavog opsežnog rada i trošak
uređenja.
Svaka imovna općina ima izvjestan kompleks šuma,
razne qualitete i quantitete, različite upotrebivosli i vrijednosti,
što ovisi o klimi, položaju, pristupačnosti šume, komunikacijama,
općem i lokalnom trgu, kakvoći tla, vrsti




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 158 —


Iz detalja, propisanih naputkom, izbija neki stanoviti općenito
vrijedni duh, kao na pr. liberalnije shvaćanje u provedbi
detalja, osobito upozoravanje na štedljivost kod izdataka
uređenja i predmnijevanje. spekulativnog poslovanja.


Naputkom je propisano točno uređenje gojitbe na temelju
iztraženih gospodarstvenih odnošaja šuma. Treba dapače
istražiti i ocijeniti i sve one okolnosti, koje posredno
ravnaju gospodarstvom n. pr. potrebe okolice, dosadanji
način uporabe šuma, vrst i način odpremanja drva (§ 2.).


Po § 3. treba da bude ,,gospodarstvu sa sumarni imovnih
općina svrhom postignuće što većeg prihoda, gradiva
(materijala) i novca, i to uz pomno čuvanje, uzdržavanje i
gojenje šuma".


„Navlastito valja dostojno uvažiti posebne (specialne)
potrebštine članova imovne općine na drvu za građu i ogrjev,
zatim glede porabe paše i žirenja i nadalje upliv šuma na
zdravlje, plodnost i prebivanje u kotarih".


„Gospodarstveni odnošaji i svrha gospodarstva pružaju
razloge, koji ustanovljuju uređenje gojitbe i s ovom u nerazdruživoj
svezi stojeći šumski prihod".


Uređenje gojitbe mora nadalje gospodarstvo u cijelosti
svrsi shodno urediti, a ne manje i pojedinosti istoga pristojno
ustanoviti".


Prvo se postizava postavljenjem gojitbenoga sustava,
potonje izradbom pojedinih gojitbenih osnova (osnova sječnje,
sađenja i t. d.).


Za cijelo uredjenje gospodarenja sa drvnom zalihom
sastavljaju se gospodarstvene osnove.


Uređivati šume, koje nisu obterećene takvim izdatcima
i zahtjevima kao na pr. imovne općine, gdje će napose
uvijek smetati neispravan njihov postanak jest posao
jednostavan i jasan, dok je uređenje šuma jedne imovne
općine dosta zamršeno, jer uređač ništa ne može kopirati,
već mora da bude originalan i spretan.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 15? —


Nije nam teško, da se zamislimo i predvidimo opće zle
gospodarske posljedice kojima bi urodilo razkomadanje
ovećih šumsko-gospodarskih cjelina, koje su do sad u državnom,
narodno-gospodarskom i kulturnom pogledu igrale
važnu ulogu.


Ne možemo prešutiti, da se prigovara upravi i gospodarenju
sa imovnim općinama.


Shvaćajući svoj nadasve ozbiljan položaj, nekoje će
imovne općine svim silama morati nastojati, da se dosadanjem
mjestimičnom luksus gospodarenju stane odmah na
put, da nam nitko ne bude imao temeljitog razloga kašnje
prigovarati.


Priznanje, susretljivost i potporu naiđe onaj, tko je sve
svoje sile upotrebio u što bolje sačuvanje i unapređenje narodnog
dobra, i tko ne gospodari prema onoj „dok je nas,
bit će i šuma".


Naglašivam, da pojedine imovne općine nebi smjele biti
više upućene same na sebe, već da se ili sve sklope u
jednu upravnu i gospodarstvenu cjelinu, ili da se oslone
na druge šumo-vlasnike, naročito na državu.


Jedno ili drugo ili oboje zajedno jest uvjet njihova opstanka.
Mi ćemo se za sad zabaviti s ovim potonjim prijedlogom.


* *


Osiguranje, snaga i valjanost šum. gospodarstva, leži na
njegovu uređenju. Ovdje dakle moramo početi s našim zadatkom.


Ako pređemo „naputak za izmjeru, procjenu i uređenje
gojitbe šuma imovnih općina u hrv.-slav. vojnoj Krajini",
koji je danas na snazi, uvjerit ćemo se, da naputak nije
opet tako zastario, i da čovjeku baš tako silno ne veže ruke,
kako mnogi uređivači izjavljuju.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 156 —


Položaj imovnih općina bio je do sad olakšan time, što
su potrebe na drvu bile donekle namirivane i na račun ostalih
šumovlasnika, naročito državnog šumskog erara, čije šume
čine sa šumama imov. općine jedno proizvodno područje, a
tek u manjoj mjeri na račun šuma i pašnjaka zemljištnih
zajednica i ostalih šumovlasnika.


Ova će vrela izdati prije ili kasnije, jer će zemljišne
zajednice biti bezuvjetno uređene, a erar će još bolje čuvati
svoje šume.


Prema tomu je današnje stanje krajiških imovnih općina
pasivno, ne samo prema općim potrebama okolice, nego
i prema potrebama njihovih pravoužitnika. One ne mogu
danas vršiti ni svoj prvi poziv t. j . obskrbljivati svoje pravo užitnike
ogrijevnim drvom, a kašnje će to još manje moći.
Da to potkrijepimo, spominjemo, da pravoužitnici, koji su
prije segregacije podmirivali svu svoju potrebu na gorivu,
građi, paši iz krajiških šuma, što bi im prema pravu služnosti
danas imovne općine bezdvojbeno davati morale, dobivaju
danas neki po 2 metra drva, a pretežni ih procenat
dobiva oko 8 prostornih metara drva na godinu. Sto je to
za jedno seljačko gospodarstvo, gdje su kuće slabo gradjene,
gdje se kod kuće kuha, peče kruh, pari rublje, kuha
za svinje i t. d. I ovu reduciranu potrebu podmiruju imovne
općine neprestanim snizivanjem svoje drvne glavnice, pretvarajuć
visoke šume u niske.


Zato se kod nekih imovnih općina u bližim, a kod
nekih u daljim razmacima vremena približujemo katastrofi
gospodarstva.


Preludij će joj biti dioba šuma po općinama i selima,
kako je to i temeljni zakon od god. 1873. dobro predvidio.


Ogromna gospodarstva raskomadat će se u sitne šumske
udruge, zajednice, koje će konačno ako se naime
ovako budu okolnosti razvijale i ako nas ne iznenadi što
nova — stići žalostan udes gotovo svih malih seoskih zemljišnih
zajednica.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 3     <-- 3 -->        PDF

Broj 7. i 8. SRPANJ I KOLOVOZ 1915. GOD. XXXIX.


5..5.1 LIST


Pretplata za nečlanove K 12 na godinu. — Članovi šumar, društva dobivaju list bezplatno.


— Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuče K 20. — Za redovite
članove I. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za
>Sum. list« K 4 u ime pretplate. — »Lugarski viestnik« dobivaju člnnovi lugari badava. Pojedini
broj »Šum. lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedništvo društva.
Uvrstbina za oglase: za 1 stranicu 16 K; za pol stranice 9 K; za trećinu stranice 7 K?


ćetvrt stranice 6 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust.


Studija o temeljnim principima uređenja šumskog
gospodarstva krajiških imovnih općina
s kratkim osvrtom na gradišku imovnu općinu.


Piše kot. šumar Andrija Perušić.


Držimo, da nije potrebno razlagati historijat postanka
krajiških imovnih općina, njihov rad i razvoj do danas.


Spominjemo tek, da je krajiški narod imao pravo služnosti
u državnim krajiškim šumama, da su te služnosti odkupljene
i tako postale imovne općine.


Imovne su općine autonomne juridičke korporacije, nad
kojima zemaljska vlada vrši vrhovnu upravu i nadzor.


Prije segregacije šumskih služnosti lahko su se podmirivale
potrebe na drvu, jer su šume bile nerazdijeljene, potrebe
naroda prema danas neznatne, općeg prometa nikakvoga,
opće kulturne potrebe minimalne.


Znalo se je i prije, a znade se pogotovo danas, da imovne
općine nisu u stanju zadovoljavati ne samo zbiljnim i opravdanim,
nego ni znatno reduciranim potrebama svojih pravoužitnika.


Prva i najvažnija je potreba na gorivu drvu. Pravoužitnik
mora doći do ogrijevnog materijala, bio on kakve
forme i stajao on što mu drago.


Činjenica je, da danas ne samo siromašnije, već i „bolje
stojeće" imovne općine oskudijevaju na ogrijevnom drvu, jer
ga ne mogu dobiti u dovoljnoj množini iz svojih šuma.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 180 —


Kako su šume VJIO manjkavo obrasle (radi neprestanih
šteta i pašarenja) — osobitu pozornost svraćao je Zikmundovsky
na kulture, jer će se, navada, racionalnim gojenjem
šuma i posumljenjem nepošumljenih površina prihodi nakon
prve ophodnje više nego podvostručiti.


Vrijedno je spomenuti, da su tadanji članovi plaćali:


30°/o od podpune pristojbe za građu i ogrijev.


30% od podpune pristojbe za žirovinu.


10% od podpune pristojbe za pašarinu.


Bilo je nešto preko 6000 krajiških obitelji, koje su sa
pravoužitnim općinama dobivali cc. 60.000 m3 ogrijevnog
drva.


Potreba režije bila je godine 1875/6 cc. 50.000 for.


Dohodci bili su godine 1875/6 cc. 75.000 for.


Novi je taksator Kadić odmah konstatirao, da stara,
na brzu ruku sastavljena gospodarstvena osnova, ne odgovara
svojoj svrsi, da ima dosta pogriješaka, te je počeo
sasma iz nova: ukinuo limitne pristojbe, (neoprostiva pogriješka)
premda su dnevno rasle potrebe i članova i gospodarstva,
jer se počelo intenzivnije gospodariti.


Taksator iza njega današnji Hajek, na isti je način izradio
i sastavio (a Metlaš dovršio) novu osnovu, nakon što je javno
kritizao osnovu svoga predšasnika (Vidi Šum. List g. 1897.
br. 4. 6. 7. . . .) i dokazao potrebu preuredjenja.


Temelje uređenja nije spominjao, osim što je prigovorio
zavedenju sitnog šumarenja u brdu a trebalo ga je zavesti
u nizini. Pri tome opet nije naveo, kako bi se višcima
(većim ogrjevnim prihodom) sitnih nizinskih šuma (koje su
velikom većinom hrastove) a nalaze se više zapadno, izravnala
potreba drva u istočnoj poli, gdje se nalazi tek 1. gospodarstvena
jedinica hrastovih visokih šuma u ravnici.


Ljudi shvataju naputak različito, pa jedan dokaže
opravdanost svojega postupka, a onaj iza njega dokaže,
da je rad predšasnika nevaljao, zabaci ga i provede uređenje
na svoj način, tako, da zaista mogu mnoge imovne




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 181 općine
reći, da imadu toliko vrsli uređenja, koliko je bilo
uređača.


Jedan u šumi radi i odlučuje, a drugi u pisarni sastavlja
jedinice, odjele, po svim mogućim kombinacijama.
Ako se momentano prodaje dobro jasenovina, oduševi se
za nju; da digne prirast, sadi akaciju, pajasen, topolu; da
se povisi renta, sadi orah, javor . . . pretvara bukove šume
u sitne u brdu, a topolove i vrbove u visoke u ravnici.


Ako fali drva, eto pretvorbe uzgoja.
Pretvaraju se dapače i krasne, sa žrtvama uzgojene posavske
hrastove sastojine u sitne šume.
Ako su već od prije odgojene sitne šume pretanke t. j .
ako se ne mogu sjeći, pretvore se u visoke.
Obhodnja se lako snizi, ako traži račun, ako ne traži,
povisi se.
Netko odmjeruje zbiljne potrebe ovlaštenika i restringira
pripadke kako mu najbolje konvenira.


Jedan taksator odredi limitnu taksu za ogrjev pravoužitnika,
a daje badava građu, pašu, žirovinu ... . Njegov
nasljednik skine taksu sa goriva, pa udari na građu, nepitajući
ništa naputak. Taj isti taksator opet studira, kako bi
udario daću na ovlaštenike, jer novaca treba za nabavu drva,
a manje će ljudi ložiti ... .


Jedan dobro shvati tako opetovane opomene u naputku
radi štednje kod uređenja i postupa liberalno, ali bez prigovora,
a drugi je uređenjem šuma mnogo potrošio, zabacio
sve tuđe osnove, a nezna ni danas, kako da
uredi šume.


Godine 1896. počelo je preuređenje šuma gradiške
imovne općine. Do godine bit će 20 godina, da to preuređenje
traje. Gospodarstvena osnova dovršena je za 15
gospodarskih jedinica sa cc. 15.000 rali, dok su predradnje
gotove za 10 jedinica sa cc. 24.000 rali.


Konac neprestanih revizija jest taj, da smo ipak konačno
došli do upita, kakvi da nam budu temeljni principi uređenja




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 182 —


šumskog gospodarstva, odnosno do sastavka posve nove
gospodarske osnove, kako nam g. uređač šuma gradiške
imovne općine izjavljuje u br. 7. Šum. lista od god. 1914.
pozivajuć drugove, da o stvari izjave svoje mišljenje, što
ovim rado činimo.


. Pošto kraj dosadašnjih osnova u glavnom znademo
stanje šuma gradiške imovne općine, bit će nužno, da zbog
usvojenja temeljnih principa i općenitih predloga preuredimo
mnoge gospodarske jedinice prema možebit novoj svrsi (novo
kombiniranje gospodarskih jedinica, prekidno gospodarenje
radi kraćeg vremena, eksploatacije, rezerve ....) .


Prema tomu dosadašnji, nedavno dovršeni vanjski poslovi,
trebat će i opet nekih preinaka, dakle novih novčanih
žrtava.


Uređenje ne traži osobitih novčanih žrtava, ako se solidno
i trajno provede.


Ne mogu, a da ovdje ne spomenem, da je gradišku
imovnu općinu dosadanje uređivanje njezinih šuma koštalo
velikih novčanih žrtava, koje nisu u ni kakvom opravdanom
razmjeru sa polučenim rezultatom.


Tako je stajalo uređivanje šuma s arondacijom posjeda


u hiljadama kruna god.
1895. . . o-o
1896. . . 1-0
1897. . . 2-0
1898. . . 4-0
1899. . . 4-0
1900. . 2-0
1901. . 14-0
1902. . 8-0
1903. . 9-0
1904. . . 16-0
1905. . 12-0
1906. . 18-0
1907. . 7-0




ŠUMARSKI LIST 7-8/1915 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 183 —


God. 1908. . 13-0
„ 1909. . 15-0
„ 1910.. 18-0
„ 1911. . 12-0
„ 1912. . 18-0
„ 1913. . 12-0
„ 1914.. îo-o


Ukupno K 195-0
Ovdje su uračunati ljetni paušali činovnika taksacije.
Pribrojimo li stalne plaće činovnika taksacije i zimske


paušale racunajuć najmanje 30.000 K. dobijemo ukupne
aproksimativne troškove od 195.000 + 30.000 = 225.000 K.
Do svih podataka naime od početka rada gospodar


stvenoga ureda nisam mogao doći.
Ukupno dakle za 20 godina cc. 225.000 kruna ili popriječno
godišnje oko 11.500 K.


Nemožemo u ovom slučaju trgovački uzimati u račun
kamate, već recimo, da je za čitavu površinu od 53.000 jutara
šume sastavljena i odobrena gospodarstvena osnova to
bi trošak uređenja po 1 kat. jutru stojao 4"2 K. Pošto je
osnova konačno dovršena samo za 15 gospodarstvenih jedinica
odnosno za 15.000 rali šume, iznaša trošak po rali
13-3 K. racunajuć troškove do g. 1913. t. j . odbiv g. 1913.
i 1914. Po najnovijim podatcima nebi smjeli troškovi prvotnog
uredjenja šuma iznašati više od 3—5 kruna po jutru.


Prema današnjem stanju uređenja nije nam poznat prihod
šuma na drvu. Običajno se računa kod nas po 1 rali
2 m;!. Držim, da prihodi na drvu rastu, jer je također u
ogojne svrhe žrtvovana svota od kojih 700.000 K. Da li
rastu drvni prihodi u onolikoj mjeri, kako je to Z. obzirom
na tadanji loš obrast predviđao, teško je reći, jer smo sitnim
šumarenjem i inundacijom dosta izgubili.


Rashodi su po današnjoj osnovi podvostručeni, a oni
uprave potrostručeni.