DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1915 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 152 —


vježbenike Vladimira Ciganovića i Ivana Holtza kr. šumarskim
inzinirskim pristavima, teimru NemešaiStjepanaSzant 6-a
kr. šumarskim inzinirskim vježbenicima.


Kr. ug. ministar za poljod,elstvo obnašao je šumsko-račun. nadsavjetnika
i predstojnika računovodstva pridieljenoga kr. šumarskom
ravnateljstvu u Zagrebu Belu pl. Thuranszky-a, imenovati pravim
kr. šum. lač´jn. nadsavjetnikom u VII. plaćevnom razredu.


Kr. ug. ministar za poljodjelstvo imenovao je u području kr.
šumarskog ureda na Sušaku kr. šum. inžinirskog vježbenika Pavl a
Z s u ri 11 u kr. šumarskim pristavom u privremenom svojstvu u X. plaćeeni
razred, kr. žum. inž. vježbenika bez pripomoći Franju O rbâna,
kr. šum. inzinirskim vježbenikom u privremenom svojstvu te
svršenog slušatelja šumarske visoke škole Dragutin a Soôs a kr.
šum. inž. vježbenikom u privremenom svojstvu.


Njegovo cesarsko i apostolsko kraljevsko Veličanstvo blagoizvoljelo
je podijeliti kr. šumarskom inžiniru Béli Zudoru, upravitelju
kr. drž. šumarije u Ljeskovcu naslov i značaj kr. šumarskog
nadinžinira.


f Dr. Oskar Simony. Svima bivšima slušateljima c. i kr. visoke
škole za kulturu tla u Beču biti će još živo u pameti osebujna
pojava ondašnjega profesora matematike i fizike Dr. O. Simony a,
koji je dne 7. travnja t. g. dovršio svoj neumornim i dubokoumnim
znanstvenim radom ispunjeni život.


Svojom ljubežljivošću i susretljivošću znao bi privući svakoga
k s, bi i svaki je k njemu rado pohrlio misleć da će se s njime ugodno
pozabaviti, no svaki je odmah ostao pred njim osupnut i zapanjen
nad njegovim malo kome dokučivim znanjem i njegovim malo kome
dokučivim mislima.


Bio je velik u rješavanju velikih problema pa ma bilo koje vrsti
znanosti, a ponajpače njegovoga glavnoga predmeta matematike, a bio
je velik i u poznavanju sitnica, koje on nije nikada smatrao sitnicama,
nego važnim dijelovima — atomima — znanosti, potrebitima za
rješavanje velikih znanstvenih problema. On nije živio za sebe niti
je što za sebe tražio, on je bio ne samo s malim, nego upravo s najmanjim
zadovoljan — on je živio samo za znanost.


Neću pogriješiti ako za ilustraciju tog njegovog osebujnog života
spomenem, da je on sam nosio sav svoj teret na 3700 m. visoki
Pic Tenerifa na Kanarskom otočju, jer nije htjeo mučiti za nošenje
toga tereta plaćenu mazgu, a znao je sam sa bečkog kolodvora nositi
i sanduke sa svojima po Arabiji i Kanarskom otočju skupljenima
dragocijenim sbirkama, dakako na veselje za to nošenje plaćenog
služnika, koji je bezbrižno kraj njega koracao.


No on je to i mogao, jer je bio i tijelom pravi gorostas.
Svaka stvar ga je upravo do skrajnosti zanimala, a sve takovim
poznavanjem i proučavanjem raznolikih predmeta prikupljeno i usavršeno
znanje urodilo je dobrim plodom, jer ga je njegova silna i
skoro nedostiživa memorija znala upotrebiti kod rješavanja važnih
znanstvenih zadataka.