DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1915 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 76 - Provadjanje kulturnih radnja u šumama zemljištnih zajednica. Piše Oašo Vac kr. kotar, šumar. Šumska uprava z. z. ili starih urbarnih obćina, ima od uvijek borbu sa ovlaštenicima, kada se u njihovim šumama izvadjaju kulturne radnje bilo ma koje vrsti. Od vajkada smo se natezali sa „ seoskom i obćinskom rabotom", pak stoga ćemo iznijeti naša razmatranja u tom pogledu. Mi, koji smo službovali kod „urbarnih obćina" prije zakona od 26. ožujka 1894. kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom; te zakona od 25. travnja 1894. o uredjenju zemljišnih zajednica — doživili smo svega i svašta! Korak po korak morali smo naprvo stupati, željeznom voljom i marljivošću, ako smo što htjeli u „interesu ovlaštenika" provesti. Za sječu i haračenje šuma, bili su uvijek svi tu, ali na sadnju i uzgoj šume, dobre volje nikoga. Rijetke su to iznimke „dobrovoljci" za uzgoj i kulturu šuma. Žalostne su to činjenice - ali su istinite. Naš pitomi narod neprijalelj je šumskoj kulturi i branjevini. Kad čuje naš seljak ime „sadnja i branjevina", e onda mu je kao da si ga nožem u srce udario. Čini mi se, da bi on radje i to podnjeo, nego li u svojoj šumi branjevinu. Da, takove su prilike naše bile, a nisu ni sada bolje. Šumsku nepotrošivu glavnicu i kamate podijeliti, a šumu nezagajiti — to je načelo većine naših z. z. Za uzgoj šume netreba rabotara, a u novcu netreba ni filira dati, jer „šuma raste dok mi spavamo". To je ukorjenjeno mišljenje u našem narodu. Mogli bi i nadalje u tom smislu jadikovati, ali predjimo na stvar. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1915 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 77 — Po § 3. obćeg šum. zakona, imadu se dijelovi od šume novo izsječeni kod šuman občinskih najduže iza pet godinah dodjerati, da opet drvljem obrašteni budu. Za starije čistine, odredjeni su dulji rokovi. To je zakonski propis, ali koji je bilo prije težko provesti. Nije bilo osoblja da to provede. Segregacija šuma provedena je najviše u razdoblju od god. 1870.—1880., a tada je nastalo najviše naših urbarnih občina. Privremena naredba kr. zemaljske vlade od 4. ožujka 1871. br. 2144. odredila je za ono vrijeme sve shodna ob upravi, gospodarenju i uživanju občinskih šuma ali nigdje nije u njoj jasno odredjeno, kako i po kome i na čiji trošak da se imadu provadjati kulturne radnje u šumama urbarskih občina. U § 17. te naredbe odredjeno je: „Uprava i rukovanje posala, odnosečih se na občinske šume, spada na djelokrug obćinskoga zastupstva, dotično na obćinsku upravu i t. d." U ono doba bile su občine sve. Ako si htio kakovu radnju provesti i dobiti rabotu, morao si lijepo moliti g. načelnika, kneza i t. d. Sta je za onda vrijedio „občinski šumar?" Ništa. On je došao samo za napast u kotar. Prije je bilo mira. Sada sadnja, čiščenje, omedjašivanje, prosjeci i t. d. Tko bi to sve podnio. „Najbolje bude, nedamo mi rabote, pak onda šumar nemože ništa raditi". Tako se je onda dogadjalo. Radnje kod urbarnih občina, smatrane su za onda a i sada većinom za občinske radnje. Občinski zakon vrijedio je onda kao i sada. Zakon. član. XVI : 1870. ob uredjenju občina i trgovišta, koja ne imadu uredjena magistrata, u § 48. toč. b) propisuje slijedeće : „Kod občinskih radnja, kao puteva, graba, sipova, kanala i mostova, na koliko kod ovih posala ručnih i raznih težaka treba, nose teret svi obćinari po razmjeru |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1915 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 78 za posao sposobnih muškaraca (od 16. do. 60 godina) i po razmjeru tegleće marve". Kako se vidi, u samom ovom obćinskom zakonu, nije nigdje ništa odredjeno, kako se imadu provadjati radnje u občinskim ili urbarnim šumama. Stoga se je morao § 17. spomenute naredbe od god. 1871. provadjati na osnovu § 48. toč. b) obćinskog zakona; jer su za onda obćinari, bili ujedno i ovlaštenici urbarnih občina. Svi obćinari morali su onda za izvadjanje raznih radnja u urbarnim šumama davati t. z. rabotu u naravi, bez obzira na veličinu svoga urbarnoga prava. Koristi na drvu i ini prihodi crpljene su iz šume obratno t. j . u razmjeru urbarnoga prava. Tu nisu bili, a nisu ni sada, svi jednaki. Zaoto je vječno trvenje prije i sada, radi te „občinske rabote"; a to sve na uštrb provadj anja kulturnih šumskih radnja. Dok su zadruge obstojale, mogla je občinska rabota biti po pojedinim kućama i zadrugama približno jednako davana. Od kako su zadruge zazdijeljene, nastale su manje zadruge, odnosno samovlastnici, a u mnogim krajevima naselili su se i stranci, pak je od ond,a sve većih neprilika sa tom „obćinskom rabotom". Sa zemljištem pocijepana su i ovlaštenička prava do u najmanje dijelove. Prije zakona od god. 1894. pokupovali su strani naseljenici urbarna zemljišta za jeftine novce. Sa tim zemljištem, bilo je skopčano i urbarno pravo. Naredba kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od 17. 7. 1886. br. 35.973. odredjivala je slijedeće: „Pravo ovlaštenja u zajedničkih šuma bivših urbarskih občina, vezano je nerazdruživo o posjed nekretnina i to zato, jer je odnosno pravo u smislu urbarskih zakonskih propisa prije segregacije vezano bilo o urbarsko |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1915 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 79 selište; segregacijom pako nastalo je samo gospodarstveno razdjeljenje, nimalo pako kvalitetna promjena prava". Prema tome može se upitno pravo prodati i kupiti samo skupa s odnosnim posjedom nipošto pako za sebe. Na temelju tih propisa, dočepali su se mnogi stranci ovlašteničkog prava, „a da nisu ni danas obćinari pripadnici, a ni hrvatski državljani." U toj razcjepkanosti zemlje razdijelila su se i ovlaštenička prava do najmanjih dijelova, manje-više u svim urbarnim občinama. Za provadjan-je kulturnih radnja u šumi ostalo je stanje isto, t. j . odredjivana je „rabota" i dalje kao i prije. Domaći odbornici i knezovi, tjerali su strance sa malim urbarnim pravima na „rabotu , kao i one starosjedioce-zadrugare sa najvećim pravima. Stranci su to iz početka, iz straha pred starosjediocima, sve dobre volje podnašali. Dolazili su točno i marljivo su radili. Znam slučajeva, naročito u Slavoniji, gdje su se na raboti u šumi našle zastupane skoro sve narodnosti naše monarhije. Ali su se i stranci s´ vremenom opametili. Kada su drva dijeljena, opazili su, da starojedioci odbornici i knezovi - nastoje, da se drva dijele po urbarnim pravima, a ne po datoj raboti. Ne samo stranci, već i domaći ovlaštenici sa malim ovlaštenjem, uskraćuju od tada podavanje rabote. Dakako da su uslijed toga nastala razna trvenja, a to sve na štetu provadjanja kulturnih radnja u šumama z. z. Poteškoće glede podavanja seoske rabote postoje i danas. Najbolje uspijeva ona radnja, koja se sa plaćenim težacima provadja. To smo svi odavna izkusili. Proračuni z. z. sastavljaju se na zakonitom osnovu istom od godine 1894., a prije toga bilo je svakako. U § 12. jur spomenutog zakona od 26. ožujka 1894. propisano je slijedeće: |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1915 str. 30 <-- 30 --> PDF |
80 — „Posjednici šuma kategorija označenih u § 1. (z. z.) dužni su .. . pribavljati o svom trošku radnike, što ih treba za obavljanje šumskih radnja. To je prvi zakoniti propis, glede provadjanja kulturnih radnja o trošku zemljištnih zajednica. U svakom razumnom i racionalnom šumskom gospodarstvu služi točno i temeljito sastavljeni godišnji prororačun, kao temelj za provadjanje svih radnja i kao temelj za pokriće svih potreba. To vrijedi i za naše z. z. Glede sastavljanja proračuna za z. z. izdala je kr. zemaljska vlada, odjel za unutarnje poslove svoju naredbu od 19. prosinca 1898. br. 52.278. Ova naredba upodpunjena je sa onom od 11. studena 1900. br. 49.886. upogledu načina sastavljanja proračunali zemljišnih zajednica. Medju inim propisuje ta naredba slijedeće: „Tamo, gdje su zemljištne zajednice vlastnice šum ah, imade šumarski stručnjak, komu je povjerena stručna uprava i šumsko gospodarenje odnosne šume, — obzirom na jur odobrene godišnje drvosječne i ogojne predloge i predloge o nuzgrednih užitci (šumska paša, žirovina i t. d.) i obzirom na ustanovljene predloge za buduću gospodarsku godinu, ustanoviti redoviti i vanredni dohodak, a isto tako i troškove skopčane sa upravom šume i za šumske radnje. (§ 27. z. z. z.) Šumski stručnjak sastaviti će o tom izkaz, u kojemu će stavka obrazložena biti". U smislu te naredbe, sastavljaju šumarski stručnjaci te izkaze, a u pojedine stavke uvršćuju potrebitu svotu za provadjanje svih radnja t. j . za nabavu sjemenja i biljki, za potrebite radnike u svrhu sadnje, za procjenu stabala, za kopanje raznih graba i t. d. Šumarski stručnjaci, kao upravitelji tih šuma učinili su time svoju dužnost točno i sa vjestno a to sve na korist i u interesu z. z. Nu sada dolaze na red oni, koji u prvom redu o tom |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1915 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 81 — odlučuju, a to su zastupstva (odbor) i glavne skupštine zemljištnih zajednica. Odbor z. z. sastavlja osnovu proračuna sa nadležnim občinskim poglavarstvom, a u tom čini glavnu podlogu izkaz sastavljen po šumarskom stručnjaku, a naročito onaj za razne potrebe „u svrhu provadjanja kulturnih radnja u šumama zemljištnih zajednica". Tu ima izkaz potreba da prodje prvu vatru. Jednoglasno bude zaključeno u odboru (bar kod većine z. z., izim častnih iznimaka), da će se potrebito sjeme pokupiti i zasaditi sa rabotom, da će se sve ostalo izvesti sa rabotom i t. d. „Vječna rabota u svemu!" - Ovakov predlog odbora ide pred glavnu skupštinu svih ovlaštenika, koja u smislu § 31. si. d. zakona od 25. travnja 1894. o uredjenju zemljištnih zajednica o svemu tome legaln o odlučuje i zaključuje. Dakako da bude prihvaćen predlog odbora z. z., a ne onaj šumarskog stručnjaka - toga njihovoga zakonitog upravitelja šuma. Mnoge zemljištne zajednice bi iz ljubavi za šum. upravu brisale iz proračuna šum. tangentu, plaću za lugara i t. d. Sve smo mi već to doživili ! Proračun, prihvaćen po glavnoj skupštini, predlaže se kr. kotarskoj oblasti na odobrenje. Sa podavanjem „rabote" u naravi snižena je mnoga stavka razhoda tako, da obično redoviti dohodak u proračunu premašuje izdatak. Tako se kombinira. Kada je taj slučaj, to spomenuta naredba odredjuje : „Nadmašuju li u proračunu izdatci redoviti dohodak, tad ga (proračun) imade nadzorna kr. kotar, oblast odobriti (§ 43. cit. zakona)". Na ovaj legalni način, dobivamo „rabotu" sa kojom ćemo sve uraditi imati. Kako sa „rabotom" napredovati možemo, razložili smo naprvo. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1915 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 82 — Ako pako kr. kotarska oblast uvaži izkaz šumarskoga stručnjaka i tako obredi proračun, to onda obično ustaje svjestni odbor z. z. sa utokom proti tomu na višje oblasti. Kod nas je u modi u tok za najmanje trice, a utoci uobičajili su se kod mnoge zemljištne zajednice. Bez obzira na interese zemljištne zajednice i koristi od „provadjanja kulturnih radnja postizavaše sa utocima, da se sa izvadjanjem raznih radnja u šumama z. z. zavlači, a eventualno i provedenje osujeti na štetu z. z. i njihovih ovlaštenika i budućih pokolenja. Ako se kod nas šta u šumarstvu provadja ide to obično pod onom policajnom oznakom: ,,pod prijetnjom globe, zatvora, ovrhe i t. d." Bez toga, nemožeš naprvo. Žalostno je to, ali je istina. Gdje neima narod ljubavi i osvjedočenja „za provadjanje raznih kulturnih radnja taj narod ne može ni napredovati. Tako je i u šumarstvu ! * Glede davanja „rabote", za provadjanje kulturnih radnja u šumi područne jedne z. z. navesti ću jedan primjer, koji je svršio vrhovnim riješenjem kr. zemaljske vlade. U šumi z. z. V. imala se je obaviti sadnja žira, čišćenje sječine itd. Odbor z. z. zaključio je, da će se sve te radnje obaviti „rabotom", a u tom smijeru bio je odobren i ogojni predlog. Radnje su odpočele pod nadzorom lugara. Svi su ovlaštenici dolazili, jedino jedan ovlaštenik sa najvećim ovlašteničkim pravom, nije htio dati „rabote", jer je bio proti provadjanju tih radnja. Na pritužbu lugara odredio sam: da se na račun toga nemarnoga i odpornoga ovlaštenika uzme svaki put na njegov trošak jedan plaćeni težak po 2 K na dan. Na |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1915 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 83 — toga ovlaštenika došlo je 11 dana radnje; pak je lugar predložio račun za njega na 22 K. Pozvan nije htio računa platiti. Svota od 22 K predujmljena je iz blagajne z. z. u svrhu isplate radnika. Račun pako predložen je kr. kotarskoj oblasti u P. na obredjenje i riješenje spora. Kr. kotarska oblast izrekla je u tom- prijeporu slijedeću odluku : „Ova oblast obnalazi odrediti u smislu zaključka odbora zemljišne zajednice V. od na temelju § 27. i 50. zakona o uredjenju zemljištnih zajednica i temeljem § 12. zakona o šumskoj upravi od 26. ožujka 1894. da je M. R. iz V. dužan pod prijetnjom ovrhe, u roku od 14 dana, računajući od dana pravomoćnosti ove odluke, povratiti obć. poglavarstvu u K. predujmljeni iznos za šumsku rabotu o d 22 K, pošto se je navedeni iznos morao za rabotu izdati". Dakako, da je proti toj odluci uložen utok na kr. županijsku oblast u P., koja je donijela slijedeće riješenje: ,,Utok M. R. iz V. podnesen proti odluci te kr. kotar, oblasti odpućuje se, a napadnuta odluka potvrdjuje se iz razloga u istoj navedenih" I proti ovoj drugo-molbenoj riješidbi, uložio je M. R. utok na kr. zemaljsku vladu, odjel za unutarnje poslove, koja je donijela slijedeću vrhovnu rješidbu: ,,Odp učenjem u toka M. R. iz V. potvrdjuje se napadana drugostepena odluka kr. županijske oblasti u P., pošto je osnovana na § § 47. i 27. odobrenoga pravilnika". Na temelju ovih riješenja, ubrana je od M. R. svota od 22 K i povraćena je blagajni zem. zajednice. Ovaj slučaj, glede davanja „selske rabote" kod provadjanja kulturnih radnja u šumama zem. zajednica iznijeli smo, jer je važan za naše prilike u vječnoj borbi šumske uprave sa „rabotom". |