DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1915 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 76 - Provadjanje kulturnih radnja u šumama zemljištnih zajednica. Piše Oašo Vac kr. kotar, šumar. Šumska uprava z. z. ili starih urbarnih obćina, ima od uvijek borbu sa ovlaštenicima, kada se u njihovim šumama izvadjaju kulturne radnje bilo ma koje vrsti. Od vajkada smo se natezali sa „ seoskom i obćinskom rabotom", pak stoga ćemo iznijeti naša razmatranja u tom pogledu. Mi, koji smo službovali kod „urbarnih obćina" prije zakona od 26. ožujka 1894. kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom; te zakona od 25. travnja 1894. o uredjenju zemljišnih zajednica — doživili smo svega i svašta! Korak po korak morali smo naprvo stupati, željeznom voljom i marljivošću, ako smo što htjeli u „interesu ovlaštenika" provesti. Za sječu i haračenje šuma, bili su uvijek svi tu, ali na sadnju i uzgoj šume, dobre volje nikoga. Rijetke su to iznimke „dobrovoljci" za uzgoj i kulturu šuma. Žalostne su to činjenice - ali su istinite. Naš pitomi narod neprijalelj je šumskoj kulturi i branjevini. Kad čuje naš seljak ime „sadnja i branjevina", e onda mu je kao da si ga nožem u srce udario. Čini mi se, da bi on radje i to podnjeo, nego li u svojoj šumi branjevinu. Da, takove su prilike naše bile, a nisu ni sada bolje. Šumsku nepotrošivu glavnicu i kamate podijeliti, a šumu nezagajiti — to je načelo većine naših z. z. Za uzgoj šume netreba rabotara, a u novcu netreba ni filira dati, jer „šuma raste dok mi spavamo". To je ukorjenjeno mišljenje u našem narodu. Mogli bi i nadalje u tom smislu jadikovati, ali predjimo na stvar. |