DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 48 <-- 48 --> PDF |
- 46 - Za vrijeme trajanja ophodnjice budnim će okom paziti šumar na potrebe jedne i druge vrsti drveća. I tako će na onom mjestu, gdje je nekad stajao bukvik, biti mješovita sastojina, a jedan dio te sastojine sačinjavat će hrast kitnjak, koji će svojom vrijednošću svakako mnogostruko naplatiti trud uložen oko pomladjivanja i uzgajanja, a drugi dio bukva, koja će osim toga, što će dati drvo, koje će se prema današnjim, a prema svim znacima i budućim prilikama dati dobro unovčiti, štititi i u dobroj kvaliteti držati tlo. Bilješke iz zem. biljevista u Crikvenici. i. Tijekom zadnjih godina opaženo je u zem. biljevištu u Crikvenici, da mlade crnogorične biljke u znatnoj mjeri pogibaju. Bolesti od parasitičkih gljiva nijesu opažene, a ipak su mjestimice neke gredice pokazale takovu sliku, kao da su biljke faktično od neke bolesti zaražene. Osobito su stradale mlade biljke crnog bora. Opaženo je, da je stabljika upravo na onom mjestu, gdje izlazi iz zemlje, vrlo stegnuta; nad ovim stegnutim mjestom imale su biljke još nekoliko dana sasvim normalni izgled, a tek iza šestog do osmog dana počeli su se gornji dijelovi biljke sušiti i iglice žutjeti. Kratko vrijeme iza toga nagnule su se biljke a dijelovi, koji nijesu dobivali hrane morali su poginuti. Istu bolest opažao je i proučio dr. Miinch, te ju opisuje u „Naturwissenschaftliche Zeitschrift fur For st und Landwirtschaft" XI. god. pag 557. Miinch misli da je glavni uzrok ovom stegnuću biljke prevelika sunčana toplina, t. j . tlo se ugrije u tolikoj mjeri, da ova toplina prekoračuje maksimalnu temperaturu, kod koje biljka može još sve fiziološke funkcije obavljati. U našim predjelima ugrije se često zrak na 28°—34° C. a temperatura tla iznaša često 50"—58° C. Poznato je, da je granica temperature, koju biljka još podnaša oko 52° C. Sasvim je onda naravno, da dijelovi biljke, koji su tik tla |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 49 <-- 49 --> PDF |
_ 47 moraju uginuti. Jedino i uspješno sredstvo jest što ranije pokrivanje mladih biljki, te se ovo pokrivanje ima obaviti već nekoliko dana iza sijanja, jer se često dogadja da biljke, koje su još u klijanju, i koje su jedva probile zemlju, pogibaju od prevelike topline. Tubeuf u istom časopisu XII. god. pag 19. potvrdjuje mnijenje Munch-ovo i spominje, da se u nekim suhim i toplim predjelima sjeverne Amerike, biljke prilagode tamošnjm klimatičkim prilikama. Ovo se prilagodjenje vidi na glatkoj i bijeloj kori, koja reflektira zrake svijetla. U godini 1914. učinjeni su u zem. biljevištu u Crikvenici pokusi t. j . jedan je dio gredica odmah iza sijanja pokrit drvnim pokrivalima, dok je drugi dio gredica ostao nepokrit. Biljke uzgojene pod pokrivalima ostale su poštedjene od štetnog upliva topline, dok su one nepokrite stradale. Rano pokrivanje imade još i drugu svrhu, t. j . visinski prirast pokritih biljki jest znatno veći, (poradi poznatih fizioloških činjenica). Pod pokrivalima uzgojene biljke crnoga bora mogu se već kao jednogodišnje biljke presaditi, a to je od velike važnosti za biljevišta, koja ne raspolažu velikom površinom. A. Kauders. Prilog historiji hrvatskog šumarstva. Već početkom devetnajstog stoljeća nailazimo na propise kao i odredbe kojima je zabranjeno pašarenje koza u hrvatskom Primorju. U rukopisu Ivana Kargačina (za francuske vlade „Vinodolskog maira") spisanog u godini 1837. a tičućem se prošlosti „Vinodola" a naročito općine Novi (ovaj se rukopis čuva u sveuČilištnoj biblioteci u Zagrebu pod sign. S. M. B. 6) vidimo na strani 61. popis šuma u kojima je slobodno —izuzev koze u općini Novi Zagon blago pasti. Popis glasi: „Nomenelazione delli boschi nei quali é permesso il pascolo agi´ animali, esclusivamente le câpre, délia comune di Novi Zagon. |