DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 43 djelomično
zasjenjivanje, koje će svakako bolje prijati bukovu
podmladku nego li hrastovu. I već s tijem će se polučiti
bujniji razvitak bukovog podmladka, koji će se i kasnije,
nakon provedenja konačne sječe, u velike opaziti, tako, te hrast
ne će moći da drži korak u razvitku sa bukovim podmladkom
što će odmah biti lošim utjecajem na njegov daljnji razvitak.
Bund kaže, da će u tom slučaju hrast već u desetoj
godini stradavati od zasjene bukve, dok će se u gore opisanom
slučaju osjetiti štetan utjecaj bukve tek u 15. godini
a onda se s proredom dade pomoći. Količina drva, dobivena
proredom moći će se eventualno — već prema mjesnim
prilikama — unovčiti, što će ali u gornjem slučaju jedva
biti moguće.


Poredivši ova dva načina pomladjenja bukvika sa hrastom,
dolazimo do zaključka, da ćemo ovaj drugi način t. j . u savezu
s oplodnom sječom, upotrebiti onda, ako moramo hrastom
pomladiti mladje, 70—80 godišnje bukove sastojine -- dakle
onakve, gdje ne ćemo baš mnogo podmladka naći. U tu
svrhu ćemo umjetnim načinom potaći i pospješiti djelovanje
prirodnih sila.


Ponajprije ćemo sastojinu prorijediti na 0-3—07 sklopa.


S tim smo to postigli, da će pojedina stabla doći do
većeg uživanja svjetla, a posljedica će biti toga, da će prije
uslijediti donos sjemena. To nam i sama priroda pokazuje
kod onih sastojina, koje su prema suncu izložene. Tako prorijedjenu
sastojinu podsadimo ili podsijemo žirom i onda iza najdulje
3—4 godine obavimo oplodnu sječu - a ne dugo iza ove
odstranimo i zadnje ostatke stare bukove sastojine. Radi navedenih
razloga nije probitačno hrastove dulje vremena izlagati
zasjenjivanju. Što više, Vadas je zato, da se dulje od
jedne godine ne drži hrastov podmladak u zasjeni.


Po istom veleuvaženom stručnjaku imalo bi se pomladjivanje
dogoditi prije pripremne sječe, za njim nadoknadjivanje
prije oplodne sječe i posljednje nadoknadjivanje prije
konačne sječe.