DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 41 <-- 41 --> PDF |
- 39 - Ponajprije promotrimo stojbinu na kojoj bukva običaje uspijevati. U savezu s tim osvrnut ćemo se u kratko i na njezine biološke osebine. Po Dr. Mayru njezina je zona t. zv. Fagetum. Taj odgovara po istom autoru za balkanske zemlje 800—1200 m. nadmorskoj visini. Bukva zahtijeva svježe, dobro, duboko tlo, da se može razviti. Medju njezina svojstva pripada, da je ona vrst drva, koja podnosi zasjenjivanje, priječi razvijanje korova, daje dobar listinac, koji je za stvaranje humusa od velike vrijednosti. Dodamo li još k tome, da naslage Hstinca priječe preveliko isparivanje tla, ubrojit ćemo bukvu medju one vrsti drveća, koje su sposobne da tlo drže u dobroj kvaliteti, što više, da ga i popravljaju. Od hrastova uzmimo na oko samo dvije najobičnije, ali i najvrjednije vrsti našeg domaćeg hrasta, i to hrasta lužnjaka (Q. pedunculata) i hrasta kitnjaka (Q. sessiliflora). Hrast zahtijeva dobro, duboko tlo a osim toga i dovoljno svjetla. Pripada medju one vrsti drvlja, što se samo uz neograničeno uživanje svjetla mogu potpuno razvijati. Za oba rečena hrasta naći ćemo, da se nalaze u Castanetumu (500—1000 m nadmorske visine) i u toplom dijelu Fagetuma.* No ipak izbližega promotrivši rasprostiranje njihovo, uvjerit ćemo se da postoji neka razlika. Po istraživanju T. Blattny-a i Lj. Fekete-a hrast kitnjak prodire mnogo više. Dok se hrast lužnjak (Q. pedunculata) može se reći tek do 300—400 m nadmorske visine dobro razvija, i to samo u tom slučaju, ako je teren položit ili tek nešto strm, a to tako, da je nakrenut prema jugu ili jugozapadu dakako duboko, svježe tlo dolazi u prvi red dotle se hrast kitnjak mnogo na višem može da razvije do potpunog, zahtjevima odgovarajućeg stabla i to stim više, ako je teren nakrenut prema suncu. Blattny je konstatirao hrasta kitnjaka i u visini od 1000 m nad morem. * Mayr: Waldbau auf naturgesetzlicher Grundlagç. |