DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 37 — prve prorede staviti ma kakvagod obćenita pravila osim onih spomenutih uzgojnih. Time zaključujemo ovu razpravu, držeć da nam je donekle valjda pošlo za rukom dokazati, da proreda posavskih sastojina mora imafi u prvom redu uzgojnu svrhu, ter da na crpljenje znatnijih dohodaka proredom mogu šumoposjednika siliti, samo bitni gospodarstveni i upravni interesi, nu vazda samo na štetu hrasta odnosno glavne sastojine. Zezulka. Pretvaranje čistih bukovih sastojina u mješovite bukove i hrastove sastojine. Josip Baleti. Racionalnom je šumskom gospodarstvu svrha, da u svakom slučaju što bolje izrabi prirodne sile i kroz to poluči najveći mogući dohodak. I samo onda, ako šumar umije svojom stručnom spremom i svojim radom sve prilike u toliko izrabiti, da postigne gore spomenuti cilj, odgovarat će njegovo šumsko gospodarstvo glavnom zahtjevu, kojega se na šumsko gospodarstvo dandanas stavlja i odbacivat će šumovlastniku što veći i stalniji dohodak. Od druge polovice prošloga stoljeća, od kada je Pressler u svojoj knjizi „Der rationelle Waldwirt" postavio zasadu, da šumoposjednici moraju računati sa svojim šumskim posjedom baš isto tako, kao što se računa sa svakim drugim kapitalom, počeo je provejavati sasvim novi duh šumsko gospodarenje. Po Pressleru je taj u šumu uloženi kapital dvovrstan : jedan dio toga kapitala čini tlo, a drugi sastojina. Dohodak obajuh tih kapitala tj. dohodak šum. posjeda, sastojati će se iz unovčive drvne gromade, a prema tome ovisiti će on o vrsti drveća, koju smo na posjedu uzgojili tj. ovisiti će o sastojim. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 38 — Vrlo zgodno je dr. G. Nenadić, sadar.ji profesor kr. šum. akademije zagrebačke, u svojoj doktorskoj disertaciji: „Uber die Rentabilitat der Eichen- Hoch- und Nieder-waldwirtschaft in Kroatien und Slavonien" (Munchen 1908.), naglasio, da je tamo, gdje je stojbina pogodna za uzgoj više vrsti dr veća, zadaća šumareva: uzgajanje one vrsti drveća, koja će uzev u obzir potrebe tržišta u pogledu svoje novčane vrijednosti, najbolje odgovarati. No šumaru ne može uvijek sa gledišta rentabilnosti služiti samo priroda za putokaz, jer će on sa gledišta rentabilnosti često morati u šumi iz nova zavrći i takovu vrst drva, koja se od prirode nije u njoj zametnula, ali bi se u njoj obzirom na sastav tla i druge stojbinske prilike sasvim uspješno uzgojiti dala. Iz tih razloga počelo se je od nekog vremena u Njemačkoj, a u novije vrijeme i u Ugarskoj sastojine jednih vrsti drveća pretvarati u sastojine drugih vrsti i to bud čiste bud miješane, te bud od domaćih ili stranih vrstih drveća. Tako se pretvaraju u Ugarskoj bukvici u jelove i omorikove sastojine. Napominjem, da se na stanovitim mjestima s uspjehom provodi pomladjivanje s borovcem (P. Strobus) i onda sa Pseudotsugom Douglasii takodjer u mnogim mjestima u Ugarskoj. Nepravedno bi bilo navijestiti rat bukvi, jer kako nam iskazi tržišta pokazuju, dade se i ona dobro unovčiti. Uzmimo samo željezničke podvlake. Sbog nedostatka hrastovine impregnirana bukovina za tu svrhu sasvijem odgovara. Onda svijene vrsti pokućstva, sposobnost bukve za imitiranje drugih vrsti drveća i t. d. No ipak tamo, gdje se može, s pravom ćemo čisti bukvik pretvoriti u jelik, ili još bolje, ako se može — ako svi uvjeti odgovaraju — u hrastik, ali tako, da će nam rijetko biti svrhom uzgoj čiste hrastove sastojine već pomješanje hrasta s bukvom. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 41 <-- 41 --> PDF |
- 39 - Ponajprije promotrimo stojbinu na kojoj bukva običaje uspijevati. U savezu s tim osvrnut ćemo se u kratko i na njezine biološke osebine. Po Dr. Mayru njezina je zona t. zv. Fagetum. Taj odgovara po istom autoru za balkanske zemlje 800—1200 m. nadmorskoj visini. Bukva zahtijeva svježe, dobro, duboko tlo, da se može razviti. Medju njezina svojstva pripada, da je ona vrst drva, koja podnosi zasjenjivanje, priječi razvijanje korova, daje dobar listinac, koji je za stvaranje humusa od velike vrijednosti. Dodamo li još k tome, da naslage Hstinca priječe preveliko isparivanje tla, ubrojit ćemo bukvu medju one vrsti drveća, koje su sposobne da tlo drže u dobroj kvaliteti, što više, da ga i popravljaju. Od hrastova uzmimo na oko samo dvije najobičnije, ali i najvrjednije vrsti našeg domaćeg hrasta, i to hrasta lužnjaka (Q. pedunculata) i hrasta kitnjaka (Q. sessiliflora). Hrast zahtijeva dobro, duboko tlo a osim toga i dovoljno svjetla. Pripada medju one vrsti drvlja, što se samo uz neograničeno uživanje svjetla mogu potpuno razvijati. Za oba rečena hrasta naći ćemo, da se nalaze u Castanetumu (500—1000 m nadmorske visine) i u toplom dijelu Fagetuma.* No ipak izbližega promotrivši rasprostiranje njihovo, uvjerit ćemo se da postoji neka razlika. Po istraživanju T. Blattny-a i Lj. Fekete-a hrast kitnjak prodire mnogo više. Dok se hrast lužnjak (Q. pedunculata) može se reći tek do 300—400 m nadmorske visine dobro razvija, i to samo u tom slučaju, ako je teren položit ili tek nešto strm, a to tako, da je nakrenut prema jugu ili jugozapadu dakako duboko, svježe tlo dolazi u prvi red dotle se hrast kitnjak mnogo na višem može da razvije do potpunog, zahtjevima odgovarajućeg stabla i to stim više, ako je teren nakrenut prema suncu. Blattny je konstatirao hrasta kitnjaka i u visini od 1000 m nad morem. * Mayr: Waldbau auf naturgesetzlicher Grundlagç. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 40 — Osim toga hrast kitnjak ne stupa s takvim zahtjevima za bonitetom stojbine kao hrast lužnjak, a u mlađoj dobi može da podnosi neko vrijeme i zasjenu. Dakle izmedju ove dvije vrsti domaćeg hrasta — ne uzimajući u obzir druge, koliko domaće, toliko strane vrsti hrasta — birat ćemo. U ovom će slučaju svakako pobijediti hrast kitnjak (Q. sessiliflora), zbog onih gore navedenih svojstava. I Vadas je isključivo za sessilifloru. Po istom znamenitom ugarskom stručnjaku miješano uzgajanje hrasta kitnjaka sa bukvom vrlo je zgodno i prikladno — jer se, kako on kaže, ove dvije vrsti drva najbolje podudaraju jedna s drugom u pogledu samog oblika i stojbine kao i u pogledu rasta.* Kako prije spomenuh, neće nam biti svrhom da pretvorimo bukvik u čisti hrastik. U modernom se šumogojstvu u većini slučajeva preporuča uzgajanje mješovitih sastojina i to radi više razloga. Spominjem samo to, da mješovite sastojine bolje mogu da pokriju potrebe na razne vrsti drveća, onda, mješovite sastojine mogu bolje da se othrvaju štetnosti leda i snijega kao i nakupljivanju po šumu štetnih zareznika. Da imaju mješovite sastojine i zlih strana, to znamo, ali se s tijem ovom zgodom ne ćemo zabaviti. U našem slučaju treba da bukvik pomladimo s hrastom ali tako, da dopustimo i bukvi nek i ona izrabljuje jedan dio stojbine, a uz to će vršiti jednu od svojih glavnih funkcija : štititi će i u dobroj kvaliteti držati tlo. A poslije pomlađenja biti će zadaća šumareva, da tu mješovitu sastojinu tako uzgaja, kako će i jedna i druga vrst drveća na koncu ophodnjice dati drvo prikladno za tehničku uporabu, onakvo, kakvim ćemo moći stupiti na drvno tržište. Kod pomladjivanja moramo na gore navedene osebine svake pojedine vrste paziti. Sa stojbinom smo na čistu, jer će ona, ako u svemu odgovara bukvi, a pogotovo ako nadmorska visina ne prekoračuje 800 m, odgovarati hrastu kitnjaku. Više zone prepustiti ćemo svakako crnogoričnoj šumi. * Vadas J. : Erdômuveléstan. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 43 <-- 43 --> PDF |
__ 41 - Na biologička svojstva moramo osobito paziti, a medju tima na zahtjev svjetla u prvom redu. Bukva — drvo, koje podnaša zasjenu, hrast — kojemu je za uzgoj i razvitak potrebno nesmetano uživanje svjetla. Hladne sjeverne i istočne strane možemo mirne duše prepustiti bukvi, na takvim mjestima uzgajanje hrasta ne će baš poći za rukom. Pomladjenje s hrastom možemo u glavnom dvostruko provesti. (Ovdje se ne obazirem na neke načine, koji se u praksi nijesu pokazali dobrima, kao n. pr. onaj, da se u bukovoj sastojini prosijeku kao neke vrsti prosjeke, koje se onda pomlade hrastom. Utjecaj vjetra na ogoljeno tlo bio je takov, da se nije mogao polučiti naumljeni cilj*). Od napomenuta dva načina jedan je taj, kojim putem pomladjenja dobijemo takovu mješovitu sastojinu, gdje će se otprilike hrast izmjenjivati s bukvom, a drugi opet da samo mjestimice — t. j . u grupama uzgajamo hrast, u drugima bukvu. Prvi ćemo slučaj onda upotrijebiti, ako čitava stojbina, na kojoj počiva bukvik odgovara našim zahtjevima i osim toga, ako smo spremni i stalni, da ćemo u buduće rukovoditi sastojinu tako, kako ćemo hrastu život i opstanak osigurati. Upotreba drugog slučaja slijedi iz onog, što smo kazali o prvom — dakle onda, kad je stojbina samo mjestimično pogodna hrastu, kao i onda, ako hoćemo da uzgoj i daljnje kasnije njegovanje ne bude skopčano s većim poteškoćama. Pomladjenje s hrastom dogadja se ili podsijavanjem ili podsadjivanjem. Tamo, gdje se divlja svinja nalazi u većoj množini, ne ćemo podnipošto upotrijebiti podsijavanje. A i inače ćemo, ako raspolažemo s odgovarajućom množinom biljka prijesadnica, lakše i stalnije postići cilj. Ako su osim toga prijesadnice uzgajane usred onakvih klimatičkih prilika, u kakovim se klimatičkim prilikama nalazi mjesto pomladjivanja, uspjeh će tim više biti siguran. * Bunct K.: Erdészeti Lapok 1911.-bol. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 44 <-- 44 --> PDF |
- 42 Na toplijem dijelu stojbine možemo upotrijebiti s dosta nade na uspjeh i žir za pomladjivanje, a inače će najbolje odgovarati 1—2 godišnje prijesadnice. Kod upotrebe žira ne smijemo na žiru štediti! K. Bund kaže, da se u prvom slučaju, kad ćemo naime uzgajati takove mješovite sastojine, da će se hrast izmjenjivati s bukvom, upotrijebi podsijavanje, a u drugom slučaju kod uzgoja pojedinih vrsta u grupama — sadjenje prijesadnica biljka.* Kao način za podsijavanje odgovarati će i jednostavni način „pod motiku", koji se je dobrim pokazao i kod nas na nekim mjestima n. pr. u kr. šumariji Sokolovac, čiji sam rezultat imao sreću i sam vidjeti lanjskih praznika, a kao primjer navodi istu šumariju i spomenuti uvaženi ugarski stručnjak K. Bund. Izvedenje pomladjenja možemo izvesti u savezu sa oplodnom sječom ili pako bez nje. Ako imade već podmladka a osim toga ako je i bukova sastojina u godinama, tako, da ne donese svake godine podpunog ploda (što je i inače kod bukve rijetko) ipak će se zasijati u toliko, da neće zahtijevati većih ili uopće nikakovih nadoknadjivanja, onda podsijemo ili podsadimo bukovu sastojinu žirom te ju za 2—3 godine odstranimo. Za to će vrijeme hrast kitnjak moći izdržati zasjenu, a onda, kad se sasvijem oslobodi od nadstojnih stabala, bujnije će rasti, a bukov podmladak, pošto je nenadano dospio do neograničenog uživanja svijetla, ne će moći da svojim napredovanjem natkrili hrast. Ovo je konstatovao i Bund. Kod normalnih prilika uopće ne smijemo izlagati hrast duljem zasjenjivanju, a pogotovo ne takvom, koje bi trajalo više od 5—8 godina. Kod normalnih prilika bukvu treba očistiti za 2—3 a najdulje za 4 godine.** Drugi je način u savezu s oplodnom sječom. Ostranivši s oplodnom sječom stanoviti procenat sastojine, polučili smo * Erdeszéti Lapok 1911. bol. ** Erdészeti Lapok 1911. bol |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 43 djelomično zasjenjivanje, koje će svakako bolje prijati bukovu podmladku nego li hrastovu. I već s tijem će se polučiti bujniji razvitak bukovog podmladka, koji će se i kasnije, nakon provedenja konačne sječe, u velike opaziti, tako, te hrast ne će moći da drži korak u razvitku sa bukovim podmladkom što će odmah biti lošim utjecajem na njegov daljnji razvitak. Bund kaže, da će u tom slučaju hrast već u desetoj godini stradavati od zasjene bukve, dok će se u gore opisanom slučaju osjetiti štetan utjecaj bukve tek u 15. godini a onda se s proredom dade pomoći. Količina drva, dobivena proredom moći će se eventualno — već prema mjesnim prilikama — unovčiti, što će ali u gornjem slučaju jedva biti moguće. Poredivši ova dva načina pomladjenja bukvika sa hrastom, dolazimo do zaključka, da ćemo ovaj drugi način t. j . u savezu s oplodnom sječom, upotrebiti onda, ako moramo hrastom pomladiti mladje, 70—80 godišnje bukove sastojine -- dakle onakve, gdje ne ćemo baš mnogo podmladka naći. U tu svrhu ćemo umjetnim načinom potaći i pospješiti djelovanje prirodnih sila. Ponajprije ćemo sastojinu prorijediti na 0-3—07 sklopa. S tim smo to postigli, da će pojedina stabla doći do većeg uživanja svjetla, a posljedica će biti toga, da će prije uslijediti donos sjemena. To nam i sama priroda pokazuje kod onih sastojina, koje su prema suncu izložene. Tako prorijedjenu sastojinu podsadimo ili podsijemo žirom i onda iza najdulje 3—4 godine obavimo oplodnu sječu - a ne dugo iza ove odstranimo i zadnje ostatke stare bukove sastojine. Radi navedenih razloga nije probitačno hrastove dulje vremena izlagati zasjenjivanju. Što više, Vadas je zato, da se dulje od jedne godine ne drži hrastov podmladak u zasjeni. Po istom veleuvaženom stručnjaku imalo bi se pomladjivanje dogoditi prije pripremne sječe, za njim nadoknadjivanje prije oplodne sječe i posljednje nadoknadjivanje prije konačne sječe. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 46 <-- 46 --> PDF |
- 44 — Za nadoknadjivanje trebamo dobro razvijene, zdrave trogodišnje biljke. Uzgajanje takovih mješovitih sastojina, da budu podijeljeni hrast i bukva tako, da će svako od njih stvarati veće ili manje skupove, takodjer se prema prilikama pokazuju zgodnim. Uzmemo li na um, da je uzgoj takovih mješovitih sastojina mnogo lakši, nego malo prije opisanih, često ćemo mu pred prvim dati prednost. Kako sam prije spomenuo, za ovaj način uzgoja preporuča se sadjenje prijesadnica biljki. Vrijednim držim napomenuti ovom zgodom — o čem ću se do zgode opširnije pozabaviti — da se kod sadnje provodi onaj prirodi najodgovarajući način, što ga je Campbell kod poljskog gospodarstva sa osnovanim razlozima preporučio. U kratko budi rečeno ; Dolnji slojevi tla neka budu u čvrstoj vezi sa ispod njih se nalazećim slojem, da se poluči kapilaritet zbog uspinjanja vode iz doljnjih slojeva, a gornji — najgorrijiji sloj nek bude što prhkiji, da uzmogne oborine raznog oblika što uspjelije u se primati — a ujedno da se tu poništi kapilaritet i time zapriječi preveliko isparivanje. Zbog povoljnog rasta biline, ovo je svakako opravdano Veličina skupova može biti različna. U Spessartu* je veličina skupova 1 hektar, a negdje i veća. Pravilo se za to ne može postaviti: stojbinske prilike biti će nam u svakom slučaju mjerodavne. Pomladjene sastojine treba i njegovati, uzgajati. Rad će se u tom smijeru protezati na zadovoljenje zahtjeva, što ih postavljaju biološki odnošaji jedne i druge vrsti drveta. Već kod pomladjivanja mora nam biti svrha, da osiguramo hrastu život. Za bukvu se ne trebamo bojati ona će se na svojoj stojbini oteti, i ako natkrili hrast, ona će se dalje razvijati a hrast će morati podleći. Da se to ne dogodi osjegurati će šumar proredama hrastu život, a čišćenjem će odstraniti one eventualne pridošlice, što bi samo bile od štete * Po .. Bundu. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 45 odnoseći hrastu svijetlo; takova je n. pr. iva (Salix caprea) i slične. Po Schiffel-u uzgoj se sastojina može nazvati uredjenjem sklopa. Od sklopa ovisi oblik sastavnih djelova sastojine - - stabala. Ako se hrast ne uzgaja u gušćem sklopu, domala će se reducirati rast u visinu - krošnja će se raširiti, a utjecajem sunčane energije uslijedit će debljanje stabla. I onda cilj, da stabla budu uz što veći opseg i što veće duljine, ne će biti polučen. A osim toga rijedak će sklop biti uzrokom da će uslijediti isušenje tla, koje će prema tome gubiti od svoje vrsnoće. Hrast se ne smije ni zasjeniti, jer onda ugine. Bukva podnosi zasjenu. U odveć gustom sklopn stablo joj ostane tanko, i nemajući dovoljno otporne snage — podliježe snijegu. Kod slobodnog joj rasta pak porast u visinu zaostane, a krošnja se raširi. Kod uzgoja ove mješovite sastojine moramo paziti na zahtjeve i svojstva kako jedne tako i druge vrste. Nastojanje će nam biti postignuće takovog sklopa, koji će i jednoj i drugoj vrsti potpunoma odgovarati. Proredama ćemo osigurati hrastu toliko svjetla, da se bude mogao razvijati. Od prevelikog utjecaja svjetla štititi će tlo bukva, kojoj ne smijemo dopustiti da preteče u rastu hrasta. Bukva će priječiti i pridolazak svjetla do donjih grana hrasta, koje će poradi toga morati uginuti. S tijem če se polučiti valjkovitost stabla, koju ćemo unaprediti s time, da onda, kad rast u visinu postigne svoj maximum, proredom osjeguramo pridolazak svjetla i k donjim djelovima stabla, koji će debljati povećavati opseg i prema duljini postići razmijernu debljinu. Koliko se mora izvaditi kod proreda — teško je naprvo reći. O tom teku sada pokusi i kod ugarske pokusne postaje. Držim, da će biti zadaća šumareva, da prema potrebi prema zahtjevu sastojine—dade označiti ona stabla, koja se proredom imaju otstraniti. S proredama se počima redovito onda, kad se proredom dobivena drvna gromada dade unovčiti barem u toliko, da se kod prorede izdani troškovi pokriju. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1915 str. 48 <-- 48 --> PDF |
- 46 - Za vrijeme trajanja ophodnjice budnim će okom paziti šumar na potrebe jedne i druge vrsti drveća. I tako će na onom mjestu, gdje je nekad stajao bukvik, biti mješovita sastojina, a jedan dio te sastojine sačinjavat će hrast kitnjak, koji će svojom vrijednošću svakako mnogostruko naplatiti trud uložen oko pomladjivanja i uzgajanja, a drugi dio bukva, koja će osim toga, što će dati drvo, koje će se prema današnjim, a prema svim znacima i budućim prilikama dati dobro unovčiti, štititi i u dobroj kvaliteti držati tlo. Bilješke iz zem. biljevista u Crikvenici. i. Tijekom zadnjih godina opaženo je u zem. biljevištu u Crikvenici, da mlade crnogorične biljke u znatnoj mjeri pogibaju. Bolesti od parasitičkih gljiva nijesu opažene, a ipak su mjestimice neke gredice pokazale takovu sliku, kao da su biljke faktično od neke bolesti zaražene. Osobito su stradale mlade biljke crnog bora. Opaženo je, da je stabljika upravo na onom mjestu, gdje izlazi iz zemlje, vrlo stegnuta; nad ovim stegnutim mjestom imale su biljke još nekoliko dana sasvim normalni izgled, a tek iza šestog do osmog dana počeli su se gornji dijelovi biljke sušiti i iglice žutjeti. Kratko vrijeme iza toga nagnule su se biljke a dijelovi, koji nijesu dobivali hrane morali su poginuti. Istu bolest opažao je i proučio dr. Miinch, te ju opisuje u „Naturwissenschaftliche Zeitschrift fur For st und Landwirtschaft" XI. god. pag 557. Miinch misli da je glavni uzrok ovom stegnuću biljke prevelika sunčana toplina, t. j . tlo se ugrije u tolikoj mjeri, da ova toplina prekoračuje maksimalnu temperaturu, kod koje biljka može još sve fiziološke funkcije obavljati. U našim predjelima ugrije se često zrak na 28°—34° C. a temperatura tla iznaša često 50"—58° C. Poznato je, da je granica temperature, koju biljka još podnaša oko 52° C. Sasvim je onda naravno, da dijelovi biljke, koji su tik tla |