DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1914 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 418 — lazio maslinovu mušicu u svako doba kroz cijelo ljeto, jesen pa čak i u mjesecu siječnju. Proti maslinovoj mušici prokušala su se najrazličitija sredstva počam od pedesetih godina osamnaestoga vijeka pa do danas, nu izgleda, da se je tekar u zadnje doba nešto postiglo, pošto su se razni pokušaji temeljili na boljem poznavanju biologije kukca. Izgleda da je dr. Mauro De Cillis god. 1896., prvi pogodio pravi put, koji će dovesti do željenog uspjeha. I zaista, na temelju njegovih pokušaja i pronalazaka počeli su mnogi talijanski i francuski učenjaci da dalje istraživaju. Kod raznih pokušaja opazilo se je slijedeće: Doba, kada mušica napada maslinu, nije stalno, već se to ravna prama vremenu. Mušica ne napada maslinu ako nije dosegla debljinu barem od zrna graška. Rane vrsti su najprije napadnute. Izmedju stabala iste vrsti najprije su napadnuta ona stabla, koja - bilo s kojeg razloga — imadu krupnije plodove. Navala počimlje obično iza prve ljetne ili jesenske kiše. Načelo De Cillis-a bilo je, da primami mušice na slatkaste tekućine, koje su bile sićanom otrovane. Pitanje, kako da se pružaju na najzgodniji način te otrovane tekućine zadavalo je najveće brige. Najprije je počeo sa zemljenim zatvorenim posudama, koji bi stavljao po jednu na svakih desetak stabala. Kroz zemljene stijene ovih posuda, usljed kapilarnosti i poroziteta, bi neprestano kapala ova otrovana slatkasta tekućina, koja je imala da k sebi primami maslinove mušice. Nu, uspjeh ovih posuda nije odgovarao velikom trošku, te ih se je moralo zabaciti. Ovaj neuspjeh nije smeo prof. De Cillis-a, koji je tada izmislio, da bi najzgodnije bilo polijevati masline, te je priredio slijedeću mješavinu : 40 dijelova melase 40 „ izvrcanog meda 2 dijela natrijeva arsenika i 18 dijelova vode |