DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1914 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 211 —


šuma karlovačkog generalata tako ograničio, da su se radi
toga proti njemu pritužili gradovi Senj i Bag.


Osim toga vidi se iz odluke toga komandanta, što ju je
izdao obadvima primorskima pukovnijama ličkoj i otočkoj,
da on brani graničarima sjeći i mehko drvo, koje im je
inače prijeko potrebno, te da se od doba izdanja te njegove
odredbe u otočkim šumama ne ruši nikakovo drugo
drvo za brodogradju nego samo ono, što ga Senjanima dozvoli
sam grof Petazzi.


Po mnijenju Petazzijevom ne može se toliko ni prigovarati
graničarom iz ona dva bataljuna otočke pukovnije,
što se bave trgovinom drva, jer je sasma naravno, da su
oni sbog pomanjkanja plodnog zemljišta a po tom i žitka
upućeni na graničarske šume, koje su im tako blizu. Oni
nebi toliko sjekli u tim šumama, da im se drvo primjereno
plaća, ali senjski trgovci ne daju im u ime kupovnine gotov
novac nego robu, koju im ali tako skupo računaju, da im
je tom robom jedva plaćena muka i trud oko sječe i vožnje,
pa su onda prisiljeni sjeći što više, samo da si za svoje
potrebe potrebne troškove pribave.


Radi tih prilika neće se trgovina izmedju Senjanai Graničara
poboljšati sve dotle, dok se god neurede drvna skladišta
i neuvedu primjerene cijene za sve vrsti drva.


Od strane Ministarske Banco-deputacije izjavio
je prisutni savjetnik Quinz, da se od kad god Banco ima
posla sa dohodcima nutarnje Austrije, nije iz Banco šuma
nijedan komad drveta, sposobnog za brodogradju, prodao u
strane zemlje, nego da se je svekoliko drvo reserviralo za
domaću brodogradnju.


Prema tome veli, da nije potrebno naredbu o zabrani
izvoza brodogradnje protezati i na Banco-šume, nego da bi
istu trebalo protegnuti samo na šume privatnih vlastnika u
Banco-području. (Vidi naprvo spomenuti istovjetni predlog
pod toč. 1. savjetnika Mygine-a).