DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1914 str. 3 <-- 3 --> PDF |
BROJ 4. U ZAGREBU, 1. TRAVNJA 1914. GOD. XXXVIII. ŠUMARSKI LI5T Pretplat a za nečlanove K 12 na godinu. — Članovi šumar, društva dobivaju list bezplatno. — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće K 20. — Za redovite članove L razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine : za >Sum. list« K 4 u ime pretplate. — »Lugarski viestnik« dobivaju čbnovi lugari badava. Pojedini broj »Šum. lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedništvo društva. Uvrstbina za oglase: za 1 stranicu 16 K; za pol stranice 9 K; za trećinu stranice 7 Jt> četvrt stranice 6 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust. Uzgoj masline na istočnim obalama Jadranskoga mora. Napisao Marko Marčić, c. kr. učitelj poljodjelstva u Korčuli. Uvod. Uzduž cijelog kraškog kraja, što ga od istarske obale i hrvatskog Primorja pa dalje niz dalmatinsku obalu, oplakuje Jadransko more, svugdje nalazimo posadjenu uljiku. U južnoj Dajmaciji je nalazimo i samoniklu u vazda zelenim šumama, gdje grmoliko raste sa česminom (crnika), primorskim borom i drugim drvečem sredozemne flore, a nekoji otočići su po njoj prozvati Maslinovac, Maslinovik i t. d. Uljika se goji na našim obalama od davnih vremena; po´ svoj prilici, da su je Rimljani iz Italije prenijeli u naše krajeve. Kad su naši pradjedovi sašli „na Jug topli sa sniježnih Karpata -, našli su sjegurno svugdje po obalama i otocima već posadjene prostrane maslinjake. Tekom vremena upoznali su i oni koristi od masline i prigrlili njezino gojenje. Sila okolnosti bit će ih primorala da zamijene dotadanju uporabu masla sa uljem od uljike, koju su nazvali maslinom.*) Od onih davnih vremena maslina je proživjela kod nas razne faze ; bilo je više puta doba kad je bila u velikoj cijeni — maslinjaci se njegovali, gnojili i klaštrili, novi se nepre*) Uljika t. j . stablo, od kojega se dobiva ulje, jest riječ latinskoga porijetla — Olea, oleum (ulje). |
| ŠUMARSKI LIST 4/1914 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 154 — stano sadili — i opet doba kada bi se na nju zaboravilo. Razni su bili uzroci, koji su na te pojave uplivali; dok su bile ´radničke nadnice cijene a ne skupe, masline se sadile u velikoj mjeri; kad je nastala bolja renta od vinograda nego li od maslinjaka, u mnogim mjestima se posadilo toliko vinograda, da su ovi kasnije potpuno absorbirali sav težački rad i energiju, tako da su, možda i preko volje, maslinjaci bili zapušteni. Druguda vidimo, da su uz maslinarstvo i ostale gospodarske kulture vrlo zapuštene, jer dok su bolji sinovi onog kraja tražili bogastva ploveći po morskoj pučini, na rodjenoj grudi utrnuo se život; zemlja je ostala bez radnih sila da je obradjuju — negdašnji bujni maslinjaci podavaju nam sada sliku mrtve prirode. Kraj maslinskih stabala, koja su možda u mladjim godinama bila brižno njegovana od naših predja, sada raste kupina i drač, tetivike i druge biljke, koje se ni u šumama rado ne trpe. Najveći udarac maslinarstvu zadale su razne bolesti i zareznici, koji su, osobito zadnjih decenija, nemilo harali našim maslinjacima, tim više, što poljodjelac nije bio ni najmanje pripravan na to da ih dočeka i nije bio upućen kako da barem donekle obrani plod na maslinama od tog opustošenja. Danas se naše maslinarstvo, „naročito ono" u Dalmaciji, nalazi u posve lošoj dobi ; prekomjerno rasprostranjenje površine vinograda, iseljivanje najboljih težačkih sila i razni zareznici maslinovi neprijatelji, povodom su, da su masline većinom zapuštene. Amo tamo opaziti je kod nekih poljodjelaca nešto dobre volje i namjere da unaprede svoje maslinjake, nu to su pojedinački slučavi, koji iščezavaju u toj velikoj zapuštenosti. U mnogim našim predjelima se upravo nerazborito sijeku i krče stari maslinjaci i pretvaraju u vinograde. Dodje ipak godina kad maslina premda je toliko zapuštena, obilno rodi i „plaća dugove", ali su te godine sve to redje, pak sam imao prigode vidjeti ovo zadnjih godina |
| ŠUMARSKI LIST 4/1914 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 155 — kako su neke dobrostojne posjedničke obitelji, koje posjeduju ogromne maslinjake, na to spale, da su morale kupovati ulje za vlastitu porabu. Maslina je strpljivo podnijela te teške faze i ta gorka iskušenja; ona ipak raste i cvate na našim obalama i otocima, gdje je i od najvećeg uresa; ta, zaista, kako bi izgledali obronci naših bregova, podnožja visokih planina što strše nad morem, ubave naše uvale i zatoni, naši veći i manji ostrvi, da ne susrećemo svugdje uljiku!? Svakom predijelu ona podaje osobiti čar, premda njezino tamno zelenilo kao da nije obilježje tla na kojem raste, već vječni prikor poljodjelca, koji ju je tako zapustio. Na našim obalama, odmah iza vinograda, maslina zaprema prvo mjesto. Sto u čistim nasadima, što udružena sa ostalim kulturama, ona zaprema u Dalmaciji oko 30.000 ha., u Hrvatskom Primorju oko 400 ha., u Istriji 1600 ha. te u okolici Trsta oko 30 ha. površine. Ukupno dakle preko 32.000 hektara. U hrv. Primorju je maslinarstvo tako zapušteno i propalo, da o poboljšanju maslinarstva nema ni govora, već jedino može biti govora o potpunoj regeneraciji njegovoj. Izvoz ulja iz uljorodnih naših obala znatno nazaduje te ima godina, kada uvoz loših i manufakturiranih iz Trsta skoro nadmašuje izvoz u godinama srednjeg roda. Iz Trsta dobivamo lošiji proizvod za skuplje novce, a istodobno se širi uporaba raznih surogata i to baš u samim uljorodnim predjelima, koji su nam, ne samo od materijalne štete, već takodjer i zdravstvenog gledišta škodljivi. Pod dojmom ovakih misli i utisaka latio sam se pera da u ovo nekoliko poglavja prikazem razboritim poljodjelcima najzgodnije načine kako da urede svoje maslinjake, da ulijem samo malo pouzdanja onima, koji su već odavna klonuli, puštajući maslinu — kao da se ne isplati o njoj raditi - svojoj sudbini, koja joj je u zadnje doba toliko zlosretna bila. Sakupit ću i poredati nekoliko mojih već tis |
| ŠUMARSKI LIST 4/1914 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 156 — kanih radnja, upotpuniti ću ih prama najnovijem stanju racionalnog maslinarstva a da li ću uspjeti u mojoj namjeri, neka sude oni, kojima je ovo malo djelce namijenjeno. I. Poglavje. Botaničke karakteristike, podneblje i tlo za maslinu. Olea europaea europejska uljika, tako ju je nazvao glasoviti botaničar Linne, uvjeren da ista nije unesena biljka već da od iskona pripada evropskoj flori, pošto se u južnim krajevima Evrope nalazi kao divljaka samonikla (Olea oleaster ili Olea europaea var. oleaster D. C. za razliku od pitome to jest kultivirane 01 e a europaea var. culta D. C. ili Olea sativa Link.). O tome su stručnjaci različita mnijenja. Neki tvrde, da je divlja maslina (negdje je zovu mastrinka) u južnoj Europi nastala od podivljale pitome masline, koja je sa istoka, preko Grčke bila prenesena u rimske krajeve, odakle se dalje širila po južnoj Europi oko sredozemnoga mora. Ovo je mnenje dakle protivno Linnéovom. Nu bez obzira na to, da li je maslina od iskona evropejska biljka ili je unesena iz Male Azije, vjerojatnja je tvrdnja, da je pitoma maslina nastala kultiviranjem samonikle ili divlje masline, i to na Istoku, gdje u prvom početku nijesu niti poznavali važnost ulja za hranu, već samo za rasvijetu i za mazanje tijela. Grci, a kasnije Rimljani, su prvi počeli upotrebljavati ulje i za hranu; tada je maslini poskočila važnost, te se gojenje iste znatno proširilo i usavršilo. Maslina je vazdazelena vrst drveća, koja kod nas dosiše visinu od 8—10 m. ; u položajima zaštićenim od vjetrova još i više. Voli umjereno podnebje, niti prevruće niti hladno ; najbolje joj prija podnebje u raznim krajevima oko sredozemnoga mora, gdje je srednja godišnja toplina od 12—20° C. Trajna studen od — 6° C škodi zelenim grančicama; kod trajne temperature od — 7° C propada cijelo stablo, osobito ako naglo odmrzne. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1914 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 157 — Maslina soči kod srednje dnevne temperature od 11° C, resa se počimlje razvijati kod 15° C, cvijet se trijebi kod 18 19°C, a plod dozrijeva kod 21—22° C. Na našim obalama maslina se drži nedaleko od mora, nu može da raste, ako je zaštićena i u visini od 500 i više metara nad morem. Nalazimo je u kunovskoj visoravni na poluotoku Pelješcu, u selu Klenove zidine kod Jablanca i u Baskom dolcu kod Karlobaga ispod Velebita.*) Samonikla maslina ili mastrinka raste grmoliko, 4—5 m. visoko, grančice su joj bodljikave, lišće tvrdo kožnato i manje nego kod kultivirane masline. Nje imade malo suvrsti, dočim kultivirane ili pitome masline imade mnogo suvrsti, koje su se tekom vremena razvile, te prama okolnostima podnebja, tla i uzgoja istaknule svoje karakteristike. Deblo od masline ne bude kod nas obično vrlo visoko te se počne razgranjivati krošnja 1 m, rijetko 2 ili više od 2 m. nad zemljom. Debljina debla dosiše do 1 m promjera a mogla bi doseći i više, da deblo ne sagnjije uslijed lošeg obradjivanja. Obično stoga vidimo da je glavno deblo poginulo, a da je iz panja uzrazlo nekoliko mladih -stabala, koja često puta na 2 do 3 m. promjera u panju, imadu do 15 m. široku krošnju. Panjevi su obično dosta stari dočim su stabla možda i više puta pomladjena. Ovakovu sliku nam pruža većina naših starih maslinjaka. U predijelu „Gojačin dô" općine Blata na otoku Korčuli, postojala je jedna maslina (drobnica na podlozi mastrinke), koja je bila tako široka u deblu, da smo je četiri čovjeka jedva mogli obuhvatiti. Maslina može često vrlo dugo da živi, smatraju je dapače vjekovječnom te kažu, da opstoji još i danas nekoliko od onih stabala masline, koje su bile svjedokom zadnje noći provedene od Isusa sa svojim učenicima na Maslinovom brijegu. Drvo maslinovo je dosta tvrdo, osobito od samonikle, ali je takodjer i krhko. U, tokarskom obrtu dosta je cijenjeno. *) Za prispodobu ćemo navesti da u Nizzi raste do 750 m. na Sieri Nevadi do 950 m. na Etni do 690 m. nad morem. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1914 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 158 — Koren masline razvija se dublje i pliće prama naravi tla, prama udaljenosti stabala u maslinjaku, te prama tomu da li je stablo posadjeno iz sjemena (košćice) ili od izdanaka. Stablo uzgojeno od sjemena prodire sa žilom srčanicom do velike dubine u zemlji, te se u širini skoro toliko u zemlji razgranjuje, koliko je krošnja široka. Ovakvo stablo se najbolje razvija, odoljeva jakim vjetrovima i ne trpi od uše. Sasvim protivno se dogadja ako je stablo uzgojeno od izdanaka (mladice) ili od jajašaca (peharice), tada se korijen razgranjuje jedva malo dublje od pedlja ispod površine, hrani se iz malenog objama zemlje, trpi od suše i lasno ga vjetar obara. Na panju i to baš na onim mjestima, iz kojjh se razgranjuje debelo korijenje? nastaju neke nabrekline (peharice, jajašca i guta), koja se mogu upotrijebiti za sadnju. Maslina raste i omladi se u proljeće, tada nam izgleda nešto svijetlije zelene boje. Ali, u koliko je proljeće bilo sušno, nastavlja svoju vegetaciju u jesen. Tekom ljeta maslina slabo vegetira, usljed ljetne suše i visoke topline ; jedino plod na njoj nešto ojedri. Lišće na ljetorastu razvija se parno i u suprotnom položaju. Listovi ostaju na mladici 2 do 3 godine. Kako se pojave i razvijaju mladi listići, tako se u pazušicama ukazuju pupovi, iz kojih će se slijedeće godine pojaviti resa ili cvjetni grozdići. Cvijet se nalazi dakle vazda na lanjskoj mladici. Resa se pojavi kod nas rijetko kad koncem mjeseca travnja, najobičnije tekom mjeseca svibnja a znade i zakasniti do konca svibnja. Cvatnja t. j . otvaranje cvjetnih pupoljaka na resi počimlje koncem svibnja a proteže se i do konca lipnja. Maslinari u Italiji predvidjaju bolji ili slabiji rod prama tomu, da li se resa ranije ili kasnije ukazala. Maslinovi cvjetići nalaze se u grozdićima po 12 do 30 zajedno. Cvijet ima četverocvjetnu časku i vjenčić bijeložućkaste boje, dva prašnika i dvogradnu plodnicu, koja je nadrasla. Nu nije svaki cvjetić dvospolan, te se skoro |
| ŠUMARSKI LIST 4/1914 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 159 — u svakom grozdiću nalazi po nekoliko cvijetova, gdje je ženski spol, t. j . pestić i plodnica, zakržljao. U Italiji imade stabala sa pretežno muškim cvijetom, gdje se rijetko kada pojavi obospolni cvijet, te ih zovu „muške masline." Isto tako u Arabiji imade t. zv. „Dekar-maslina", čije cvjetove dapače upotrebljavaju da na umjetni način pomognu oplodjivanju hermafroditnih, t. j . rodećih vrsti. Mi nemamo muških vrsti, ali su ipak poznate vrsti, koje radjaju redovitije i one koje redje radjaju. U onom slučaju sastav cvjetova igra najveću ulogu. Kad se cvijet oplodi tada se otrijebi, t. j . otpadaju vjenčići i neoplodjeni cvjetići, a ostanu samo časke sa oplodjenim plodnicama, iz kojih.će se razvijati plod. Za vrijeme cvatnje korisno je da vladaju suha vremena i suhi sjeverni vjetrovi da uzmogne pelud sa prašnika lasno zaprašiti njušku na plodnici te ju oploditi. Ako su kišovita i rosna vremena ostaje mokri pelud slijepljen na prašniku, a osim toga i cvijetni vijenčići ostanu slijepljeni na cvijetnim grozdićima, tako da ometaju djelovanje peluda. Poljodjelac tada kaže da se maslina „dobro ne trijebi", a to ne sluti na dobar rod. Plod masline je koštunica, koja sazre od studenoga do siječnja mjeseca i to prama vrsti masline i položaju gdje rastu. Tekom razvitka plod obično otpada i to u više navrata, osobito ako ga je mnogo ostalo iza cvatnje, te potrošnja sokova za uzdržavanje i razvitak ploda ne stoji u razmjeru sa sokom i sa hranom što je korijenu u zemlji na razpoloženju. U ovom slučaju jedno ljetno obradjivanje zemlje će vrlo dobro doći, kako ćemo u kasnijim poglavljima vidjeti. Plod je razne veličine i oblika: od jajastog poput hrastova žira pa do oblika malene šljive ili trešnje. Oblik i veličina ploda podavaju nam najglavnije karakteristike za raspoznavanje ploda masline, a tekar u drugom redu dolazi oblik i veličina lista, oblik i način rasta kod stabala, cvatnja i t. d. a da ne spomenem fiziološke i kemijske razlike u plodu, koje još nijesu znanstveno proučene. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1914 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 160 — Maslinov je plod zreo, kada se je u njemu sakupila najviša kolikoća ulja. Ulje se nalazi u staničnom soku u obliku vrlo sitnih kapljica. Već iza prve ljetne kiše počimlje se u našim maslinama sakupljati ulje, te se dalje sakuplja sve do t. zv. fiziološkog ili potpunog zrenja. U praktičnom ili industrijalnom smislu plod je zreo onda, kada je tamno vinate boje, ali, da onaj trag blijedo-zelene boje ne bude posve iščeznuo. Nu, kod nas je poznata vrst bjelica, koja višemanje ostaje blijedo-zelenkasta. Osim toga na boju vanjske kožice (epikarpij) dosta upliva i podnebje, stoga ovaj način prosudjivanja zrelosti nije najtačniji. Zrele masline ne otpadaju uvjek sa stabla; imade vrsti, kao što n. pr. lastovk a ili šip an j ka, gdje plod ostaje na stablu cijelu zimu i proljeće te ga kroz to vrijeme vjetrovi i zla vremena malo po malo otrune. Svako nekoliko sedmica idu ženskadija i djeca da pokupe masline ispod stabala (masline k u pije niče, za razliku od braniča, koje su rukom pobrate) te ih u vrećama nose u uljarnice. Razumije se po sebi, da se od ovakovih maslina nemože dobiti pravo dobro ulje. Ostavljanje ploda na stablu tako dugo vremena vrlo je štetno, pošto se plod na stablu uzdržava i troši sokove na štetu rasta i buduće rese. Najbolja stabla masline nalaze se u stranama izloženim prama podnevu, nu u južnim predjelima ćemo je naći gdje dobro uspjeva i izložena prama sjeveru. U poljima je takodjer nalazimo, ali u uskim dolinama i kotlinama, pogotovo ako je gusto posadjena, slabo uspijeva, jer strada od raznih zareznika, od kriptogamičnih bolesti, od magle i vlage. Prevelike i žestoke bure znadu joj naškoditi ali zgodnim klaštrenjem i uzgojem mogu se te štete umanjiti. Više trpi osobito na otocima - od posolice što prekomorska bura donese, nego li od same snage vjetra. Maslina ne voli položaje odveć zaštićene, gdje se u proljeće nakon cvatnje resa dobro ne otrijebi. U studenijim krajevima maslina neće uspijevati, ako je izložena prama istoku, pošto joj ne prijaju |
| ŠUMARSKI LIST 4/1914 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 161 — nagle promjene topline, koje nastaju od hladne noći do izlaza sunca, koje odmah počme da grije i led naglo odmrzava. * * Uljika voli najviše vapnenasto-ilovaste zemlje, ne odviše vlažne ali niti suhe. Naše vapnenaste zemlje i naš krš diljem Primorja i otoka, posve dobro joj prijaju; vidimo je često gdje živi, premda u najvećoj nevolji, te se znade vidljivo okoristiti od svake pa i najmanje kulturne radnje. Ona troši iz zemlje dosta vapnika (Ca), pepeljika (K) i fosfora (P) ; gdje, se pojedina ova hraniva počela ne nalaze u dovoljnoj mjeri, mogu se racionalnim gojenjem zemlji nadodati. Ako zemlja oskudijeva vapnikom, tada maslina ne izgleda tamnozelene boje, kao što su naše masline, već nešto svjetlije. Drvo i lišće sadržava dosta vapnika dočim u mesnatom dijelu ploda nalazimo pretežno pepeljik, kako što to proiztiče iz analitičkih tablica prof. E. Bechi*), koje u cijelosti prenašamo, jer će služiti čitatelju i kasnije, kad bude govora o gnojitbi masline : Analiza pepela masline : Kolikoča pepela u 100 dijelova´: Sastojine kožurica košta drvo liko kora lišće i mesnati jezgra nica dio ploda Vapnik 0-551 3-073 2-860 2-780 0-1711 0-1347 0-8500 Pepeljik 0-298 0-654 0-687 0-580 1-8816 11076 0-8460 Natrij 0-041 0-210 0-012 0-080 01729 0-1216 0-0547 Magnezij 0-089 0-558 0-540 0-256 0-0043 0-0068 0-0321 Željezov oksid 0-030 0-074 0-075 0-068 Manganov oksid 0-009 o-oio 0-008 0-068 Klor 0-008 0-010 0-010 0-0036 0-0888 Fosforna kiselina P, 05 0-165 0043 0-180 0-0304 0-3082 0-7930 0-225 0-720 Sumporna „ 0-030 0-220 0-040 00011 0-0603 0-0680 0-108 Kremična „ 0-202 0-063 0 600 00149 01500 0-078 Ugljična 0-453 2-259 1-295 0-9853 0-5270 0-4032 2-614 Ukupno . . 1-876 6-914 6-506 3-2700 2-3700 3-2000 7647 !) E. Bechi — Saggi d´esperienze agrarie. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1914 str. 12 <-- 12 --> PDF |
- 162 — U 100 dijelova pepela imade: Sastojine kožurica košta drvo liko kora lišće i mesnati jezgra dio ploda ... Vapnika 29-371 40-149 40-876 42-314 5-215 5-683 26-562 Pepeljika 15-885 8-558 10-029 8-826 57-366 46-736 26-437 Natrija 2-197 2746 0-175 1-218 5-270 5-132 1-710 Magnezija 4.729 7-295 7-883 4-033 0-130 0-286 1-004 Željezova kisa 1-599 0-964 1-036 2-009 0-5Q5 0-633 0004 Manganova kisa 0-457 0-133 0-117 1-035 Klora 0-426 0-560 0-146 0-152 0-111 3-747 ! - Fosforne kiseline P._, 03 8-794 2-942 2-628 10-959 0-929 13-C05 24-781 Sumporne „ 1-598 1-412 3-212 0-609 0-033 2-543 2-215 Kremične „ 10795 1-017 0-920 9132 0-456 — 4-687 Ugljične 24-149 34-184 32-878 19-713 29-985 22-235 12600 Ukupno . . 100-000 100000 100-000 100000 100000 00-000 100-000 II. Poglavje. Gnojitba maslina. Maslina na našim obalama u velike oskudijeva gnojem. Obično se nalazi u krajevima, gdje je živinogojstvo vrlo slabo razvijeno. Imade posjeda u južnoj Dalmaciji od par tisuća stabala maslina --a da ne spomenemo vinograde i ostale kulture — gdje je živinogojstvo vrlo slabo zastupano te se sastoji n. pr. od 2 ili 3 mazge ili magaradi, 3 krmka, 20 što koza što ovaca i rijetko kad 1 krave.*) Ako se uz to odbije gnoj što se gubi dok su životinje na radnji ili na paši, jasno je, da se u gnojištu može vrlo malo gnoja kroz godinu nagomilati. Stelja u štalama se obično sastoji od šušnja (listopada), što ga pokupe u šumama. Slame je vrlo malo, te ono što je imade upotrebljava se za krmu. U nekim mjestima se i pruće od loze upotrebljava za stelju, odnosno za gnoj. Na poluotoku Pelješcu naslažu pruće od loze po puteljcima, u položajima, gdje su dosta udubljeni, tako da čeljad i blago što tuda prolaze moraju ga zgaziti. Mjesta *) Godišnji proizvod gnoja u kvintalima: Čovjek 4-8 , krave u štali 120 konj (odbivši vrijeme radnje) 100 junac na paši 40 vol (odb. pašu) 65 junac u štali 86 govedo (odb. radnju) 100 ovce na paši 6 vol (u tovljenju) 165 krmak 12 krave na paši 60 krmak u tovu 17.5. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1914 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 163 na putevima, gdje je ovako naslagano pruće, zovu k o 1 o- v a j e (valjda od riječi kolo i v a 1 j a nu na poluotoku nema još kola a kolne putove su tekar počeli graditi). Kad je pruće dobro zgaženo i na pola u humus pretvoreno bacaju ga u štalu pod blago. Ovaj je običaj vrlo stari ali ga se pomalo zametava. Uzme li se pak u obzir da su štale posve slabo gradjene, da su gnojišta vrlo rijetka i nepoznata stvar, pa tomu nadodamo posve nerazumni i neracionalni postupak sa stajskim gnojem, iz štale do časa uporabe, tada ćemo imati pravu sliku o proizvodnji i kakvoći stajskog gnoja. Pak i ovakvoga slaboga gnoja rijetko kad da maslinu što zapade ; to je namijenjeno vinogradima, oranicama i vrtovima a maslini kako bude, ta ona nije nikada još od gladi poginula j Nije dosta što se ne proizvadja dovoljno stajskog gnoja, te što se s njim tako slabo postupa, već i o drugim nekim tvarima, što bi ga mogle donekle nadomjestiti ili povećati mu kolikoću ne vodi se računa, n. pr. valiga,*) otpadci ribe, osobito iz tvornica ribljih konserva**), smeće, čadja, ljudske izmetine, murga iz uljarnice.***) *) Vjetrovima sa juga i jugo-zapada. morski valovi izbacuju na naše žale znatne kolikoće jedne morske trave, što je zovu valiga , nu valiga (alga) nije već jedna javno-cvjetna bilina (Phanerogama) a zove se Zostera marina (pa Vukotinoviću — svilina) a pripada obitelji podvodnica (Najadeae). Njezin kemički sastav u svježem stanju jest: 96*20% vode, l-77% dušika 0-21 % fosforne kiseline (P.2 05), 0*105% kalija. Prije uporabe pušta se da se morska voda iscijedi, dapače dobro je da je i kiša, jednom opere. Upotrebljava se 160—200 kvintala po hektaru (do 200 kubičnih metara). Zgodno je gnojivo za zemlje ne odviše udaljene od morske obale. U zemlji se polagano rastvara. **) Riblje meso sadrži u srednje: 2*34% dušika, 1*70% anhidrida fosforne kiseline. Kosti od ribe osušene i samlivene sadrže: 4% dušika, 53% fosfora, 7—8% vapnikova karbonata. U Finistere u Francuskoj utemeljena je prva tvornica t. zv. ribljeg guana od otpadaka srdelja za industriju konserva. Ovaj guano sadržava : 5*77% vode, 5-39% dušika i 11*39% fosforne kiseline (P2 05). Guano od tunjevine imade 23-20% vode, 4% dušika, 12-8% fosforne kiseline (P, 05). ***) Murga iz uljarice sadržava dosta kalijevih i fosfornih soli, nu pošto sadržaje takodjer i mnogo kiseline, treba je neutralizirati sa klakom (vapnom). Murga se pomiješa sa dropom, koji je preostao iza pečenja rakije, sa pepelom, klačinarotn, glibom se puteva, te bilo kakvim otpadcima organskoga porijetla, sve skupa se pomiješa i učini se jedan dobar miješanac. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1914 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 164 — Na ovom mjestu trebalo bi doduše da bude govora samo o gnojenju masline, a ne i o gnojivima kao takovima, ali su prilike takove, da se nemože raspravljati o gnojenju, kada Je proizvodnja i kakvoća stajskog gnoja tako slaba i neracionalna, pak treba, da se makar u kratko pozabavimo i pitanjem proizvodnje gnoja. Budi uvjeren, dragi čitaoče, da svaka akcija za unapredjenje bilo koje gospodarske grane u našem Primorju i otocima -- pa bila ta akcija državna ili privatna — treba da počimlje sa uredjenjem racionalnih štala i gnjojišta. Ovo je uglasti kamen temeljac naše narodno gospodarstvene sgrade koji je kadar, da je uzdrži i sačuva našem zdravijem, brojnijem i bogatijem potomstvu. Glasoviti romanopisac Manzoni poručuje Talijanima, da bi svaki čovjek od uma i srca, morao skinuti kapu, kad ugleda jedno ralo; našim poljodjelcima može se dokazati, da svaki onaj, koji uredi racionalno svoju štalu i gnojište, te prama tomu udesi i postupak sa blagom u štali i sa gnojem na gnojištu, učini pravo rodoljubno dijelo. Ne radi se tu o gradnji luksurioznih štala i gnojišta već svaki prama svojim gospodarskim okolnostima neka udesi gnojište posve odijeljeno od štale, a ne da štala bude istodobno i gnojište. Štala neka je popločana ili betonirana, da se osoka ne gubi, već da se laganim padom tla slijeva u žlijeb, koji će je odvoditi do gnojišta. Gnoj iz štale ima se češće izbacivati u gnojište, a pod blagom treba prostrijeti novu stelju (sušanj, valigu ili slamu). Kad se sušanj donese iz šume, nije od potrebe, da ga se odmah svega baci pod blago, već ga treba spremiti (makar pod krovom štale, ali dakako posve odijeljeno od sijena), te svaki put, kada se štala očisti, nabaci se ponešto te stelje pod blago. Jedno posve jednostavno gnojište može se sastojati od jedne obzidane i nepropusne 1 m. duboke jame. Dno od jame neka je nagnuto prema jednom kutu, gdje će biti izdubljen maleni bunarić za osoku (za svakih 10 nr ploštine |
| ŠUMARSKI LIST 4/1914 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 165 — gnojišta 1 m3 bunarića). Voda sa okoliša kada kiši nesmije se slijevati u gnojište, koje bi se inače brzo nalilo, zato treba da ga obzidano ; nu kišnica, što pada na gnojište ne smeta, pak ga stoga ni ne treba pokrivati krovom. U gnojište se baca gnoj iz štale (što je moguće češće) svako smeće i nečist iz kuće i dvorišta, te u opće, svaki otpadak iz kuhinje, u koliko ga se ne da za druge svrhe upotrijebiti. Ko imade više blaga, te sagradi veće gnojište, neka postavi nad bunarićam cmrk (sisaljku) za osoku, kojom će polijevati gnoj, osobito ljeti za vrijeme suše. U malenim gnojištima može se poljodjeljac pomoći i bez pumpe. Glavno je da je gnoj vazda vlažan i zbijen, da zrak što manje u njega prodire, e da se ne upali, a na gnojištu će i onako nastati svi oni procesi raspadanja gnoja, koji pospješuju njegovo djelovanje u zemlji. Od vremena do vremena treba gnoj pokrivati tankom naslagom zemlje, barem onda, kada ga se dosta nabaca iz štale na gnojište. Poviše gnojišta može se sagraditi sa malo dasaka i jedan zahod za obitelj i za služinčad, to će biti ne samo vrlo korisno, već i pristojno. Imade poljodelaca, koji jadikuju radi oskudice gnoja, a iza kuće ga gube dnevno znatne kolikoće, osobito, ako je dosta djece u kući*). Ovako udešena gnojišta za naše prilike će najbolje odgovarati, te ćemo u njima moći proizvadjati posve dobri gnoj mješanac**). Dalo bi se to doduše josi savršenije udesiti, ali uzaludno bi bilo to zahtijevati od naših poljodjelaca u današnjim prilikama. Napredak i razvitak gospodarsva ne trpi skokova, treba napredovati postojano, ali postepeno, e da ne počmemo graditi kuću s krova. * Neki posjednici u mojem kotaru, pošto su uredili djubrišta, ne satno, da su poboljšali proizvod gnoja, već su ga i podvostručili, a to znači znatno povećanje proizvodnje raznih kultura. ** Obični mješanac stajskog gnoja sadržaje poprečno na 1000 dijelova: 750 vode, 192 organskih sastojina, 58 pepela, 5 dušika H nitričnog dušika, 2´6 anhidrida fosforne kiseline, 6-3 kalija, 7 vapnika, l-6 sumporne kiseline (po E. Wolfu). |
| ŠUMARSKI LIST 4/1914 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 166 — Kroz maslinjake u Primorju i na otocima nema kolnih puteva, ili ih je vrlo malo, tako, da se gnoj prenaša u vrećama na samaru tovarnih životinja, a rijetko gdje u kolima. Životinje se naprte sa vrećama gnoja, pak stoga mnogi težaci vole, da je gnoj suh i lagan, da ga mogu lakše prenašati i da je radnja čistija. Po svoj prilici, da ga zato prije prenosa i uporabe jedan i dva puta prekopaju, tako, da se stajski gnoj pretvori u skoro suhu prašinu, za koju se može dvojiti, da li je što vrijednija od obične šumske crnice (humus). Dušični spojevi, u koliko ih nije u tekućem dijelu gnoja upilo nepopločeno tlo u štali, ishlapili su, te su skoro potpuno izgubljeni. Djelovanje toga gnoja je više u fizikalnom nego li u kemičkom smislu. Vreće dakle nijesu zgodne za prenašanje dobrog stajskog gnoja iz gnojišta. Puno bi zgodniji bili jednostavni drveni koševi, koji treba da se gvozdenim kvakama ovjese na samar jedan s jedne, a drugi s druge strane. Na koševima ne treba pokrova, a dno neka se dade otvarati, tako, da kad natovarena životinja dodje u maslinjak, jednostavno se otvaraju dna i gnoj ispadne u dvije hrpe ; tada se zatvore dna, životinja se povrati na gnojište gdje se opet napunjaju koševi i natovari, bez potrebe, da se otprti, t. j . da se koševi skinu sa samara. Ovu radnju može obavljati jedan čovjek sam. Dognati ili dovezeni gnoj treba, da se u maslinjak odma zakopa okolo masline. Dokle god nije pripravljena zemlja okolo stabala, da se može odma upotrebiti gnoj, nije od potrebe, da ga se iznese iz gnojišta. Kod gnojenja postupa se ovako: Najprije treba okopati zemlju okolo panja na 1—2 m. širine, sve do prvih žila, zatim dalje otvaramo jarak 1 —2 m. širok, dubok do prvih žilica (od po prilici 5—8 mm. promjera), okolo stabla. Jarak će biti širi i udaljeniji od masline, čim je stablo veće. U otvoreni jarak ćemo usuti 30 do 100 i više kg. dobrog mješanca, prama veličini stabla. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1914 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 167 - Na to ćemo jarak zatrpati. Najbolje vrijeme za gnojenje jest odma iza branja maslina — dakle, od konca studenoga do nove godine. Nu, preporuča se otvaranje jaraka okolo stabala barem dva mjeseca prije uporabe gnoja, stoga, da donji slojevi zemlje budu izloženi blagotvornom uplivu zračnog kisika. Ako se masline nalaze u strmom položaju, tada se gnoj zakopava vazda samo s gornje strane, a nikada s donje strane, gdje bi mu voda kišnica rastopila i raznijela sve hranive sastojine. Imade maslinovih stabala posadjenih u takovom kršu, gdje se ne može ni kopati okolo njih, a kamo li gnoj zakopavati, jer im je voda tekom godina otplavila svu zemlju te su ostale na kamenu. U tom slučaju ćemo ih pomagati samo sa umjetnim gnojivima, a eventualno sa osokom (gnojnicom) iz gnojišta, n. pr. 2 do 6 1. osoke razvodnjenene u 10 puta toliko vode, prema veličini stabla. Za uporabu osoke treba dubsti nekoliko (4—10) rupa okolo stabla, ne dalje nego li je širina krošnje ; u te rupe polagano se lijeva osoka a zatim se one zatrpaju suhom zemljom. * * (Nastavit će se). Još koju o rusoj pilatki. Priopćuje Dr. Aug. Langhoffer. U 7. broju prošle godine ovog našeg lista priopćio sam svoja opažanja na toj osi piljarici, a sada mogu, da ta opažanja dopunim podacima iz godine 1913. Gdčna prof. Erna Rosmanith ljubezno mi je ustupila kukuljice, koje je iz Senja dobila. Te kukuljice su tamnije od mojih iz godine 1912. Iz tih kukuljica izašlo mi je u mjesec dana 133 komada osa biljarica i to 55 mužjaka, a 78 ženka, dakle i ovaj put manje mužjaka, samo da ove godine ta razlika nije tako velika, broj mužjaka je znatno veći. Na pojedine dane izašlo je: |