DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 21     <-- 21 -->        PDF

- 21 -.
Uzgoj mješovitih sastojina od smreke i bukve,
te od bora i bukve,


kao najvažnijeg srestva za otstranjenje, odnosno
u m a a j e n j e pogibelji, kojima su izložene čiste
sastojine rečenih četinjača, te kao srestva za poboljšanje
ti a.


Napisao: timir. šumarnik Tiemann u Gottingenu, a iireveo umir. šumar:


N. Pieša-KosJnjković.
Uništujuča, osjetljiva, vihrovima, snijegom, požarom i
zareznicima prouzročena oštećivanja, koja su naše prostrane
čiste, j e d n a k 0 cl 0 b n e s m r e k o v e i b o r o v e sastojine
u prošlom i opet u tekućem stoljeću snašla, stvaraju silnu i
neodgodivu potrebu, kao što i jednu najvažniju i najzahvalniju
šumogojstvenu zadaću, da se otsranjenje odnosno umanjenje
tih nevolja odviše potisnulim 1 i s t a č a m, u prvom
redu bukvi i to u smjesi zrak i svjetlo Ijubećih i za gradjevno
drvo sposobnih listača (hrast, jasen, javor, brijest i


t. d.) i od četinjača (smreka, bor, jela i ariš), zatim naročito
smjesi u čistim smrekovim i borovim sastojinama, — opet
uvaženije i veće rasprostranjenje osjegura, u koliko se kakovo
prema stojbinskim odnošaiima polučiti može. Gdjegod sam^o
položaj i t!o dopuštaju, moralo bi se odustati od toga, da
se snieka i bor u čistim sastojinama uzgajaju, već bi se
moralo što odlučnije nastojati, da se u smjesi sa bukvom
uzgajaju, makar da bi polučenje te svrhe mnogovrsne poteškoće
prouzročilo i makar bi novčani prihod bio manji
u izgledu.
Ako ii bi se dokazalo zgodnijim, da se te četinjače
čiste, a ne u smjesi sa bukvom uzgajaju, razumijeva se, da
se na tai razlog netreba nikada obazirati.


0 umjetnom uzgoju kakovih mješovitih sastojina im,a dosada
malo iskustva, pa su u tom srnijeru još nužni pokusi, kao što
je to i kod mnogih šum.skih pothvata^ da se ustanovi, kako




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 22     <-- 22 -->        PDF

~- 22 -"


bi se u tom pogledu postupalo kod stanovitih stojbinskih
odnosa] a.


Uspije 11 takav mješoviti uzgoj, to si je dotični šumar
veliku zaslugu stekao, pa će mu rado i šumarski estetičar
dolikujuće priznanje izreći.


U prijašnjim vrem.enima je u glavnom bilo samo različitih
mješovitih listača ili listača i četinjača, makar su se
na daleko rasprostranjivaie, nije se znalo za ona vrlo osjetljiva
rečena oštećivanja, pa bi to moralo za nas biti poticalom,
da se opet sličnom sranju šuma približimo, u koliko to nebi
bilo od bitnoga uštrba na dosadanje novčane prihode.


Kada za smreku i bor osobito i izključivo bukv a dolazi
u pitanje kao listača za mješanje, to je svakome šumćiru
poznato, kako upravo ova vrst svojim obilnim otpadom
lišća snagu tla uzdržaje i povećava, tako, da je vrijednim
svjetloljubećini listačam kao: hrastu, jasenu, javoru, brijestu,
brezi, boru i arišu, ponajviše samo tada, kada su u smjesi
sa bukvo m odnosno, kada je ona sa rečenim četinjačam
primjereno smješana, - svaki uspješni rast osjeguran, jer
čiste sastojine odnosno pojedine sastojinske hrpe tih svjetloIjubećih
listača nisu u stanju onako povoljno djelovati na
poboljšanje tla.


Im.a li takovih čistih sastojinskih hrpa tih vrstih drveća,
to se ono, kao što je poznato koliko je moguće u glavnom
i svrsishodno potsadjuju sa bukvom, kao drveće, koje ima
štititi tio.


Zato se sa pravom zove bukva ,,ma]kom hranilicom


šumt´-´ radi njezinoga takovoga povoljnoga upliva na


tlo i tisn na uspijevanje primješanih. svjetloljubećih vrsti


drveća. U smjesi bora sa bukvom osim njezinoga povolj


noga djelovanja na tlo, ona još umanjuje i takova ošteći


vanja, kojima su čisti borici izvrženi.


Sm.jesom smreke sa bukvom manje se nolučuje svrha


popravka tla, nego što se čistim smrekovim. sastojinama veća


opornost proti onim oštećivanjima pruža.




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 23     <-- 23 -->        PDF

23


PredBleko bi,- vodilo sve u ostalom dobro poznate razloge
tumačiti, s kojih su bukva, hrast i druge listače potisnute,
a rasprostranjeiije smreke i bora u čistim sastojinama poduprti.


Uzimam si. za slobodu, da za pobliže u tom smijeru
uputim na zanimive izvode u izvrstnom djelcu: „Der deutsche
Wald´´ od profesora Dr. Hausratha u Karlsruhe-u.


Samo bi morao istaknuti, da su opustošenja Njemačke
u 30-godišnjem ratu i posljedice napoleonskih ratova, dalje
padanje cijena na ogrjevnom drvu uslijed neobično raširene
uporabe kamenoga ugljena, te nadalje naprotiv od listača
ponajviše veći drvni i novčani prihodi od smreke i bora,
a naročito od smreke, kao što i usljed nerazboritog steljarenja
prouzročeno oslabljenje tla, — bili glavnim razlogom
za preveliki uzgoj tih četinjača.


Uz to je uzgoj četinjača osobito potpomagalo i to, daje
isti laganije i jeftinije izvediv, nego li uzgoj listača. ,


Nu ne može niti kod istoga biti nješto osobitoga, ako
se, osobito glede izbora stojbine, istakne, da su se i kod
njega počinile pogreške od više manje teških posljedica, na
koje se pogreške´ovdje pobliže osvrtati nemože.


Kod nastojanja, da se sadnjom četinjača što veći čisti
prihodi poluče, preveč malo se je obaziralo na na početku
spomenute poznate nevolje, kojima su čiste smrekove i borove
sastojine, pogotovo na neprikladnim stojbinam, izvrgnute.


Tako se je moralo doći do osvjedočenja, kako te sastojine
već odavna ne donašaju vazda željene drvne i novčane
prihode, pa se je stoga već došlo do spoznaje, da se
svakako u cijelosti manje rentabilne listače, a naročito bukva,
već radi veće sigurnosti prihoda, moraju pomalo više
nego li do sada cijeniti.


Nu znademo i.vrlo važno iskustvo, da gornje četinjače
u smjesi sa listačama, pogotovo sa bukvom, mnogo manje
trpe od vjetrova,, snijega, zareznika, požara i gribova, pada
su u obče zdravije i otpornije. . ^ -,-^




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 24 —


Velike prednosti mješovitih sastojina jesu nam svima
u ostalom dobro poznate.


Sa pravom se stoga sve energičnije traži, da se povratimo
k mješovitoj šumi, a pogotovo u smjesi smreke i
bora sa bukvom, u koliko je kakov povratak omogućen, i
u koliko se važnim ukazuje za pobliže razjašnjenje ovoga
predmeta.


Osobito važnima držim još temeljna načela, što ih je
giede što moguće boljega uzdržavanja bukve u jednom članku
ovoga časopisa od 191 L, svezak 5. sa napisom: „Die Forstiichen
Verhaltnisse Badens" (Šumski odnošaji Badenske) jedan
badenski šiuTiski upravitelj (ein badischer Wirtschafter) postavio.
— Tu se kaže medju ostalim i ovo: „Čuvajmo se
čistog gospodarstva četinjača, koje je isto, što i grabežno
gospodarstvo! Uzdrža^-^anje tlo stvarajuće i tlo popravljajuće
bukve po svim bregovitim položajima, na svakom tlu, u
svim djelovim.a sastojine, kao podloga šume, jest glavni uvijet
svakoga trajnoga gospodarenja*´.


„Smreka i jela samo iscrpljuju tlo, a bez da mu što
znatnije povrate". -- „Neće 11 doskora u čistim jelovim i
smrekovim kotarima do preokreta, do mješovitih šuma doći,
to će tamo djeca naše djece doživiti katastofu. - Najmanje
30"\. površine tla naših šuma morala bi bukv a kao temelj
mješovite šume trajno zauzimati, ako želimo našim potomcima
baštinjenu snagu našega šumskoga tla ostaviti". Pa to
može i mora naše potomstvo od nas tražiti".


U ostalom ne mogu, a da ne spomenem, kako u 18.
stoljeću, kada tehnika naravnoga pomladjivanja bukve nije
još bila dovoljno razvijena, nisu mogle kod toga znatne
pogreške izostati, koje su dovele do pitanja pomladjivanja i
mnogih pretvorbih dotičnih bukovih sastojina n čiste smrečike,
uslijed čega se je područje bukve suzilo. U mnogim slučajevima
bi se ista, naročito u smjesi sa smrekom, ipak mogla
uzdržati.




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 25     <-- 25 -->        PDF

~ 25


Naročito snorani istaknuti, da su se prije pomiaclne sječine
češće odviše prozračno ili progalno vodile.


U prvom skičaju se je pornladjivanje oteglo, pa vrijedne
svjetlo Ijubeće vrsti drveća, pogotovo hrast, nisu se mogle
u prozračnom sijeku valjano razviti, radi čega su bukove
sastojine iz prijašnjih vremena ponajviše čiste ili u slaboj
smjesi ostale.


U zadnjem slučaju, dakle kod velike progaie, zaraslo je
tlo korovom i omršavilo, tako, da je nastala pogibelj za uspješno
naravno pornladjivanje, te se morala izvesti sadnja
smreke.


Ponajviše se moralo već poradi pomanjkanja novčanih
srestava podupiranje pomladjivanja popravkom tla ispustiti,
u kohko za to nije bio dovoljan ugon svinja.


Da se pobliže osvrćem na pogreške pomladjivanja, nije
ovdje mjesta i u tom pogledu upućujem na klasično djelo „Saen
und Pflanzen (Sjetva i sadnja)´´ našega starine Burckhardta .


Iza ovoga uvoda prelazim sada na samu tematu mojega
članka.


L Smjesa smreke i bukve.


LMješanje bukve u rijetke smrekove sastojine.
Ciste smrekove sastojine jesu u velikoj mjeri osobito oštečivanju
od vjetrova i snjega izvržene. Kako je poznato, po
Hess-ovom ,.Forstschutz-u" (Čuvanje šuma) od opasnih vjetrova
stradaju iznad 60 godina starije sastojine, i to u Njemačkoj
šume po brežuljkastim i nižim brdovitim položajima
više, nego li po visokim planinama". Ako žestoki vjetrovi i
ne povaijuju vazda čitave sastojine, to ali naprave velike i
m.aie praznine, za koje se je bojati daljnjega proširenja.


Oštečivanje od snijega dogadja se u miadjim smrekovim


sastojinama, poiag rečenog Hess-ova djela u 25 do 60 godina


starima.


Pri tome kitina (pritisak snijega) dolazi osobito 20--40


godišnjim sastojinam i to više hrpimično, dočini snjegolom




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 26 ~
više na 40 -60 godina starim sastojinama; češće po brdovitim
šumama, nego li po onima u ravnicama. — Oštećivanje od
snijega ne prouzročuju tolike praznine, koliko ona od vjetrova.


Sve te praznine i čistine u smrekovim sastojinam pružaju
priliku, da se bukva, koja je tim oštečivanjima manje
izvržena, već prema veličini tih praznina, hrpimično zasadi,
u koliko su tlo i položaj za tu vrst drva prikladni. .


Po sebi se razumjeva, da se okrajci polomom nastalih
čistina prije sadnje još nešto pročiste, te još pojedince ili u
malenim hrpicama zaostale smreke posjeku. — Da se predusretne
zagušenje, to se prema Hess-ovom djelu uzduš ruba
praznine ostavi nezasadjena pruga 6—8 m., a u sastojini
letvaste debljine 4—5 m. široka. Malene čistine ispod 1 ara
više se i ne zasadjuju.


Kod pošumljenja većih čistina sa bukvom naravski da
je najjeftinija sadnja sa malenim presadnicama, a istodobno
se medju redove kao zaštitu pružajuće drvo sade: bor, ariš,
breza ili bijela jalša, koje se drveće kasnije prema potrebi
za bukvu prozrači i konačno isječe, ostavivši koje bolje
-stablo od triju prije spomenutih vrsti.


Za sadnju bukovih biljki bez zemljenog busena neka se
što moguće više uzimlje biljke iz šumskoga biljevišta i rasadnika,
jer takove imadu bolje razvijeno žilje.


Sadnja se mora brižno i dobro izvesti.
Za malene biijke bez busena, već prema tlu, mogu se
jamice sa poznatim običnim orudjem napraviti. Prema potrebi
se sadi biljka i sa boljom donesenom zemljom. Sadnja pomoću
šiija (Klemmpflanzung) ima se isključiti, te samo na
rahlim mjestima izvadjati.


Po Heyer-Hess-ovom „Sadjenju šuma", 5. izdanje, !!.
svezak, strana 54., za nijednu vrst drveća nije sadnja u busenima
sa 3-4 biijkih tako zgodna kao za bukvu. Za sadnju
svake veličine sadnja sa busenom po sebi se razumijeva, da
pruža najveće jamstvo za uspjeh.




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 27 ^
AAogu li se malene bukove biljke u busenu dobiti iz
naravnih mtactika sa mjesta, gdje tlo nije kamenito i žiSjem
isprepleteno, ili iz mlaclika, koji se nalaze pod zaštitom nadstojnih
stabaia na nerahlom ili samo odozgora prorahlitom
tlu i to sa Heyr-ovim svrdlom, te se sa istim strojevima
na sličnom tlu jamice iskopati, to je takova sadnja, pa
makar se biljke i iz daljega nosile, vazda još vrlo jeftina.
U tom slučaju mogao bi se upotrijebiti i ,Jansa-ov patentni
šuplji svrdao" kao i „Splettstosserov klještasti svrdao (Vidi
Deutsche Forstzeutung, svezak 1 i 34 od god. 1911).


Ed. Heyer-ov čunjasti svrdao mogao bi se preporučiti
za vadjenje i presadjivanje nješto većih, možda 30 cm.
visokih bukovih biljkih sa busenom, osobito takovih ili manjih
sa žilom srčanicom i to radi većih busena i znatnijih prenosnih
troškova samo ondje, gdje se biljke za sadnju u neposrednoj
blizini mogu dobiti.


Nije li moguće za iskopane biljke sa busenom na kamenitom
ili žiljem isprepletenom tlu sa dotičnim svrdlovima
jamice iskopati, to se sa grabljama iskopaju plitke jamice, u
nje postave biljni busevi i sa zemljom okolo zaspu.


Iznad 30 cm. visoke i pomoću lopate iskopane bukove
biljke sa busenom radi većih troškova mogu se presadjivati
samo na bližim, mjestima, i koja se teže rasadjuju. Veće bukove
biljke bez busena sa najbolje razvijenim žilami i stabalcem
mogu se, po sebi se razumije, samo iz rasadnjaka
dobiti„ Za takovim biljkam znatno zaostaju one iz naravnih
mladika, pogotovo što se tiče tako važnoga žiija za upijanje
hraniva.


U svrhu većega rentiranja proporučuje se u bukvike


umješati jasene, gorski javor i jele, a na dubokom tlu i hrast.


Po vlažnim mjestima će se jasen odnosno crvena jalša


posaditi. Na mrazu izloženim mjestim.a, saditi će se grab,


kojemu se može ponješto i breza primješati, u koliko se radi


0 sadnii listača.




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 28     <-- 28 -->        PDF

- 28 —
imademo ii na raspolaganje samo veće bukove biljke,
kod kojih nije potreba uporabe spomenutih zaštitnih biijkih
to radi prištednje troškova za takov biijevni materijal, kao
što i za polucenje većih novčanih prihoda, ne bi trebalo
veće čistine skroz samo sa listačami zasaditi, već izmjenice
sa širim prugama bukovih biljki i užima smrekovih, ili treba
izabrati hrpimičnu sadnju obih vrsti i to od bukve veće, a
od smreke manje hrpe.


Isti bi pokušaj mješovite sadnje bukve sa smrekom naravski
bio zgodan i za malene bukove biljke sa zaštitnim
vrstima, samo bi sadnju smreke trebalo tekar onda izvesti,
kada su bukove biljeke u rastu već poodmakle.


Po Hess-ovom „Čuvanju šuma" pokazala se je sadnja
jakih odraslih biljki (Heister) od bukve, javora i ariša, kao
što smreke, jele i borovca jako dobra za popunjivanje (popravak)
mladih mjestimično i prugasto snjegom otvorenih
četinjastih sastojina.


1 upravo, da se povoljna smjesa listača poluči, trebalo
bi u prvom redu izabrati bukvu i javor. U spomenutom Heyer-
Hessovom „Sadjenju šuma (11. sv., strana 54.) naglašuje se,
da su za popravak praznina od vjetrova i snjegoloma prikladne
po Breheru (Breher; „Ueber ein Pflanzverfahren fiir
Rotbuchenauf Freilagen". Zeitschrift fiir Forst- u. jagdwesen
1888. S. 511.) za pustošine kao osobito otporne preporučivane,
u 3. godini presadjene i možda već kakovih OS m.
visoke bukove biljke u busenu.


Ako su starije, za sječu dozrele smrekove sastojine vjetrom,
snijegom, injem i poledicom jako progaljene, a bez
da su ipak prave čistine nastale, to se moraju sa bukvom
ili grabom potsaditi, naročito, ako stojbina za to odgovara.


Na zgodnim mjestima može se umetnuti hrast, gorski
javor, jasen i jela.


U najviše slučajeva će se radi prištednje troškova malo
bilje onoga materijala na već opisani način upotrebiti.




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 29 ~


Ako H su u srnrekovim saslojinama stabla jedna od
drugih poprečno toliko udaljena, da mogu služili za dovoljnu
zaštitu i bukovoj sjetvi, to neka se i ova, kada bukvica
urodi, na jeftin način za podgoj izvede. Pri tom se svrsishodno
može sjetva izvesti na prugama iii na malenim mjestimičnim
prostorima, koji se grabljama prirede. Kod oba slučaja podgoja
bukve treba zastor pružajuča smrekova stabla pomalo isjecati.


2. Popravci rijetkih, mladih smrekovih kultura sadnjom bukve.
Veće ili manje praznine u gornjim kulturama, negiedeći
na možda neispravnu uzgojnu metodu i na vremenske uplive,
m.ogu u glavnom nastati uslijed oštećivanja po kljuncima
(Riisselkafer), grčicam.a i pogljivi medenjaci (Agaricus meileus).


Ako ii je stojbina za bukvu prikladna, to se mogu praznine
sa bukvom posaditi, ako izabreru sadnice sa dobrimi žiljem
nješto više od okolišnih smrekovih biljki, te se tako željena
smjesa od bukve već prema veličini praznina, u hrpama poluči.


Ako se želi čistim postojećim mladim srnrekovim sastojinama
još naknadno primješati bukva, to se izvede na taj
način, da se izmedju odredjenoga broja smrekovih redova
po jedan red snažnih odraslijih bukovnih sadnica izmjenice
posadi. Ako bi kasnije smreka bukvu pridušila, to se ona
(smreka) obreže iii isječe, pa se u ovom zadnjem slučaju
može možda kao božično drvce unovčiti.


3. Miješanje bukve u smrekovim prozračnim, progalnim i dovršnim
sječinama u onim srezova, u kojima se, kao u njekim
bregovitim šumama južne Njemačke, još vodi smrekova
oplodna sječa.
Po sebi se razumijeva, da se naravno- pomladjivanje
smreke može dobro provadjati samo na više zaštićeni m
položajima. Na takovim bi se stojbinama moralo isto ovdje
ondje u sjevernoj i srednjoj Njemačkoj pokušati, akoprem
je tu iz poznatih važnih razloga već odavna zavedena čista
smrekova sječa sa naknadnom sadnjom.




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Da se već taj jednolični uzgoj nješto promijeni, te i radi
daljnjega proučavanja morao bi se gornji samo neznatne
troškove iziskujući zanimiv pokus preporučiti. U ostalom sada
se mnogo govori o više naravi odgovarajućem smrekovom
oplodnom sijeku, pa nije ni dobro više govoriti o čistom
sijeku sa njegovim jednako starim sastojinama. (S. Bericht
iiber die 12 Hauptversammlung des Deutschen Forstvereines
in Konigsberg in Heft No. 50. der „Deutschen-Forstzeitung"
von 1911.)


a) Posadjivanje bukve u prozračnom, sjemenjačn
0 m s m r e k 0 V 0 m s ij e k u.


Ta bi se sadnja svrsi najshodnije imala izvesti u hrpama,
za koje bi se morala najbolja m.jesta tla Izabrati. Ako je
bukvica urodila i ako se može jeftino dobiti, to se hrpe
najbolje sjetvom na prorahljenimprugama i krpicama osnuju.


Nemamo li bukvice na raspolaganje, to bi se morala
sadnja, najjeftinije sa malenim sadnicama, kako je to pod


1. pobliže označeno, izvesti. Eventualno bi se tu mogio misliti
i na miješanje sa hrastom itd.
Medjuprostori medju bukovim hrpama bi se naplodili
od sjemenjaka smrekove sastojine, a bilo bi najpovoljnije,
kada bi to naplodjenje uslijedilo nekoliko godina iza možebitne
bukove sjetve, da bukov pomladak napred uteče. Ako
se na mjestima, sa bukvom zasijanima, pojave biljke od vjerrom
nanesenoga smrekovoga sjemena, to se imadu iste što prije
odstraniti. Po sebi se razumije, da se sječa smrekovih
zastornih stabala ima na čitavoj površini polagan o


izvesti.


Ako li se radi prevelike trave nije nadati nikakovome
uspjehu od smrekovoga naplodjenja, to bi se smrekova medjutomna
sastojina morala čisto posjeći i površina sa smrekama
zasaditi, ali ipak tek tada, kada bukove hrpe dovoljno
napred uteknu.




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 31     <-- 31 -->        PDF

b) Posadi i vanje bukve u progalnom i dovršnoin


si] ek u.
Ako je tlo i položaj za miješanje bukve prikladno, to
bi se imala ista lirpiniično u naravnim sinrekovim mladicama
zasaditi sa dovoljno velikim biljkama, koje imadu dobro žilje
i jesu po mogućnosti u rasadnicima uzgojene, i zato se zapravo
ne moraju prazna mjesta izabrati, već takova, na kojima
biljke od sjemenoga naleta dobro rastu, buduć dobar rast
biljke pokazuje da je ondje snažno tlo. Na mnogim bi prazninama
moglo dapače tlo za bukvu i premršavo biti.
Po sebi se razumije, da se posadjene bukove biljke
moraju štititi, da ih smreke ne potište.
Sa financijalnoga gledišta preporučuje se: posadjivanje
odraslijih ariševih biljki, koie su Ijepoga oblika. U područje
naravnoga pomladjivanja smreke imao bi spadati i većini
šumara dobro poznati VVagnerov „Okrajni preborni sijek*´
(Blendersaumschlagbetrieb) i predbježno bi se mogao i on
pokusa rćiditi rabiti. Miješanje bukve imaSo bi se izvadjati,
kako je napred rečeno.


4. Miješanje smreke i bukve kod pošumljenja čistina i pustošina.
Čistine nastanu, ako vodimo neprekidne čiste smrekove
sječine ili uslijed nepogoda i oštećivanja od velikih vjetrova,
požara i zareznika (n. pr. gusjenica omorikova preica).
A i poznati mah isjeći (Loshiebe), koji se moraju pošumiti,
spadaju u čiste sječine.
Kod uzgoja smreke je čisti si jek sa naknadnom sadnjom
biljki već odavna najrašireniji način pošumljivanja. jesu
li ujedno tlo i položaj povoljni za sadnju bukve, to se u tu
svrhu i radi potrebne zaštite njezine od kasnih mrazova i
suncožara u mladosti, ukazuje n^ijispravnijim, da se za sječu
odredjena snirekova sastojina čisto ne posječe, već primjereno
prozrači, u kohko nije već rijetka, i tada se pod njezinom
zaštitom bukva hrpimice uzgoji na način, kako je pod 1. i


3.
pobliže opisano.
ima li već čistina, koje su prikladne za smjesu bukve


ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 32     <-- 32 -->        PDF

- 32 —
sa smrekom, to će se bukva najjeftinije sjetvom sjemena ili
sadnjom malenih sadnica sa dobro razvijenim žiljeni posaditi.


´l od sjetve i sadnje možemo se naravno nadati uspjehu
pod zaštitom prije odgojenoga bora i ariša.


Kod uporabe jačih bukovih biljki mogu se te zaštitne
vrsti istodobno sa bukvom kao medjutomno drveće zasaditi,
ah se moraju kasnije većim dijelom odstraniti.


Za ovdje u pitanje dolazeće površine, naročito za pustošine,
mogu se kod sadnje sa bukvom već pod 1 spomenute
busenaste sadnice preporučiti, ako inače troškovi preveliki nisu.


P r e d s a d n j a zaštitne sastojine, koja se u glavnom
nužnom ukazuje na izloženim položajima za kasnije izvedenje
bukove sjetve, te za sadnju sa malenim presadnicam, izvadja
se na način, kako je opisan u predobro poznatom djelu
„Sadjenje šuma" od Heyer-Hessa 1. svezak, strana 195.
tako, da se ponajprije zasade 2—3 godišnje borove ili ariševe
biljke u udaljenosti od 1 2—2.2 m.


1 breza bi se mogla u istu sv^hu upotrebiti, ali ona ne´
popravlja tla.


Dalje se kaže, da bi se sa kasnijom sjetvom ili sa sadnjom
naknadno uzgojiti se imajućih vrstih drveća moglo već za 12
ili 13 godina početi, ako se zaštitnoj sastojini dohije grane
oduzmu. A konačna sječa iste ima se polagano izvadjati
prema zahtjevu podrasta. Pojedina lijepa borova i ariševa
stabla mogu se i za dalje pridržavati. „Ako li se je n. pr.
bukvica zasijala, to se može sa isjekom četinjača iza 6—10
godina početi, te kroz daljnih 15—20 godina postepeno
nastaviti i dovršiti. Na taj se način bez štete za podmiadak,
koji rijetki isjek ariša, bora ili breze sasma dobro podnaša,
dobiva znatan predužitak, koji ne samo da pokriva kulturne
troškove, već odbacuje i znatan novčani dobitak, ako cijene
drvu nisu posve niske. Bukva pod ovim zaštitnim sastojinama
često bolje i snažnije uspjeva, nego li pod raateram stablima
kod naravnoga podmladjivanja". (Vidi takodjer Burckhardt-ov
„Sacn imd Pflanzen").




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 33     <-- 33 -->        PDF

^ 33 -


Biti će svrsi iiajshodnije, ako se bukva u lupama sadi
na čistinarna i pnstoširuima, i to iia boljem tlu u većim hrpama.
Za polučenje veće vrijednosti pomješaju se u iste
hrast, javor, jasen i breza.


Medju bukove hrpe mogu se tada smreke posaditi, aii
nakon što je bukva u rastu već poodmakla. Ako li je zaštitno
drveće po čitavoj površini već prije zasadjeno, to bi
se morak) isto na medju prostorima medju bukovim hrpama
pred sadnjom smreke posjeći, ako predbježno i ona još kakovu
zaštitu ne treba.


Najjednostavnije je, ako se zaštitno drveće na medjuprostorima
u isto vrijeme sa hrastovnim stablima nad bukovim
hrpama, (sjetvene ili od sadnica), posječe.


Umjesto da se bukva pod zaštitnim drvećem hrpimice
sadi, mogla bi se ista, svakako manje svrsishodno, preko
čitave površine u prugama (pasasto ili u kuiisam) uzgojiti,
tako, da se tada te bukove pruge sa smrekovima izmjenjuju.
Širina tih pojasa za obje vrsti drveća mogla bi iznašati 5
do 10 metara. Mogla bi se ta pojasna sadnja u hrpimičnu
tako pretvoriti, da se ti pojasi ne sastoje skroz iz jedne te
iste vrsti drveća, već da se u njima bukva i smreka u manjim
ili većim hrpama izmjenjuju; nastao bi tada njeki šahasti
poredak istih.


Uporaba jačih, naravno vrlo velike kulturne troškove prouzrokujućih
bukovih biljkih (Starkloden, Halbheister oder
Heister), za predsadnju zaštitnoga drveća ne bi se više tražila,
ako bi se na isti način mogla bukva i smreka u hrpama
iii prugama zasaditi, a smreka tekar onda, kada bi
bukva u rastu dosta poodmakla. I da ne bi istoj smreka
smetala, to bi se u prugama morala bukva najmanje po tri
reda zasaditi, da barem srednji red višji izraste.


Ako H se predbježno za takove jače bukove biljke ukaže
još nužnom kakova zaštita, to bi se istodobno sa sadnjom
bukve imala provesti i medjusadnja zaštitnoga drveća.


Žeh li se štediti na takovom sadnom materijalu, dakle


. .ciMMiin troškovima, ali ipak kasniji novčani prihod




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 34     <-- 34 -->        PDF

^ 34 —


što moguće više povisiti, to bi trebalo izvesti sadnju užih
bukoviii pruga sa širjim smrekovima ili manjih bukovih pruga
sa većima.smrekovima. Raziimjeva se,, da se mogu hrast Javor
i jasen umetnuti u bukove pruge i hrpice, gdje je to prikladno.


Ako ]\ se kani prilično jednoliko pojedinično miješanje
bukve sa smrekom izvesti, to se mogu i jače bukove biljke
u skupinama od 3--5 komada u ne prevelikim razmacima
skupina (Trupps) jednih od drugih zasaditi i kada poodrastu,
mogu se smrekve na medju prostorima zasaditi. Može se s
tim sigurno računati, da će za vrijeme sječivosti odnosno
pomladjivanja u svakoj skupini najmanje po jedna dobro
izrasla bukva ostati.


Takove bi se sastojine kod pretežnog obzira na bukvu
lako dale naravno pomladiti. Za predsadnju zaštitnoga drveća
bukvi mogla bi se za suvija tia osim bora, ariša i možebit
breze, osobito i bijela jalša preporučiti, koja se je
izvanredno dobrom pokazala kod podmiadjenja pustošina na
vapnenitom tiu za predsadnju, što se osobito u HeyerHess-
ovomi „Sadjenju šuma", svez. I!., str. 88. naglašuje.


Ona brzo raste, zadovoljna je, poboljšava tlo, jest vrst
drveća, što dušik skuplja, što je od osobite važnosti za one
površine, na kojima je tlo ponajviše osiromašilo.


Cim je ona u predsadnji otpadom lista tk) popravila,
može se pod njezinom zaštitom bukva zćisaditi, kojoj, kako
je poznato, vapneno tlo, u koliko isto nije preveć omršavilo,
osobito prija (Pobliže vidi i zanimivu raspravu na XXV.
izletnoj skupštini sjevero-zapadnog njemačkoga štunar. društva
u Oottingenu u godini 1910., gdje se je raspravljalo pitanje.
„Kakova su iskustva stečena u području društva kod pošum-
Ijenja na vapnenitom tlu?")


J. Burckhardt navadja u svojoj knjizi „Sjetva i sadnja"
Saen u. F^fianzen, da jebijeia jalša kao „popunjujuče drvo´^^ medju
ostalim drvećem vrlo cijenjena, te da se ona kao takova ovdje ondje
pridodaje jakim hrastovim i bukovim sadnicama, što se na


ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 35     <-- 35 -->        PDF

35


teškom tlu i za Scidnie na malerjini osaiTiljenim siečinama
jako sačuva, a i sa višekratnim raniai izjekoni ispjati. ,>´a
vezanom vapneiiitoni tlu i sama će smreka s njom nspuevati".


Vrlo bi zanimivo i poučno bik.), Kaaa hi se pružila prilika,
da se bor, ariš^ breza i bijela jaksa na odjeljenim površinama
jednog te istoi^´a mjesta kao zaštitilo drveće za
bukvu pokusno zasade.


V


Sto se tiče visinske medje^ do koje se uspjehom još
može bukva saditi sa smrekom u brdinarna, to bi se ta medja
imala pokusno ustanoviti. Činjenica je na dlanu, da je bukva
u prijašnjim vremenima mnogo više u brdine sizala, nego
li danas.


U nješto višjim brdskim položajima ne može se bor iz
poznatih razloga kao zaštitno drvo bukvi više rabiti, te ti\
dolaze i! pitanje samo ariš, breza i bijela jalša, sa kojim
vrstima bi se imali komparativni pokusi izvesti, da se sazna,
koja bi vrst od njili željenoj svrsi najbolje odgovarala.


Naravski, da se u višjim bregovima samo čista smreka
može saditi, te ne može biti više govora o miješariju sa bukvom.
Ali tu smrekove sastojine i manje trpe od opasnili
vjetrova, snijega, požara i njekih štetnih zareznika, kao na
pr. od omorikovog prelca. nego h^ u nižjim položajima i po
ravnicama.


Tam.o, gdje čiste ili sa bukvom i dr. vrstima smješane
smrekove sastojine sa vjetrovite strarse medjaše sa poljima,
bilo bi dobro u pravo vrijeme osnovati poznate šumske plastove
(Waldmantel), za bolje uzdržavanje vlage u tlu odnosno
proti odpuhivanju listinca, i to najbolje u obliku n.ekih pruga
niske šume (grab i grmasto drveće) sa nješto umetnutih jakih
sadnica prikladnih svjetlo Ijubećih vrsti, koje bi kasnije
bile vrijedno nadstojno drveće — naravski sve to, u koliko
su stojbinski odnošaji prikladni.


Istodobno bi se na taj način toli nužno zaklon ište
ptic a stvorilo i tako većoj šumskoj ljepoti u prilog učinilo.
A i po nutarnjosti gornjih površina za pošumljen.je mogli bi




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 36     <-- 36 -->        PDF

~ 36


se ovdje ondje pogotovo u blizini vrela i potoka, takovi nasadi
osnovati, naročito na obranu proti osušujućim vjetrovima
i istodobno u interesu zaštite ptica (Pobliže vidi AHgem.
Forst-u. jadg- Zeitung, August-Heft von 1908.).


Kada se dakle vrlo nužno i u prvom redu mora upotrebiti
smjesa bukve za što bolje umanjenje snirekovim sastojinam
prijetećih pogibelji, gdje je to samo moguće, to
bi se ipak još moralo držati slijedećih pravila, koja istoj
svrsi služe;


1. Sadnja se smreke mora izvesti sa jakima presadnicama
pojedinačno u nješto većim razmacima, nego li je dosada
bilo običajno. Taj bi mogao biti poprečno 1-5- —1*6
m. u četvrt, na dobrom tlu još i nješto veći, do l´S m, te
bi se na slabijem tiu ispod 1*5 m. morao izabrati, mogao
bi dapače biti 1´3--1´2 m.
2. U opće morala bi se sadnja smreke, ako i pokusno
više po poznatim Bohdaneckv-Schiffel-ovim pravilima
izvesti (Vidi xAugust-Helft V. Blivon 1010.), prema kojima bi
sklop sastojine imao biti orijedak, a prema tome bi se i
proredjivanje imalo snažno izvesti.
Time bi se unatoč stanju sadanjih naših smrekovih sastojina,
naravniji i jači razvoj krošnje i žilja pojedinih stabala
i veća otporna snaga proti nepogodama svake vrsti polučila,
što je važnije, nego li sa širjim godovima uvjetovana, ali
tako nješto umanjena kakvoća uporabivosti drva.


3. Smrekove sastojine, kako je poznato, moraju se sjeći
u smijeru, koji je protivan opasnim vjetrovima. Preširoke se
sječine moraju izbjegavati, a sječnili poredaka primjereno
osnovati. Eventualno trebalo bi pravodobno i obsjeke (Loshiebe)
osnovati.
4. U velikim suvislim smrekovim šumama nužiKjm se
ukazuje i pravilno izvedena mreža prosjeka proti vjetrovima
i požaru.


ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 37     <-- 37 -->        PDF

- 37


IL Smjesa bora i bukve.
Nikakove osobite poteškoće nema, ako se na friškom,
ilovastoin pjeskovitom tlu I i U. dobroie primjesa bukva
boru - dapače ako se namjerava pretvorba borove sastojine
u bukovu umetnućem hrasta u istu.
Pošto bor kao najraširenija i najvažnija vrst drveća po
ravnijim položajima, ali u glavnom vrlo velike prostore po
vršješišnim predjelima sa mršavim suhim pješčanim tiom zauzima,
gdje ga druge vrsti ne mogu slijediti, pa je kod
slaboga rasta jako ugrožen od različitih nepogoda, to je za


umanjenje istih i za nužno i intenzivno poboljšanje tla upravo
tu nužna smjesa od bukve, u koliko je samo moguće izvediva.
Da bor može u opće i na tlu takove vrsti uspijevati i
da se uzdrži, kako je to poznato, leži to u okolnosti, da se
zadovoljava i sa slabijim tlom, te što imade žilu srčanicu,
pomoću koje može prodrti u dublje, dakle svježije i vlažnije


naslage tla.


Hoćemo ii dakle kod pošumljenja čistina (sječne čistine,
pustošine itd.) na suvom pješčanom tiu veće zahtjeve stavIjajuću
bukvu sa borom saditi, to se dade sa priHčnom sigurnošću
i do njekoga stalnoga stupnja po slijedećim pra


vilima polučiti.
a) Sva nješto svježija mjesta tla, kakova to stvaraju,
udubine ih vrela, moraju se ostaviti za uzgoj bukve iU čiste
ili u smjesi sa borom.


b) Mora se pokušati, da se vlaga nješto dubljih slojeva
tla pristupačnijom i korisnijom za bukvu učini time, da istu
u s#iie sadnje u duboko prorahljenim šumskim vrtovima sa
duljom žilom srčanitom odgojimo, te kao malen biljevni materijal
po poznatoj metodi upotrebimo, ili da malene ili veće
bukove biljke u dublje jamice tako duboko sadimo, da žilice
ne dopiru do površine okolnoga tla, već da za stahiu mjeru
još dublje dodju od njega, dakle da dolnji dio stabličice još
nješto u jamicu dodje. Na taj će se način pokusno prava duboka
sadnja (Tiefpflanzung) — koja se ne smije zamjeniti




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 38     <-- 38 -->        PDF

sa predubokom sadnjoiTi (Zutiefpfianzung) kod običnil] liietoda
-- izvesti (Vidi Allgem. Forst- und jagdztg. 1912. S. 90.).
I same biljke i biijkami zasadjena mjesta, biti će iako od
prevelikoga djelovanja isušujućih sunčanih zraka zaštićene.


c) Pred sadnjom bukve popravi se tio na ta] način, da
se bor ili bijela jaiša kao predkuitura zasade, te čim je tlo
dovoljno ojačalo, izvede se sadnja bukve obzirom, na pravila
pod b) istaknuta.


Bijela jaiša miože se saditi i kao prikračane biljke
(Stummelpflanzen). Na slobodnim prostorima se sadi bukva
od malenih biljkih ili sjetvom, da se puste zastorna stabla
od bora i!i bijele jalše.


Na vrlo mršavom pješčanom tlu mogao bi se napraviti
i pokus sa Banks-ovim borom od malo zahtjeva kao predgojitba.
U istu svrhu na nješto boljem pješčanom tlu dolazi
u obzir i pokus sa akacijom, lupinomi i žukom metiovicom
(Vidi Deutsche Forst- Zeitung von 1911., Heft 51.


S. 1032.) Treba li bukvu u bukvicom rodnoj godini pod
zaštitnom, sastojinom sjetvom uzgojiti, to bi trebalo na pieščanon]
tlu po Burckhard-ovoj „Sjetvi i sadnji" oduboke pruge
i krpice prirediti^ da zasijati se imajući prostor bude nješto
svježiji. Ako li se upotrebljuju velike bukove biljke (Halbheister
oder Heister), to se može bor ili bijela jaiša izabrati za
sadnju izm.edju bukovih redova.
d) Po sebi se razumije, da se za pokusnu smjesu bukve
sa borom na mršavom suvom pješčanom tlu moraju upotrebiti
samo snažne biljke i sa najbolmn žiliem. Gdie ne bi bili
previsoki troškovi, radi veće sigurnosti uspjeha preporučuje
se sadnja sa busenom. Kod većih bukovih sadnica mogao
bi se jeduorn malen pokus napraviti, da se osobito u krošnji
obrežu, te da se tim isparivanje vode lišćem i graučicam
što bolje oslabi, a sam rast tako pospješi. Pokus bi se mogao
napraviti kao što kod biijkih sa slabim, tako i sa jačim
žiijem. isto tako bi se moglo pokušati i gnojenje kod sadnje
i sjetve bukve.




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 39     <-- 39 -->        PDF

- 39 ~
Pošto pješčano tlo često nema dosta vapna, to ono kod
gnojenja kao važno hranivo ne bi smjelo manjkati. [ sa samom
tresetnom zemljom (Vidi Deutsche Forst- Zeitung von 191L
Heft 1.) pokazao se je dobar uspjeh na takovom th\, te bi
se isto tako i sa njezinom uporabom morak) pokušati, u
koliko ne bi njezina dobava bila preskupa.


1. Miješanje bukve u rijetke borove sastojine.
Iste nepogode, koje prouzrokujii praznine u borovim
sastojinama, uzrokom su čistifia i u borovim sastojinama. 1 ako
bor na povoljnom tlu, koje razvoj žile srčanice omogučuie,
daleko boije vjetrovima odoljeva, nego li smreka sa plitkim
korjenjem, to je on ipak na žilavom tlu, gdje je razvoj žile
srčanice sprječavan, u istoj mjeri onim nepogodam izložen.
Veličina je dakle takovih praznina od vjetrova u glavnom o
kakvoći tla ruziičita.
A!i i osim uslijed vjetrova, snjega, zareznika itd. prouzročenih
praznina u borovim sastojinam može biti razlogom
istoga i poznato n a r a v n o prozračivanje sastojina, koje
prema višeputa spomenutoj knjizi „Sadjenje šuma" na slabom
tlu nastupa već sa 40. do 50., a na dobrim stojbinam možda
sa 50. do 60. godinom.
Veće čistine (praznine) na friškom tlu. mogu se svrsishodno
sa bukvom popuniti, a ako je tlo ujedno i duboko,
može se umetnuti i primjeran broj hrasta. Praznine u sastojinam.
a slabije dobrote sa suvim tlom mogu se u glavnom
opet sa bukvom zasaditi, a i uvijek bi se moglo pokušati
bukvu pojedince ili još bolje u skupu uporabom spomenute
duboke sadnje, a najbolje sa sipkom zemljom, gdje se ista
luože Iako dobiti ili sa gnojenjem zgodnih umjetnih gnojiva,
boru primiješati.
Ako bi se pri takovoj kakvoći tia ipak odlučilo pojedine
veće praznine posvema ili u većem broju možda sa
jakim bukovim biljkama zasaditi, to bi se moglo pokušati
bijelu jalšu bukvi kao medjutomno drvo dati. Za obje vrsti




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 40     <-- 40 -->        PDF

- 40


bi se imala izabrati isto tako pokusno duboka sadnja. Za
ispunjenje mnogih praznih mjesta mogla bi se i vrlo korisna
akacija upotrebiti.


Ako bi se kod početka naravne prozrake borovih sastojina,
dakle u 40—50 godiš, starosti istlju, želila ta prozraka
jednoličnije izvesti, eventualno da se na različitim
mjestima sastojine malo umjetno prozrači, to se, kako je
poznato za uzdržavanje i povećanje snage tla, a svakako
na pješčanom tlu i. i !!. vrsnoće, zasadjuje bukva kao tlo
zaštitno drvo, koja koristi još i s time, da bor u prozrači
bolje prirašćuje, ravnije i giadje stablo dobiva, a bolje je
i zaštićen proti vjetru, snijegu, ledu, požaru i zareznicima,
kao što i veće predužitke daje (Hever-Hess, Waidbau,


11. Band. S. 158.).
P 0 d s a d n j a se može sjetvom, kao što i sadnjom bukve,
a u zadnjem slučaju najjeftinije sa malenom sadnicom izvesti.
Sadnja je najsigurniji pokus. Izsjek tlo zaštitnoga drveća izvadja
se istodobno sa sječom, bora. Gdjekoja ljepša siabia
mogn se na zgodnim mjestima za odgoj vrijedne gradljike
pridržati.


Ako li bi u ostalom tlo bilo povoljno za rast bukve u
dobrim sastojinama, to se miože tlo zaštitno drveće mjestimično
ili u većim hrpama pridržati, ali na medju prostorima
medju istima opet bor zasaditi, kojemu bi se kod dovoljne
debljine tla pojedini hrastovi mogli primješati, što se može i
kod bukovih hrpa dozvoliti. — Kada opet ove budu kasnije
naravno pomladjene, to bi se opet moralo pobrinuti, da se
hrast umetne.


2. Popravak rijetkih mladih borovih kultura na friškom tlu
sa bukvom.
Kao što rijetki mladi smrekovi nasadi na boljem tlu
pružaju priliku za posadnju bukve, mogu naravno i rijetke
borove kulture to isto biti, i što je za prve rečeno, to vrijedi
i za ove.




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 41     <-- 41 -->        PDF

,..- 41


3. Miješanje bukve u naravni borov pomladak.
Pošto je svjetlo ljubeći bor u cijelosti slabo sposoban za
naravno pomiadjivanje, te ovo samo na snažnom friškom
tlu uspjeh obećaje, to je pomladjivanje sa čistom sječom —
najbolje uski šestari, maleni sječni poredci, — isto kao što
i kod smreke, najrašireniji oblik uzgoja, koji se isključivo u
sjevernoj Njemačkoj, a pretežno i u srednjoj i južnoj rabi.


U istočnoj Pruskoj je naprotiv naravno pomladjivanje
pravilom, a u Bavarskoj dolazi ovdje ondje (Vidi Heyer-Hess,
Waldbau, !L Bd., S. 148.).


Vazda bi mogao u krajevima sa čistom sječom^ pokus sa
naravnim pomladjivanjem na prikladnom tlu biti poučan i zanimiv,
te poželjnu izmjenu pružiti.


Na boljem tlu nebi se imale samo praznine u borovim
mladicama sa većim bukovim biljkama — eventualno sa
hrastom itd. ispuniti, već bi se te biljke mogle u pune hrpe,
skupine, zasaditi, ali ipak zaštititi od možebitnoga potištenja
i prerasta sa borom.


Praznine na žilavijem tlu morale bi se sa bolje rentirajućom
se smrekom zasaditi.


4. Miješanje bora sa bukvom kod pošumljenja golih sječina,
čistina i pustošina.
Na takove vrsti površinama sa omršavljenim tlom. im.ala
bi se možebitna povoljnija, svježija mjesta tla, kakova se
često u udolinam ih u blizini vrela nalaze, kako je već rečeno,
sa bukvom posaditi, kojoj se iz financijalnih razloga
mogu pojedince pridodati hrast, javor, jasen, ariš i smreka.
Vlažna bi se mjesta imala zasaditi sa jasenom i crvenom
jalšom, mrazu izložena mjesta sa grabrom, kojima se može
njekoMko breza pridodati, a glinena mjesta sa smrekom
eventualno u smjesi sa bukvom.


Tu bi se na njekojim mjestima mogao učiniti i pokus
sa sadnjom akacije na hrpe ili veće skupine. Dvoji li se o
izboru bora ili smreke za sadnju na nješto žilavijem tlu, to
se mogu te obje vrsti u smjesi zasaditi, a pokusa radibukvu im pridružiti, ´




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 42 --
Ako !i se kod smjese bora sa bukvom za sadnju sjetva
uporabi ili još bolje sadnja sa malenim presadnicama, to se
mora na slobodnim prostorima, kako je to već kod smreke
spomenuto, sadnja bukve sa presadjenim zaštitnim drvećem
od bora, ariša ili bijele jalše na opisani način izvesti.


Treba li na suvijem. tlu, u svrhu što boljega ojačanja
istoga, bukvu više jednolično boru pojedince primješati, to
bi se imala pokusno sadnja malenih bukovih biljkih u skupovima
ne u prevelikom razmaku, možda u redovima ili pod
zaštitnom^ sastojinom na taj način izvesti, da se uvijek izmjenjuje
po jedan red bukovih skupova sa 2 ili 3 reda kasnije
zasaditi se imajućih borova. A i u redove bukava medju
skupovima neka se borovi zasade.


Ta bi se sadnja imala naravno tekar onda izvesti, nakon
što je bukva u rastu već poodmakla, kao što i nakon isjeka
zaštitnoga drveća.


Imade li na raspolaganje jakih bukovih sadnica, to nije
od potrebe predsadnja zaštitne sastojine, pa bi se napred
istaknuto miješanje i tu moglo upotrebiti. Samo bi bilo svrsishodno
sa svake strane jednoga reda bukve prije jedan red
bijele jalše kao zaštitnoga drva zasaditi. Već je napred istaknuto,
da se kod sadnje bukve i u smjesi sa borom na
slabijem tlu mora najbolji materijal upotrebiti.


U glavnom se kod većih biljkih radi veće sigurnosti
uspjeha preporučuje sadnja sa busenima osobito takova sa
spomenutim, B r e h e r o v i m kupovima (Ballen-Buschelu), akoprem
veći buseni naravno i kulturne troškove znatno povećaju.
Kod svih većih i manjih bukovih biljkih bez busena
jest kod tako nepovoljnih odnošaja tla kod presađuje naravno
vazda dobro pridodavanje dobre zemlje ako se ista
bez velikih troškova može dobaviti, a moglo bi se i zgodno
umjetno gnojenje, ako i pokusno upotrebiti. — Osobito kod
manjih bukovih biljkih moglo bi se tu od mene zamišljeno,
ali ipak praktično još ne iskušano duboko sadjenje, naročito
kao komparativan pokus, izvesti. U ostalom tai´se pokus




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 43     <-- 43 -->        PDF

~ 43


može izvesti kao što za manje, tako i za veće biljke; sa ili
bez busena. Svakojako bi priredba jamica u većoj dubljini,
nego si kod obične metode, više troška stojaia, nu ta bi biki
opravdana boljim, porastom i uspjevanjemi biljkih.


Ako bi se u jednoj sjemenjačnoj godini jeftino bukvice
dobile, te se pokazalo, da se ovdje može na suvijem pješčanom
tlu i sjetva bukvice pod zaštitnom sastojinom uporabiti,
to se može i takova, kao što je prije spomenuto, po
Burckhardt-u na dlan širokim prugama i krpicama izvesti.


Ondje, gdje tlo kod sadržaja ilovače posvuda na kulturnoj
površini nije presuvo omršavilo, moglo bi se, kao što
je to slično kod sm.reke spomenuto, miješanje bora sa bukvom
prugasto tako izvesti, da se izm.jenjuju možda 3 reda većih
bukovih biljkih sa isto toliko ili više redova bora, koji se
tekar tada posadi, kada je bukva već u rastu odmašila.
Skupinastom izmjenom obijuh vrsti unutar pruga bi se postigao
poredjaj skupina šahast, kako je to i kod smreke
iztaknuto.


Vazda će na žalost, pogotovo u vrijesišnom kraju, preostati
znatnih površina, gdje se radi preveć omršavljenoga suvoga
pjeskovitoga tla, neće m»oći izvesti mješovita sadnja
bukve sa borom, već će se isti morati sam zasaditi.


je li pako na mršavijem tlu takova smjesa uspjela, to
ona služi šumi na veliku korist, a šumaru na zasluženu diku
i ponos. Istodobno će se, razum^ijeva se, i ljepoti šume izvanredno
pripomoći, isto tako i umjioženju korisnih ptica,
tako, da prijatelji šuma i prirode neće uskratiti priznanje
i hvale.


Pomješa li se, koliko je to samo moguće, osobito na
slabijem tlu, mnogo više, nego li dosada, boru bukva; osnuju
li se na otvorenim, zapadnim, sjevernim i jugo-zapadnim rubovima
čistih ili sa bukvom pomiješanih borovih sastojina
šumski plastovi (Waldmantel} najbolje poput niske šumice,
kako ie to već kod smreke spomenuto - kao štita proti isušujućim
vietrovima i eventualno proti otpuhavanju listinca; izvedu




ŠUMARSKI LIST 1/1914 str. 44     <-- 44 -->        PDF

„ . 44 -~


li se slični pothvati i u nutrašnjosti ovih šuma; pobrine li
se, gdje je to od potrebe i za uzgoj požarnih plastova iz prugah
listača (breza, hrast, bukva, dapače crna topola 1 akacija);
prekinu li se veliki suvisli borovi komadi šuma sa dobro
položenom mrežom prosjeka kao zaštitom proti požarima i
vjetrovima (Vidi pobliže Burckhardtovu knjigu ,,Sjetva i
sadnja´^ i djela o čuvanju šuma n. pr. dotičnu knjigu od
Hess-a), - - to se je proti svim nepogodama, koje prijete
borovim šumama, sve učinilo, što je čovjek kadar učiniti,
pa se može sa pouzdanjem umanjenje takovih šteta očekivati.


Za uzgoj zdravih i u koliko je polučivo dobro odraslih
borovih sastojina mora se brižno paziti i na to. da se za
sjetvu rabi samo njemačko sjeme velike klicavosti, a za sadnju
samo biljke iz takovoga uzgojene (Vidi predavanje profesora
Dr. Schwappach-a na skupštini sjevero-zapadnoga njemač.
šumar, društva u Osnabriick-u na 8. rujna 1911., priopćeno
u „Deutsche Forst- Zeitung" od 1911. svezak 10.).


Na koneu m.oje rasprave o mješovitom uzgoju smreke,
odnosno bora sa bukvom, neka mi bude još dozvoljeno, da
u pomanjkanju iskustva u tome smijeru izrečem želju, da bi
mnogi šumari sa mojima riječima bili potaknuti na izvedbu
toli nužnih i zanimivih pokusa sa umjetnim takovim mješanjem.
Znanosti i praksi bi se time mnogo koristilo.


Toliko T i e m a n n sa svojom lijepom raspravom li
„Forstwiss. Centralblatt" svezak 6. i 7. od 1912., a ja ju
radi njezine velike šumiOgojstvene važnosti priredih u slobodnom
prevodu za naš „Š. 1." sa željom, da se sudrugovi
u praksi s njom što više okoriste.


Osobne vijesti.


Imenovanja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dainiacijt´
imenovao je absolventa šumarske akademije zagrebačke Žarka /Vliletića
privremenim šumarskim vježbenikom´ kud" brodske imovne obćine
u Vinkovcima sa sustavnom pripomoći.