DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1913 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 432 — chenes. Bull, trimestriel de l´office forestier du Centre et de l´Ouest 1908—10 Bot. Centr. 1911. L), da je medljika, koja se pojavila 1907. bila na vrhuncu svoga razvitka 1908. Godine 1909. već seje pojavilo lagano opadanje usuprot nekom lokalnom ostajanju. J. Mati ć (Posljedice hrastove medljike. Šumarski list 1910. 281—4) veli, da je godine 1909. u Slavoniji jače haračila nego godine 1910., dočim uredništvo Šumarskoga lista (1910.) navodi, da se je u okolici Zagreba, Velike Gorice i Siska upravo te godine u silnoj mjeri pojavila. Ja sam opažao u zagrebačkoj okolici vruće godine 1911. osobito jaku epide miju, dočim god. 1912. već mnogo manju. I tijekom jedne godine ne javlja se u jednakoj jakosti. 0. Kirchne r (Das Auftreten des Eichenmehltaus in Wurtenberg. Naturw. Zeitschr. Forst und Landw. 1909. Bot. Centr. 1909. II. 401.) je opažao, da se je bolest pojavila pojedince u mjesecu svibnju, ali glavno je haračenje bilo u srpnju i kolovozu, dočim opet samo djelomično u mjesecu rujnu. U srpnju i kolovozu je najveća temperatura uz vlagu uzduha uzrok najjačem rasprostranjenju. On je opažao najjaču infekciju na izdancima i mladjim biljkama do petnaeste godine njihove dobe, dočim na starijim samo pojedince. I kod nas pojavila se medljika najprije samo na izdancima i na mladim biljkama, dočim je na starije individue prelazila, kada su bili najbolji uvjeti za njezin razvoj. Napadne li medljika na mladi list, koji još nije sasma izrastao, bit će šteta najveća: ona će ga spriječiti u rastenju, radi česa će se skvrčiti i napokon uginuti. Slično se vidi i kod djelovanja srodne joj 0 id i u m Tucker i (s peritecijirna zove se Uncinula necator (Schwein) Borr (U. spiralis Berk. et Cort) na groždju. Najveću štetu počinja, ako napane još nerazvijeno mlado groždje. Tu se ona naseli na epidermi grozdovih bobica s haustorijima crpe iz epidermalnih stanica hranu za sebe, rad česa epiderma ugine. Staničje, što se ispod epiderme nalazi ostaje i nadalje živo i raste. Kako mrtve epidermalne stanice ne mogu rasti, raskida ih ono staničje, što se nalazi pod njima. |