DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1913 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 432 —


chenes. Bull, trimestriel de l´office forestier du Centre et de


l´Ouest 1908—10 Bot. Centr. 1911. L), da je medljika, koja se


pojavila 1907. bila na vrhuncu svoga razvitka 1908. Godine


1909. već seje pojavilo lagano opadanje usuprot nekom lokalnom


ostajanju. J. Mati ć (Posljedice hrastove medljike. Šumarski


list 1910. 281—4) veli, da je godine 1909. u Slavoniji jače


haračila nego godine 1910., dočim uredništvo Šumarskoga lista


(1910.) navodi, da se je u okolici Zagreba, Velike Gorice i


Siska upravo te godine u silnoj mjeri pojavila. Ja sam opažao


u zagrebačkoj okolici vruće godine 1911. osobito jaku epide


miju, dočim god. 1912. već mnogo manju.


I tijekom jedne godine ne javlja se u jednakoj jakosti.


0. Kirchne r (Das Auftreten des Eichenmehltaus in Wurtenberg.
Naturw. Zeitschr. Forst und Landw. 1909. Bot. Centr.
1909. II. 401.) je opažao, da se je bolest pojavila pojedince u
mjesecu svibnju, ali glavno je haračenje bilo u srpnju i kolovozu,
dočim opet samo djelomično u mjesecu rujnu. U srpnju
i kolovozu je najveća temperatura uz vlagu uzduha uzrok najjačem
rasprostranjenju. On je opažao najjaču infekciju na izdancima
i mladjim biljkama do petnaeste godine njihove dobe, dočim
na starijim samo pojedince. I kod nas pojavila se medljika
najprije samo na izdancima i na mladim biljkama, dočim je na
starije individue prelazila, kada su bili najbolji uvjeti za njezin
razvoj.
Napadne li medljika na mladi list, koji još nije sasma
izrastao, bit će šteta najveća: ona će ga spriječiti u rastenju,
radi česa će se skvrčiti i napokon uginuti. Slično se vidi i kod
djelovanja srodne joj 0 id i u m Tucker i (s peritecijirna zove
se Uncinula necator (Schwein) Borr (U. spiralis Berk. et Cort) na
groždju. Najveću štetu počinja, ako napane još nerazvijeno
mlado groždje. Tu se ona naseli na epidermi grozdovih bobica
s haustorijima crpe iz epidermalnih stanica hranu za sebe, rad
česa epiderma ugine. Staničje, što se ispod epiderme nalazi
ostaje i nadalje živo i raste. Kako mrtve epidermalne stanice
ne mogu rasti, raskida ih ono staničje, što se nalazi pod njima.