DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 3 <-- 3 --> PDF |
BROJ 9. U ZAGREBU, 1. RUJNA 1913. GOD. XXXVII. ŠUMARSKI LIST Pretplat a za nečlanove K 12 na godinu — Članovi šumar društva dobivaju list bezplatno. — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće K 20. — Za redovite članove I. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za >Šum. list« K 4 u ime pretplate. — »Lugarski viestnik« dobivaju članovi lugari badava. Pojedini broj »Šum. lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedništvo društva. Uvrstblna za oglase: za 1 stranicu !6 K ; za pol stranice 9 K ; za trećinu stranice 7 K| ć-etvrt stranice 6 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust. Uredjenje visokih pašnjaka po alpinskom uzoru. .. Marinović, M. Sziget. Drveće ima svoje odredjene zahtjeve prema tlu i klimi. Ako jedno i drugo u svakom pogledu odgovara tim zahtjevima razvija se drvo bezprikorno. Slabije tlo i hladnija klima odrazuju se u slabijem rastu drveća. Tko se je jednom uspinjao na visoke bregove opazio je ovu poznatu činjenicu ; Uspinjući se naime iznad stanovite visine biva visina drveća sve manja, krošnja se sve niže spušta, a sklop se sve većma razredjuje. Ovdje ondje uvlači se medju drveće po koja čistina, na kojoj se skupio grmić borovice. Što više gore, čistine bivaju sve veće ; drveće se pojavljuje u manjim hrpama, a krošnja njegova spušta se do zemlje, dok stablo prima oblik piramide. I konačno nestaje visokog drveća. Čistine se sastaju prekrite visokom travom ili borovicom, koja kao gusti pokrivač prekriva nepregledne prostore bilo sama ili u društvu s alpinskim borom (Pinus Pumilio) i alpinskom johom (Alnus viridis). Ovdje ondje prekida jednoličnost po koje stabalce omorike ili ariša, koje se je usudilo uzdignuti krošnju svoju iznad ostalog, no u borbi sa silnim vjetrom ostalo je iznakaženo s mnogo suhih vršika. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 4 <-- 4 --> PDF |
- 366 U tim regijama, daleko od svagdanjih briga u čistom zraku s modrim nebom, gdje turista zaboravlja sve napore puta opojen prirodnim krasotama, mirisom i šarolikošću alpinskog cvieća i zadivljen tajnovitošću trublje alpinskog pastira, u dalekim visinama oprašta se šumar alpinski od svijeta svog, — od šume, jer tu počinje novi djelokrug njegovog zvanja — regija alpinskih pašnjaka. Ti pašnjaci nose zadnje zastupnike vegetacije, jer iznad njih prostiru se tek stijene vrhunaca visokih bregova s golim liticama i vječnim snijegom. Tim pašnjacima posvećuju zapadni narodi osobitu pažnju, jer su oni podloga razvitku stočarstva i mljekarstva, dakle njihove glavne privrede. Uredjenje visokih pašnjaka, a time dizanje stočarstva postaje važno naročito u današnje vrijeme, kada laici sve većma zahtijevaju od šume ono, što im ona ne može dati, mjesto da posvete veću brigu povećanju produktivne vrijednosti livada i pašnjaka. Ne ćemo se ovaj put baviti načinima, kojima se je htjelo pomoći stočarstvu uredjujući stanovite šumske oblike takozvane pašnjačke šume i šume s gajevima, niti ćemo opisivati melioraciju livada i pašnjaka, nego ćemo prikazati moderno uredjenje po nas šumare toliko važnih visoko-gorskih ili alpinskih pašnjaka. Domovina alpinskih pašnjaka je Švicarska. Ondje je nikla klica alpinskog gospodarenja i ondje se je razvilo to gospodarstvo do svog vrhunca. Odanle su uzeli drugi narodi uzorke, koje su kod kuće prema svojim prilikama mijenjali i usavršavali. Ako tko motri moderno uredjenje njekojih erarskih visokih pašnjaka u Marmarošu u Ugarskoj, čudit će se, kako se je to gospodarstvo za par godina razvilo. No stvar je jednostavna. Kada je ministarstvo za poljodjelstvo god. 1902. poslalo par marmaroških šumara u Tirol i Švicarsku, da proučavaju tamošnja alpinska gospodarstva, pokupili su oni ondje ono, što je najbolje bilo. I do čega su tamošnji narodi došli kroz stoljetno iskustvo, prihvatilo se ovdje kao osnovka, na kojoj se danas |
| ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 5 <-- 5 --> PDF |
- 367 — prilično brzim tempom razvija moderno alpinsko gospodarstvo na visokim pašnjacima Ugarske. Pitanje je: zašto se uredjenje tih pašnjaka i čitavo alpinsko gospodarenje povjerava šumarima, koji su i onako preopterećeni u svojem zvanju, kad ta grana privrede zasijeca u zvanje čisto gospodarsko? Odgovor se nadaje sam od sebe, ako se zamislimo u bitnost alpinskih pašnjaka. Kako vidjesmo, nisu ti pašnjaci nepregledni prostori obrasli travom, nego tratinu prekidaju veće ili manje skupine ili pojedini primjerci raznog alpinskog grmlja i drveća. Zato se i ne može povući oštra granica i kazati, gdje prestaje šuma a gdje počinje pašnjak, jer jedno u drugo tako rekući neopaženo prelazi. Obično se računa, da visoki pašnjaci počinju ondje, gdje je sklop toliko razredjen, da polovicu tla prekriva tratina a drveće je kržljavo, za tvorivo nesposobno, s krošnjom do zemlje. Ta je visina obično oko 1500 m. Istina je, da se omorika uzdiže često i iznad 1600 m, a pašnjaci se spuštaju kadkada i ispod 1000 m, no što slijedi iz toga potonjega ? Slijedi to, da se gornja granica šume sve većma spušta. Tome je uzrok devastiranje šume, neuredno i neprestano pašarenje na visokim pašnjacima i pohlepnost gorskih naroda za proširenjem pašnjaka na štetu šume, jer od pašnjaka imadu prividno veću korist. K tome pridolazi i sama narav. Opora klima tako rekuć isključuje naravni podmladak šume. Ljeti silne kiše i prolomi oblaka, zimi debele naslage snijega (si. 1. Visoki pašnjak Sesul 1726 m s 2 m debelim naslagama snijega) kada se otope, uzrokuju takove bujice, koje speru i ono malo tla, koje je dotie imalo uporište u šumi. I onda nastaju lavine, morene i spuštanje tla, od toga pak nabujaju gorski potoci, koji divljom silom jure u doline, gdje kamenjem i muljem unište plodno tlo, komunikacije i druge plodove čovječjeg truda, a bregovi ostaju goli krš, t. j . oni ostaju ne samo neupotrebljivi s narodno-gospodarstvenog gledišta, nego su izvor novih i novih zala i nesreća. A da se zapriječe te |
| ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 368 — štete i tto privede iznova kulturi, potrebni su više puta milijuni i deceniji godina i neopisiv trud. Ono zakržljavlo drveće, što pojedince strši na visokim pašnjacima, gusti kupovi borovice, neprohodne silesije alpinskog bora i zelena tratina pašnjaka imadu dakle istu misiju, koju imadu zaštitne šume, dapače još veću, jer priječe zlo u samom zametku. .išfS ´ . ** "* i\ li ^ -´Jt-* ´ " ...^ SI. 1. Visoki pašnjak Sesul zimi (1726 m). Da i nema drugih razloga, već ovi do sada navedeni razlozi jasno pokazuju, da se briga oko alpinskih pašnjaka ne može povjeriti drugom nego šumaru. Ta tko je većma pozvan nego šumar, da bdije nad tim, da se gornji rub šume ne potiskuje niže; da veže siromašno tlo i zapriječi dalnje propadanje njegovo, da na kršu uzgoji šumu, a onu na opasnim mjestima sačuva od propasti? Čija je zadaća, ako ne šumarova da uredjuje gorske potoke u samom početku, gdje im sila još nije tako razorna? Zato se nitko ne čudi švicarskim zakonima, koji čitavo visokogorsko gospodarenje, tako pašnjaško kao šumsko, povjeravaju jedino brizi svojih šumara. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 369 — Posve je naravno, da interesi marvogojstva time ništa ne trpe, što pašnjacima upravljaju šumari. Šumarstvo pušta slobodne ruke tako marvogojstvu kao i mljekarstvu, i po mogućnosti podupire oboje. Jedino za tim ide ono, da se pašarenje obavlja razumno i da senačin pašenekosi s interesima i opstankom šuma i drugog zemljišta, koje se prostire pod visokim pašnjacima. U ovo par redaka vidjeli smo, koliko zanimaju šumare alpinski pašnjaci Prelazimo na samo uredjenje njihovo. Podlogu alpinskog gospodarstva sačinjavaju dakle pašnjaci, koji se prostiru iznad šuma sve do granice vječnog sni^ega. Na njima pase marva u čoporima i samo ljeti. Pašarenjem lišavaju se pašnjaci trave, koja bilo u obliku mlijeka i mliječnih proizvoda, bilo kao meso dolazi na tržište. No oduzimajući godišnje pašnjacima travu, lišava se tlo godišnje onih mineralnih sastojina, koje je trava upotrijebila, a time slabi snaga pašnjaka. Cilj pako naprednog gospodarenja mora ići za tim, da ne samo zapriječi slabljenje tla, uzdržavajući njegovu produktivnu snagu, nego da tu snagu umjetno povećava. Radnje, koje idu za tim ciljem možemo svrstati u dvije hrpe. Ako se na pašu pušta samo stanovit broj blaga, koje će svu travu popasti, ali ne će u nestašici trave brstiti grmlje, koje je pozvano da brani tlo, ne popravlja se tlo izravno, ali se zaprečuje uništenje onog grmlja i sâme trave i time ako i neizravno, ipak vrši posao, koji štiti i popravlja tlo. Prvi je dakle posao neizravnog povećavanja vrijednosti tla reguliranje paše. S time savezno mora se jasno ustanoviti znakovima, gdje počinje pašnjak, gdje šuma. Nadalje ima se izračunati, koliko se marve smije pustiti na koji pašnjak, odrediti rok, kada se smije početi pasti i dokle se može pasti. Pašarenje se ima obavljati jednoliko, da ni jedan pašnjak ne bude previše popašen, niti da ne ostane nepopašena trava na njemu. U svrhu naprednog gospodarenja imadu se na pašnjacima sagraditi valjane štale i majurski stanovi, pojilišta (napojišta) i |
| ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 370 — valovi (kopanje), a radi brzog transporta treba sagraditi dobre puteve. Sve su to poslovi, koji su podloga naprednog gospodarenja, a koji ako i neizravno mnogo doprinose, da se povećava produktivna vrijednost tla pašnjaka. Izravno povećavanje vrijednosti tla obuhvaća radnje, koje se i drugdje obavljaju, da se tlo popravi. Močvarni predjeli kanaliziraju se, dok se suho tlo natapa. Vododerine vežu se i pošumljuju; oslabljeno tlo, koje pokazuje znakove skore golijeti ogradjuju se i pošumljuje. Zaraslo tlo čisti se od grmlja i korova, neplodno od kamenja. Mineralne sastojine, koje je tlu oduzela trava, vraćaju se natrag djubrenjem (gnojenjem). * Pod pojmom »jedne alpe« ili »jednog visokog pašnjaka« (madjarski : havas) ima se razumijevati tako velik pašnjak, koji je u stanju kroz jednu ljetnu sezonu, (koja se obično uzima stotinu dana), davati stanovitom broju odrasle marve dovoljno paše, Taj se broj mijenja izmedju 25 i 250. Jedan takav pašnjak sačinjava jedno alpinsko gospodarstvo (havasgazdasâg), no može se jedan veći pašnjak podijeliti i u više manjih gospodarstva, kao što se može opet više manjih pašnjaka sakupiti u jedno gospodarstvo. Veličinu pojedinih gospodarstva, osim lokalnih prilika odredjuje intenzivnost gospodarenja, interesi mljekarskog gospodarstva i kakvoća tla. Preveć velika gospodarstva nije dobro stvarati, jer se na njima djubrenje i popravljanje tla ne može provadjati tako intenzivno, kao na manjima. No uredjenje pašnjaka zahtijeva velike investicije. Zato se ne može stvarati mnogo malih gospodarstva, jer bi time odviše porasli troškovi investicija i uprave. Na dobrom tlu, koje potrebuje manje njege, mogu se stvarati veća, dok slabije tlo iziskuje manja gospodarstva, da se tlo uzmogne što intenzivnije popravljati. Veličina alpinskih gospodarstva ovisi dakle o mnogo različitih prilika. Zato se ne može odrediti minimalna i maximalna |
| ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 371 — granica, koja se ne smije prekoračiti, jer nju za svaki pojedinj slučaj odredjuju lokalne okolnosti. Da ipak uzmognemo stvoriti neku sliku o veličini pojedinih gospodarstva, spomenut ćemo do sada uredjena gospodarstva u Marmarošu u Ugarskoj. Od 45.163.58 kat. jutara visokih pašnjaka, koje sačinjava 130 »alpa« s posebnim imenom, uredjena su gospodarstva na 11 alpa s 4.600 k. jutara površine. Tih 11 gospodarstva sakupljeno je u pet centrala (o tom kasnije !) ovako : 1. Centrala M e n c s i 1 sastoji iz tri posebna gospodarstva : Vis. pašnjak Mencsil s 377 jutara. Vis pašnjak Sumjeszka s 425 jutara Vis. pašnjak Koneczpolonina s 336*75 jutara. 3. Centrala Rohnyeszka: Vis. pašnjak Rohnyeszka s 992-7 k. jutara. Vis. pašnjak Harmanyeszka s 784-4 k. jutara 3. Centrala Terentin: Vis. pašnjak Dumen s 191-62 k. jutara Vis. pašnjak Terentin s 158-70 k. jutara Vis pašnjak Dorsina s 116*40 k. jutara. 4. Lutosza centrala; Vis. pašnjak Lutosza s 614´84 k. jutara. 5. Centrala Pietrosz gruny (ovčarsko gospodarstvo) : Vis. pašnjak Pietrosz gruny s 180-3 k. jutara Vis. pašnjak Ovasznicsek s 397-8 k. jutara Veličina pojedinih gospodarstva mijenja se dakle izmedju 116-4 i 992 7 jutara. jedan pašnjak od drugoga dijele naravne medje, većinom hrptovi Pašnjaci se imadu od šume odijeliti vidljivim znakovima. Obično se upotrebljuju humke od zemlje ili kamena, u koje se usadi jak stupac. Prigodom desetgodišnje revizije treba obnoviti i humke na pašnjacima i to ne samo u onom odjelu, gdje se revizija obavlja, nego na svim pašnjacima. Da se paša na vis. pašnjacima obavlja jednolično i sustavno, dijele pojedine alpe ili pašnjake na više dijelova. Kod |
| ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 372 te gospodarske podjelbe valja paziti, da dijelovi budu podjednaki, a medje naravne Naravno, da se taj zahtjev može rijetko ispuniti, te se ili jednakost žrtvuje ili naravna medja. U posljednjem slučaju upotrebljuje se za medje kamenje, kojega se gotovo svagdje nalazi; vrst drvlja, kojega u blizini nema, visoke motke sa snopićem slame itd. Ustanovivši samostalna gospodarstva i odredivši na svakom pašnjaku više dijelova, ima se izračunati jakost (produktivnost) svakog pojedinog dijela t. j . ima se ustanoviti za svaki dio, koliko raznolike marve može hraniti i kako dugo? Poznavajući vrijeme, koje je obično 100 dnevna pašna perioda, ima se odrediti broj marve, kojoj može dotični dio pašnjaka pružati dovoljno hrane tako, da ne trpi ni blago ni kakvoća pašnjaka. Da se uzmogne odrediti broj marve razne vrsti dobe, koju je u stanju hraniti dio pašnjaka, morala se je ustanoviti jedinica pomoću koje se izriče jakost i vrijednost pašnjaka. Ta jedinica je takozvana »normalna jedinica«, pod kojom se razumijeva jedan komad potpuno razvijene rogate marve (krava, vol), koja je teška od prilike 4 q (mt. ct) Kad se kaže, da je jakost nekoga pašnjaka 80 normalnih jedinica, razumijeva se pod tim, da je taj pašnjak sposoban kroz jedno ljeto 80 komada marve hraniti tako, da kakvoća pašnjaka i njegova produktivna vrijednost ne će ni najmanje oslabiti, a blago će naći na pašnjaku toliko hrane, da" će se bezprikorno razviti. No na pašnjacima nalazimo raznoliko blago, svake vrsti i dobe. Pošto se pak jakost pašnjaka izrazuje normalnim jedinicama, potrebno je pomoću slijedećih razmjernih brojeva pretvoriti raznovrsno blago u nor. jedinice. 1 krava, bik, vol, 2 god. staro june 1*0 nor. jed. 1 jun. ispod 2 god., a iznad ´/,, g°d. 0*50 » » 1 tele ispod % god 0*25 » » 1 ovca ili ovan 0 20 1 ovogodišnje janje 0-10 1 svinja iznad ´/, god. 0-50 1 prase ispod V« god. 0-20 |
| ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 373 — 1 kobila sa ždrebetom ... . 2-00 nor. jed. 1 konj iznad 1 godine ... . 1*50 » » 1 zalučeno ždrijebe ispod 1 god. . 100 » » 1 mula ili magarac l-00 » > Množina trave pašnjaka procjenjuje se na više načina. Ako su poznati podatci o množini trave na 1 kat. jutru na susjednim pašnjacima ili livadama, koje leže u istoj visini, lahko povlačimo konzekvencije za pašnjake iste kvalitete. Ako nemamo takovih podataka ili ako se ne uzdamo u slobodnu procjenu okom na temelju iskustva, možemo procjeniti množinu trave pomoću pokusnih ploha od V3 jutra. Potrebno je znati još, koliko svježe trave treba jedna normalna jedinica? Uzima se prama iskustvu, da jedna norm. jedinica treba na dan 12 kg. sijena. Toj množini sijena odgovara 30 kg. svježe trave. Prema tome treba nor. jedinica za 100 dana 30 q. trave. Znajući tako množinu trave na jednom pašnjaku i potrebu 1 jedinice, lahko se izračuna jakost ili vrijednost pašnjaka. Na slabijim pašnjacima dobije se množina trave, koja je potrebna za jednu norm. jedinicu s 5—7 kat. jutara pašnjaka, dok se na popravljenim pašnjacima dobiva ista množina trave poprečno s 235 kat. jutara. Ti brojevi vrijede i za Svajcarske i za Tirolske alpinske pašnjake. Više od odredjenog broja norm. jedinica ne smije se puštati na pašnjak. Jer ako je više blaga, nego sto trava pašnjaka može hraniti, oslabit će blago i davat će manje mlijeka. Osim toga oslabit će tlo preveć popašenog pašnjaka, te će ondje prije ili kasnije nastati golijet. Na jedan te isti pašnjak ne smiju se pustiti životinje različite vrsti, spola i dobe. Pašnjake običavaju sortirati prema tome, kakova životinja pase na njima. Prema min. naredbi br. 114.562/1 B, — 1911., koja propisuje način uredjena i upravljanja visokih pašnjaka, koji spadaju pod djelokrug državnog šumarstva, imadu se odijeliti pašnjaci, na kojima pasu krave od onih, gdje su volovi, junice, |
| ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 374 — konji i ovce. Medju rogatu marvu može se pustiti u vrijednosti od 10% norm. jedinica konje. Ovce mogu pasti na istom pašnjaku, gdje i janjići, no u posebnim čoporima. Koze i bivoli ne smiju se na pašnjake puštati. Svinja se pako smije držati samo u tolikoj množini, koja je u stanju potrošiti mliječne otpadke švajcarija. Kod odijeljenja pašnjaka prema vrsti i dobi životinja ima se paziti na to, da svaka životinja dobije takav pašnjak, koji po svom sastavu i travi najbolje odgovara naravi dotične životinje. Pašnjaci, koji su blizu švajcarijama i kojima nije tlo strmo, a trava je što može biti bolja, odredjuju se za krave muzare. Uzgojna, mlada marva zahtijeva takodjer dobru travu, no bregovi mogu biti nešto strmiji. Volovi ne vole strme brijegove, no zadovoljavaju se sa slabijom travom. Najudaljeniji, strmi pašnjaci, na kojima je i trava slabija, odredjuje se za ovce. Uvjet valjanog gospodarenja na visokim pažnjacima je sustavno provadjanje paše. Cesto se dogadja, da dolnji dio pašnjaka mnogo niže leži nego li gornji dio i radi toga na istom pašnjaku ne kreće vegetacija u isto vrijeme. Radi toga se ne smije pustiti blago na jedan put na čitav pašnjak, nego po nekom redu, koji naravno ovisi o napretku vegetacije. Kako je poznato, marva voli slabiju travu, pa ako joj je otvoren čitav pašnjak, birajući travu, više će se izgaziti, nego potrošiti. Jedno s ta dva razloga, a jedno radi sustavnog gnojenja dijele pašnjake, kako smo već prije spomenuli, na dijelove, koja podjelba omogućuje provadjanje pašarenjapo stanovitom redu. Pašnjake dijele obično na dva ili tri, obično na četiri dijela. Na tu podjelbu uplivišu lokalne okolnosti, razvoj bregova i oblik pašnjaka. Ako se pašnjak prostire vodoravno u obliku uske pruge, onda se dijelovi nižu jedan uz drugi vodoravno. Ako je veća razlika u relativnoj visini izmedju dolnjeg i gornjeg kraja pašnjaka, mogu biti dijelovih jedan povrh drugoga. Paša počinje na dolnjem dijelu, ili ako su dijelovi jedan uz drugi, na onom dijelu, na kojem vegetacija prije kreće. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 375 — Pravilo je, da se na gornji dio ide onda, kada se je ondje trava sasvim razvila i pase se dotle, dok trava na popašenom dolnjemu dijelu opet ne naraste. Pošto se trava iz početka slabije razvija, pase se manje vremena na svakom dijelu, koji prije na red dolazi, i razmjerno dulje na onom, koji dolazi kasnije na red. Počinje se pašom na najnižem kraju dijela i nastavlja se u prugama, koje se nižu jedna uz drugu Polovica čorde pase na jednoj pruzi, na kojoj se jučer paslo, a druga polovica na friškoj. Kasno u jesen nesmije se trava odveć popasti, jer će mnogo trpjeti od mraza Blago se goni na pašu, kada se tlo već osušilo, a trava narasla i ojačala, što biva redovito početkom lipnja i ostaje do sredine listopada. Trajanje paše na pojedinim dijelovima pašnjaka računa se na ovaj jednostavan način. Uzevši podjelbu na dva dijela, bit će jakost nekog pašnjaka, koji je 600 kat. jutara velik, a nosi poprečno 10q po kat. jutru. 6000 : 30 = 200 norm. jedinica. Trajanje paše na prvom dijelu, koji ima 290 kat. jutara, bit će X 10°) : 20° 48 dana (~. ~ ~ (predpostaviši, da jedna pašna perioda traje 100 dana). Na drugom dijelu, koji je 310 kat. jutara velik, trajat će paša (—Jr— X lOO) : 200 == 52 dana. Na prvom dijelu ne će se pasti 48 dana bez prestanka, nego n. pr. 18 dana. Zatim će se preći na drugi dio i trajat će pašarenje 32 dana. Za to vrijeme narast će trava na prvom dijelu, te se može preći onamo i pasti od 48 dana preostalih još 30 dana. Nakon toga prelazi sena drugi dio i ondje ostaje blago 20 dana, a nakon toga se stjera s pašnjaka. Kod podjelbe na 3 dijela pase se ovim redom : Na donjem dijelu kakova 3 tjedna, zatim 4—5 tjedana na srednjem i isto toliko na gornjem dijelu. Iza toga se pralazi opet na donji dio i ondje ostaje blago do konca pašne periode. Na četiri dijela rijetko dijele pašnjake. Tu podjelbu nalazimo obično kod pašnjaka, koji se nisko spuštaju. U tom slu |
| ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 376 — čaju kose travu na prvom i četvrtom dijelu, dok blago pase na drugom i trećem dijelu (Tirol). Odredjeni broj dana i ustanovljeni broj normalnih jedinica ne smije se prekoračiti. Ako se više blaga pušta na pašu, mora se vrijeme trajanja iste razmjerno smanjiti. * Moderno uredjene visokih pašnjaka ne da se ni pomisliti bez valjanih štala i majurskih stanova. Naglašuje se doduše načelo, da se blago ne smije razniježiti i radi toga da se ima što više držati na svježem zraku, a tek u slučaju nevremena da se pusti pod suše, koje imadu tek nadkrov, a inače su otvorene. No valjano uredjene staje ne raznježuju marvu, nego baš protivno : intencija je te uredbe, da marva bude što odpornija, no da se bez potrebe ne izlaže nevremenu. Spomenuta već min. naredba o uredjenju visokih pašnjaka propisuje, »da se na onim pašnjacima, na kojima su sagradjene staje na početku i koncu pašne sezone i u jesen, kada su noći hladne, — au slučaju hladnog vremena i kišnih dana i u ljetu, samo danju tjera blago na pašu, a preko noći da se drži u stajama. Ako pak kasno u proljeće ili rano u jesen padne snijeg ili za vrijeme dugotrajnih kiša i velikih oluja, ima se blago i danju držati u stajama. Isto vrijedi i za bolesnu marvu i bikove, koji se takodjer drže u stajama. Važnost te odredbe znat će shvatiti onaj, koji pozna marmaroške visoke pašnjake, gdje je klima tako promjenljiva, da za najboljih ljetnih dana znade najednom zavijati sniježna mećava ili onaj, koga je kroz nekoliko sati pratila ledena kiša sa britkim sjevernjakom, koji bez otpora gospodari na otvorenoj površini marmaroških pašnjaka. Na takovom vremenu, u napola otvorenim sušama, mnogo bi trpjela marva, naročito steone krave i telići. Radi toga propisuje naredba, da se u prvom redu uzima obzir na krave muzare i mladu uzgojnu marvu. U štalama može se blago lakše njegovati i čistiti. Tu ne stoji ono do trbuha u gnoju, nego na suhom podu. |
| ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 15 <-- 15 --> PDF |
- 377 - Za vrijeme, kada je blago u štalama, može mu Se pružati obrok, a ako se ima pri ruci stelje, može se i ona lakše davati u štalama, nego na drugom mjestu, premda stelja nije potrebna blagu na visokim pašnjacima. Zato treba u blizini pašnjaka držati livade, s kojih se sijeno nosi na pašnjak. Na jednu normalnu jedinicu računa se 0 1 kat. jutra livade. Francuski gospodari upozoruju na jedan zanimiv probitak, skopčan s gradnjom staja. Za zločestog vremena blago se većma isparuje nego obično, a radi toga troši i više hrane. Gradnjom štala zaprečuje se to prekomjerno isparivanje, a time se štedi hrana. Osim tih razloga još je jedan, koji govori u prilog valjanih staja. U njima se naime skuplja gnoj, a taj je glavni uvjet za popravljanje pašnjačkog tla. (Svrsit <5e se). Hrastova medljika. Od Dr. Stj. Gjurašina. Od nekoliko se godina pojavila u Evropi iznenadno na hrastovima medljika, jedna parasitska gljivica, koja se i u našoj domovini vrlo raširila. Nekako u isto vrijeme počelo se u nekim krajevima opažati, kako se hrastovi suše i propadaju. Kako hrastove šume u našoj domovini već danas predstavljaju veliki dio narodne imovine, a u buduće će još kud i kamo veći, zabrinulo se slavno uredništvo »Šumarskoga lista« u Zagrebu za njih tako, da je potaklo pitanje, što je uzrok tom propadanju hrastova u našoj domovini, a osobito, da li je tomu glavni uzrok spomenuta medljika, i što bi se dalo proti njoj učiniti. Slavni je rektorat kr. sveučilišta Franje Josipa I. zatražio je i od mene kao docenta botanike, na istom sveučilištu, mnijenje o tom pitanju. Tom sam se pozivu rado odazvao i ovdje iznosim, što se znade o tome pitanju. Hrastova se medljika pojavila iznenadno god. 1907. mjeseca rujna u Francuskoj. Slijedeće se je godine raširila po većem dijelu Evrope. U Italiji se pokazala 1908. (A. Trotter: La récente malattia délie Querce. Boli. soc. bot. ital. 1908. Bot. Centr. 1909. I.) i to više na sjeveru i u sredini, ali se pojedince rasprostrla sve do Kalabrije. |