DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 385 — ljika prešla u Evropi s jedne druge biljke na hrast. On misli, da se to dogodilo po svoj prilici negdje na iberskom poluotoku, jer se tamo već otprije znalo za Oidium quercinum, i što je Bureau opažao, da je Quercus Tozzau zapadnoj Francuskoj najjače od svih hrastovih vrsta inficirana, koja vrsta imade glavno rasprostranjenje upravo na iberskom poluotoku. Kako smo već prije spomenuli, slično je P. M a g n u s opažao za medljiku na običnom jorgovanu u Sjevernoj Americi. Među tim imade vijesti, da je bilo i prije hrastove medljike, tek što znamo, da nije dolazila u ovako epidemijskom obliku kao u najnovije vrijeme. Méra t u svojoj Revue de la Flore parisienne 1843. navadja jednu E ry s i p he quercus, koja da dolazi na hrastovima pariške okolice. Ali po S al mon u, Hariotu i P. Magnus u (Zum Auftreten des Mehltaus itd.) vrlo je vjerojatno, da to nije bila današnja hrastova medljika, već Phyllactinia corylea (Pers) Karsten. Nasuprot su po Couffon u (Guinier, Lepeyrere et Couffon : L´oidium du Chene itd.) poljodjelci u Majeni zapamtili dvije epidemije medljike na hrastovima, od kojih je bila posljednja 1903. (SvrSit će se). Pukove promjerke. Od davnine uvedene su u šumarstvu promjerke od raznih šumarskih stručnjaka. Sve su te promjerke gradjene iz drva ili željeza; a glavno im je obilježje: da su d vo krač ne. Kako se s njima radi u šumi, poznato je svakomu, koji je radio kod šum. procjenbenih radnja. Ima ih: dobrih, spretnih, nespretnih, laganih, teških itd. Kako se komu koja promjerka svidja, takovu si i nabavi, pak ih nećemo dalje opisivati. Godine 1910. stavio je g. kr. zem. šumarski nadzornik Mirko Puk u Zagrebu u promet svoju promjerku, za koju je izhodio i patent. Glavna osnovka ove promjerke je : d a j e j e d n o kr a čna. Velika je dakle razlikate Pukove promjerke, od gore spomenutih dvokračnih promjeraka; nu uporaba im je ista. |
ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 386 — Ove promjerke t. j . ravnala iste, imadu duljinu od 40 cm. i 70 cm.; a sa izvlačnim ravnalom može se sa promjerkom od 40 cm. mjeriti promjer do 70 cm. — sa promjerkom pako od 70 cm. može se mjeriti promjer do 120 cm.; dočim je jedna promjerka od 40 cm. bez ravnala. Pošto u šumi s tim promjerkama radim, želim ih opisati. * Glavno je kod njih: da su lagane i da se u ravnalo složiti mogu, a usljed toga su i za transport prikladne. Pro mjerka sa izvlačivim ravnalom za mjerenje promjera do 120 cm., sa dvije male promjerke do 40 cm. sačinjavaju garnituru od 3 promjerke, a složene su u torbici od nepromočivog platna, sa remenom za prevjes. Promjerka od 40 cm. sa izvlačivim ravnalom do 70 cm. dobiva se u posebnoj torbici, a najprikladnija je za lugarsku službu, da zamjeni „colstok". Prigodom uredjajnih radnja, a naročito u mladim šumama, jako su uporabive one male promjerke, jer procjenitelj može sa dvije sile raditi. Ako se pri tom poslu naidje na deblja stabla od 40 cm., pri ruci nam je promjerka od 70 cm. sa izvlačivim ravnalom od 120 cm., pak nam stoga posao zapinjati nemože. Sa malim promjerkama možemo u svim mladim šumama i branjevinama raditi sa dvije sile; a to nam je napredak i prištednja na vremenu i novcu. Sa dvokračnim promjerkama do 120 cm. duljine na ravnalu, nespretno je u takovim šumama raditi. Uvažiti moramo ali pri tomu, da možemo raditi samo sa jednom radnom silom. Dobro uvježbani radnici i lugari neće sa jednokračnom promjerkom činiti pogrješaka, a rad će biti točan. Kod mnogobrojnih stabala gubi se ta pogrješka, a naročito na ukupni broj temeljnica izravnati će se sve pogrješke. Naročit o vrijedi to kod procjene sa pokusnim plohama. Kod debljih stabala do 120 cm. debljine, mogu nastati pogrješke, nu i ove se izjednače kod velikoga broja stabala. Ako procjenitelj kod vrednijih stabala, na radnike malo pripazi, to će i tih pogrješaka malo biti. Ta i kod dvokračnih promjeraka (starih) nastaju pogrješke, ako se krakovi ne slažu, te svaki na svoju stranu naginje. »Svagdje treba paziti!« Preporučam stoga ovu jednokračnu promjerku svim šumarima i interesiranim krugovima. Neka se obistini i kod nas Hrvata lozinka: »Svoj — k svome!« Gaš o V a c. |