DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 15 <-- 15 --> PDF |
- 377 - Za vrijeme, kada je blago u štalama, može mu Se pružati obrok, a ako se ima pri ruci stelje, može se i ona lakše davati u štalama, nego na drugom mjestu, premda stelja nije potrebna blagu na visokim pašnjacima. Zato treba u blizini pašnjaka držati livade, s kojih se sijeno nosi na pašnjak. Na jednu normalnu jedinicu računa se 0 1 kat. jutra livade. Francuski gospodari upozoruju na jedan zanimiv probitak, skopčan s gradnjom staja. Za zločestog vremena blago se većma isparuje nego obično, a radi toga troši i više hrane. Gradnjom štala zaprečuje se to prekomjerno isparivanje, a time se štedi hrana. Osim tih razloga još je jedan, koji govori u prilog valjanih staja. U njima se naime skuplja gnoj, a taj je glavni uvjet za popravljanje pašnjačkog tla. (Svrsit <5e se). Hrastova medljika. Od Dr. Stj. Gjurašina. Od nekoliko se godina pojavila u Evropi iznenadno na hrastovima medljika, jedna parasitska gljivica, koja se i u našoj domovini vrlo raširila. Nekako u isto vrijeme počelo se u nekim krajevima opažati, kako se hrastovi suše i propadaju. Kako hrastove šume u našoj domovini već danas predstavljaju veliki dio narodne imovine, a u buduće će još kud i kamo veći, zabrinulo se slavno uredništvo »Šumarskoga lista« u Zagrebu za njih tako, da je potaklo pitanje, što je uzrok tom propadanju hrastova u našoj domovini, a osobito, da li je tomu glavni uzrok spomenuta medljika, i što bi se dalo proti njoj učiniti. Slavni je rektorat kr. sveučilišta Franje Josipa I. zatražio je i od mene kao docenta botanike, na istom sveučilištu, mnijenje o tom pitanju. Tom sam se pozivu rado odazvao i ovdje iznosim, što se znade o tome pitanju. Hrastova se medljika pojavila iznenadno god. 1907. mjeseca rujna u Francuskoj. Slijedeće se je godine raširila po većem dijelu Evrope. U Italiji se pokazala 1908. (A. Trotter: La récente malattia délie Querce. Boli. soc. bot. ital. 1908. Bot. Centr. 1909. I.) i to više na sjeveru i u sredini, ali se pojedince rasprostrla sve do Kalabrije. |
ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 16 <-- 16 --> PDF |
- 378 Ë J. Klei n (Der Mehltau der Eiche. Naturaliste luxemburgeois. 1910.) motrio je u Luksemburgu, da se je iznenadno pojavila medljika u proljeću 1908. iza što su puhali jugo-zapadni vjetrovi, zašto drži, da su je ovi donijeli sa zapada. Iste se godine pojavila u Švicarskoj (E. Fischer : Der Eichenmehltau in Schweiz. Zeitsch. f. Forstw. 1909. Bot. Cent. 1909.) po čitavoj Njemačkoj i to na zapadu i jugu jače nego na istoku, zatim u Belgiji, Engleskoj, Holandiji i većem dijelu naše monarkije (C. von Tubeuf: Nachrichten iiber Verbreitung des Eichenmehltaues im Jahre 1908. Naturw. Zeitsch. Forst und Landw. 1908. Bot. Centr. 1909.). U Galiciji se pojavila prvi puta 1909. (B. Namylowski : Neue Mitteilungen iiber d. Auftreten von zwei epidemischen Mehltaukrankheiten. Zeitsch. f. Planzenkrankheiten 1910. Bot. Centr. 1910. II.). Kao i po ostaloj Evropi tako se je i u Hrvatskoj i Slavoniji pojavila hrastova medljika prvi puta 1908. Ja sam je prvi puta vidio u okolici vrbovačkoj mjeseca srpnja 1908. Inficirani su bili samo pojedini mladi hrastići i pojedini izdanci na starijiim hrastovima. Malo iza toga opazio sam je i u okolici zagrebačkoj, takodjer samo na mladjim hrastovima i izdancima. Slijedeće se godine raširila medljika mnogo jače po domovini. Jovan Matić (Posljedice hrastove medljike (Eichenmehltau). Šumarski list 1910. 241 — 4) veli, da se medljika pojavila u Slavoniji mjeseca lipnja 1909. u velikoj mjeri, dočim slijedeće godine u znatno manjoj mjeri. Dr. P e t r a č i ć (Oidium na hrastovim šumama. Šumarski list 190,).) veli, da se je prije sporadički pojavljivala, a 1909. da se je silno raširila. U šumariji Banova jaruga najjače da je zaražen 50 do 70 godišnji srez »Certak«. M. Steinhau z (Medljika hrasta (Eichenmehltau) Šumarski list 1910. 23—24.) je opažao 1910. u »Maloj Dubravi« vlastelinstva vukovarskoga medljiku mjeseca lipnja najprije na manjim hrastovima u hladu, dočim se je u kolovozu rasprostrla sve do vrhova. Uz to navadja, da ju je opažao u šumi »Otok« zemaljskoga dobra Božjakovina, u šumama uz željeznicu Zagreb— |
ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 379 — Sisak, Brod—Vinkovci. Iv o Kôni g (Sušenje hrastika. Šumarski list. 1911.) je opažao u okolici sisačkoj počamši od 1909. rasprostranjenje ove medljike, koju drži glavnim uzrokom sušenju hrastova. Hrastova medljika napada lišće osobito evropskih vrsta hrastova, a gdjegdje i bukve. U Švicarskoj se je pojavila na Quercus pedunculata, sessiliflora a u Tesinu i na Qu. pubescens (C Fischer 1. c); U Italiji na Quercus pedunculata, sessiliflora, Cerris i Ilex, a štetna je osobito za mlade biljke (A. Trotter 1. c.) ; u Francuskoj na Quercus pedunculata, s essiliflora, Tozza, a i na Fagus silvatica, dočim bi u Portugalskoj imala već od dulje vremena (još prije 1907.) dolaziti na Qu. racemosa (Griffon et Maublanc: Sur le blanc du Chene. C. R. Ac. Se. Paris 1908. Bot. Centr. 1909.). Po S. Ho c k u (Der Eichenmehltau, seine Verbreitung in Oestereich-Ungarn und seine Bedeutung in forstlichenBeziehung. Zeitschr. landw.Versuchswesen Oesterreich.1910. 842.) bi imale naše vrste hrastova biti prilično jednake u otpornosti prema medljici, jedino r . se čini, da je Quercus Cerris nešto otporniji od Qu. pedunculata i sessiliflora. Nasuprot E. Bo r ea u (Effets del´ Oidium quercinum sur différentes especes de Chenes. C. R. Ac. Paris 1908. — Bot. Cent. 1909. I. 280) tvrdi, da je u Francuskoj opažao nejednakost u odpornosti. Po njemu bismo imali ove stupnjeve: a) posvema odole medljici listovi od Castanea vulgaris i Quercus suber; b) Samo listovi na mladicama obole od Quercus Ilex, Qu. sessiliflora, Fagus silvatica i američkih vrsta Quercus rubra i Qu. palustris; c) nijedan list ne odoli medljici od Quercus Cerris, pedunculata i Tozza. Ipo Baumgarten´ u (Insekten- und Pilzschâden an den Eichenbestanden der Provinz Westfalen, Zeitschr. fiir Forst und Jagdw. 1912. Bot. Cent. 1912. 2.) bi našu vrstu Quercus sessiliflora dosta rijetko napadala medljika. Po tom bi od naših najraširenijih hrastova bio Quercus pedunculata jače podvržen ovoj bolesti, nego li Qu. sessiliflora. Američke nasuprot vrste hrastova, koje se gdjedje i u Evropi sade, odole više manje ovoj bolesti. Guinier, Lepey |
ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 38Ô rer e i Couffo n (L´ oidium du Chene attaque-t-il tous les Chenes a feuilles caduques? La feuille des jeunes Naturalistes. 1908. Bot. Cent. 1909. I. 280) su motrili, da američke vrste hrastova, koje sade gdjegdje u Francuskoj, jako odole infekciji ove gljivice. Samo je Quercus rubra pokazivao s donje strane listova, koji su potjerali u kolovozu, pojedine pjege od micelija. Kušajući umjetno prenijeti bolest na mlade listove, našli su. da se ispočetka micelij razvija, ali zatim brzo posvema iščezne. Druga američka vrsta Quercus palustris posvema odoli toj bolesti. I na istoj biljci nijesu sve česti jednako podvržene medljici. Općeno je opažano, da su izdanci jače napadnuti od bolesti negoli drugi ogranci. (Gard: L´ Oidium du Chene pendant . été et . automme de 1908 dans le Sud-Ouest de la France Journ. Bot. 1908. Bot. Cent. 1909. I. 547.). Hrastova je medljika gljivica iz prirodne familije E r y s ibaceja . Ova familija broji kakovih stotinu vrsta, koje su sve parasiti osobito na lišću angiosperma. Micel presvlači kao bijela plijesan epidermu lišća. Sastoji od tankih, razgranjenih končića, iz kojih na nekim mjestima tjeraju haustoriji obično u pojedine stanice epiderme, da njima medljika hranu za sebe iz njih crpe. Iz ovakovoga se micelija dižu u vis okomiti ogranci, kojima se na vrhu stvara niz okruglih ili dugoljastih konidija. Ovi postaju od kraja ogrankova tako, da se on odijeli jednim tinjem kao posebna stanica. Slijedeća se konidija opet stvori na isti način od preostaloga ogranka, pošto je ovaj opet nješto u duljinu ponarastao. Po tom su najstariji konidiji oni, koji su najudaljeniji od vrha ogrankova. Ovi se pomalo zaoble i napokon otkinu od onoga konidija, s kojim su se do sada držali. Uz dovoljnu se toplinu i vlagu uzduha stvaraju konidiji vrlo brzo i često u takovoj masi, da je od njih sav list posvema bijel, kao te je brašnom posut. Konidije su vrlo malene i lagane tako, da ih može i najslabiji vjetrić odnijeti. Padne li na zgodno tlo, na list biljke koja medljici prija, proklijat će i izrasti u novi micelij. Gdjegdje |
ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 381 su opažana u miceliju hrastove medljike, još jedna vrst rasplodnih tijelca, t. zv. gemme, kojim bi zadaća bila, kako konidije brzo gube kljijavost, da dadu slijedeće godine početak za nove generacije. Vrlo često ne stvara gljiva drugih rasplodnih tijelca. Medljike, koje stvaraju samo konidije meću u posebni rod O i d i u m. Ali mnoge medljike stvaraju još jedan oblik rasplodnih organa t. zv. peritecije. To su više manje kuglasta, tamno ob ojena tijelca, koje je slobodnim okom vidjeti na listu kao tamne piknjice velike baš toliko, da ih je moći i bez povećala opaziti. Pod mikroskopom je još vidjeti na njima karakteristične privjeske u podobi niti, koje znadu biti na kraju razgranjene i zavijene, i služe kao dobro sredstvo za razlikovanje rodova i vrsta. U peritecijama se nalaze jedna ili malo njih mješinica t. z. a skuša , u kojima se stvaraju spore, u pojedinim askusima 2—8 njih. Dočim prije spomenute konidije nastaju nespolnim načinom, to je za ove spore, što nastaju u askusima, u novije vrijeme dokazano, da nastaju spolnim načinom, načinom kako nastaju n. pr. klice u sjemenju višega bilja. Našlo se je pokusima, da konidije od medljike, ako ne dospiju na zgodnu podlogu, za kratko vrijeme izgube mogućnost da kliju, dočim spore iz peritecija mogu i poslije dugog vremena n. pr. slijedeće godine, kada nastupe povoljne prilike, klijati. Iz toga vidimo, da se medljike razmnažaju na dvojaki način : nespolnim konidijama (kamo možemo pribrojiti i gemme) i sporama, koje su nastale spolnim načinom u askusima, koji nastaju u posebnim plodovima t. z peritecijima. Dočim se konidijima razmnaža medljika kroz ljeto, to sporama, koje su nastale u askusima, može se vrsta zadržati i do druge godine, da dade, kada nastupe zgodne prilike, početak novim generacijama. Sada da vidimo, kako je s rasplodnim organima kod naše hrastove medljike. Kako smo spomenuli pojavila se hrastova medljika napadno prvi puta u Francuskoj god. 1907., a slijedećih se godina raširila po ostaloj Evropi. Svagdje se pojavila |
ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 20 <-- 20 --> PDF |
- 382 ispočetka samo kao Oidiurn. Mikolozi su se odmah pitali, da li se hrastova medljika slaže s kojim od prije poznatim Oidijem. Već je P. Hario t 1907. (Note sur un Oidium du chene. Bull. Soc. mycolog. France. 1907.) upozorio, da se konidijalni aparat hrastove medljike najvećma slaže s onim već od prije poznatim od vrste Microsphaera Alni. A. Trotter drži (La récente malattia délie Querce. Bull. Soc. bot. ital 1908. Bot. Centr. 1909. L), da se po svoj prilici slaže s Oidiur n quercinu m Thiimen, kojega su otkrili 1878. u Portugalskoj na Quercus racemosa, a možda pripada obliku s peritecijima od Microsphaera quercina Schwein. Isto su tako najprije Griffon i Maublanc (C. R. Ac. Science. Paris. 1908. Bot. Centr. 1909. I. 280) držali, da je identičan s Oidiurn quercinum Thiimen. Ako taj Oidiurn pripada obliku s peritecijima Microsphaera A In i (M. pen icillata Wall.), koji je poznat od prije s johe, kako to hoće Hariot , misle da mora biti medljika s hrasta specializovan oblik (kako je Salmon dokazao za neke druge E r y s i b a c e j e), jer su opažali, da su johe, koje su rasle medju hrastovima, koji su obolili od medljike, ostale od nje netaknute, pače se ni umjetno nije dala medljika na njih prenijeti. B. Namylowsk i navodi (Neue Mitteilungen uber das Auftreten von zwei epidemischen Mehltaukrankheiten. Zeitsch. f. Pflanzenkrankheiten 1910. Bot. Centr. 1910. IL), da su konidije medljike s hrastova u Galiciji nešto veće, nego li otprije poznate vrste Oidiurn quercinum Thiimen, što isto konstatuje i G. H o c k (Der Eichenmehltau, seine Verbreitung in Oesterreich- Ungarn. Zeitschr. landw. Versuchswesen Oesterreich. 1910. Bot. Centr. 1911. IL), za što drži, da je to posebni varietet, komu je radi gemma, koje producira, dao ime Oidiur n que % cinum var. gemmiparum. God. 1910. su Griffon i Maublan c (Le blanc du Chene et . Oidiurn quercinum Thiimen. Bull. Soc. mycolog France. 1910. Bot. Centr. 1910, IL 329.) došli do zaključka daje hrastova medljika do tada neopisana nova vrsta, kojoj dadoše ime Oidiurn alphitoides Griff. et |
ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 21 <-- 21 --> PDF |
- 383 — Maubl. Kada su godine 1911. otkrili Armand i Foëx u départeraentu Gard u Francuskoj peritecije ove medljike, htjedoše ti isti autori, da i oni pripadaju još neopisanoj do tada vrsti roda Microsphaera, kojoj dadoše takodjer ime Microsphaera alphitoides Griff. et Maubl. (Les micros phaeres des Chenes et les peritheces du blanc du Chene. C. R. Ac. Se. Paris 1912 i Bull. Soc. mycolog. France. 1912. IL 436.) Medjutim P. Vuillemin (Bot. Centr. 1912. IL 436.) upozoruje, da su obilježja, kojima bi se po ovim autorima imala razlikovati hrastova Microsphaera od johine, vrlo promjenljiva, kako je već otprije poznato i za druge Microsphaere (vidi n. pr. P. Magnus: Der Mehltau auf Syringa vulgaris in Nord amerika. Berichte d. deutsch. bot. Geschl. 1898. 63—64.), Mnijenje nekih, kao E. Pâque a (Bull. Soc. mycol. bot. Belgique. 1908. Bot. Centr. 1909. I. 570), da hrastova medljika pripada vrsti Phyllactinia corylea (Pers) Karsten, nema nikakove prave podloge, jer su ove vrste konidiji i periteciji sasma drugojačiji, nego su oni od hrastove medljike. P. Magnus , jedan od prvih današnjih mikologa u Njemačkoj, drži kao i F. W. N e g e r, da hrastova medljika pripada davno već poznatoj Microsphaera Alni, koja je prešla na hrast s jedne druge biljke (Zum Auftreten des Eichenmehltaus u Vereinschrift ges. Luxenb. Naturfreunde. 1910. Bot. Centr. 1910. II. 385.). Slično je opažao P. Magnu s za vrlo sličnu vrstu Microsphaera Syringae (Schwein) na običnom jorgovanu u Sjevernoj Americi (Ber. d. deutsch. bot. Gesell. 1898. 63.—69.). Obični jorgovan donesen je iz Evrope u Sjevernu Ameriku. Kada je bio P. M a g nus jeseni god. 1897. u Sjevernoj Americi, palo mu je u oči, da je svagdje od St. Luoisa do Washingtona i Nev-Yorka na običnom jorgovanu, kojega i tamo sade kao i kod nas u javnim nasadima, našao u obilju nekakovu Erysibaceju, što u Evropi nije nigdje opazio. Pomnim istraživanjem došao je do zaključka, da je u Sjevernoj Americi prešla na evropski jorgovan jedna američka ...sibaceja ili s Ilex decidua ili s J3ctula lulea. III 5 CorylUS Ame ricana (1, c, 68.). |
ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 22 <-- 22 --> PDF |
384 j . G. A rn aud i E. Fo ëx, koji su prvi otkrili 1911 peritecije hrastove medljike, drže, da pripadaju, usuprot mnijenju Griffon a i Maublanca, vrsti Microsphaera q u e r c i n a, koju je opažao P a s s e r i n i i motrio u Parmi već god. 1875., M a y o r u Švicarskoj 1899., a to je ista vrsta, koja je još dobila imena M. extensa, densissima, alphitoides i Ain i. Po tom bi hrastova medljika pripadala vrsti Micro sphaera Alni (D. C.) Winter, za koju se već od prije znalo, da dolazi na lišću od Alnus, Betula, Viburnum Opulus, Rhamnus catartica (Migula: Kryptogamenflora Bd. III. Pilze. 3. Theil. I. Abtheilung. 78). Ali se čini, da će ta vrsta Microsphaere Alni (D. C) Wint predstavljati t. zv. kolektivnu vrstu, koja obuhvaća više vrlo sličnih oblika, koje još nije uspjelo, da se mogu točno razlikovati (vidi P. Magnus Ber. d. d. bot. Gesell. 1898. 67—68). Kako smo već spomenuli, pojavila se hrastova medljika 1907. u Francuskoj iznenadno epidemijski. Ovo je potaklo pitanje: od kuda je ta medljika došla? Kako je srodna trsova medljika (Oidium Tuckeri) donesena vrlo vjerojatno iz Sjeverne Amerike u Evropu, dovelo je neke na misao, da će tako biti i s hrastovom medljikom. Tako F. W. Nege r (Ueber das epidemische Auftreten eines Eichenmehltaus in einem grossen Teil von Europa. Naturw. Zeitschr. f. Forst und Landw. 1908. Bot. Centr. 1909. I. 441.) drži, da je došla iz Amerike, po svoj prilici od Microsphaera extensa Cooke et Peck, koja tamo dolazi na Quercus rubra, coccinea i drugim hrastovima. Ali proti tome govori, što u Americi nije opažana medljika nigdje tako epidemijski kao u Evropi što je u novije doba opažano. Za tim, kako smo već čuli, na američke vrste hrastova, koje gdjegdje u Evropi sade, ne prelazi posvema, ili ako se i počne na lišću razvijati, to je opet brzo nestaje. M angin je opažao, da je američka vrsta Quercus rubra , koja je rasla medju evropskim hrastovima, koji su bili jako inficirani od medljike, ostala posvema slobodna od nje. Zato drži P. Magnu s (Zum Auftreten itd.), da je ova med |
ŠUMARSKI LIST 9/1913 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 385 — ljika prešla u Evropi s jedne druge biljke na hrast. On misli, da se to dogodilo po svoj prilici negdje na iberskom poluotoku, jer se tamo već otprije znalo za Oidium quercinum, i što je Bureau opažao, da je Quercus Tozzau zapadnoj Francuskoj najjače od svih hrastovih vrsta inficirana, koja vrsta imade glavno rasprostranjenje upravo na iberskom poluotoku. Kako smo već prije spomenuli, slično je P. M a g n u s opažao za medljiku na običnom jorgovanu u Sjevernoj Americi. Među tim imade vijesti, da je bilo i prije hrastove medljike, tek što znamo, da nije dolazila u ovako epidemijskom obliku kao u najnovije vrijeme. Méra t u svojoj Revue de la Flore parisienne 1843. navadja jednu E ry s i p he quercus, koja da dolazi na hrastovima pariške okolice. Ali po S al mon u, Hariotu i P. Magnus u (Zum Auftreten des Mehltaus itd.) vrlo je vjerojatno, da to nije bila današnja hrastova medljika, već Phyllactinia corylea (Pers) Karsten. Nasuprot su po Couffon u (Guinier, Lepeyrere et Couffon : L´oidium du Chene itd.) poljodjelci u Majeni zapamtili dvije epidemije medljike na hrastovima, od kojih je bila posljednja 1903. (SvrSit će se). Pukove promjerke. Od davnine uvedene su u šumarstvu promjerke od raznih šumarskih stručnjaka. Sve su te promjerke gradjene iz drva ili željeza; a glavno im je obilježje: da su d vo krač ne. Kako se s njima radi u šumi, poznato je svakomu, koji je radio kod šum. procjenbenih radnja. Ima ih: dobrih, spretnih, nespretnih, laganih, teških itd. Kako se komu koja promjerka svidja, takovu si i nabavi, pak ih nećemo dalje opisivati. Godine 1910. stavio je g. kr. zem. šumarski nadzornik Mirko Puk u Zagrebu u promet svoju promjerku, za koju je izhodio i patent. Glavna osnovka ove promjerke je : d a j e j e d n o kr a čna. Velika je dakle razlikate Pukove promjerke, od gore spomenutih dvokračnih promjeraka; nu uporaba im je ista. |