DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 353 — a predaje prema njemačkom uzoru, da se zemljište za biljevište izabir e obzirom na zahtjeve, koji se na biljevišta u pogledu biljka stavljati imadu, a ne uzima se u obzir slučaj, da se mora često puta ovako, kao stoje to u Lici bio slučaj, izabrati i nepovoljno mjesto radi mogućnosti nadziranja radnja ili radi kojeg inog važnog uzroka. U dosada za kulturu prikladnim načinjenom dijelu Kasumovićevog biljevišta, uzgaja se sada crni bor, weymoutov bor (borovac), allepov bor, smreka, hrast, jasen, javor, briest i akacija, te je iz njega na pr. od god. 1911. do 1913. upotrijebljeno preko 1,794.000 biljaka. U biljevištu su glavni štetočinci krtice, grčice, žega i bura, a čini se, da i neka vrst gliste podjeda korenje biljkama. Krtice prave štetu time, što tražeć grčice i druge crve nadignu zemlju a s njome i biljke, te se ove osuše. Grčice obgrizaju korenje, a čini se da to čini, kako smo spomenuli i jedna vrst glista, jer se pod obgriženim biljkama nadje vrlo često glista kod korenja. Žega i bura izsušuju zemlju, te se na njoj uhvati kora, koja osobito s proljeća štetno djelnje, jer neda sjemenu da proklije. Bura djeluje štetno i time, što svojom hladnoćom zadržava rastenje biljaka. Žegi se doskoči zaljevanjem biljka vodom iz vodovoda, koji je u biljevište uveden, a dalo bi joj se osim toga, kao i buri doskočiti Ijesama, koje su prije rabljene a sad su istrošene. Te ljese bile su iz krovne ljepenke (Dachpappe) ali nisu se pokazale shodnima, jer svejedno i najtvrdja ljepenka na vrućini postane mekana. Bilo bi stoga dobro upotrebiti ljese od trske ili možda od eternita. Ovo potonje moglo bi osim toga još dobro poslužiti u zimsko doba kao obrana proti izdizanja biljka po srži. Pljevi li se naime još kasno u jesen, stradaju biljke od srži (smrzavice) jer se rahla zemlja, koju korenje trave nedrži, usljed smrzavice izdigne i tako izdigne sa sobom i biljke, koje se kod prvog sunca izvale, jer se zemlja odkravi i padne, a biljka ostane vani. Na vrištinama se u pravilu obavlja sadnja jeseni, jer proljetna sadnja strada od suše. U glavnom se sadi dvogodišnji crni bor, na udaljenost od 1#30 m, a poslije se kani podsadjivati |