DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 343 —


Ekskurzija slušača zagrebačke šumarske akademije
u hrv. kraško područje.


Za vrijeme od 5. do 12. srpnja o. g. poduzeli su slušači naše
šum. akademije (III. i IV. godište) poučnu ekskurziju pod vodstvom
svojih profesora Dra. Andrije Petračića i Dra. Gjure
Nenadića, prošavši područjem imovne općine slunjske, otočke i
buduće ličke.


Poučna djačka putovanja vanredno su korisna, a utisci poneseni
s puta najmilija su uspomena na nezaboravni, zajednički
djački život. U našoj zelenoj struci naročito imadu poučne ekskurzije
osobit čar, jer nas vode preko dolina i bregova, po pitomim
i po golijeti u zelene šume i lugove, u središte priroddnoga
carstva i otkrivaju nam na svakom koraku divnu stvararalačku
moć prirode i uspjehe promišljenoga ljudskog rada, da
stvaranje njezino upravi što korisnijem cilju, a zorno pokazajući
posljedice ljudskog nehaja, nerazboritoga uživanja prirodnih darova
i prekomjernog izrabljivanja prirodnih sila.


Prošle smo godine proputovali šumama Herceg-Bosne, gdje
je priroda stoljećima nagomilala ogromno šumsko blago i gdje
je glavna svrha šumara da osiguravši šumsku glavnicu, dobro
unovči dosadanju prištednju ; ove godine prodjosmo krajem, gdje je
ljudska ruka više uzimala, nego je priroda davala, krajem poharanim,
gdje treba mučnoga, idealnog rada i velikih novčanih
sredstava, da se poprave pogreške dojakošnjih pokoljenja, da
se gola pustoš ozeleni, a nova šumska glavnica stvori. Osim
toga prošli smo područjem triju imovnih općina, tih za naš seljački
i općenarodni gospodarski život prevažnih institucija, te
se na očigled uvjerili o uzrocima, s kojih od postanja svoga
nose poznati svoj eptitet »pasivne« im. općine.


S tim se uzrocima upoznasmo već prvi dan naše ekskurzije
odmah na početku hrvatskoga Krša, u području slunjke
imovne općine. Pored nedaća, koje imadu svoj izvor u načinu
podjele šuma između krajišnika i državnoga erara i koje su
svima imovnim općinama u glavnom zajedničke, imadu kraške




ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 344 —


imovne općine pretrpjeti mnogo od nepovoljnih terenskih i klimatskih
odnošaja, pomanjkanja modernih prometila i od načina
života siromašnog i neukog kraškog pučanstva.


Slunjska imovna općina jedna je od prvih medju tako zv.
»pasivnim« imovnim općinama. Već je prigodom diobe šuma
izmedju krajišnika i državnog erara (1874.) zlo prošla dobivši


24.658 jutara šume ili 0-40 jutra na dušu. Taj se je omjer do
danas još i pogoršao, jer je broj pučanstva porasao, a šume su
naročito iz početka tako isharačene, da je nova stručna uprava
prigodom primanja (1881.) konstatirala, da je drvna zaliha, ta
šumska glavnica, spala upravo na polovicu. No da su šume i u
najboljem normalnom stanju, ne bi mogle da podmire na zakonu
osnovanih potreba pravoužitnika. Pored današnjih prilika daju
šume sa godišnje sječne površine od 225 jutara 15.000 m3 gorivih
drva. Eačuna se da bi cijela površina pošumljena, u normalnom
stanju i uz racionalno gospodarenje davala godišnje
oko 50.000 m3, a imovna općina ima da podmiri potrebe za 9647
ovlašteničkih kuća, 12 mjesnih, 30 školskih i 20 crkvenih općina,
za što bi trebalo 75.000 m3 godišnje. Poradi toga dobiju
pojedini ovlaštenici na cijelo selište samo 3 prostorna metra
goriva (na lU selišta 1 pr. metar!), a gradje dobivaju malo ili
u opće ništa. Uz to ne dobivaju ni tu stegnutu kompetenciju
besplatno, već plaćaju 40 filira pristojbe po prostornom metru.
Manjak na drvu podmiruju ljudi nešto iz privatnih gajića, kojih ima
u području im. opć. oko 16.820 jutara, zatim iz šumom obraštenih
pašnjaka zem. zajednica (35.053 jutra), a kupuju i za gotov
novac od susjedne ogulinske im. općine. No ipak pokrivaju
manjak na drvu ponajviše tako, da prave silne šumske štete
okrnjujući i onako mršavu šumsku glavnicu. Poprečna potreba im.
općine iznosi godišnje oko 100.000 K, a prihodi iznose 65.000 K.
Pravi povod pasivnosti njekih imov. općina jest ona
izreka u zakonu od 8. VI. 1871. o odkupu šum. služnosti u
bivšoj vojnoj Krajini, kojom je bilo odredjeno, da se u smislu
predjašnjih zakona za podpuno podmirenje svih pravoužitničkih
potreba na drvu imade svakoj im. općini
dati polovicu šuma dotične pukovnije.




ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 345 —


Očito je mišljeno, da će ta polovica sve te potrebe moći i
podmirivati, dapače, da će još od prihoda na drvu još i preostajati
za gradnju cesta, škola i inih invensticija.


No nije bilo predvidjeno ništa za slučaj, ako ta polovica
nebi dostajala ni za podmirenje redovitih potreba pravoužitnika
na drvu.


Taj slučaj je faktično nastupio kod njekih im. opć. i one
su usljed toga postale pasivne. Pasivnost je očita i već bi
odavna državni erar imao po § 21. previšnje c. i kr. naredbe
od god. 1881. priskočiti pasivnim imovnim općinama u pomoć
izdašnom subvencijom, no na žalost sve do danas nije to pitanje
subvencije kraju privedeno.


U ostalom je po našem sudu veoma dvojbeno, da lice se samom
novčanom subvencijom pasivnost njekih im. općina moći
ukloniti, makar ta subvencija i izdašna bila i to s razloga, što
pasivnost imov. opć. nesastoji samo u pomanjkanju novc a za
pokrivanje troškova, nego i u pomanjkanju drva . U bivšoj
vojnoj Krajini nema osim države inih šumovlastnika od kojih
bi se drvo iz subvencije kupovati moglo, a država opet nije
dužna, drvo imov. opć. prodavati ako neće, ili ako ga je već
prije tko drugi od nje kupio ili na javnoj dražbi dostao, pa
tako bi mogao vrlo lahko nastati slučaj, da imovna općina,
odnosno njezini pravoužitnici, ostane bez drva.


Stoga bi se ta pasivnost podpuno mogla ukloniti samo
tako, da se imov. općinama, koje su pasivne, dade ne samo
glavnica, od koje bi kamati dostajali za pokriće izdataka u gotovu
novcu, nego da im se dade i još onoliko od državnih šuma, da
bi ta površina skupa sa onom jur prigodom segregacije dobivenom,
davala potrajno onoliko drva, koliko ga treba za podmirenje
svih pravoužitničkih potreba.


Današnja uprava imovne općine nastoji da marnim i racionalnim
gospodarenjem sačuva ono, što se još sačuvati dade,
a posvećujući sječi, čuvanju i gojenju šuma veliku pažnju, želi
da barem potrajnost potpuno osigura.




ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 346 —


Gospodarenje sa šumama u glavnom je karakterizirano sa
načinom gospodarenja u gospodarskoj jedinici Melnica-Puharica,
koju smo uz instruktivno tumačenje gg. šumara Mihovila Markića
i Ivana Murgića pregledali. Cijela ta gosp. jedinica imade
44744 jutra, a obrasla je smjesom hrastove, bukove, grabove
i kestenove niske šume; u jednom dijelu prevladava bukva, a u
drugom hrast i kesten. Budući da je zbog loše stojbine i malene
izbojne snage bukve nemoguć uzgoj sitne šume, nastoji
se pretvoriti sadanju nisku šumu u visoku sa 60 godišnjom
ophodnjom. Proredom podmiruju potrebe ušumljenih ovlaštenika
na gorivu, a provedu proredu tako, da sijeku najkržljavija stabla,
oštećena, povijena, snijegom prevršena i uopće ona, koja su za
daljnji rast manje sposobna, a uz to se izvadi i po koje bolje
stablo iz gustoga sklopa. Radnje obavljaju dužnici na šumskim
štetama (uz 1-60—2 K dnevnice na dan), koji uz nadzor lugara
drvlje sasijeku i slože u hrpe, odakle se onda premjereno
doznačuje pravoužitnicima, Vanredno bi korisno bilo, kad bi s
obzirom na pašu bilo provedivo, da se barem tamo, gdje je tlo
zgodnije, zavede nisko kestenovo gospodarenje, koje bi prvih
godina imovnoj općini štaparenjem donijelo lijepih prihoda, a
uz 30 godišnju ophodnju izdašno bi podmirivalo potrebe barem
na lakšoj gradji, kako to s izvrsnim upravo uspjehom provodi


I. banska imov. općina.
Šume slunjske imovne općine mnogo stradaju od vjetra i
snjegoloma, a redovito skoro godišnje strada oko 60 jutara od
šumskih požara.


Zbog velike navale naroda na šumu i zbog velikog razcjepkanja
posjeda tereti blagajnu imovne općine čuvanje šuma,
jer je time zaposleno 45 lugara.


U području otočke imovne općine prošla je ekskurzija
erarskim šumama pokraj bisera hrvatskog Plitvičkih Jezera, a
odavle se odvezla do šuma imovne općine otočke u gospodarstvenu
jedinicu Bačinovac kod Babina potoka. Gospodarstvena jedinica
(3.617´25 jutara) obrasla je smjesom bukove, jelove i smrekove
šume, a sada se upravo dijeli na dvije gosp. jedinice, — da




ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 347 —


rukovanje šumom bude živahnije — i uredjuje se po novim propisima
sa 129 godišnjom ophodnjom. Poradi terenskih odnošaja
i poradi šumske paše vodi se u toj gospodarskoj jedinici najnerentabilnija
preborna sječa sa godišnjim etatom od 6.042 m3 i
20 godišnjom ophodnjicom. Područjem otočke imovne općine
prolazi buduća lička željeznica, pa nema sumnje, da će to prometno
sredstvo vanredno povoljno utjecati na njezino šumsko
gospodarstvo, te da će ono postati rentabilnije i intenzivnije, a
onda će se moći na mnogo mjesta napustiti nerentabilna preborna
sječa imajući pri ruci sredstava, da se drugim načinom predusretne
nepovoljnim odnošajima.


Imovna općina otočka ima dosta šuma, u koje pučastvo
nije diralo, a dosada se na njihovu exploataciju u svrhu veleprodaje
zbog skupog izvoza nije moglo ni pomišljati, pa se
upravi povodom izgradnje ličke željeznice namiće važna zadaća,
da izgradnjom odgovarajućih otpremnih sredstava i te šume
„cjelice" uz što povoljnije cijene na svjetski drvni trg iznese i
u njima redovito, potrajno gospodarenje zavede. Izvede li se
doskora osnova iscrpljenja vodene snage Gacke u električnu
snagu, nastat će u onom kraju povoljne prilike za razvoj industrije
uopće, a drvne industrije napose. Mnogo će se toga moći
kod kuće preraditi i uz veću dobit u svijet otpremiti. Mi se
mlađi opravdano nadamo, da će nam eksploatacioni planovi šuma
cjelica i šum. otpremni uredjaji u krajevima, koji se ličkom željeznicom
svjetskom trgu otvaraju, dugo služiti uzorom i da će
ekonomsku vrijednost šuma i gospodarsku snagu dotičnih im.
općina uvelike podići.


Putem do šume i kroz šumu nailazili smo na kupove izradjene
robe (bordunala, bordunalića, vratila i vesala), što su izradjeni
za posljednje sječe. Vesla i vratila izradjuju poglavito Primorci
zaslužujući 8 K dnevno, dok domaći ili ne znaju toga,
ili traže drugu zaslužbu u Ameriki.


U istom kraju ima mnogo primitivnih vodenih pilana, koje
i uz današnje izvozne prilike izradjuju piljenice za okolišnu potrebu,
a mnogo ih se izveze i na trg u Senj. Po svoj će im




ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 348 —


prilici lička željeznica nanijeti osjetljiv udarac, kad se bude is


plaćivalo graditi moderne pilane.


U području otočke imovne općine posjetismo nakon konaka
u Korenici još i historijski spomenik — Laudonov gaj na Krbavskom
polju kod Bunića. Zasadjen je hrastom prije 200 godina
na 300 jutara pijeska vijanca — »pržine«, a uredjen je i
poredan donekle prema stavu vojničke čete za bojnog hoda.
Kamo sreće, da je Laudon nasuprot ovome »Gaju« stavio neprijatelja
— drugu hrastovu ili borovu šumu, tada se danas za
„pržinu" ne bi ni znalo, a ovako je trebalo punih 27 godina,
da šumari otočke imovne općine velikim marom i troškom pošume
ostali dio, a mnogo će vremena proći, dok susjedna im.
zemljišna zajednica pošumi svojih 1500 jutara pržine, koja je
još dosta gola i za vjetra zasipava usjeve sve do Bunića.


Redovi su Laudonova gaja danas već na mnogo mjesta
prorijedjeni, jer je gaj pretrpio mnogo navala naročito od pravoužitnika
buduće ličke općine, kojima je on blizu, a njihove šume
nerazmjerno daleko. Godine 1878. navalila je bila silna voda
iz Zelene pećine („Zbjegovi"), poplavila čitavo Krbavsko polje
i ostala na njemu godinu i po. Tom se prilikom porušilo oko
8000 hrastova u Laudonovom gaju. Težak je to bio udarac za
nj, a ljubav šumara prema tome našem historijskom spomeniku
ima da ga sačuva od posvemašnje propasti i da mu popuni
prorijedjene redove.


Imovna je općina pošumila svoj dio pržine tako, daje najprije
u svrhu vezanja pijeska vijanca zasijala žuku (metlica ili zečjak


— Spartium scoparium), a onda sadila dvogodišnje borove biljke
1 30 m razdaleko. Pržina oko Laudonova gaja ne izgleda već na
prvi pogled onako neplodna kao pijesak vijanac (»peski«) oko
Gjurgjevca u Podravini. Dok se „peski" sastoje u glavnom od
veoma sitnog kremenog pijeska sa nešto primiješana vapna i
tinjca, to su na „pržini" pješčana zrnca mnogo veća, a izmedju
njih se nalazi dosta produkata rastvorbe okolnih vapnenih bregova.
Stoga posadjeni bor vrlo lijepo uspijeva, a kad se pijesak
potpuno smiri i kad se stvori sloj humusa, kane dapače pod bor pod


ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 31     <-- 31 -->        PDF

- 349 —
sadjivati hrast. Ipak ima pržina jednu lošu stranu više, — tamnije
je naime boje, pa upija jače toplinu i silno se ugrije otimajući
mladim biljkama i ono malo vlage, što za ljetne žege
iz pijeska dobivaju.


Moguće bi pri vezanju koristila Festuca vaginata, koju na gjurgjevačkim
peskima s uspjehom upotrebljuju. Starije borove sastojine
već su potpuno sklopljene i lijepe, pa ih je na onom pijesku milina
pogledati, a ne će valjda dugo potrajati pa će pogled na njih
ponukati i zem. zajednicu, da započne i završi kulturno djelo,
koje joj je namijenjeno. Šteta je samo, što se pri sadanjem
kultiviranju nije davala prednost crnom boru (Pinus austriaca),
koji baca vanredno mnogo iglica, a otporniji je protiv elementarnih
nepogoda, mraza i vjetroloma, dok bijeli bor (Pinus silvestris)
daje malo iglica i pušta previše sunca, da ih prebrzo
rastvori, a trpi više i od snjegoloma. Poradi dobrih svojstava daju
na „vrištinama" oko Gospića već odavna prednost crnom boru,
dok su u Kranjskoj oko Postojne i pri Sv. Petru bijeli bor
takodjer posve napustili.


Imovna općina otočka ima malo stručnih sila, jer na jednoga
stručnjaka otpada oko 25.000 jutara šume, a to je za
šume opterećene služnostima i izvržene napadaju ljudi i blaga
zaista odviše.


Dne 9. srpnja stigosmo u Gospić da pregledamo za nas vrlo
poučni i zanimivi objekat pošumljenje »vriština«. Hiljade jutara
podivljalog zemljišta leži pusto, obraslo jedino beskorisnim vriješinama
(Caluna vulgarisa Bivša krajiška uprava pokušala je
vrištine privesti kulturi, ali započetog posla nije nastavila. Sadanje
uspješno kultiviranje započelo je god. 1884., kada je u
Gospić došao zauzeti učitelj, a sada umirovljeni kr. župan, školski
nadzornik g. Mita Orlić, koji nam je u sjeni 27 godišnje
borove »plantaže« — podignute njegovim zauzimanjem — s ponosom
ispripovijedao, kako je taj blagotvorni rad na onom
mjestu otpočeo, a kojega danas tamošnji šumarski stručnjaci
s izvrsnim uspjehom nastavljaju.


Rezultati dosadanjeg pošumljenja vriština jesu slijedeće
doraslije plantaže:




ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 350 1.
»Jasikovac«, vlasništvo drž. š. erara; stara 80—100
godina, površina 120 jutara (bor, hrast, ariš).
2. »Budački gaj«, vlasništvo drž. š. erara; stara 10—60
godina, površina oko 30 jutara.
3. »Medačka plantaža«, vlasništvo z. z. Počitelj. Osnovana
1853. god. crnim i bijelim borom, a prije 10—-12 godina podsadjena
hrastom. Prvobitna površina 60 jutara, a sada proširena
na 110 jutara.
4. »Vujnović brdo«, vlasništvo z. z. Divoselo; stara 8—26
godina, površina 226 jutara.
5. »Polje«, vlasništvo z. z. Smiljan; staro 5—20 godina,
površina 50 jutara.
6. »Krčmar«, vlasništvo z. z. Smiljan; stara 10—20 godina,
površina 8 jutara.
Osim toga ima više mladjih plantaža, koje se zadnjih par
godina pošumljuju sa borom i žirom.
Zadnjih godina počelo se s pošumljivanjem intenzivnije, te
se pošumilo po prilici 900 jutara, a popravljeno je oko 220
jutara. Uzme li se u račun 150 jutara novo pošumljene površine
drž. šum. erara i oko 100 jutara privatnih šumica, to iznosi
cijela dosada pošumljena površina okruglo oko 1700 jutara, dok
ukupna površina vriština (zajedno sa uzurpiranih 2000 jutara)
iznosi 18.200 jutara.


Za uzgoj presadnica osnovano je u Gospiću centralno
»Kasumovićevo biljevište«, odakle se opskrbljuju biljkama
zem. zajednice po svoj okolici, a dijele se besplatno i privatnicima.
Biljevište je lijepo zasnovano ali nije još definitivno uredjeno.


Smješteno je upravo uz cestu u mjestu Gospiću kuda najviše
naroda prolazi, baš radi toga, da ga narod vidi i za posao
u njemu zainteresira. Posljedice se toga smještenja već dobrano
opažaju, jer mnogi privatnici prolazeć onuda išću, da im se dade
»sâda« zasaditi gaj iza kuće.


Nabava toga biljevišta ima svoju malu historiju. Poznati
prijatelj gojenja šuma na kršu, blagopokojni veliki župan




ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 33     <-- 33 -->        PDF

- 351 —
lički Kasumović* bio je odredio, da sve obćine imadu godimice po
nešto doprinašati u po njemu osnovanu zakladu za pošumljenje Like,
a kada je kr. zem. vlada nakon nekoliko godina ubiranja tih prinosa
za to doznala, bila je odredila, da se to doprinašanje ima
obustaviti. Ubrani novac je bio uložen u štedionicu i ostao je
tamo tako rekuć zaboravljen kroz 10 godina,


Biljke za pošumljivanje plantaža u Lici bile su u ono vrijeme
dobavljane iz senjskog kraškog biljevišta, zatim iz Ljubljane
i od kojekuda druguda. pa kako se lička klima ne slaže sa
klimom tih dobavilišta, morale su se biljke često puta preuzeti
i u vrijeme, dok je Liku prekrivao snijeg ili dok je puhala za
sadnju neprikladna bura. Te biljke nisu se tada radi smrznutosti
zemlje mogle posaditi, nego su morale u zemlju zabijene čekati
dok snijeg ne okopni i dok se zemlja ne odmrzne, a kako su
tako često puta dugo bile zabijene, uvenule su i postale za
sadnju nesposobne ili ako su bile i posadjene, nije sadnja s njima
imala nikakova uspjeha.


Cesto puta je te biljke na putu preko Kapele ili preko
Vratnika skupa sa vozarima zakijao snijeg, a dok je opet bio
prokidan, sparile su se biljke u vozovima i pokvarile.


Bilo je i takovih slučajeva, da se biljke u pravo vrijeme
nisu mogle preuzeti, a kad su bile preuzete već su bile potjerale
i tako postale za sadnju nesposobne.


Moralo se je stoga misliti na vlastito biljevište, a otkriće
u štedioni pohranjenog, a po vel. županu Kasumoviću skupljenog
novca došlo je u pravi čas. Nabavljena su 3 jutra zemljišta uz
cijenu od 8000 Kruna, te se počelo o zemaljskom trošku priredjivati
za biljevište.


Zemaljska dotacija za to uredjivanje bila je minimalna, a
troškovi uredjenja veliki, te nije preostalo druge nego raditi
kako se je dalo.


Ograda je podignuta kraj ceste od pletera iz žice i bilje


* On je tako oštro kažnjivao šumske prekršaje, da je narod o njemu iznjeo
pjesmu „da znaš majko kako sudi Marko, osam dana za narama
k grana! " što je bila svakako oštra kazna u ono vrijeme, kad narod a
ni oblasti šume još poštivali ni cijenili nisu.


ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 352 —


vište na uspomenu prijatelja ličkih šuma prozvano »Kasumovićevo
biljevište«.


Samo biljevište ima dosta loše tlo, te bi ga trebalo dobro
gnojiti, a u tom nastaju po upravu biljevišta znatne poteškoće,
jer ono malo gnoja što tko u Lici imade, čuva dobro za sebe
i neće da proda.


Istina je, da se je moglo nabaviti biljevište negdje izvan
Gospića, gdje su bolja zemljišta, ali to se opet nije moglo radi
toga, što je za cijelu Liku bio tada namješten samo jedan šumarstrukovnjak,
kojemu bi takvo udaljeno biljevište zadavalo previše
posla. U ostalom to se nemože nazvati pogreškom, jer tko
je zvan da kultivira kraški goli kamen, taj će valjda moći kulturnim
načiniti i tri jutra zemljišta za biljevište. Kako, to je
stvar dotičnih stručnjaka.


Znademo da će radi raznih okolnosti biti taj posao težak
i da bi bilo bolje, kada bi šumarski stručnjaci mogli uvijek na
gotovo doći, no nama šumarima to nije sudjeno, nego nam je
sudjeno, da uspjehe našeg nastojanja postizavamo manje više
samo velikim trudom i mukom, te ustrajnim radom.


Jedino bi se ovdje usudili primijetiti, da nam se ne čini
najboljim to, što se radi gnojenja i poboljšanja fizikalnih svojstava
tla Kasumovićevog biljevišta uvaža u biljevište prašina i blato sa
ceste. Time se dodade doduše zemljištu nešto vapna i nešto
gnoja, ponajviše konjskoga, ali se u njega snese i sva sila sjemena
od korova, koji se tek teškom mukom i velikim troškom
izkoreniti dade. Bilo bi po našem sudu jeftinije, da se zemljištu
u biljevištu ako već vapna treba, doda čistoga vapna, a isto tako
i čistoga gnoja ili zemlje crnice. Čini nam se, da nije ni to
dobro, što je u biljevište umjesto crnice navažana crna zemlja
sa vrištine, jer ono nije crnica, nego je ono neplodna vrištinska
pjeskovita ilovača, koja nije sposobna tlo u nikojem pogledu
poboljšati.


Za nas kao početnike bilo bi poučno, kada bi se na šum.
akad. naročito upozoravalo kako se i u takvim slučajevima postupa,
jer se kod nas na to nepolaže tolika važnost, nego se




ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 353 —


a predaje prema njemačkom uzoru, da se zemljište za biljevište izabir
e obzirom na zahtjeve, koji se na biljevišta u pogledu biljka stavljati
imadu, a ne uzima se u obzir slučaj, da se mora često puta
ovako, kao stoje to u Lici bio slučaj, izabrati i nepovoljno mjesto
radi mogućnosti nadziranja radnja ili radi kojeg inog važnog uzroka.


U dosada za kulturu prikladnim načinjenom dijelu Kasumovićevog
biljevišta, uzgaja se sada crni bor, weymoutov bor
(borovac), allepov bor, smreka, hrast, jasen, javor, briest i akacija,
te je iz njega na pr. od god. 1911. do 1913. upotrijebljeno
preko 1,794.000 biljaka.


U biljevištu su glavni štetočinci krtice, grčice, žega i bura,
a čini se, da i neka vrst gliste podjeda korenje biljkama. Krtice
prave štetu time, što tražeć grčice i druge crve nadignu zemlju
a s njome i biljke, te se ove osuše. Grčice obgrizaju korenje,
a čini se da to čini, kako smo spomenuli i jedna vrst glista,
jer se pod obgriženim biljkama nadje vrlo često glista kod korenja.
Žega i bura izsušuju zemlju, te se na njoj uhvati kora,
koja osobito s proljeća štetno djelnje, jer neda sjemenu da
proklije. Bura djeluje štetno i time, što svojom hladnoćom zadržava
rastenje biljaka. Žegi se doskoči zaljevanjem biljka vodom
iz vodovoda, koji je u biljevište uveden, a dalo bi joj se
osim toga, kao i buri doskočiti Ijesama, koje su prije rabljene
a sad su istrošene. Te ljese bile su iz krovne ljepenke (Dachpappe)
ali nisu se pokazale shodnima, jer svejedno i najtvrdja
ljepenka na vrućini postane mekana. Bilo bi stoga dobro upotrebiti
ljese od trske ili možda od eternita. Ovo potonje moglo
bi osim toga još dobro poslužiti u zimsko doba kao obrana proti
izdizanja biljka po srži. Pljevi li se naime još kasno u jesen, stradaju
biljke od srži (smrzavice) jer se rahla zemlja, koju korenje trave
nedrži, usljed smrzavice izdigne i tako izdigne sa sobom i biljke,
koje se kod prvog sunca izvale, jer se zemlja odkravi i padne,
a biljka ostane vani.


Na vrištinama se u pravilu obavlja sadnja jeseni, jer proljetna
sadnja strada od suše. U glavnom se sadi dvogodišnji
crni bor, na udaljenost od 1#30 m, a poslije se kani podsadjivati




ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 36     <-- 36 -->        PDF

- 354 —
hrastom. Na najzgodnijim mjestima sadi se i žir pod motiku,
a što se ne primi, popunit će se jasenom, brijestom i javorom.
Zadnje dvije godine bacilo se pod motiku 172 q. žira.


Kulture upravo krasno uspijevaju (vidi slike na st. 358.), a da
će iz njih biti lijepih šuma, svjedoči šuma »Jasikovac«, koji je buduća
slika današnjih plantaža. »Jasikovac« je danas zaista krasna šuma,
stabla su u njem 30—35 metara visoka, preko 50 cm debela i vanredno
povoljne tehničke duljine, čiste od grana. Osobita su spomena
vrijedne hrpe ariša, što se u »Jasikovcu« mjestimice nalaze
i kakvih dosada nigdje nijesmo vidjeli. Uzrast im je uspravan
kao svijeća, visina preko 30 metara, prsna debijina 45—50
cm, a medjusobna udaljenost poprečno 4#5 m. Ispod njih raste
već hrast kao podstojno drveće. Ti su nam primjerci dokaz, da
ni u nas nije svagdje arišu odzvonilo


Pošumljenje vriština danas je već potpuno prokušani posao,
pa treba samo izdašne novčane subvencije, da se u što većem
opsegu provodi.


Kod pošumljenja vriština prihvaćen je isti princip, koji je
već odavna prihvaćen za pošumljenje cijeloga krša, a taj je, da
treba za pošumljenje odredjene površine kroz što kraće vrijeme
zabraniti i pošumiti, te ih čim prije opet za pašu otvoriti. Provedbom
toga principa zavoli i privikne se Krašanin, sada nak< n
jur vidljivih a po tom i njemu dokučivih uspjeha pošumljenja, vrlo rado
na to, da mu se na kratko vrijeme nešto pašnjaka oduzme, jer zna, da
će mu se isti opet doskora povratiti i to u puno boljoj kvaliteti.


Baš kroz to, što se u prvašnje vrijeme nije pazilo na taj
princip, nego se je držalo zaplantažene površine od pase blaga
zatvorenima, nije se žiteljstvo moglo zagrijati za pošumljenje
mršavib vrištinskih površina, ali od kada je gornji princip zaveden,
opaža se znatni preokret u mišljenju žiteljstva.


Protivština žiteljstva radi oduzimanja zemljišta nesmije se
naprečac osudjivati i žiteljstvo radi toga natražnjacima smatrati,
jer žiteljstvo ima i te kako važnih razloga da se protivi pošumljivanju
ne radi po umij iva nj a i kultiviran ja nego da se p r o-
t i v i r a d i s m a n j i v anj a p a išta. Sve ako i imade vriština oko




ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 355 —


18.000 jutara, to ta površina odpada na ogroman broj sela i
još ogromniji broj kuća, koje svoje blago na pašu nikuda osim
na vrštinu tjerati ne mogu. Kako na jednu kuću otpada jedva
2 jutra toga mršavog pašišta i kako je toga zemljišta jur dobar
dio okupiran za oranice, to nije čudo, da siromašni Ličanin
nastoji ono, makar kakvo takvo mršavo zemljište, za pašu spasiti.
Nego kako god ta mršava vrištinska zemljišta mršava izgledala,
to ipak nije prirast crnog bora, te glavne vrsti zemlju
poboljšavajućeg zemljišta na vrištini tako slab, kao što bi se
moglo misliti. Dapače, taj prirast je vrlo lijep, te nam on daje
ujedno i direktivu, kako dugo treba zabranjene površine držati
zatvorene od paše.


Pogledamo li na priležeće slike (str. 358.), to vidimo, da se izgled
takove borove kulture na ličkoj vrištini ni malo ne razlikuje od
izgieda kulture na plodnijim zemljištima u drugim zemljama. U
četrnaest godina udeblljaju gdje koji borići i do 22 cm. na panju
a u 12 godina već prema sklopu odebljaju na 8—14 cm. Trogodišnji
posadjeni borić prirašćuje u vis već prema gore spomenutim debljinama
u pojedinim godinama nakon sadnje na slijedeći uačin :


debljina na panju


8 cm. 9 cm. 11 cm. 12 cm. 14 cm.
prirast u visinu


1 god. — 9 — 11 — 20 -- 18 — 17 cm.


2 « — 20 — 13 — 13 -- 28 — 12 »


3 « — 34 — 30 — 29 -- 39 — 21 »


4 « — 19 — 21 — 34 -1 — 38 »


- 35



5 « 32 — 46 — 30 -- 53 -— 32 »
6 » — 49 — 58 — 60 -- 62 — 57 >
7 » — 58 — 58 — 61 -- 55 — 62 »
8 » — 53 — 43 — 66 -- 56 — 53 »
9 » — 50 — 59 — 45 -- 60 — 65 »
10 » — 49 — 55 — 63 -- 56 — 54 »
11 » — 43 — 21 — 49 -- 53 — 47 »
12 » — 26 — 12 — 47 -- 18 — 46 »




ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 356 —


Ova tabela jasno nam pokazuje, da redovno u šestoj godini
pocrne crni bor na vrištini snažno prirašćivati tako, da već u
šestoj i sedmoj godini skupa odraste vrh za cijeli metar. Pošto
crni bor već prvih pet godina naraste poprečno na 1*20—1*50 mt.
visine, a u šestoj i sedmoj godini još za cijeli metar priraste,
to se svaka plantaža, u kojoj je sadnja uspjela, već nakon 6
do 7 godina za pašu velikog blaga može otvoriti, a za ovce može
se otvoriti još i prije t. j . već u petoj godini.


Kroz to kratko vrijeme zabrane ne izgube žitelji glede
paše ništa, jer nakon tog vremena u hladu borića raste daleko
bolja paša nego bez njih, a naročito se mora iztaknuti, da se
pod borićima i u ljetu trava zeleni, dočim je izvan borića trava
od žege spržena.


Pošto je borovina za kućnu gradju vrlo cijenjeno drvo, te
kao takovo zavrijedjuje da se kultivira i pošto se njome brzo
postizava pošumljenje i pošumljene površine vraćaju za pašu
vrlo brzo i sa boljim svojstvima, nego su bile prije paše, to je
i sa financijalnoga gledišta opravdan postupak, kojim se vrištine
kulturnima načiniti namjeravaju.


Baš radi gore iztaknutog principa, da se imade paši oduzeta
površina što prije opet za pašu povratiti, držimo, da nije
dobro, što se u nekim plantažama zadnjih godina forsira sa
sadnjom žira, jer hrast u obće slabo prirašćuje, a na vrištini
pogotovo slabo.


Sto će biti sa pošumljenim vrištinama kasnije, to se još
nezna. Bor će popraviti svojim iglicama zemljište, a da li će se
to popravljeno zemljište ostaviti za šumu ili pretvoriti u pašnjak
ili u inu kulturu odlučit će budućnost. Za sada je glavno, da
se ta zemljišta bud kojim načinom načine plodnima, a za to je
najpodesniji i najjeftiniji način po našem mnijenju prihvaćeni
princip o pošumljen ju vriština borom.


Mladi bor na vrištini u Lici ima dosta svojih neprijatelja.
Ako se u plantaži ne pokosi vriština, to kad zapadne veliki snijeg
obgrizu miševi i 10 cm. debele boriće pri zemlji i oni moraju
osušiti se. Pokosi li se vriština, to snijeg padne na zemlju, a




ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 39     <-- 39 -->        PDF

— 357 onda
miševi ne mogu kroz vrištinu kao po hodnicima ispod
snijega prolaziti i boriće obgrizati.


Štete pravi dosta i blago i pastiri, a dogadja se kadkada
i požar no do sada nije od toga nastala nigdje znatnija šteta.


Znatniju štetu nanese više puta snjegolom (vidi sliku 2. na str.
358), a posječe li se prosjek na nezgodnom mjestu ili podkreše li se
ili proredi boriće previše, znade ih povaljati južni vjetar i nanjeti
puno štete. Stoga je nužno, da umarski stručnjaci takovim
nepriteljima poznatim protumjerama predusretnu.


Od inih nepritatelja moramo spomenuti ovdje naročito E v e t r i a
(Tortrix, Retinia) buoliana, koji savijač od travnja do
lipnja živi u vršikama mladih 10—20god. borića, te se oni usljed
toga izkrive. Proti tomu štetniku teško je postupati, jer bi se
morale odkidati napadnute vršike, a gdjekoje godine bilo bi
nuždo upravo cijelu plantažu prevršiti. Na sreću nije šteta od
toga tuko velika, jer se napadnuti borići oporave.


Vozeći se iz Gospića do Jadovnog, te prelazeći odavle pješice
preko Metle (1200 m.) u Oštarije, da se osvjedočimo o
naporu tamošnje šumarske službe, te vozeći se dalje u Karlobag
prešli smo nekim šumama buduće ličke imovne općine, kojim
za sada još upravlja državna šumska uprava, Dosada nema ni


o državnim ni u budućim imovno-općinskim šumama gospodarskih
osnova, več se gospodari na temelju svakogodišnjih drvosječnih
i ogojnih predloga. Uz to se za imovnu općinu odredjene golijeti
ne pošumljuju dovoljno, kao ni oni djelovi, što požar uništi.
Dodje li zbilja jednom do osnutka ličke imovne općine, to se
ona neće moći ni valjano konstituirati, a kamo li opstojati. U
ostalom iskustva su »siromašnih« imovnih općina već poučila
Ličane, da dobrovoljnu nagodu glede diobe šuma ne će na lahku
ruku sklopiti.
Na podnožju Velebita u Rizvanuši pogledali smo mali, ali
uzorui vrt drž. šum. erara. Osnovan je prošle godine po upravitelju
kr. šumarije u Gospiću kr. šum. inžiniru Iliji Stojanoviću
i služi za uzgoj presadnica (smreke, jele, crnoga i weymouhovog
bora a za pokus alepova bora i ariša) za pošumljenje




ŠUMARSKI LIST 8/1913 str. 40     <-- 40 -->        PDF

.
.
- 358 —
p;?. ´ .-..——-p v—´





´ -*.1.$....


..^^.!:, $..



..


..!.0...


SI. 1, Plantaža 18 god. crnog bora kraj Gospića,


SI. 2. 26 god. plantaža crnog bora kraj Gospića proredjena uslijed
snjegoloma.