DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 178 — Ove se šikare (grmeči) obično nalaze u blizini naseobina, a nastale su time, da je stanovništvo sve iole za japiju i gorivosposobno drvo upotrijebilo, a stoka podmlatke iz godine u godinu skroz ogrizavala, te su ove plohe sada pokrivene niskim, sasvim zakržljalim čbunjem, čijim se lišćem stoka i dalje iz godine u godinu hrani. Na ovaj su način nizom godina poharane velike šumske plohe u okolici gradova i naseobina, ne da služe kao polja i livade, nego da se pretvore u onu pustu šikaru, mršavu pašu koza. Na strmenitijim je mjestima kiša zemlju odnijela, bujice su se stvorile i seline, te ove sterilne pustoši postadoše često opasni neprijatelji niže ležečih naseobina. U kršnim predjelima Hercegovine vladale su zbog bliže obale i nepovoljnosti kršnog fenomena za šumu još gorje prilike. Dok su u Bosni šume tokom vremena samo nešto oštećene i neke plohe u šikaru pretvorene, hercegovačke su šume većinom propale. Dimitz ne navadjajući izvora pripovijeda, da je Hercegovina još u polovici 19. stoljeća imala hrastovu visoku šumu Dubravu, koja se je prostirala izmedju Metkovića, Stoca i Mostara, te mjerila oko 5000 ha, a sastojala se poglavito iz Qu. pubescens i macedonica. Ovu šumu da je oko godine 1850. neki drvotržac iz Trsta iskoristio posjekavši sva zdrava jača stabla. Ostatak upotrijebiše dijelom tamošnji stanovnici, dijelom ga izvezoše u Dalmaciju. Velike dijelove ove šume iskrčiše, te sada služe poljodjelstvu, a šume ima sada samo od izdanaka. O postupanju sa šumom u tamošnjim predjelima citira Hôrnes stari franjevački šematizam, ne navodeći vremena, kako slijedi : „Quod silvas spectat, hodie dum aliquas proceres (proceras) arbores in paucis quibusdam montibus vix est invenire ; maxima in parte signanter in meridionali satis ex longiquo et vix ipsa |