DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 177 — u prilikama, koje je stvorilo osvojenje osmanlijsko, premda opet ne možemo zatajiti, da su te prilke mnogo doprinjele na razvijanje ovoga stočarstva. Nesigurne prilike u ovim zemljama odvraćale su stanovništvo već i prije osmanlijskog osvojenja od polodjelstva, a navraćale ga divljem stočarstvu, jer nitko nije bio siguran, da će u miru uživati plodove u osnivanje poljodjestva uloženoga truda. Stanovništvo ovih zemalja našlo je sa svojim stadom i pokretnim imetkom u velikim, neprohodnim prašumama uvijek zaklonište proti neprijateljskoj navali, te hrane za stoku i sebe- Dodjoše Osmanlije. Možemo zaista kazati, da oni u ono prvo doba donesoše toj zemlji mir i poredak*, te da se je Bosna, kao dio tadašnje moćne turske carevine kulturno pridigla, ako i ne u okviru zapadne, to ipak u okviru istočne kulture. Nu oni donesoše — kao što pravo kaže Dimitz — i onaj mlitavi orijentalni način življenja, koji ne traži ništa više do kruh svagdanji, a dakako, da je lakše bilo paliti pred stadom šumu nego stenjati za plugom. Uza one, naprijed navedene zasluge, nevalja dakako zaboraviti, da je i priroda sama tj. brdovitost ovoga predjela osobito doprinosila razvijanju stočarstva. Koza je dakako glavni predstavnik ove vrsti divljega stočarstva. Suma ju hrani, a njege ne traži. Onda istom dolazi ovca, pa daleko za njima goveče. Dok je ljeti trpjela mlada sastojina od obgrizavanja lišća i pupova, te od sjekirice pastirske, a stara od požara, sjekle su se pred zimu, a za zimsku prehranu blag lišnjake svake dobi sastojine. Za vrlo oštrih zima sjekle su se velike šumske površine u svrhu, da se prehrani stoka sa pupovima i mekim mladicama. Uslijed ovoga je šume na nekim plohama uopće nestalo, dočim se je na drugima pretvorila u onu pustu šikaru, koju tako često na velikim plohama nalazimo u ovim zemljama. * Izporedi opasku ** na strani 175. |