DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 176 — uzmicale su samo ovdje, — ondje pred sjekirom pastirskih poljodjelaca, da često za kratko vrijeme opet osvoje oteto im zemljište. Istom u 13. stoljeću oživio je opet nešto promet u ovim zemljama utjecajem dubrovačke republike. Ceste, koje su ovaj promet posredovale, načinjene su iz takozvane kaldrme, to jest ovećega, obično okrugloga kamenja, koje baš ne bješe sasvim gusto složeno, nego tako, da je za kišno doba obično uz svaki kamen bila takodjer okolo na okolo i duboka jama blata*. Na ovim cestama najgore kakvoće prenašali su konji što robu stranih zemalja kroz Bosnu, a što produkte bosanskih rudokopa iz Bosne. Rudarstvo bilo je u Bosni osobito od 13. do 15. stoljeća jako razvijeno, a bavili su se njime ponajviše Sasi i Dubrovčani. U ono doba Bosna zbog slabih prometnih sredstava nije po svoj prilici izvozila mnogo drva, osim možda nešto cijepane japije, nego su sigurno šumu u većoj mjeri upotrebljavali za rudokope. Domaći je narod u većoj mjeri počeo da kadi ćumur (drveni ugljen) u žežnicama, koje su se odlikovale time, što nad spratovima ne imadjahu glave**. Iz ogromnih bogumilskih spomenika — na kojima nalazimo doduše mnogo naivnih slika, ali malo natpisa — saznajemo, da je u ono doba igralo poljodjelstvo vrlo neznatnu ulogu u Bosni i Hercegovini i da su se stanovnici više bavili stočarstvom i lovom. Držim, da neću pogriješiti, ako uztvrdim, da prvi početci pustošenja šuma padaju u ovo doba i to u korist stočarstva. Nije ovo karakteristično samo za ove zemlje. Slične pojave nalazimo i u Italiji, Grčkoj, Maloj Aziji i Španjolskoj, a mislim, da je neopravdano, da ovoj pojavi tražimo uzrok samo * Dr. Konstantin Jireček: Handelsstrassen imd Bergwerke von Serbien und Bosnien wâhrend des Mittelalters. Prag 1879. ** Ovaj štetni način palenja ugljena tek je u najnovije doba napušten. Vidi čl. Kadjenje ćumura u br. 3. S. 1. 1913. str. 90. " |