DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 210 —


tara šume? Idem jošte dalje pa tvrdim, da Drag. lug nemože nikada, pa
niti onda doći najedanput u zabranu, da se cijela šuma danas hametom
posiječe. Nemože to nastupiti zato, jer toga obće gospodarstveni odnošaji
ovlaštenika, koji imadu pravo paše i žirovine u Lugu, podnositi nebi mogli,
jer neima u nijednom zakonu takovog propisa, jer bi jednomašno pomladjenje
tolike površine bilo iz financijalnih razloga skoro nemoguće, a s
razloga debljinsko-razrednih neprobitacno


Možda je htjeo g. P. da Draganićance zatjera u strah s posljedica,
što će ih stići s mog uredjajnog rada, a možda i u nadi, da će oni, jer
znade koliko im je upravo do paše i žirovine stalo smjesta, čim pročitaju
njegova matematička uglavljenja, na mene dići kuku i motiku. To se medjutim
nije zbilo a i neće se, jer imade i u tih seljana zdrava suda i mirne
razsudbe i glede obsega njihovih prava, i o domašaju oblastnih djelokruga.
Medjutim držim da nije niti probitačno, a s upravnog gledišta niti
mudro, da se u stručnom listu zastupaju onakove tvrdnje, koje su prikladne,
da budu upotrebljene za moguću harangu seljačtva. Pogibelj leži u tome,
da se zvani i nezvani u danim prilikama upravo pozivlju na stručni list i
na ono, što su o stvarima, za koje im manjka dublje razumijevanje, ondje
čitali i sabrali. (Nastavit će se).


Osobne vijesti.


t Šandor Pere. Šandora Perca nadšumarnika i upravitelja gospodarstvenoga
ureda otočke imovne obćine nema viza na životu.


Ta vijest kosnula se je diljem Hrvatske i Slavonije svih šumarskih
krugova, jer je došla iznenada. Nitko živ, koji je pokojnika poznavao, nije
se tome nadao, da će on teku 56 godini života svoga, onako čil i krepak
pred prestolje vječne pravde. Osobito smo bili iznenadjeni mi Otočani,
toli šumarski činovnici i službenici, koli ostalo činovničtvo i gradjanstvo
ne samo otočko nego ono cijele županije, kada se je munjevitom brzinom
razprostranila vijest o njegovoj preranoj smrti Službujući u Otočcu preko
30 godina kao upravitelj gospodarstvenog ureda otočke imovne obćine,
znao si je steći popularitet gore i dolje. Obdaren vanrednima svojstvima
duha i tijela, vršio je svoju težku i napornu službu na obće zadovoljstvo
radeć oko podizanja materijalnog stanja imovne obćine, koje je pri nastupu
svoje službe godine 1882. našao na nizkima granama, tako, da je
imovna obćina sada u posjedu znatne nepotrošive glavnice.


Njegove gradjanske vrline učinile su, da mu je pučanstvo u više
zgoda povjerilo, da ga zastupa u obćinskom vijeću i u županijskoj skupštini,
od koje potonje je bio i biran u upravni odbor županije ličko-krbavske.
Kroz mnogo godina bio je i zemaljskim kulturnim vijećnikom. Isto tako
obnašao je čast predsjednika povjerenstva za lugarske izpite. Gradjanstvo
u užem smislu odlikovalo gaje birajuć ga opetovano puta za predsjednika
Hrvatske Čitaonice u Otočcu. Nada sve pako riješile su ga vrline brižnoga
otca obitelji za koju se je upravo žrtvovao. Nu te žrtve plaćene su mu
obilato, jer je osigurao svoju obitelj kao malo tko.


Jasnim su za to dokazom njegova djeca iz prvoga braka, koje je
znao tako brižno odgojiti, da danas zapremaju, razmjerno u mladim godinama,
odlična mjesta u skroz osiguranom materijalnom položaju. Kako je pako
krepak bio, pošlo bi mu to za rukom sigurno i sa djecom iz drugoga
braka, da mu prijeka i nenadana smrt neprekinu nit života.