DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 188 — t podatci, za koje pisci nisu sjegurni, da su potpunoma ili barem približno ispravni, jer bi se inače moglo misliti, da su neispravni podatci hotimice u raspravu uvršteni samo za to, da se djelovanje stanovitih odgovornih faktora prikaže u krivom svjetlu, što bi svaki prijatelj snošljivosti samo mogao i morao požaliti. Uredničtvo. K dvadesetpetgodišnjici pošumljenja krasa u posestrimi Kranjskoj. Za pošumljenje krasa u Kranjskoj izdan je dne 9. ožujka 1885. zakon kojim se odredjuje, da se imadu postepeno posumiti krasu spadajuća šumska, pašnjačka i neproduktivna zemljišta političkih kotara Postojna i Loić, da se tim zaustavi širenje krasa, a po mogućnosti i ublaže njegove štetne posljedice. To pošumljenje povjereno je tim zakonom posebnom povjerenstvu, čijeg predsjednika imenuje ministar za poljodjelstvo, a članovi istog su jedan zastupnik vlade, po jedan zastupnik političkih kotara Postojna i Loić, zemaljski šumarski nadzornik, jedan delegat zemaljskog odbora i četiri povjerenika upravnih općina na krasu. Ovo povjerenstvo obavlja svoj posao bezplatno (članovi imadu pravo samo na putne troškove), a glavna mu je zadaća, da ustanovi površine, koje će se posumiti, te da se sa vlasnicima tih površina sporazumi o načinu pošumljenja, o nošenju troškova, o čuvanju i njegovanju kultura, o uživanju eventualnih servituta itd. To je povjerenstvo započelo svoje djelovanje godine 1886., te je nedavno izdalo izvještaj o svom 25. godišnjem radu, naime od god 1886. do 1911., a taj izvještaj sastavio je zemaljski šumarski nadzornik Konrad Rubbia. Iz toga izvještaja vadimo, da se je dosadanji cijeli rad oko pošumljenja protezao na politički kotar Postojna (osim 96 ha u kotaru Loić), koji obuhvaća površinu od 89.810 ha, a koji gotovo sav spada u kraško područje. Prema gruntovnom katastru od godine 1900. bilo je u tom kotaru: |
| ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 189 — površina u ha % od ukupne površine oranica 9.495 10-5 vrtova 848 0-9 livada 24.321 27-4 vinograda 1.148 1-3 šuma 23.251 25.9 pašnjaka na kredinoj formaciji . 24.300 27-0 pašnjaka na eocenskoj formacij [ 4.393 50 neproduktivne površine . . 2054 20 Ukupno . 89.810 100% Kako se iz ovog razvrštaja vidi, uneseno je u katastru samo 2 054 ha ili 2% čitave površine kao neproduktivno tlo. Akoprem su tamo velike površine gotove pustinje, to su ipak kao neproduktivno tlo ozntčene u katastru gotovo samo čiste pečine, dok je sve ostalo uvršteno u pašnjake, makar im je čisti godišnji prihod i izpod 20 filira po ha. Tako su i napred navedene površine pašnjaka u velikom dijelu neproduktivne, osobito za vrijeme dulje trajuće suše, te je njihovo pošumljenje u svrhu poboljšanja tla od vanredne narodno-gospodarske važnosti. Do konca godine 1911. izlučena je za pošumljenje, površina od 3888-4 ha, a već pošumljena površina iznaša 2910 ha. Ovim pošumljenjem upravlja zemaljski šumarski nadzornik sa pomoćnim šumsko-tehničkim osobljem. On predlaže povjerenstvu godišnje ogojne predloge, u kom su izkazane površine, koje će se iduće godine posumiti ili popuniti, potreban broj biljka, (koje se iz zemaljskog biljevišta bezplatno dobiju), te potrebna glavnica. Pošumljenje provadja se svake godine na više mjesta (tako n. pr. u g. 1911. provadjano je ono na 15 mjesta). Naravno je, da bi probitačnije bilo koncentrirati pošumljenje na što manje objekata, ali zato manjkaju na jednom mjestu potrebne radne sile, jer je kras slabo napučen (48 stanovnika na 1 km2), a protive se tomu i gospodarski razlozi pojedinih vlasnika, kojim se velike površine, bez uštrba za njihovo gospodarstvo, ne mogu |
| ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 190 na jedan put oduzeti. Samo pošumljenje obavlja se u pravilu sadnjom biljka u jame, koje su redovno 40 cm. široke i 30 cm. duboke. Potrebne se biljke neposredno prije sadnje u svežnjima po 1000 komada dobave na mjesto radnje, tamo se poredaju u jarke, a korjenje im se zagrne svježom zemljom. Odavde se onda u manjim množinama prinašaju na samo mjesto sadnje, gdje im se korjenje zamoči u kašu od zemlje, i predugačke žile prirezu. Takove se biljke po 20 komada razdjele radnicima, koji ih u posebnim košarama u vlažnoj mahovini ili sličnom materijalu čuvaju, dok ih ne zasade, pri čemu moraju korjenje u jami dobro razmjestiti i rahlom zemljom zatrpati. Ako nema dovoljno zemlje, mora se ista pridonjeti ili jamu razširiti. Ovu zemlju redovno radnik svojom motikom malo pritisne, da se polaganije suši. Biljke se zasade tako, da stoje nešto niže od okolišnoga tlavjda mogu što više oborina pridržati, a osim toga se oblože kamenjem ili obrnutim busenjem, da kiša zemlju ne odnese, da se zemlja brzo ne osuši i da ne obras´e korovljem. Nadalje se korisnim pokazalo zaštićivanje biljaka sa sunčane strane sa 1 ili 2 višja kamena, a ako je biljka na strmini zasadjena, takodjer kamenom sa gbraje strane, da pridrži odronjujuće se kamenje, koje bi biljku moglo ozlediti. Sadnja se u pravilu obavlja rano u proljeću jer se kašnje tlo izsuši. Čim koja kultura visinski niže leži i čim je više suncu izvrgnuta, tim se ranije mora saditi. Visočine, kao i sjeverne strane, mogu se uspješno do konca svibnja pošumljivati. Jesenje kulture sa četinjačama ne izvadjaju se više, jer je njihov uspjeh vrlo slab, te zaostaje i za uspjehom sadnje u kasnom proljeću. Nasuprot jesenje kulture sa biljkama od listača dobro uspiju. Kako pošumljenje kranjskog krasa traje već 25 godina, navadja nam pisac izvještaja izkustva stečena za to vrijeme u pogledu uspijevanja pojedinih vrsti drveća, koja ćemo u kratko ovdje navesti. Crni bor (Pinus Austriaca) je svakako ona vrst drveća, koja za pošumljenje kraških goljeti najbolje odgovara. On pod |
| ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 191 — naša vapnenasto toplo tlo, stavlja male zahtjeve na vlagu tla, brzo raste, a svojim dugim i gustim četinjama zaštićuje i popravlja tlo kao nijedna druga vrst drveća, a i otporan je protiv vjetrova. Od 47-6 milijuna biljka, koje su kroz ovih 25 godina za pošumljenje upotrebljene, odpada 43-7 milijuna ili 9.6% na crni bor. Kao sadnice upotiebljuju se izključivo dobro uzrasle dvogodišnje biljke. Kako je glavna svrha pošumljenja krasa poboljšanje tla i njegova zaštita, išlo se je iz početka zatim, da što prije nastupi potpun sklop krošanja; zato su se sadile biljke dosta gusto, po 10.000 komada na 1 ha. t. j . jedna biljka na svaki 1 m\ No tekom vremena pokazalo se, da se ovako guste kulture već sa 14.—20. godinom sklope, da imadu lijepi prirast u visinu, ali da su ostale previše tanke sa visoko smještenom krošnjom. Takove su kulture radi toga mnogo trpile od snjegoloma, osobito gdje su bile izložene jačim vjetrovima. Na temelju toga izkustva prestalo se sa sadnjom biljka u razmaku od 1 m, te se uzela udaljenost od 1-2 m. tako, da je na ha došlo oko 7000 biljaka. Takove se sastojine sklope nešto kašnje, njihov je prirast u visinu nešto manji, ali im je prirast u debljinu jači, biljke ostaju dulje vremena nizko granate, tim je težište krošnje nižje, te biljke ne podlegnu tako lahko pod teretom snijega. Kulture sa crnim boi om imadu ili trajnu ili prolaznu zadaću. Prve su takove, gdje crni bor imade trajno ostati kao glavna sastojina; to su redovno zaštitne šume i zabrane na opustošenom, mršavom, kamenitom strmom tlu, osobito uz ceste i željeznice. Prolazne su kulture crnog bora takove, gdje bor imade zadaću, da popravi fizikalna i kemička svojstva tla, da se kašnje na tim mjestima može uzgojiti tehnički vrednija vrst drveća, eventualno pod zaštitom same borove sastojine. U najnovije vrijeme počelo se dosta saditi korsikansk i crni bor (Pinus laricio). Godina 1910. i 1911. rasadjeno je od njega 344.000 biljka. Ova vrst bora bolje odgovara za višje položaje nego Pinus austriatica, jer imade kraće iglice, te ne stradava toliko od snjegoloma. Osim toga imade njegova |
| ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 192 — deblovina ljepši oblik nego austrijski crni bor, a i sušu bolje podnaša od potonjeg. No točan se sud o korsikanskom boru ne može izreći, jer su njegove kulture premlade. Kraj crnog bora najviše se sadi smreka (Picea e .celsa). Do sada je rasadjeno oko 2-1 milijuna njenih biljka ili 4-4% od svih 47 6 milijuna posadjenih biljka. Nju sade grupimično u smjesi sa crnim borom na boljem tlu i na zaštićenijim položajima u visinama iznad 500 metara, gdje dobro uspijeva. Smreka će se moći kašnje upotrebiti kao ona vrst drveća, koja će na mnogim mjestima zamijeniti bor kada ovaj popravi tlo. Kulture sa arišem (Larix europaea), od kojeg je rasadjeno 155.200 biljka, nisu pokazale željena uspjeha. Izprva brzo rastući ariši zaostanu kašnje u rastu za istim borom, koji ih već u 15. godini preraste, te isti onda uslijed pomanjkanja svjetla propadnu, u koliko se nisu već i prije za trajanja većih suša posušili. Od zasadjenih ariša ostalo je jedino nekoliko uspjelih grupa na boljem tlu i na višim položajima. Ni japanski ariš (Larix leptolepis) nije pokazao bolje rezultate, te se jedan i drugi danas samo u rijetkim slučajevima upotrebe. U prvim godinama pošumljenja zasadjeno je oko 356.000 biljaka bijelog bora (Pinus silvestris) i to na mjestima, gdje malo snijega pada. Gdje se na to nije pazilo, tamo su takove sastojine od snjegoloma sasma uništene. I na onim mjestima, gdje su se kulture uzdržale, imade bijeli bor rijetke i visoke krošnje, kojima slabo zaštićuje i popravlja tlo, te su se ova mjesta morala već do sada podsaditi sa jelom, smrekom, hrastom ili jasenom. Bor se kašnje iz ovakovih mjesta prema potrebi polahko odstranjuje, a ostave se samo lijepo uzrasla stabla. Bijeli bor u smjesi sa crnim ne daje takodjer bolje rezultate. Danas se bijeli bor upotrebi kadkada jedino tamo, gdje ne pada mnogo snijega, te za popunjenje praznina u sastojinama crnoga bora, jer on brzo raste, te takove praznine brzo izpuni. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 193 — Pokusi sa Pinus Banksiana iz sjeverne Amerik e nisu dali takodjer povoljne rezultate. Nasuprot ovima pokazao je borovac (Pinus S t r ob u s) osobito povoljne uspjehe. On u opće ne stradava od snjegoloma, ne stavlja na tlo velike zahtjeve, podjednako brzo raste sa crnim borom, od kojega je mnogo puta i višji, ako ih hrpimično mješamo, a glavna mu je prednost, da imade vrlo lijepu deblovinu. Od snijega manje stradava, jer mu iglice za mokrog vremena prilegnu uz grane, te tako ploštinu krošnje umanjuju. Radi svih ovih dobrih svojstava upotrebljuje se ova vrst u zadnje vrijeme mnogo, osobito za popunjivanje starijih kultura (posadjeno 75.780 biljaka). Jela (Abies pectinata), koja na krasu čini sa bukvom velike stare sastojine, imade kod pošumljenja krasa važnu zadaću, da u većini slučajeva na popravljenom tlu zamjeni borove sastojine, koje već u 25 godini treba proredjivati, uslijed čega bivaju one sve svjetlije, te ne pružaju tlu dovoljno zaštite. Ovakove se sastojine podsadjuju jelom, koja dosta dugo podnaša slabu zasjenu sastojine bora, koja se prema uspijevanju jele dalje polahko proredjuje. Kod tih proreda mora se vrlo oprezno postupati, jer jela lahko strada od ljetne suše, kao i od kasnih mrazova. Do sada imade jelom podsadjenih borovih sastojina oko 500 ha. Pokraj spomenutih vrsti četinjavog drveća upotrebljeno je za pošumljenje i oko 400.000 biljka raznih vrsti listača, najviše hrasta kitnjaka, johe, jasena i javora, kojih je mnogo uginulo, ali ih je takodjer dosta i ostalo. Završujuć pisac ovaj izvještaj spominje, da u zakonu za pošumljenje krasa od godine 1885. manjka točna ustanova o čuvanju i o budućem gospodarenju sa uzgojenim kulturama. Povjerenstvo zastupa stanovište, da pošto ono ima zadaću provadjati pošumljenja, da mu bezdvojbeno pripada pravo, uzgojene sastojine stanovito vrijeme njegovati i njima gospodariti po stanovitoj osnovi neodvisno od vlasnikah površina, jer su isti gotovo bez ikakovih žrtava došli do vrijednih šuma, te se |
| ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 24 <-- 24 --> PDF |
- 194 — nicati zado oljiti sa prihodima, koji im budu od uprave njihovih šuma doznačeni. Ministarstvo za poljodjelstvo priznaje opravdanost ovog stanovišta, pa će se zakon o pošumljenju krasa u tom pogledu promijeniti. Važno je još pitanje za uspješno i brzo pošumljivanje krasa, oprost od plaćanja poreza za pošumljene površine na stanoviti broj godina. Zakon od 24. svibnja 1869. o uredjenju zemljariiiskog poreza dozvoljava doduše 25 godišnji oprost od poreza za visoke šume uzgojene na neplodnom zemljištu, no ovaj se zakon nije mogao dovoljno primjeniti za pošumljenje površine na krasu, osim u vrlo rijetkim slučajevima, jer su mnoge pošumljene površine, koje su gotove pustinje bile, u katastru klasificirane kao pašnjaci. Privremeni oprost od poreza za sva kraška pošumljenja, kao što to imadu mnoge druge zemlje, djelovao bi kao neka vrst odštete vlasnicima pošumljenih površina, koji se u općem interesu moraju u gospodarenju svojih šuma podvrgavati šumsko-policajnim odredbama. Za sva pošumljenja, čuvanje kultura i upravu izdana je u ovo 25 godina svota od 648.129 kruna, u koju je svrhu doprinjela država svotu od 488.446 K, zemlja svotu od 85 000 K, južna željeznica 27.187 K, od presudjenih šumskih šteta unišlo je 27.771 K, a ostatak od 22 033 K odpadaju na kamate i druge manje doprinose. Dr. Petračić. Drugo pismo iz Draganićkog luga. (Odgovor z. š. n. g. Puku). „Lahko je kritizovati tudji rad, nije uvijek lahko dostizavati ga, a još je teže nadmašiti ga". Iza g. K—a. javio se je g. Puk, koj da jošte bolje poznaje šumu od g. K—a (str. 423. Š 1. 1911.) pa se je latio pera, da znanstveno, nizom brojki dokaže ruinozno gospodarstveno stanje u koje će dospjeti z. z. Draganić, bude li se moglo, na zahtjev njezinih ovlaštenika urediti uživanje njezine šume — uredno prebornim sijekom. * Prije nego li nastavim potankim odgovorom na izvode g. P—a. moram ustanoviti, da su kritike pisane proti načinu, kojim bi se imalo, |