DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 188 —


t


podatci, za koje pisci nisu sjegurni, da su potpunoma ili barem
približno ispravni, jer bi se inače moglo misliti, da su neispravni
podatci hotimice u raspravu uvršteni samo za to, da se djelovanje
stanovitih odgovornih faktora prikaže u krivom svjetlu,
što bi svaki prijatelj snošljivosti samo mogao i morao požaliti.


Uredničtvo.


K dvadesetpetgodišnjici pošumljenja krasa u
posestrimi Kranjskoj.


Za pošumljenje krasa u Kranjskoj izdan je dne 9. ožujka
1885. zakon kojim se odredjuje, da se imadu postepeno posumiti
krasu spadajuća šumska, pašnjačka i neproduktivna zemljišta
političkih kotara Postojna i Loić, da se tim zaustavi širenje
krasa, a po mogućnosti i ublaže njegove štetne posljedice.
To pošumljenje povjereno je tim zakonom posebnom povjerenstvu,
čijeg predsjednika imenuje ministar za poljodjelstvo, a
članovi istog su jedan zastupnik vlade, po jedan zastupnik političkih
kotara Postojna i Loić, zemaljski šumarski nadzornik,
jedan delegat zemaljskog odbora i četiri povjerenika upravnih
općina na krasu. Ovo povjerenstvo obavlja svoj posao bezplatno
(članovi imadu pravo samo na putne troškove), a glavna
mu je zadaća, da ustanovi površine, koje će se posumiti, te
da se sa vlasnicima tih površina sporazumi o načinu pošumljenja,


o nošenju troškova, o čuvanju i njegovanju kultura, o uživanju
eventualnih servituta itd. To je povjerenstvo započelo svoje
djelovanje godine 1886., te je nedavno izdalo izvještaj o svom
25. godišnjem radu, naime od god 1886. do 1911., a taj izvještaj
sastavio je zemaljski šumarski nadzornik Konrad Rubbia.
Iz toga izvještaja vadimo, da se je dosadanji cijeli rad
oko pošumljenja protezao na politički kotar Postojna (osim
96 ha u kotaru Loić), koji obuhvaća površinu od 89.810 ha,
a koji gotovo sav spada u kraško područje. Prema gruntovnom
katastru od godine 1900. bilo je u tom kotaru:




ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 189 —


površina u ha % od ukupne


površine
oranica 9.495 10-5
vrtova 848 0-9
livada 24.321 27-4
vinograda 1.148 1-3
šuma 23.251 25.9
pašnjaka na kredinoj formaciji . 24.300 27-0
pašnjaka na eocenskoj formacij [ 4.393 50
neproduktivne površine . . 2054 20


Ukupno . 89.810 100%
Kako se iz ovog razvrštaja vidi, uneseno je u katastru
samo 2 054 ha ili 2% čitave površine kao neproduktivno tlo.
Akoprem su tamo velike površine gotove pustinje, to su ipak
kao neproduktivno tlo ozntčene u katastru gotovo samo čiste
pečine, dok je sve ostalo uvršteno u pašnjake, makar im je
čisti godišnji prihod i izpod 20 filira po ha. Tako su i napred
navedene površine pašnjaka u velikom dijelu neproduktivne, osobito
za vrijeme dulje trajuće suše, te je njihovo pošumljenje
u svrhu poboljšanja tla od vanredne narodno-gospodarske
važnosti.
Do konca godine 1911. izlučena je za pošumljenje, površina
od 3888-4 ha, a već pošumljena površina iznaša 2910 ha.
Ovim pošumljenjem upravlja zemaljski šumarski nadzornik sa
pomoćnim šumsko-tehničkim osobljem. On predlaže povjerenstvu
godišnje ogojne predloge, u kom su izkazane površine, koje će
se iduće godine posumiti ili popuniti, potreban broj biljka, (koje
se iz zemaljskog biljevišta bezplatno dobiju), te potrebna glavnica.
Pošumljenje provadja se svake godine na više mjesta
(tako n. pr. u g. 1911. provadjano je ono na 15 mjesta). Naravno
je, da bi probitačnije bilo koncentrirati pošumljenje na što
manje objekata, ali zato manjkaju na jednom mjestu potrebne
radne sile, jer je kras slabo napučen (48 stanovnika na 1 km2),
a protive se tomu i gospodarski razlozi pojedinih vlasnika, kojim
se velike površine, bez uštrba za njihovo gospodarstvo, ne mogu




ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 190 na
jedan put oduzeti. Samo pošumljenje obavlja se u pravilu
sadnjom biljka u jame, koje su redovno 40 cm. široke i 30 cm.
duboke. Potrebne se biljke neposredno prije sadnje u svežnjima
po 1000 komada dobave na mjesto radnje, tamo se poredaju
u jarke, a korjenje im se zagrne svježom zemljom.


Odavde se onda u manjim množinama prinašaju na samo
mjesto sadnje, gdje im se korjenje zamoči u kašu od zemlje, i
predugačke žile prirezu. Takove se biljke po 20 komada razdjele
radnicima, koji ih u posebnim košarama u vlažnoj mahovini
ili sličnom materijalu čuvaju, dok ih ne zasade, pri čemu
moraju korjenje u jami dobro razmjestiti i rahlom zemljom zatrpati.
Ako nema dovoljno zemlje, mora se ista pridonjeti ili
jamu razširiti. Ovu zemlju redovno radnik svojom motikom
malo pritisne, da se polaganije suši. Biljke se zasade tako, da
stoje nešto niže od okolišnoga tlavjda mogu što više oborina
pridržati, a osim toga se oblože kamenjem ili obrnutim busenjem,
da kiša zemlju ne odnese, da se zemlja brzo ne osuši i
da ne obras´e korovljem. Nadalje se korisnim pokazalo zaštićivanje
biljaka sa sunčane strane sa 1 ili 2 višja kamena, a
ako je biljka na strmini zasadjena, takodjer kamenom sa gbraje
strane, da pridrži odronjujuće se kamenje, koje bi biljku moglo
ozlediti.


Sadnja se u pravilu obavlja rano u proljeću jer se kašnje
tlo izsuši. Čim koja kultura visinski niže leži i čim je više
suncu izvrgnuta, tim se ranije mora saditi. Visočine, kao i sjeverne
strane, mogu se uspješno do konca svibnja pošumljivati.
Jesenje kulture sa četinjačama ne izvadjaju se više, jer je njihov
uspjeh vrlo slab, te zaostaje i za uspjehom sadnje u kasnom
proljeću. Nasuprot jesenje kulture sa biljkama od listača dobro
uspiju.


Kako pošumljenje kranjskog krasa traje već 25 godina,
navadja nam pisac izvještaja izkustva stečena za to vrijeme u
pogledu uspijevanja pojedinih vrsti drveća, koja ćemo u kratko
ovdje navesti.


Crni bor (Pinus Austriaca) je svakako ona vrst drveća,
koja za pošumljenje kraških goljeti najbolje odgovara. On pod




ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 191 —


naša vapnenasto toplo tlo, stavlja male zahtjeve na vlagu tla,
brzo raste, a svojim dugim i gustim četinjama zaštićuje i popravlja
tlo kao nijedna druga vrst drveća, a i otporan je protiv
vjetrova. Od 47-6 milijuna biljka, koje su kroz ovih 25 godina
za pošumljenje upotrebljene, odpada 43-7 milijuna ili 9.6% na
crni bor. Kao sadnice upotiebljuju se izključivo dobro uzrasle
dvogodišnje biljke. Kako je glavna svrha pošumljenja krasa poboljšanje
tla i njegova zaštita, išlo se je iz početka zatim, da što
prije nastupi potpun sklop krošanja; zato su se sadile biljke
dosta gusto, po 10.000 komada na 1 ha. t. j . jedna biljka na
svaki 1 m\ No tekom vremena pokazalo se, da se ovako
guste kulture već sa 14.—20. godinom sklope, da imadu lijepi
prirast u visinu, ali da su ostale previše tanke sa visoko smještenom
krošnjom. Takove su kulture radi toga mnogo trpile
od snjegoloma, osobito gdje su bile izložene jačim vjetrovima.
Na temelju toga izkustva prestalo se sa sadnjom biljka u razmaku
od 1 m, te se uzela udaljenost od 1-2 m. tako, da je
na ha došlo oko 7000 biljaka. Takove se sastojine sklope
nešto kašnje, njihov je prirast u visinu nešto manji, ali im je
prirast u debljinu jači, biljke ostaju dulje vremena nizko granate,
tim je težište krošnje nižje, te biljke ne podlegnu tako
lahko pod teretom snijega. Kulture sa crnim boi om imadu ili
trajnu ili prolaznu zadaću. Prve su takove, gdje crni bor imade
trajno ostati kao glavna sastojina; to su redovno zaštitne šume
i zabrane na opustošenom, mršavom, kamenitom strmom tlu,
osobito uz ceste i željeznice. Prolazne su kulture crnog bora
takove, gdje bor imade zadaću, da popravi fizikalna i kemička
svojstva tla, da se kašnje na tim mjestima može uzgojiti tehnički
vrednija vrst drveća, eventualno pod zaštitom same borove
sastojine.


U najnovije vrijeme počelo se dosta saditi korsikansk i
crni bor (Pinus laricio). Godina 1910. i 1911. rasadjeno
je od njega 344.000 biljka. Ova vrst bora bolje odgovara za
višje položaje nego Pinus austriatica, jer imade kraće iglice,
te ne stradava toliko od snjegoloma. Osim toga imade njegova




ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 192 —


deblovina ljepši oblik nego austrijski crni bor, a i sušu bolje
podnaša od potonjeg. No točan se sud o korsikanskom boru
ne može izreći, jer su njegove kulture premlade.


Kraj crnog bora najviše se sadi smreka (Picea e .celsa).
Do sada je rasadjeno oko 2-1 milijuna njenih biljka
ili 4-4% od svih 47 6 milijuna posadjenih biljka. Nju sade
grupimično u smjesi sa crnim borom na boljem tlu i na zaštićenijim
položajima u visinama iznad 500 metara, gdje dobro
uspijeva. Smreka će se moći kašnje upotrebiti kao ona vrst
drveća, koja će na mnogim mjestima zamijeniti bor kada ovaj
popravi tlo.


Kulture sa arišem (Larix europaea), od kojeg je
rasadjeno 155.200 biljka, nisu pokazale željena uspjeha. Izprva
brzo rastući ariši zaostanu kašnje u rastu za istim borom, koji
ih već u 15. godini preraste, te isti onda uslijed pomanjkanja
svjetla propadnu, u koliko se nisu već i prije za trajanja većih
suša posušili. Od zasadjenih ariša ostalo je jedino nekoliko
uspjelih grupa na boljem tlu i na višim položajima. Ni japanski
ariš (Larix leptolepis) nije pokazao bolje
rezultate, te se jedan i drugi danas samo u rijetkim slučajevima
upotrebe.


U prvim godinama pošumljenja zasadjeno je oko 356.000
biljaka bijelog bora (Pinus silvestris) i to na mjestima,
gdje malo snijega pada. Gdje se na to nije pazilo, tamo
su takove sastojine od snjegoloma sasma uništene. I na onim
mjestima, gdje su se kulture uzdržale, imade bijeli bor rijetke
i visoke krošnje, kojima slabo zaštićuje i popravlja tlo, te su
se ova mjesta morala već do sada podsaditi sa jelom, smrekom,
hrastom ili jasenom. Bor se kašnje iz ovakovih mjesta prema
potrebi polahko odstranjuje, a ostave se samo lijepo uzrasla
stabla. Bijeli bor u smjesi sa crnim ne daje takodjer bolje rezultate.
Danas se bijeli bor upotrebi kadkada jedino tamo, gdje
ne pada mnogo snijega, te za popunjenje praznina u sastojinama
crnoga bora, jer on brzo raste, te takove praznine brzo
izpuni.




ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 193 —


Pokusi sa Pinus Banksiana iz sjeverne Amerik
e nisu dali takodjer povoljne rezultate.


Nasuprot ovima pokazao je borovac (Pinus S t r ob
u s) osobito povoljne uspjehe. On u opće ne stradava od
snjegoloma, ne stavlja na tlo velike zahtjeve, podjednako brzo
raste sa crnim borom, od kojega je mnogo puta i višji, ako
ih hrpimično mješamo, a glavna mu je prednost, da imade vrlo
lijepu deblovinu. Od snijega manje stradava, jer mu iglice za
mokrog vremena prilegnu uz grane, te tako ploštinu krošnje
umanjuju. Radi svih ovih dobrih svojstava upotrebljuje se ova
vrst u zadnje vrijeme mnogo, osobito za popunjivanje starijih
kultura (posadjeno 75.780 biljaka).


Jela (Abies pectinata), koja na krasu čini sa
bukvom velike stare sastojine, imade kod pošumljenja krasa
važnu zadaću, da u većini slučajeva na popravljenom tlu zamjeni
borove sastojine, koje već u 25 godini treba proredjivati,
uslijed čega bivaju one sve svjetlije, te ne pružaju tlu dovoljno
zaštite. Ovakove se sastojine podsadjuju jelom, koja dosta dugo
podnaša slabu zasjenu sastojine bora, koja se prema uspijevanju
jele dalje polahko proredjuje. Kod tih proreda mora se vrlo
oprezno postupati, jer jela lahko strada od ljetne suše, kao i
od kasnih mrazova. Do sada imade jelom podsadjenih borovih
sastojina oko 500 ha.


Pokraj spomenutih vrsti četinjavog drveća upotrebljeno je
za pošumljenje i oko 400.000 biljka raznih vrsti listača, najviše
hrasta kitnjaka, johe, jasena i javora, kojih je mnogo
uginulo, ali ih je takodjer dosta i ostalo.


Završujuć pisac ovaj izvještaj spominje, da u zakonu za
pošumljenje krasa od godine 1885. manjka točna ustanova o
čuvanju i o budućem gospodarenju sa uzgojenim kulturama.
Povjerenstvo zastupa stanovište, da pošto ono ima zadaću provadjati
pošumljenja, da mu bezdvojbeno pripada pravo, uzgojene
sastojine stanovito vrijeme njegovati i njima gospodariti
po stanovitoj osnovi neodvisno od vlasnikah površina, jer su
isti gotovo bez ikakovih žrtava došli do vrijednih šuma, te se




ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 24     <-- 24 -->        PDF

- 194 —
nicati zado oljiti sa prihodima, koji im budu od uprave njihovih
šuma doznačeni. Ministarstvo za poljodjelstvo priznaje opravdanost
ovog stanovišta, pa će se zakon o pošumljenju krasa u
tom pogledu promijeniti.


Važno je još pitanje za uspješno i brzo pošumljivanje
krasa, oprost od plaćanja poreza za pošumljene površine na
stanoviti broj godina. Zakon od 24. svibnja 1869. o uredjenju
zemljariiiskog poreza dozvoljava doduše 25 godišnji oprost od
poreza za visoke šume uzgojene na neplodnom zemljištu, no
ovaj se zakon nije mogao dovoljno primjeniti za pošumljenje
površine na krasu, osim u vrlo rijetkim slučajevima, jer su
mnoge pošumljene površine, koje su gotove pustinje bile, u
katastru klasificirane kao pašnjaci. Privremeni oprost od poreza
za sva kraška pošumljenja, kao što to imadu mnoge druge
zemlje, djelovao bi kao neka vrst odštete vlasnicima pošumljenih
površina, koji se u općem interesu moraju u gospodarenju
svojih šuma podvrgavati šumsko-policajnim odredbama.


Za sva pošumljenja, čuvanje kultura i upravu izdana je u
ovo 25 godina svota od 648.129 kruna, u koju je svrhu doprinjela
država svotu od 488.446 K, zemlja svotu od 85 000
K, južna željeznica 27.187 K, od presudjenih šumskih šteta
unišlo je 27.771 K, a ostatak od 22 033 K odpadaju na kamate
i druge manje doprinose. Dr. Petračić.


Drugo pismo iz Draganićkog luga.


(Odgovor z. š. n. g. Puku).


„Lahko je kritizovati tudji
rad, nije uvijek lahko dostizavati
ga, a još je teže nadmašiti ga".


Iza g. K—a. javio se je g. Puk, koj da jošte bolje poznaje šumu
od g. K—a (str. 423. Š 1. 1911.) pa se je latio pera, da znanstveno,
nizom brojki dokaže ruinozno gospodarstveno stanje u koje će dospjeti


z. z. Draganić, bude li se moglo, na zahtjev njezinih ovlaštenika
urediti uživanje njezine šume — uredno
prebornim sijekom.
*


Prije nego li nastavim potankim odgovorom na izvode g. P—a.
moram ustanoviti, da su kritike pisane proti načinu, kojim bi se imalo,