DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1913 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 182 —


te radi ne dovoljnoga broja sposobnog osoblja, a s druge su se strane
radi nedovoljnoga nadzora u najvećoj mjeri i zlorabili*, našla je
austro-ugarska uprava u njima dokumente od najveće vrijednosti
za uređjenje ondašnjih prilika.


Tako upozoravam čitaoce toga šumskog zakona osobito
na instituciju i uređjenje servitutnih prava, općinskih šuma,
paše i t. d., koji sa narodno-gospodarskog i šumarskog gledišta
igraju vrlo zamašnu ulogu.


O načinu tadašnjeg koriščenja ovih šuma citira Dimitz
službeni izvještaj ovako:
„Potrebu drva za begovske kuće dobavljali su kmetovi koli
redovito, toli i na posebni zahtjev za novogradnje i popravke.


Kmetovsko je selište povlačilo drvo iz najbliže sastojine,
a zimi su seljaci dogonili u grad drvo na tovarima na prodaju.
Predmet prodaje i nuzgredne zarade bijaše takodjer i luči za
rasvjetu, zatim ćumur (drveni ugljen) za loženje i grijanje**, te
za kafane i kovače.


U nekim su predjelima izradjivali pa prodavali takodjer
razno orudje, sprave, bešike (koljevke) vretena i slično. Time
je pako bio i dovršen niz iskorišćavanja.


Orudje selišta, krupno i nezgrapno, načinio je sebi seljak
sam, isto je tako bio on i sam svoj dungjer (nejmar = poduzetnik).
Pile nijesu skoro ni poznavali, barem ne velikih pila. Duge i
široke šindare (šimla = krovna daska), letve i daske svake
vrsti, sve je to dundjer pravio teslom i sjekirom. A i stručni


* R. barun Potier des Echelles piše u svomu djelu: Die Produktionsverhâltnisse
in Bosnien u. der Hercegovina, Wien, Seidel u. Sohn 1879.: „Šumski
zakon u Bosni doduše postoji, prijašnji su ga pako nadzornici (Inspektoren)
jedva poznavali. Ovi su, smatrajući svoju službu samo sinekirom, upravljali
šumskom kulturom bez ikakova znanstvenoga temelja, samo sa stanovišta momentané
potrebe. . . . Šume u blizini gradova koristile su se bez svakoga razumjevanja,
a često su se i iz objesti nemilosrdno pustošile. Dosta se je često
dogadjalo, da su prostrani šumski požari podmetnuti i čisto poticani, dok elementi
sami zaštitu ne preuzeše t. j . dok nije kiša zeru utrnula".
** Trgovci, kavedžije i t. d. koji u svojim prostorijama ili neimaju peći ili
kad još nije jaka zima griju se tako, da metnu užareni ćumur u man gai t. j . posudu
sa tri noge, koja im nadomješćuje peć, a ujedno služi i za podpaljivanje
čibuka.