DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 3     <-- 3 -->        PDF

BROJ 4. U ZAGREBU, 1. TRAVNJA 1913. GOD. XXXVII.


5UMHR5KI LI5


Pretplat a za nečlanove K 12 na godinu. — Članovi šumar društva dobivaju list bezplatno.


— Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće K 20. — Za redovite
članove I. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za
»Šum list« K 4 u ime pretplate. — »Lugarski viestnik« dobivaju članovi lugari badava. Pojedini
broj »Šum. lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedništvo društva.
Uvrstbina za oglase: za 1 stranicu 16 K; za pol stranice 9 K; za trećinu stranice 7 K;


četvrt stranice 6 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust.


„Odkupljivanje" podavanja gradje za opć.
mostove po imov. obćinama.


U području bivše vojne Krajine, imadu krajiške imov. obćine
dužnost dati za izgradnju drvenih mostova gradju na panju,
a mjestne, dotično upravne općine imaju dužnost tu gradju dati
izraditi, privesti i ugraditi.


Od kada su se moderni tehničari prihvatili gradnje mostova
i propusta iz armiranoga betona i sličnog dugo trajućeg materijala,
postalo je i u bivšoj vojnoj Krajini akutnim riješenje pitanja:
kako da se obzirom na neke osebujne propise o podavanju
gradje za obć. mostove po imovnim obćinama ipak omogući
izgradnja mostova iz takovog dugotrajnog materijala uz
doprinašanje onih, koji do sada imadu dužnost za izgradnju i
popravak istih, ali drvenih mostova, doprinašati, a da se ne povrijedi
pravo nijednoga od obojice interesenata.


Dosadanji drveni mostovi sastojali su se iz pomosta, kojega
se trajnost cijenila redovno na 6 godina, iz glavnjaka i
dr. horizontalnih komada sa trajnošću od 12 godina i pilota
i drugih okomitih komada, kojih se je trajnost cijenila na 18
godina.


Svakih 6, 12 odnosno 18 godina trebalo je, da imovne
obćine dadu istrošenu gradju iz nova, a upravne obćine da ju
dadu izraditi, privesti i ugraditi.




ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 130 —


Kroz to, što ima puno takovih mostova i propusta u području
svake upravne općine, trošilo se je ne samo na njihovu
novogradnju i popravak mnogo i onako skupocijenog redovito
hrastovog gradjevnog drva, negp je trpilo znatno i uredovanje
i rad činovničtva i službenika upravnih i imov. obćina, jer je
svaki čas sad ovdje, sad ondje, trebalo nješto popraviti ili s nova
graditi, a prema tome i uredovati ; a pučanstvo je trpjelo, jer
se je do popravka mosta moralo služiti pokrajnima redovito provaljenim
putinama, na kojima su silno svoje blago mučili pod
iole težim tovarom.


Stoga je svaki šumar i prijatelj napredka radosno pozdravio
tečevinu moderne tehnike — gradnju mostova iz betona
i sličnog dugotrajnog materijala — jer je uvidio, da bi
izgradnjom mostova iz takvog materijala na dugi niz godina bile
poštedjene od brige i podavanja i upravne i imovne obćine, a
bilo bi poštedjeno i žiteljstvo, jer bi nesmetano moglo tovare
goniti utrenim putevima.


Pošto su upravne obćine dužne brinuti se za izgradnju
mostova na obćinskim cestama, bez obzira na to iz kakovog će se
materijala mostovi graditi, to je kod izgradnje mostova iz betona
umjesto iz drva nastalo pitanje, da li su u bivšoj vojnoj Krajini
imov. obćine u obće dužne za izgradnju takovih mostova iz drugog
materijala doprinašati, te ako jesu, koliko i po kojem ključu.


Kr. tehničari (inžiniri) stavili su se na stanovište, da su im.
obćine u slučaju, ako se same dobrovoljno žele riješiti ili ako
je nuždno i svrsi shodno, da se oblastnom odredbom riješe daljnjeg
tereta podavanja gradje za mostove i propuste za vječna vremena,
dužne upravnoj obćini u ime odštete za gradjevno drvo, što bi
ga inače morale doznačiti u naravi na panju, dati odštetu u
novcu i to u tolikom iznosu, koji odgovara sadanjoj vrijednosti
vječnih renta odgovarajućih vrijednosti gradje, koja bi se morala
dati odmah za novogradnju mosta i tada svakih 6, 12
odnosno 18 godina.


Ukupni sbroj vrijednosti tih renta ima se po njihovom
mišljenju izračunati po formuli:




ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 5     <-- 5 -->        PDF

- 131S
= s s — s, + s2 + s3


gdje se s ima računati po formuli


ili kako smo mi u šumarstvu naučni pisati :


r 1,QP"


K_r . _L


^ l-opn—1 l-op n~l
r 1-op6 r . l.op´2 r . 1 -op ´8
1-op —1 1-op — 1 1-op — 1


Kao količina gradje ima se obzirom na okolnost, što se
kod tesanja izgubi 50%, uzeti dvostruka količina u otesanom
stanju nuždne gradje, a vrijednost gradje ima se uzeti po cijeni
na panju i po cijeniku imov. obćine. Postotak p ima se, jer
novac sve više gubi vrijednost po njihovom nazoru uzeti sa
3-5%.


Kako vidimo ovaj način obračunavanja odkupne svote, što
su ga usvojili kr. tehničari, bio bi sa matematičko i pravnog
gledišta potpuno ispravan, kad bi za obć. mostove u bivšoj
vojnoj Krajini stajale one predpostave, na kojima
je rečeni princip računanja sazidan. Jedino bi se moglo
prigovoriti — što se u ostalom može prigovoriti svima računima
gdje se po volji odabira postotak, — da je postotak od
3-5°/0 prenizak ili previsok, jer o njegovoj visini u velike ovisi
i konačni rezultat t. j . visina odkupne svote.


Po našem mnijenju, a bez obzira na to, da li bi tim načinom
obračunatom odkupnom svotom imovne obćine više ili manje
platile t. j. šteto vale ili profitirale, nestoje gore spomenute
predpostave, a po tom po našem mnijenju nemože se
sa pravnoga gledišta za odkup podavanja gradje po imov.
obćinama za obć. mostove niti upotrebiti gore spomenuti način
obračunavanja odkupne svote.


Pogotovo ne može se oblastnom odredbom imov.
obćinama propisati da se odkupiti imaju, kao ni to, što i




ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 132 —


koliko da dadu u ime odkupa dužnosti svoga podavanja, pa makar
upravne obćine neznani kako na sebe preuzele sve dužnosti
glede buduće novogradnje i uzdržavanja mostova.


Odnosne zakonske ustanove, odnosede se na ovaj predmet
u pogledu podavanja imov. obćina za obćinske mostove glase:


1. Glasom § 6. toč. a) naputka a) k zakonu od 11. VII.
1881., kojim se razjasnjuju etc. ustanove zak. od 15. VI. 1873.
o imovnim obćinama u bivšoj vojnoj Krajini, pripada mjestnim obćinama,,
kao pravoužitnicama u šuma imov. obćina pravo na drvo
za novogradnje i uzdržavanje mostova i propusta na onih
cesta i putevih, koje jedužna mjestna obćina popravljati
i to (glasom prediduće alineje toga §-a) od takovih
vrstih drveća, koje se nalaze u najbližih dijelovi šumskih.
2. Po § 17. istoga nap. a) svaki pravoužitnik može samo
u toliko zahtijevati izpunjenje ustanovljenih mu potrebštinah na
drvu, u koliko zato po trajn i prihod šuma imov. obć. dotječe.
Nedotječe li potrajni prihod iz šuma za posvemašnje pokriće potrebština
pravoužitnika, tada se mora svaki od njih po razmjeru
manjega prihoda ne samo sa ograničenjem zadovoljiti,
nego mora, ako je potrebno osim toga još i za pokriće poreza
etc. pripomoći uplatom odgovarajuće šumske pristojbe za
svoja beriva u naravi.
U § 19. istoga naputka izričito je spomenuto, da ustanovljenu
pristojbu za gradju i za ostala beriva u naravi, imadu plaćati
i mjestne obćine, ako ju ostali pravoužitnici plaćaju.


3. Po § 22. istoga naputka nije pravoužitnikom dozvoljeno
za kućnu porabu bezplatno ili uz sniženu šumsku pristojbu
za gradju ili ogrjev dobiveno drvo prodati, ili ga za druge vrijednostne
predmete zamijeniti ili darovati.
Tko se takovog prestupka krivcem učini, dužan je za dotično
drvo u blagajnu imov. obćine platiti cijelu šumsku pristojbu,
koja za ne pravoužitnika postoji.


Ova zadnja ustanova prema svojoj stilizaciji čini se da je uzela
u obzir samo pravoužitnike ljude, ali se mora predmjevati, da
su tu mišljeni i ostali pravoužitnici, jer u službovnom pravil




ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 133 —


niku od g. 1860. § 68. al. b) stoji, da mjestne općine imadu
pravo na »potrebno« im gradjevno drvo, a dosljedno tomu
mora se uzeti, da se drvo to ima dati samo ako ga treba i
koliko ga treba, odnosno, ako se otudji po mjestnoj obćini, da
se vrijednost istoga mora imovnoj obćini naknaditi.


To slijedi takodjer i iz stilizacije ustanova § 25. naputka
a) prema kojemu uštednje na drvu neidu u korist onoga, kojih
je uštedio, nego u korist svijuh, koji su u dotičnom šumskom
predjelu ušumljeni, čega radi ni pojedinci ne imaju pravo ni
dobiti više drva, nego što ga faktično za svoju vlastitu porabu
trebaju.


Iz svih ovdje navedenih zakonskih ustanova slijedi, da
imovne obćine nisu dužne bezuvjetno do vijeka i bez obzira
na to iz kakovog će se materijala mostovi graditi, dati za
mostove drvo mjestnim odnosno upravnim obćinama, nego da su
im one dužne dati drvo samo uvjetno t. j. samo toliko,
koliko ga za gradnju faktično treba i samo dotle, dok dotičnu
cestu uzdržava obćina.


Gradi li obćina most iz željeza, betona itd., nije dužna
imovna obćina za gradnju mosta ništa dati, kao što nije dužna
ništa, — dapače ni gradjevno drvo, — dati ni onda, ako cesta bude
preuzeta u mrežu zemaljskih ili državnih cesta, koje nisu dužne
obćine uzdržavati.


Osim toga slijedi i to, da mjestne, odnosno upravne obćine,
moraju za potrebno im gradj. drvo platiti pristojbu kao i
ostali pravoužitnici, ako se ista plaća, te da dobiveno drvo ne
smiju unovčiti ili odsvojiti, nego da doznačeno im gradj. drvo
moraju ili lih u odredjenu svrhu upotrebiti, ili za njega potpunu
šumsku pristojbu platiti.


Iz toga slijedi konačno i to," da imovna obćina nije dužna
gradjevno drvo za most pribaviti, ako takovoga ne ima u njezinim
bližim srezovima, a po gotovo da nije dužna pribaviti
gradju od najbolje vrsti drveća, ako je u tim srezovima nebi
bilo.




ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 134 —


Podavanja imovnih obćina za mostove nisu po tom ni bezuvjetna
dužnost, a po gotovo nisu bezuvjetno vječna
dužnost, već su samo uvjetna i manje više privremena, od raznih
okolnostih ovisna dužnost.


Nesmiju se dakle ova podavanja imov. obć. staviti u istu
kategoriju sa sličnima podavanjima, kao što su n. pr. ona, kad
je njetko bezuvjetno dužan nješto drugome dati, bez obzira na
to, što će on s time učiniti, a pogotovo ne smije se staviti
u kategoriju onih podavanja, koja su bezuvjetno po jednoj stranki
moraju zbilja kroz vječna vremena drugoj stranki davati.


Kada bi imovna obćina po potonjem primjeru bila bezuvjetno
dužna pribaviti gradju za obć. mostove i još k tomu
od stanovite vrsti drveća, pa makar ju kupovati morala, ako
takove u njezinim bližim šumama nebi bilo, te ako bi ona morala
takovu mostnu gradju pribaviti za dotičnu cestu, pa makar tko
cestu uzdržavao, i bez obzira na to, hoće li uprav, obćina po
imov. obćini dobavljenu gradju za gradnju mostova upotrebiti
ili ju unovčiti, a most iz kakvog drugog materijala sagraditi,
onda bi ta njezina dužnost podavanja imala karakter dužnosti
vječnog i bezuvjetnog podavanja, kojega se ona inače nikako
riješiti ne bi mogla osim uplatom potpune odkupne svote.
Njoj bi tada bilo faktično svejedno, da li bi dala u ime te svoje
dužnosti gradju ili odgovarajući novac. Nadzorne oblasti pako
imale bi paziti, da se po naprvo spomenutom računu odkupljivanja
vječnih renta ustanovi odkupna svota, te ili uloženjem
iste u štedionu osjegura na vječna vremena dobava gradje za
mostove ili predajom te svote upravnoj obćini obveze potonju
na novogradnju i uzdržavanje mosta za vječna vremena.


Ovako ali može se već sutra ili u najskorije vrijeme dogoditi,
da uzdržavanje ceste preuzme na sebe zemlja ili država
i već tim momentom prestaje za imov. obćinu dužnost podavanja
gradje za mostove na dotičnoj cesti i to bez ikakove
dužnosti plaćanja odštete bud kojoj bilo stranki.


Isto tako može uprav, obćina odlučiti se, da most sasvim
ili djelomice naredi iz kakovog drugog materijala, a ne iz drva




ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 135 —


i već imovna obćina nije dužna za most ili ništa dati, ili samo
toliko drva koliko ga treba itd. Jednom rječju sa pravnog gledišta
nije nikako opravdano, da se ova uvjetna i u većini slučajeva
samo privremena podavanja imov. obćina u cijelosti uzporedjuju
sa bezuvjetnim podavanjima i podavanjima za vječna
vremena, te da se po načinu računanja za potonja, ustanovljuje
odkupna svota i za podavanja imov. obćina.


Pogotovo ne može se takovo odkupljivanje imovnim obćinama
prisilno »u ime ili s naslova tobožnje dužnosti podavanja
« nametnuti, jer faktično imovna obćina za takove mostove,
koji se grade pod drugima uvjetima, nego što gore spomenute
zakonske ustanove donašaju, nisu absolutno dužne
ništa dati, ako dobrovoljno neće da dadu.


Istina jest doduše, da se imov. obćina može ako i ne s naslova
„dužnosti", a ono barem s naslova „shodnosti" ili
„pravednosti " sa mjestnom, odnosno upravnom obćinom
nagoditi, da se uz stanovitu odštetu za buduća vremena riješi
tereta podavanje gradje za most, ali tada se visina te odštetne
svote neima opredjelivati na način ustanovljivanja sadanje vrijednosti
vječnih renta od vrijednosti gradje, nego na temelju
»dobrovoljne nagodbe«.


Takova dobrovoljna nagodba glede odkupne svote došla bi
naročito dobro imov. obćinama u onim slučajevima, kada imov.
obćine trebaju gradjevnog drva za ine potrebe pravoužitnika,
pa bi im bolje konveniralo, da dadu gotov novac umjesto drva,
a za uprav, obćine dobro bi došla ta dobrovoljna nagoda u onim
slučajevima, kada upravne obćine radi velike probiti, što bi ju
imale od betonskih mostova (usljed smanjenja radnje i popravaka
drvenih mostova), upravo žele načiniti betonske mostove
umjesto drvenih, ali nemaju za to dovoljno sredstva, nego su
upućene, da im imov. obćina pomogne.


Obadva interesanta bila bi tada zadovoljna, jer bi jednomu
ostala potrebna mu gradja, a drugi bi kroz dugi niz godina
uštedio na radnoj snagi i troškovima oko popravljanja drvenih
mostova.




ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 136 —


Pošto bi dakle u mnogo slučajeva za oba interesenta takovo
riješenje pitanja bilo od koristi, to bi bilo i poželjno, da
se nad je neki pravedni temelj, po kome bi taj jedan


drugi interesent mogao svoj doprinos odmjeriti,
a da se ne može predbaciti, da je koji
od interesenata usljed novog načina gradnje
na korist drugoga interesenta oštećen.


Već smo spomenuli, da za odkupljivanje podavanja imovnih
obćina po načinu računanja odkupnih svota za vječne rente
neima nikakvoga pravnoga temelja, a osim toga moramo navesti
i to, da bi takovo računanje obzirom na promjenjeni način
gradnje bilo u pogledu doprinosa sa gledišta pravednosti sad
za jednoga sad za drugoga interesenta i pristrano . Bilo bi
pristrano stoga, jer bi se uvjek u račun uzimala samo dosa danj
a vrijednos t podavanja jednoga interesenta — imov.
obćine — bez obzira na to, koliko će tada ostati na drugog
interesenta da plati.


Ako je slučajno drvo u kojem srezu razmjerno jeftino, a
gradnja iz betona razmjerno skupa , to bi po tom načinu računa
imovna obćina prema prvanjem omjeru doprinašanja, morala
razmjerno mal o dati, a upravna obćina bi morala snašati
sav ostali veliki trošak. Obratno pako, kad bi se na taj način
računala odkupna svota za skupo drvo, a kad bi gradnja iz
betona u dotičnom kraju bila jeftina, onda bi imovna obćina
često puta morala u ime odkupa dati toliku odkupnu svotu, da
bi se njome pokrili svi troškovi novogradnje mosta
iz betona, a osim toga bi pretekla upravnoj
obćinijoš znatna svota, koja bi ukamaćena sa kamatima
na kamate kroz vrijeme trajanja mosta iz betona (oko
100 godina) toliko narasla, da bi se iz nje moglo načiniti pet i
više novih onakovih mostova iz betona.


Te diferencije ovisile bi osim toga još silno o visini oda


branog kamatnjaka, jer bi niski kamatnjak konačni rezultat —


odkupnu svotu — silno povisio, odnosno visoki bi ju snizio.


Moramo izričito iztaknuti, da niti najmanje sa gornjim




ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 137 —


prikazivanjem ne pretjerujemo nego dapače, da smo došli do
gornjih zaključaka, na temelju fakata, koji su se zbili.


Tako je u jednom konkretnom slučaju bilo inače matematički
skroz izpravno obračunato, da bi jedna imov. obćina morala
platiti jednoj upravnoj obćini odštetni iznos od 11000 K
za mostove, koji su stajali faktično 8000 K. Tako dotična upravna
obćina ne samo, da ne bi bila absolutno ništa dala za mostove,
koji su ju dosada inače vrlo teretili, nego bi joj bilo ostalo
još 3000 K, koje bi uz 30/
0 uložene kroz 100 godina narasle
na 3000X19-2=57600 K, a po 4°/o na 3000X51=153.000 K
što znači, da bi tada upravna obćina mogla iz suviška načiniti
preko 10 onakovih mostova od 8000 K!


U drugom slučaju, gdje je drvo jeftino, dala bi po tom
računu imov. obćina tako maleni doprinos da upravna obćina
radi prevelikog ostalog troška, nebi mogla izvesti mosta iz
betona, makar da bi takovo izvedenje bilo od velike koristi po
oba interesenta.


Takovo riješenje toga pitanja nemože se lje po našem
nazoru držati pravednim.


Nuždno je dakle da se za doprinosbeni ključ potraži drugi
pravedniji temelj, s kojim bi mogla biti oba interesenta i njihove
nadzorne oblasti zadovoljne i sporazumne.


Držimo, da bi se taj ključ mogao najbolje i najpravednije


ustanoviti na taj način, ako se stvar promotri sa slijedećeg


stanovišta :


1. Imovne obćine su do sada davale za gradnju mostova
drvenu gradju na panju, a upravne obćine su davale odpadajuću
radnju. Vrijednost te gradje i vrijednost te radnje stoje u
njekom stanovitom omjeru;
2. Ako je trebalo za most nješto više ili nješto manje
gradje, to ju je imov. obć. bila obvezana dati, a isto tako je
prema tome i upravna obćina bila obvezana dati više ili manje
radnje, za izradbu i ugradjenje spomenute gradje ;
3. Imovne obćine nisu doduše dužne odkupiti, svoja podavanja
na drvu, ako bi uprav, obćine gradile mostove iz betona


ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 138 —


umjesto iz drva, ali je svakako opravdano, da one za tu gradnju
takodjer nješto doprinesu, kad im ostaje u šumi gradja, koju
bi inače za gradnju mosta morale dati, kad bi se isti gradio
iz drva;


4. Doprinos imovne obćine za gradnju betonskoga mosta
neima po tom karakter „dužnoga od kup a" nego karakter
„dobrovoljnog doprinosa", kojega imovna obćina daje
iz moralne obveze, jer joj ostaje drvo na panju;
5. Akoprem je imovna obćina vlastna visinu dobrovoljnog
doprinosa od slučaja do slučaja po svojoj vlastitoj volji i uvidjavnosti
odmjeriti, to bi ipak bilo najpravednije, da
se visina takovog doprinosa za gradnju mostova
iz betona odmjeri po dosadanjem omjeru doprinašanjaobajuh
interesenata zagradnjudrvenih
mostova;
6. Takovim načinom doprinašanja neće se moći nijedan
od interesenata potužiti, da je novim načinom gradnje razmjerno
prema drugom interesentu štetovao, jer će oba u dosadanjem
omjeru doprinašanja doprinjeti, a oba će kroz cijelo vrijeme
trajanja mosta iz betona razmjerno profitirati — imov. obć. na
gradnji, a uprav. obć. na radnji ;
7. Obzirom na to, što svojim doprinosom imov. obćina
neodkupljuje svoja podavanja na vječna vremena, ne će u slučaju
porušenja mosta od kakove elementarne nepogode sav teret
troškova novogradnje spasti na samu uprav, obćinu, nego će
svoj dio morati opet snašati i imov. obćina bud doprinosom u
novcu ili opet u drvu.
Rezultat toga razmatranja jest taj, da bi imov. obćine trebale
kod odmjerivanja doprinosa za mostove iz betona smatrati
svojom moralno m dužnošću dopitati barem toliki doprinos,
koji odgovara omjeru njihovog dosadanjeg doprinašanja za drvene
mostove, a i nadzorne oblasti trebale bi, sa svoje strane,
da toliki doprinos smatraju u njeku ruku kao dužnost, što ju
imov. obćine treba da izpune.




ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 139 —


Razumije se samo po sebi, da su imov. obćine vlastne
dopitati pripomoć za gradnju betonskih mostova još i preko te
svote, ako za to razpoloživih sredstava imadu, no mi držimo,
da bi bilo opravdano, da one to dopitaju na račun obalenja
doprinosa svojih pravoužitnika, a ne i nepravoužitnika.
koji na takovu pogodnost nikakva prava neimadu.


Provedba cijelog postupka trebala bi biti slijedeća:


Ustanovi li se, da bi koji trošni drveni most trebalo zamijeniti
mostom iz betona, imao bi se po tehn. vještaku sporazumno
sa gospod. uredom imovne obćine načiniti nacrt mosta
iz drva i izračunati vrijednost drvene gradje na panju prema
faktično vladajućim cijenama. Isto trebalo bi prama faktično
vladajućim cijenama načiniti troškovnik o tom, koliko bi stajalo
obaranje, izradba i ugradba gradje, te potpuno sgotovljenje
mosta.


Iz te dvije vrijednosti trebalo bi ustanoviti omjer , odnosno
postotak doprinosa jednog i drugog interesenta.


Zatim bi trebalo, da tehn. vještak ustanovi trošak gradnje
betonskog mosta, te prema gore ustanovljenom omjeru odnosno
postotku odmjeri koliko bi koji od interesenata za most iz betona
doprinjeti trebao te podjedno da prouči, da li bi toliki
trošak imovna, dotično upravna obćina mogla smoći.


Ako bi bilo izgleda, da bi se trošak mogao namaknuti,
trebalo bi tada priobćiti imovnoj obćini, koliko će po prilici
novogradnja mosta iz betona stajati, te od nje zatražiti obvezatni
zaključak, da li će ona od ukupnih faktičnih troškova,
koji predvidno naznačenu svotu iznašaju, dati onoliki
postotak, koliko na nju odpada, a eventualno, da li će još
posebno u tu svrhu i koliki iznos dopitati.


U potonjem slučaju, trebalo bi imov. obćini svakako pri


obćiti, kolika će svota po prilici odpasti na njezine pravoužitnike.


Imovna obćina po tom, ako na taj predlog pristane, nebi


bila vezana na stanovitu stalnu svotu, nego na doprinos po


postotku od faktičnog troška. Time bi jedan i drugi interesent




ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 140 —


bio zaštićen od eventualnih gubitaka nastalih usljeđ eventualno
neizpravno ustanovljenih aproksimativnih troškova novogradnje
mosta iz betona.


Kada bi stigla od kr. zem. vlade odobrenje odnosnog zaključka
imovne obćine, mogla bi se održati doprinosbena razprava
sa ostalima interesantima, te im priobćiti, koliko bi postotaka
od troškova na njih odpalo i u kojem iznosu po prilici.


Nakon kolaudacije i ustanovljenja svih troškova oko gradnje
mosta, nebi trebalo ništa drugo nego dotični oblastno preizpitani
obračun dostaviti imov. obćini i pozvati ju, da svoj obećani
postotni doprinos plati.


Lagljega razumjevanja radi navesti ćemo konkretni primjer :
Za stari drveni most od po prilici 10 m. otvora, trebalo je
gradje na panju 90 m3 u vrijednosti Od 9oX20= 1800 K.
Troškovi izradbe, dovoza i ugradnje te troškovi zemljoradnje
čavala itd. iznašali su 3200 K. Ukupno 5000 K. Po tom je
imov. obćina doprinašala 36%, a uprav, obćina 64%.


Gradnja mosta iz betona stajati će aproksimativno 13000
K, te imov. obćina na temelju toga obeća doprinjeti od faktičnog
troška svoj dopriuos od 36%, što čini prema aprok.
trošku po prilici 4680 K, dočim bi uprav, obćina dala 64% ili
8320 K.


Nakon sgotovljenja gradnje ispostavi se, da je gradnja
stajala 12000 K. Tada imovna obćina ima platiti obećanih
36% ne od 13000 nego od faktično potrošenih 12000 K, t. j .
4320 K, a upravna obćina 7680 K.


Ako li od te potonje svote imadu platiti obćinari nepravoužitnici
2680 K, a pravoužitnici 5000 K, te ako je imovna
obćina zaključila na obalu doprinašanja svojih pravoužitnika
dati osim svog 36°/0 doprinosa još i 2000 K, to bi onda na
nepravoužitnike odpalo da plate 2680 K, a na pravoužitnike
5000—2000=3000 K.


Po našem nazoru čini nam se ovaj način riješenja gornjeg
pitanja najpravednijim, no svakako bi bilo dobro, da i druga gospoda
stručnjaci priobće o tom svoje eventualno drugačije nazore,




ŠUMARSKI LIST 4/1913 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 141 —


jer su mostovi iz betona vrlo veliki probitak i za upravne i za
imovne obćine i sve se više grade, te bi stoga trebalo velevažno
pitanje daprinašanja obajuh interesenata za betonske mostove
prema pravednom ključu što prije riješiti.


B. Koso v ić,
kr. zem. šum. nadzornik.
Prodaja vlastelinstva, virovitičkoga te sudjelovanje
brodske imovne obćine kod te prodaje.


Kako u raznim novinama dolaze netočne vijesti o prodaji
vlastelinstva virovitičkoga, te kako je kod prodaje bila interesirana
i sama brodska imovna općina, dolazim da ovu prodaju
točnije opišem, naročito sa šumarskog gledišta.


Vlastelinstvo virovitičko bilo je njekada plemićko dobro
vlastničtvo obitelji grofova Pejačević, barunice Špišić-Bukovačke,
te plemića Mihalović.


Od svih gore navedenih obitelji kupio je ta plemićka dobra
vladajući knez Schaumburg-Lippe, te su se sva ta plemićka
dobra vodila pod jednim imenom kao „vlastelinstvo virovitičko".


Vlastelinstvo virovitičko, kako ga je kupio knez Schaumburg-
Lippe, protezalo se u kotaru virovitičkomu i slatinskomu,
a sastojalo se od okruglih 70.000 jutara, od toga opet 40.000
jutara šume te 30.000 jutara oranica, livada itd.


Vlastelinstvo virovitičko razdijelilo je svoje šume u tako
zvane brdske i podravinske šume.
Medjom izmedju brdskih i podravinskih šuma bila je cesta
što spaja trgovišta Gjurgjevac, Virovitica, Slatina i Našice.


Sume ležeće od gore spomenute ceste prema jugu sačinjavale
su brdske šume, a one ležeće prema sjeveru sačinjavale
su podravinske šume.


Sama cesta proteže se od zapada prema iztoku.
Površina brdskih šuma iznaša 23.000, a ona podravinskih
šuma 17.000 jutara.
Pošto se šume protežu u kotaru virovitičkom i slatinskomu,
to odpada na kotar virovitički okruglo 14 500, a na kotar sla