DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1913 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 82 — Posjednik zemljišta može isto sam obradjivati (begluk) ili ga dati obraditi od drugih osoba, ili može zemljište dati pod zajam (ćesim). U većini slučajeva obradjuje zemljište kmet (čifčija), koji jedan dio godišnjeg prihoda (hak) vlastniku zemlje {aga, beg) predati mora. Sto se tiče šumskog posjeda, to spada ukupno šumsko zemljište državi kao državno dobro, osim onih kompleksa, koji su ustupljeni pojedincima ili općinama kao mirie-vlastništvo, u koju svrhu se dotičnim izdala posebna povelja tako zvana „tapija". Da se na put stane samovoljnom koristenju, te usljed toga i pustošenju državnih šuma, koje imaju služiti za opću korist, izdala je turska vlada god. 1869. šumski zakon, kojega ovdje donosimo : Turski šumski zakon od 11. Schevala godine 1286 (1869.) I. d i o. Kategorije šuma. Cl. 1. Šume turske carevine dijele se na četiri posjedovne kategorije i to na šume državne, vakufske, občinske i privatne. Za privatne šume sadržani su svi propisi jur u raznim paragrafima temeljnog turskog zakona, čega radi se ustanove ovoga zakona na tu kategoriju šuma niti neodnose, nego se odnose jedino na prve tri kategorije šuma. 1. Odsjek. 0 državnim šumama. Cl. 2. Sve državne šume se kao državne označuju i omedjašuju. I niže navedene ustanove odnose se samo na one državne šume, koje su na gore spomenuti način označene, oraedjašene i s kojima gospodari država. Cl. 3. Proti ustanovama ovoga zakona nesmije u državnim šumama nitko drva sjeći. Čl. 4. K ovomu zakonu dodana je jedna posebna naredba, kojom se uredjuje izradba i dovoz gradjevnog drva iz državnih, |