DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1913 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 107 — Sta se sada dogagja u žežnici, pokazuju dimne rupe. One najprije odvagjaju vodenu paru, prouzrokovanu toplinom: približavajućeg se pojasa kagjenja. Ako je dim žutosmegj, kiseloga, bockajućeg mirisa, znak je, da pojas kagjenja baš prolazi mjestom dimnih rupa. Ovdje se uz ograničeni pristup zraka usljed procesa kagjenja t. j. nepotpunoga izgaranja bez efekta svjetlosti povisi temperatura na 240—280° C, drvo uz izlučivanje mjehurića posmegji te pocrni i tako se pretvara u ćumur. Širina se onoga pojasa kagjenja mijenja izmegju 8 — 12 cm. te napreduje proporcionalno sa pristupom zraka sve polaganije prema centrumu žežnice. Pred ovim je pojasom drvo, a za ovim pojasom polako ohlagjuje gotovi ćumur. Proizvod je ovoga procesa ćumur, koji usljed niže temperature pri kagjenju sadržaje više katrana, teži je i čvršći, te radi toga kud i kamo odlikovaniji ispred retortnoga. Dopustimo li, da zrak po dovršenomu kagjenju (što pokazuje svjetli do modrušasti dim iz dimnih rupa) dalje struji kroz pojas kagjenja, izgara ćumur nepotpuno, te slijedi gubitak na objamu i kakvoći. Temperatura se usljed ovoga izgaranja povisi, te se može ćumur ili užariti ili izgorjeti. Pri koncu kagjenja (si. 13.) pristupa zrak u velikoj množini i nerazdijeljen pojasu ćumurenja, te se ovaj zato odviše ugrije, pa će se kadkada pri podnožju i užariti. Posljedica je opet malo vrijedni, laki, raspucani, sitni ćumur. Iz ovoga primjera za kagjenje ćumura u žežnicama, slijedi osim prije navedenoga još slijedeća praktična stavka (po Denzu) ; »Kagjenje ćumura u žežnicama pruža uz j eftin e jednostavne pripreme, uračunavši već minimalni gubitak za upal j en je, bez daljnjega gubitka na gorivu po prilici 45—50% (Denz kaže preko 50%) objama (pr m.) potrošenih drva najboljega talijoničnog ćumura«. Ako još usporedimo ovaj rezultat sa onim pri suhoj destilaciji, slijedi takogjer dokaz, da se pri kagjenju_ u žežnicama. |