DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1913 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 106 — Slika 7. predstavlja nam žežnicu, pošto je u nju metnuta vatra (a). Zrak pristupa kroz otvore na podnožju (b), otvoreni kabao* vuče kao dimnjak (c), a lako zapaljivi materijal kod (a) (sitno iscijepano drvo i sitni ćumur) gori kao vatra u peći. Zaostatak je iza ovoga izgaranja pepeo, a za kagjenje je to gubitak u ime potpaljivanja. Temperatura sliči onoj u našim običnim pećima. Na slici 8. zrak opet pristupa kroz otvore na podnožju, ali je kabao zatvoren, te više ne vuče, a gorivo stoga više ne gori plamenom, nego je u užarenom stanju, a vrućina prolazi kroz naslagano drvo te se absorbira zajedno sa nastalom parom u pokrovu (žežnica se znoji.) Proizvod je ovoga nepotpunoga izgaranja uz pristup zraka uslijed visoke temperature pepeo, te malo vrijedni, raspucani, laki, sitni ćumur, dakle za kadjenje slijedi djelomični gubitak na drvetu za isušivanje u žežnici složenih drva. Temperatura je 420° C i više. U slici 9. kabao je napunjen gorivom, ali nije zatvoren, te se ono podvezano (gedampft) izgaranje (zera) povlači polako u glavu, gdje se u slici 10. širi usljed prvih dimnih rupa (d). Pristup je zraka sa podnožja u gornje partije tako neznatan, da se drvo više ne može da užari, temperatura se je spustila po prilici na 300° C te nastaje onaj* proces, koji g. šumar Denz označuje kagjenjem (u smislu Schwelen). Proizvod je usljed visoke temperature i pristupa zraka takogjer malo vrijedni ćumur iz kabla, te pepeo. U slici su 11. i 12. otvori na podnožju (b) zatvoreni, pristup zraka kroz sredinu žežnice ima svoj kraj i svaka se ovdje nalazeća zera mora bezuvjetno utrnuti. Od sada je centralna partija žežnice pasivna pri kagjenju te ovdje ne postoji zera, čija bi toplina prouzrokovala kagjenje ostaloga, u žežnici složenoga drveta. Zrak od sada pristupa sa oboda žežnice kroz uzdušne rupe ili kroz pokrov (e). * kabao — grlo — dimnjak. |