DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 3     <-- 3 -->        PDF

BROJ 1. U ZAGREBU, 1. SIJEČNJA 1913. GOD. XXXVII.


5MHR5KI LIST


Pretplata za nečlanove K 12 na godinu. — Članovi šumar društva dobivaju list bezplatno.


— Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće K 20. — Za redovite
članove I. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za
>Šum. list« K 4 u ime pretplate. — »Lugarski viestnikc dobivaju članovi lugari badava. Pojedini
broj »Šum. lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedništvo društva.
Uvrstblna za oglase: za 1 stranicu 16 K; za pol stranice 9 K; za trećinu stranice 7 K;


četvrt stranice 6 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust.


Uzgoj oraha kao šumskog drveta.


U današnje vrijeme, gdje se je industrija drva, a naročito
proizvodnja pokućtva razvila i podigla do vanredne visine, spada
drvo raznih vrsta oraha medju trgovačku robu, koja se osobito
mnogo traži i vrlo skupo plaća, tako, da mu je cijena malo ne
jednaka cijenama, koje se plaćaju za fine egzotične vrsti drveća.


Osim našeg običnog oraha (Juglans regia), dolazi na tržište
najviše američki crni orah (Juglans nigra) i sivi orah (Juglans
cinerea).


Naš obični orah potiče iz Azije i to iz Perzije, ali je kod
nas od pamtivijeka udomaćen. Našu vrst oraha nalazimo u
Europi izmedju 42° i 45° geogr. širine dosta raširenu i to u
raznim varietetama. Najviše ga sretamo u zemljama oko Dunava,
u našoj Monarkiji, u Južnoj Njemačkoj, na Balkanu, no dosta
ga ima i u Švicarskoj, Francuskoj, u južnoj Rusiji uz Azovsko
i Crno more. Medju šumarskim stručnjacima je opće razšireno
mnijenje, da naš obični orah, usprkos svojega vrlo traženog i
vrijednog drva, koristnog ploda i brzog porasta, nije sposoban
za šumsku kulturu, i to naročito radi toga ne, što u mladosti često
strada od proljetnih mrazova. Toga radi nije se od strane šumarskih
stručnjaka uzgoju oraha nikad posvećivala osobita pažnja.
Američkom crnom i sivom orahu je domovina istočni dio sjeverne
Amerike. Ove vrsti nisu ni izdaleka tako osjetljive, kao
naš obični orah, a uz to naročito crni orah ne samo da raste




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 4     <-- 4 -->        PDF

_ 2 —


vrlo brzo u visinu, nego i daje za tehničku porabu vrlo sposobno
drvo. No primjetiti se mora, da crni orah stavlja na tlo vrlo
velike zahtjeve, pošto traži ne samo blago podnebje, većdobru, rahlu i snažnu zemlju. Radi njegovoga osobito lijepoga
uzrasta sadjen je crni orah po vrtovima i nasadima Francuske,
Njemačke, Švicarske i Austrije već polovicom 19. stoljeća. Odraslo
stablo crnog oraha je proti studeni vrlo odporno, te može
bez štetnih posljedica podnijeti i temperaturu od 37°.


Obzirom na njegovu vrlo cijenjenu kakvoću drva i veliku
odpornost proti mrazu i studeni, kušali su njekoji stručnjaci, da
to drvo udomaće u šumama srednje Europe, ali su ti pokušaji


u prvi mah ostali većinom bez uspjeha.
No uza sve neuspjehe nisu se dali njekoji šumari od daljnjih
pokušaja uzgoja raznih vrsti oraha odvratiti, jer kako smo
već spomenuli, spadaju sve tri spomenute vrsti oraha medju takovu
robu, koja je za drvno tržište od tim veće važnosti, što
te vrsti drveća naglo sve to više nestaje/pošto su mnogobrojna
stabla, koja su se njekad nalazila po voćnjacima i drvoredima
Francuske i ostalih zemalja nestala, a da se ljudi za podmladak
toga lijepoga i koristnoga drveta nisu pobrinuli.


Pošto bi za naše šumsko gospodarstvo bilo vrlo koristno,
da se kultiviranje te vrsti drveta što više unaprijedi, jer bi sve
vrsti oraha mogle uspijevati malo ne u svim krajevima naše
domovine, navesti ćemo ovdje ona iskustva, što ih je u pogledu
uzgoja oraha stekao šumarnik Eebmann iz Strassburga, koji
se uzgojem oraha bavi već preko 30 godina.


0 kakvoći tla, koje bi za uzgoj oraha najprikladnije bilo,
razilaze se dosta jako mnijenja stručnjaka. Mnogi drže, da
orah za dobro uspijevanje upravo mora imati vapneno tlo. No
to ne stoji. Znade se, da orah dolazi na najraznovrstnijem
tlu, no razumije se, da je prema tome i njegov porast
vrlo raznolik. Mjerenjem od preko 500 komada orahovih
stabala ustanovljeno je, da 80 godina staro stablo može postići
u prsnoj visini slijedeće debljine: Na mršavom pjeskovitom tlu
40 do 45 cm., na tlu od škriljevca 50 do 55 cm., na tlu od




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 3 —


prvotnog eruptivnog kamenja 60 do 65 cm , na vapnenastom i
ilovastom tlu ili ua praporu (Lôss) 65 do 70 cm.


Visina stabla bila je pri tom vrlo različita, te je varirala
izmedju 8 do 35 m., "a ovisila je najviše o debljini plodne naslage
zemlje i o sadržaju vlage u njoj. Najbolje uspijeva orah
na dubokoj pjeskovitoj ilovači, na dubokom vapnenastom tlu i
na praporu. Za dobro uspijevanje mnogo su važnija dobra fizikalna
svojstva tla, kao što.su dubljina tla, povoljno razmjerje
vlage, te blagi položaj i toplina, nego li mineralni sastav. Na
miueralno snažnom tlu kao što je granit ili prapor, zaostaje mu
uzrast u visinu razmjerno vrlo jako već pri maloj razlici u
relativnoj visini, ako tlo nije dovoljno duboko i razmjerno dosta
vlažno. Zato orah najbolje uspijeva u dolinama i na lako nagnutim
obroncima brda i prigorja.


Na vrlo suhom ili poviše vlažnom, teškom i hladnom tlu
nije dobro orah uzgajati. U opće može se reći, da orah svagdje
uspijeva, gdje i vinova loza i kesten, dapače još i na nješto
višim i hladnijim stojbinama.


Ako su pako dotična mjesta izvržena čestim mrazovima,
to se na njima može uzgojiti orah uz opreznu i veliku njegu
samo onda, ako je zemlja osobito dobra, tako, da orah u toku
od 3—4 godine uzraste do takove visine, da mu mrazovi ne
mogu više škoditi. Dobri uspjesi polučeni su i na taj način,
da je orah uzgajan pod zaštitom borove sastojine


Najnepovoljnija stojbina za uzgoj oraha jesu ravnice u
neposrednoj blizini voda stajaćica, te uske duboke zatvorene
kotline, u kojima nema promaje ili vjetra, jer su ovi položaji
naročito izvrženi čestim proljetnim mrazovima. Naprotiv tome
su otvorene i zračne stojbine, pa makar se iste nalazile i u
većoj apsolutnoj visini, za uzgoj oraha mnogo povoljnije.


Što se tiče apsolutne nadmorske visine, to orah u njekim
krajevima Švicarske uspijeva još u visini od 950 do 1000 mt.
ali dakako samo na povoljno sunčanim mjestima.


Sve do sada napomenute okolnosti vrijede u jednakoj


mjeri za sve vrsti oraha, dapače crni i sivi orah imaju u po




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 4 —


gledu prhkoće, dubljine i dobrote tla još veće zahtjeve od našeg
običnog oraha.


Sumarnik Rebmann iz Strassburga spominje, da mu njegove
prve kulture oraha, koje je osnovao još godine 1882.,
nisu niti najmanje uspjele.


On je naime postupao sa orahom upravo tako, kao sa
biljkama jasena, javora, hrasta i t. d., t. j. , uzgajao je biljke
u biljevištu, gdje ih je opetovano presadjivao, a za pošumljenje
upotrijebio ih je istom u dobi od 3 do 4 godine. U prvi mah
nije mu bilo jasno, zašto te kulture neće da uspijevaju, akoprem
su bile vrlo pomno i to pod njegovim osobnim nadzorom uzgojene.
Pravio je pokuse i tražio uzrok neuspjehu, dok nije
konačno pronašao, da je tome glavni razlog, što je orah silno
osjetljiv naprama ozljedama korjena.


U dubokoj rahloj zemlji razvija orah debeli mesnati srčani
korjen, od kojega se neposredno razgranjuju sitne žilice. Već
prve godine postigne taj korjen kod običnog oraha dužinu od
40 crni, a kod crnog oraha bude još i znatno dulji. Ako je
pako tlo tvrdo ili ako je zemlja pomiješana sa šljunkom i. kamenčićima,
onda se obično korjen razgrani na više ogranaka.
Takovo razgranjivanje korjena može se i na umjetni način postići
na taj način, da se u dubljini od 25 cmt. ispod gredice,
u kojima smo orahove sjemenke zasadili, položi dobro zbijeni
sloj šljunka ili kamenja.


U prvoj godini razvija biljčica glavni srčani korjen (svrdao),
a tek druge i treće godine razvijaju se jači ogranci. Usprkos
najveće opreznosti, već se kod presadjivanja jednogodišnje biljke
ne može zapriječiti ozledjivanje korjena, a pogotovo strada
korjen jako kod presadjivanja dvo- ili višegodišnjih biljčica. Naravna
posljedica toga je ta, da biljka u prvi mah vrlo slabo
napreduje, a samo onda, ako se nalazi na osobito povoljnom
položaju, može se posvema oporaviti, što obično biva tek nakon
višegodišnjeg bolovanja. To je opažano na hiljadama biljaka, a
da je to doista glavni razlog mnogobrojnih neuspjeha, može se
svatko pokusom uvjeriti. Zato se kod osnivanja novih




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 5 —


kultura, mora sjetva orahovih sjemenaka bezuvjetno
predpostaviti sadnji biljaka, akoprem i sjetva
imade svojih zlih strana.


Obavi li se sjetva u jesen, to usprkos svih mjera opreznosti,
izjedu dosta oraha miševi, vjeverice, kreštelice, svinje itd.,
dočim opet u jeseni posadjeni orasi klicaju vrlo kasno, često
tek mjeseca srpnja i kolovoza, a njekoji dapače tek druge gogodine.
Ako orah kasno klija, ne može stabalce tečajem ljeta
dovoljno odrveniti, a poradi toga pogine već uslijed prve jače
studeni.


Da se ovim nedaćama doskoči, nastojali su, da klicanje
pospješe tako, da se biljčica pojavi već koncem svibnja, te da
za vrijeme najtoplijih mjeseci ima dosta vremena, da se posve
dobro razvije i odrveni.


To rano klicanje može se postići raznim sredstvima. Najnaravniji
i najjednostavniji način sastoji se u tom, da se plodovi
pravodobno polože u gredice vrta, koje moraju biti od
miša i vjeverica dobro zaštićene.


Pri tom se postupa na slijedeći način:


Plod oraha liši se zelene ljupine, te se osuši u toliko,
da ne pljesnivi. Naročito se kod crnog oraha mora paziti, da ne
leži dugo na hrpi, u zelenim ljupinama, jer se uslijed toga upali,
te izgubi klicavost.


Plodovi crnog i sivog oraha spravljaju se mjeseca studena
u zemlju, i to tako da se rasprostre samo jedan sloj oraha po zemlji.
(Plodovi ne smiju biti pri tom previše jedan uz drugoga stisnuti).
Iza toga prekriju se orasi sa 5—6 centimetara debelim slojem
zemlje. Ovo spravljanje je vrlo praktično i ne zauzima mnogo
prostora, pošto na njekoliko kvadratnih metara stane po 7 -8
hiljada plodova. ... je studen velika, pokriju se te gredice
sa lišćem ili sa slamom, ali čim nastane malo toplije vrijeme,
taj se pokrov odmah odstrani, pošto bi se inače u njega uvukli
miševi


Plodovi običnog oraha stavljaju se obično u sanduke, te
se izmiješaju sa pijeskom ili pepelom i spreme na suho mjesto.




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 6 —


Na taj način zaštićeni su od miševa, a osim toga se onda i
ne suše. Tako ostaju do mjeseca ožujka, kada je najpogodnijevrijeme
za sadnju.


Kad nastupi toplije vrijeme, moramo orahe u spremištu
češće nadgledati, dali su počeli klijati. Ako klijanje ne započme
pravodobno, možemo ga pospješiti tako, da preko gredice, u
kojoj se nalaze pohranjeni orasi, rasprostremo sloj konjskog
djubra, ili pako da u opće sve orahe stavimo u 8—10 cm.
debelu naslagu konjskog gnoja. No ta mjera rijetko je kada
potrebna, pošto orasi i bez toga tečajem mjeseca ožujka ili
najkašnje polovicom travnja započmu klijati.


Klice se naglo pojave skoro u isto vrijeme kod svih oraha,
a već za par dana budu 5—. cmt. dugačke. No prije, nego li
se klice tako razviju, moraju se orasi na brzu ruku zasaditi,
pošto se inače kod sadnje velika klica lahko prelomi.


Poznato je, da se kod klijanja ponajprije pojavi korjen,
stoga se pri sadnji mora paziti, da se taj okrene prema dolje.
Plodovi, koji su počeli najprije klijati, izaberu se, te oprezno
polože u košare, u kojima ima vlažne mahovine, te se tako
odpremaju na ona mjesta, gdje želimo uzgojiti biljke.


Ovo je najbolji i najsigurniji način osnivanja orahovih sastojina,
koji je već iskušan kroz dugi niz godina, a ima tu
prednost, da se biljke vrlo brzo pojave, Uslijed toga nije plod
izvržen uništenju od raznih glodavaca. Uz to je takova sadnja
jeftina i uspješna tako, da u povoljnim godinama u opće ne
treba nasade popunjivati. No pripravljanje tla za sadnju sjemenka
t. j . razrahljivanje zemlje u obliku pruga, ili kopanje
jamica, mora se svakako obaviti već u jesen, tako da se u
proljeće mogu odmah orasi u zemlju polagati.


Tko pako iz stanovitih razloga želi umjesto sjetve sjemena
sadnju orahovih biljaka, mora si te biljke uzgojiti na plitko obradjenoj
zemlji. Sjemenke sade se u pruge, koje su jedna od druge
po 20 cm. udaljene.


U prvo vrijeme uzgajali su čiste i mješovite orahove sastojine
i to djelomice u slobodnom stanju, a djelomice pod zaštitom
drugog drveća.




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 7 —


Medju inim kušali su čistine i plješine u hrastovim nasadima
popuniti biljkama običnog ili crnog oraha, koje brže rastu
od hrasta, a sadili su ne samo pojedine biljke, nego često i
oveće hrpe ili skupine.


Dok je plod crnog oraha bio još vrlo skup, pošto su ga
u prvo vrijeme morali iz Amerike naručivati, sadile su se pojedine
biljke crnog oraha, štednje radi, u kvadratičnom spoju u
medjusobnoj udaljenosti od 4 metra. Medjuprostore ispunjavali
su bukvom grabrom i lipama. Uzimalo se, da .je 620 orahovih
biljaka po hektaru posve dovoljno, da se stvori valjana i vrijedna
sastojina, a primješane vrsti drva da su dostatne, da nastane
podpuni sklop. Na taj način nastali su raznovrstni sastojinski
oblici, koji su pružali obilno prilike, da se istraži i prouči
najbolji način sadnje. Dakako, da se nade i očekivanja osnivača
ovakovih sastojina nisu uvijek ispunile.


Primjera radi istaknuti ćemo ovdje dobre i zle strane raznih
načina sadnja, kao uputu onima, koji se bave uzgajanjem orahovih
sastojina.


Čiste sastojine običnog, crnog i sivog oraha, koje su
izvedene u uskom razmaku, uspjele su vrlo lijepo, te obećavaju,
da će u koliko se nalaze na dobrom tlu i prikladnom položaju,
odbacivati veliki prihod. No one kulture, u kojima su pojedine
orahove biljke umetnute u drugovrstne sastojine, ili gdje su
orahove biljke sadjene u velikom razmaku, a medjuprostori ispunjavani
drugim vrstima drveća, nisu u opće zadovoljile, i to
s razloga, što orasi brže rastu od ostalih vrstih drveća, te poprimaju
oblik, kao da su uzrasli na osami. Umjesto lijepog i
dugog debla razviju se jake grane, te se samo iznimice nadje
po gdjekoje stabalce sa lijepo razvijenim deblom. Radi tih mana
posvema je napušteno u zadnje doba uzgajanje mješovitih orahovih
sastojina, pa se osnivaju samo čisti orahovi nasadi. Pošto
veliki razmak izmedju pojedinih biljaka, a naročito ako je isti
veći od 2 metra, podupire razvoj grana, a tim istodobno kvari
deblovinu, to se nesade više orasi u većem razmaku od 2 metra.
Ustanovljeno je, da na vrlo dobrom zemljištu i pri povoljnim




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 8 —


okolnostima, može biti razmak biljaka veći, a na lošijem zemljištu
da mora biti razmjerno manji. Na onim mjestima, gdje
lahko prevlada korov i drač, bolje je, da se rabi sadnja na pruge,
pošto se onda mogu biljke bolje njegovati, nego li u onom slučaju,
kada su biljke posadjene u nejednakom razmaku. Vrlo lijepe
orahove sastojine uzgojene su sadnjom biljaka u razmaku od


.5 metra, a takove nasade osnovane su u 90-tim godinama


prošlog stoljeća. Da se pri takovom razmaku postigne podpuni
sklop, treba 8 do 10 godina.


Šumarnik Rebmann preporuča sadnju na redove u razmacima
od 1-4 i 1*2 met. ili dapače 1*2 i 1-0 m. tako, da se
za 3—4 godine postigne podpuni sklop. Naročito se mora
paziti, da tlo bude dobro zaštićeno, a to se upravo uskim
razmakom kod sadnje najlakše postizava. Ako pri tom i
jesu troškovi sadnje nješto veći, to se s druge strane umanjuju
troškovi za njegovanje sastojina, tako, da su konačno
ukupni troškovi nove sastojine, sadi li se na bliže ili dalje, prilično
jednaki.


A sada nješto o uspjehu uzgoja oraha ispod zaštitne sastojine.


Spomenuli smo, da je glavni razlog takovog načina gojitbe
bio strah, da mladi nasadi nebi nastradali od mraza. Posve ja
naravski, da je upliv zaštitne sastojine na mlade orahove nasade
prema raznolikosti drveća različit.


U bukovoj šumi, u kojoj se provadja oplodna sječa, imade
razmjerno najviše svjetla, a uz to još posve dovoljno zaštite
proti žegi i mrazu.


U niskoj šumi ima obično previše zasjene, stoga niska šuma
nije povoljna kao zaštitna sastojina. Dobar uspjeh polučen je
pod zaštitom jalše i lješnjaka, ali ipak je cjelokupni takav način
uzgoja vrlo težak.


Ispod zažtitne sastojine ne napreduju orahove biljke niti
izdaleka tako dobro, kao bez nje, a naročito se to opaža kod
crnog oraha, koji zahtijeva osobito mnogo svjetla. Biljka ostaje
vrlo slaba i malena, pa i nakon toga, kada se opreznim načinom
pomalo stavi u posve slobodau položaj, treba po više godina,




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 9 —


da se podpuno oporavi i ojača. Kod običnog i kod sivog oraha,
koji zasjenu još donjekle dobro podnašaju, pokazalo je iskustvo,
da se usprkos pogibelji, koja im prijeti od mraza, uzgojem u
slobodnom položaju polučuju mnogo bolji uspjesi, nego li uzgojem
pod zaštitnim sastojinama. Na otvorenom položaju, pri punom
svjetlu, razvija se biljka snažnije, postaje mnogo čvršća i odpornija,
te može razne nepogode bolje preboljeti.


Od proljetnih mrazova prozebe vrlo često vršni izbojak,
što je doduše vrlo štetno, ali ipak se ne treba toga plašiti,
pošto ćemo kašnje navesti načine, kako da se ta šteta popravi.
Kada smo pako iza 4—5 godina uzgojili biljku do veće visine,
tako, da joj mraz više ne može naškoditi, onda je daljni postupak
lagan. Ovakav uzgoj stoji doduše truda i troška, ali uz pomoć
dobrog nadzornog osoblja je taj trošak uazmjerno neznatan.


Dobri uspjesi postignuti su uzgojem oraha pod zaštitom


t. zv. kulisa t. j . takovim načinom sadnje, kada se izmedju
redova većega drveća sade pojedini redovi oraha. Ovaj način
ima tu prednost, da je tlo u zasjeni, pa se vegetacija kasnije
budi, radi česa ne stradaju izbojci od ranih mrazova. Uz to imaju
biljke dosta svjetla i vlage, jer ih kvasi svaka i najslabija kiša,
a osim toga su postrance zaštićene. No kao mana mora se
istaći, da je razmak pojedinih redova dosta velik, a poradi toga
nastaje sklop dosta kasno. Osim toga se i debla ne razvijaju
dosta povoljno, pošto se na one dvije strane, gdje imaju mladice
više prostora, prejako razvijaju snažne i velike grane. Toga
radi je zadnjih godina sadnja na kulise napuštena, te se sada
rabi još jedino sadnja čistih sastojina sa malim medjurazmacima
biljaka.
Promotriti ćemo raznolikost porasta od spomenutih triju
vrsti oraha.


Najbrže raste crni orah (juglans nigra), nešto sporije obični
orah (juglans regia), a najsporije sivi orah (juglans cinerea).
Samo kod uzgajanja pod zaštitnom sastojinom, prestizava obični
orah crnog u porastu. Najjednoličniji uzrast ima sivi orah i to
prve 3—4 godine raste vrlo sporo, a kašnje dosta brzo. Uz




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 12     <-- 12 -->        PDF

-10


tO mu je mladica čvrsta i snažna, te se ne svija, čega radi
joj ne treba nikakove podpore.


Obični i crni orah ne rastu tako jednolično. Ako je stojbina
dosta vlažna, uzrastu već jednogodišnje biljke u toplim
godinama kadkad 80 cmt. do 1 mt. u visinu, a u hladnom ljetu
jedva 18 do 30 cm. Tako biva i slijedećih godina. Primjera
radi navesti ćemo poprječne visine, koje su dosegla stabalca
napomenutih triju vrsti oraha pri uzgoju u slobodnom stanju,
bez zaštite drugog drveća. Prve godine postigao je crni orah
040 mt. visine, obični orah 0-25 mt, sivi orah 0-18 mt.; do
5-te godine crni orah 2*65 mt., obični orah 1*85 mt., sivi orah
.25 mt. ; -do 7-me godine crni orah 4-00 mt., obični orah
2-85 mt. sivi orah 2-60 mt.


Pod zaštitnom sastojinom nisu te vrsti ni približno tako
dobro napredovale, a porasli su popriječno: Prve godine crni
orah 0 22 mt, obični orah 0-20 mt, sivi orah 0-08 mt. visine;
do 5 te godine crni orah 1-18 mt., obični orah 1*35 mt., sivi
orah 0 60 mt. ; 7-me godine crni orah 1-71 mt., obični orah
2-15 mt., sivi orah 1-24 mt.


Od svih vrsta oraha najteže podnaša zasjenu crni orah, te
se pod njom biljka vrlo kukavno razvija. Pa i kašnje, kad joj
se dade i više svjetla, oporavlja se dosta teško. U kasnijoj
dobi razvija se crni orah vrlo dobro. Na jednoj maloj sastojini
je ustanovljeno, da 28 do 30 godina stara stabla postignu
srednji prsni promjer od 29 do 30 cm., a poprečnu visinu od
16 do 19 mt. Sedam godina prije iznašao je srednji promjer
tih stabala poprečno 22 cm., a srednja visina oko 13*3 mt.
Prema tome se vidi, da je prirast u visini i debljini razmjerno
vrlo dobar.


No crni orah zahtijeva za dobro uspijevanje vrlo mnogo
svijetla. Tako petgodišnja biljka dosegne pod gustom zasjenom
tek visinu od 81 cmt, a debljinu olovke. U slobodnom stanju
naraste pako, kako smo već spomenuli, do 2"65 mt. visine i
2—4 cm. debljine. To se opaža i kod starijeg drveća. 75—80
godina stara stabla mogu na osami, ako imaju podpunu krošnju,




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 11 —


postići prsni promjer od 73 cm. i drvnu masu od 7*40 m3.
Nije li stablo oraha uzraslo na osami, već ako mu je krošnja bila
s jedne strane izvržena pritisku, tako, da se je razvila samo
do % normalnog objama, to može postići prsni promjer od 63
cm. i drvnu masu od 5 03 m3. U uskom sklopu (sa V» objama
krošnje) dosegne orahovo stablo prsni promjer od 51 cm. i
drvnu masu od 2´82 m3., a u potištenom stanju (sa ´/4 krošnje)
prsni promjer od 38 cm. i drvnu masu od 1 24 m3.


Prema tome se vidi, da stabla sa lijepom i podpunom
krošnjom imadu razmjerno vanredno veliki prirast naprama
onima stablima sa malom krošnjom. Toga radi mora gospodarenje
ići za tim, da se boljim stablima, koja posjeduju sve
uvjete za dobar razvoj već u 25. i 30. godini dade potrebiti
prostor, da mogu razviti čim ljepšu krošnju.


U kulturama, koje nisu osnovane pod zaštitnom sastojinom,
imade radi velikog razmaka biljaka i slabe zasjene tla obično
mnogo korova, pa se isti mora barem kroz prve dvije godine
čistiti. Ta gojitbena mjera, naročito ako se uz to još i zemljište
okopa znatno pospješuje porast mladih biljaka, jerbo rahla
zemlja laglje upija vlagu, a uslijed toga biljka silno napreduje,
tako, da je upravo golema razlika izmedju okopanih i neokopanih
nasada.


Pošto nasadi oraha lako stradaju od proljetnih mrazova,
te pošto im naročito vrlo često pozebu vršni izbojci, to ih često
zamijene izbojci obližnjih ogranaka, koji nastoje, da vršni izbojak
nadomjeste. Uslijed toga postaje stabalce grbavo. Kušali su na
razne načine, da tom zlu doskoče, pa da od oštećenih mladica
gojeuz stabalca sa lijepim deblom Tako su n. pr. nekojim pozeblim
stabalcima odrezali sve grančice osim jedne najljepše
pri vrhu, koju su još privezali uz kolčić, da se prije ispravi.
No tim nije polučen nikakov uspjeh. Najbolji rezultat postignut
je na taj način, da su od mraza pozebla stabalca pustili, da
na novo potjeraju nove izbojke. Od ovih novih izbojaka, koji
su potjerali pri vrhu, ostavili su samo jedan, koji je bio najjači,
a ostale su još mjeseca lipnja pincirali (t. j . ili su ih napola




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 14     <-- 14 -->        PDF

otrgli ili su im odkinuli vrške). Sve pozeble ili prozeble grančice
odrežu se takodjer mjeseca lipnja oštrim nožem neposredno
uz stablo. Rane zacijele još istoga ljeta, a već druge godine,
je rana tako zarasla, da se skoro ni ne pozna. Tim načinom
polučeni su vanredno lijepi uspjesi, a uz to su troškovi tog
obrezivanja razmjerno vrlo mali. Opreznim i umjerenim obrezivanjem
jačih postranih grana pospješuje se doduše porast u vis,
no veliko je zlo, da se na orahu ne smiju načiniti veće rane,
jer kakogod male rane načinjene u ljetno doba brzo zacjeluju,
tim teže zarašćuju velike rane, osobito, ako su načinjene u
zimsko doba. Naročito je kod oraha vrlo teško ustanoviti vrijeme,
kada sok posve miruje. Opaženo je, da još mjeseca studena
dapače i prosinca teče iz rane sok, a isto tako i mjeseca
veljače. Zato se na orahu bez velike štete ne smiju prirezivati
grane, osim za velike posve suhe zime. No i ove rane trebaju
po više godina dok zacijele, te se još i nakon dugog niza godina
dobro opažaju. Uz to su ova mjesta vrlo često leglo
truleži, odkuda se ova zavlači u deblo. Pošto u dobro sklopljenim
sastojinama grane obamiru, odpadaju, a dotična mjesta
prerastu, tako, da se kašnje i ne opažaju to je obrezivanje
grana potrebito samo u onom slučaju, kad su grane hotimice
okrhane, pa od njih ostaju batrljice. Iskusniji uzgajatelji odustali
su stoga od obrezivanja grana u opće, a napose jačih
još zelenih grana u kulturama i mladim sastojinama.


Sto se tiče inih uzgojnih mjera, to se sa raznim vrstima
oraha može u glavnom slično postupati, kao sa hrastom, pošto
glede svjetla imaju slične zahtjeve kao i razne vrsti hrasta.
Jedino se dotične mjere moraju kod oraha prije upotrijebiti,
pošto orah brže raste. Tako je proredjivanje nužno već u
dvadesetoj godini, a i podsadjivanje sa bukvom u istoj dobi, a
eventualno i [prije i to radi toga, što u takovim orahovim sastojinama
uslijed rijedkih krošanja raste trava i korov, pa je
nuždno, da se podsadi takova vrst drva, koja štiti i popravlja
tlo Kad je tlo zaštićeno, onda se može davati orasima pomalo
sve to slobodniji položaj i više svjetla, da bolje prirašćuju.




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 13 —


Podpuno nerodne godine, kako često dolaze kod bukve i
hrasta, dosta su kod oraha rijetke. Potanji podatci o urodu
oraha u sklopljenim sastojinama nisu do sada u većoj mjeri
sabrani, a to je i dosta težak posao, pošto su odrasle čiste
orahove sastojine vrlo rijetke. U jednoj maloj orahovoj šumici,
koja se sastoji od 200 komada 20 do 100 godina starih orahovih
stabala (Juglans regia), sabirali su svake godine ponješto
oraha, a u pojedinim godinama i po 40.000 komada. Pri tom
se mora uzeti u obzir, da je vrlo mnogo oraha od štetočinaca
pokradjeno, a takodjer i dosta uništeno po kreštelicama i vjevericama.
Da se je čuvanju posvetila bolja pažnja, moglo bi se
bilo u toj šumici sabrati i do 100.000 komada oraha, što predstavlja
razmjerno lijepi prihod.


Upravo kao kod običnog, tako imade i kod crnog oraha
mnogo odlika, od kojih njekoje daju plodove, koji se mogu
jesti. Nalazi li se crni orah na dobrom tlu, radja on, makar
se nalazio i na sklopljenoj sastojim, razmjerno dosta rano,
tako, da imade sastojina, koje su tek 15 godina stare, a već
radjaju plodom. Kada je godina osobito povoljna, može odraslo,
stablo crnog oraha donijeti 2000 do 4000 komada oraha. Veličina
oraha ovisi uvijek o vremenu u dotičnoj godini., te je
plod u toploj i vlažnoj godini veći, a u sušnoj malen.


Poprječno se može uzeti, da jedno jutro 60 do 70 godina
stare orahove sastojme* a to je po prilici 75 do 80 stabala,
može dati 16 do 20 Hl oraha. (1 Hl. ima pako 3200 do 3500
komada oraha). Prema tome bio bi taj prihod vrlo povoljan
i unosan.


Glede drvnoga prihoda orahovih sastojina, manjkaju još
potanji podatci, ali općenito je opaženo, da je prirast oraha u
visinu mnogo veći od istodobno posadjenih hrastovih i javorovih
sastojina. U 14 godišnjoj sastojini crnog oraha, koja je osnovana
sjetvom, iznašali su srednji prsni promjeri stabala 4 do
11 cm., a visina 6 do 10 metara. U obližnjoj hrastovoj šumici,
koja je osnovana sadnjom 6 godišujih hrastovih biljki na tlu
iste dobrote, a koja je imala starost od 24 godine, iznašali su




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 14 —


prsni promjeri 4 do 17 cm., a visine 6 do 12 metara. Kako
crni orah brzo raste, to će on za 5 do 6 godina sjegurno prestići
10 godina stariju hrastovu sastojinu,


Mladi orahovi nasadi bez razlike vrsti počnu malo brže
napredovati tek onda, kada se sastojina sklopi, te ispod nje
nestane trave. Prirast u vis je u to vrijeme vanredno snažan.


Općenito uzeto postigne crni orah na dobroj stojbini, uzraste
li na osami, u starosti od 80 godina prsni promjer od
64 do 91 cmt., a u sklopljenoj sastojini 56 do 79. Ove se
dimenzije debala takodjer vrlo mnogo traže u trgovini. Slične
dimenzije postigne hrast tek sa 120 do 150 godina, a kadkada
treba zato i više. Crni orah naliči po svojem uzrastu u mnogočem
hrastu kitnjaku, dočim se obični orah nalazi njekako u
sredini izmedju hrasta kitnjaka i bukve.


Koliko je do sada ustanovljeno, imadu obični i crni orah
po prilici isti prirast u debljinu, no što se tiče prirasta u visinu,
to u većoj starosti zaostaje obični orah za crnim orahom za
više metara. Stoga se može uzeti, da crni orah daje veći drvni
prihod od običnog oraha. No ova opažanja nisu obzirom na
obični orah posve sigurna, jer akoprem se za sve nasade crnog
oraha točno znade starost, to podatci kod običnog oraha osobito
ako im je starost veća od 60 do 70 godina, u većini
slučajeva nisu posve sigurni.


Cijene za drvo crnog oraha obično su znatno veće od
cijena, koje se plaćaju za hrastovinu. Osobito se skupo plaća
drvo crnog oraha u Njemačkoj, tako, da 1 m3 posve zdravog
drva dodje na 200 Maraka (oko 120 K), a u pojedinim slučajevima
i više.


U opće cijene tvrdom drvu, a naročito hrastovini i orahovini
rasti će neprestano sve to više s razloga, što je te
vrsti drveća do sada stavljala Amerika u velikoj mjeri na
tržište, No njihove zalihe su sada malo ne već posvema iscrpljene,
a napose orahovo drvo sve to više izčezava u velikoj
trgovini. Velika prednost raznih vrsti oraha naprama ostalim
listačama sastoji se u tom, što imaju veoma malo neprijatelja.




ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 15 —


Nešto malo štete čine hruštevi i to samo na mladom Ušću,
zatim miševi, koji obgrizaju korenje i srndaći, koji, kako je
poznato, upravo traže, na rijetko po šumi se nalazeće vrsti
drveća, da si na njima svoje mlade rogove čiste Štetni kukci
ne pojavljuju se na orasima skoro nikad.


Obzirom na gore istaknute činjeniee, moralo bi se i u nas
uzgoju tako koristnog drvlja, koje već sa 80 godina daje vrlo
traženu robu posvetiti čim veća pažnja i to tim više, što je
naše podnebje za uzgoj oraha vanredno povoljno. V. C.


Sto je pravi uzrok sušenju hrastovih sastojina
u šumama petrovaradinske imovne općine?


Piše Dušan Ostoić, šumar.
Iz godine u godinu opaža se u njekim šumama petrovaradinske
imovne općine, da se u sastojinama suše mlada hrastova
stabla, koja ´bi trebala, da u toj dobi daju najbolje priraste i da
nam podaju nadu, koju u budućnosti od njih izčekujemo. Opaža
se naime, da se hrastovi u dobi od 40 do 70 godina starosti,
počimlju sušiti i to ne samo potištena podstojna stabla, nego
i vladajuća i nadstojna stabla.
Sušenje nastaje od vrha prama panju, i to prve godine
osuši se takovom stablu samo krošnja, dok slijedeće godine
osuši se sasvim, a za prvih proljetnjih kiša i vjetrova, kad je tlo
mehko, izvali se čitavo stablo sa protrulim žilama i skrhanom
trulom srčanicom. Ova se pojava opaža na više mijesta po šumama
istočno od Mitrovice prama Zemunu u t. zv. doljnjem
Srijemu i to samo u šumama na relativnom šumskom tlu, koje
nije izvrženo poplavi, dočim u šumama na poplavnom području
ne vide se slične pojave.
Ova pojava pripisivana je štetnom uplivu zareznika i gusjenica
koji su po šumama harali, a u najnovije doba pripisiva
se i medljiki, koja je baš naročito takove šume napadala.
Sasvim je vjerojatno, da su i gore navedeni štetni uplivi
djelovali na sušenje tih sastojina, ali čini se, da se tu krije