DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 3 <-- 3 --> PDF |
BROJ 1. U ZAGREBU, 1. SIJEČNJA 1913. GOD. XXXVII. 5MHR5KI LIST Pretplata za nečlanove K 12 na godinu. — Članovi šumar društva dobivaju list bezplatno. — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće K 20. — Za redovite članove I. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za >Šum. list« K 4 u ime pretplate. — »Lugarski viestnikc dobivaju članovi lugari badava. Pojedini broj »Šum. lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedništvo društva. Uvrstblna za oglase: za 1 stranicu 16 K; za pol stranice 9 K; za trećinu stranice 7 K; četvrt stranice 6 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust. Uzgoj oraha kao šumskog drveta. U današnje vrijeme, gdje se je industrija drva, a naročito proizvodnja pokućtva razvila i podigla do vanredne visine, spada drvo raznih vrsta oraha medju trgovačku robu, koja se osobito mnogo traži i vrlo skupo plaća, tako, da mu je cijena malo ne jednaka cijenama, koje se plaćaju za fine egzotične vrsti drveća. Osim našeg običnog oraha (Juglans regia), dolazi na tržište najviše američki crni orah (Juglans nigra) i sivi orah (Juglans cinerea). Naš obični orah potiče iz Azije i to iz Perzije, ali je kod nas od pamtivijeka udomaćen. Našu vrst oraha nalazimo u Europi izmedju 42° i 45° geogr. širine dosta raširenu i to u raznim varietetama. Najviše ga sretamo u zemljama oko Dunava, u našoj Monarkiji, u Južnoj Njemačkoj, na Balkanu, no dosta ga ima i u Švicarskoj, Francuskoj, u južnoj Rusiji uz Azovsko i Crno more. Medju šumarskim stručnjacima je opće razšireno mnijenje, da naš obični orah, usprkos svojega vrlo traženog i vrijednog drva, koristnog ploda i brzog porasta, nije sposoban za šumsku kulturu, i to naročito radi toga ne, što u mladosti često strada od proljetnih mrazova. Toga radi nije se od strane šumarskih stručnjaka uzgoju oraha nikad posvećivala osobita pažnja. Američkom crnom i sivom orahu je domovina istočni dio sjeverne Amerike. Ove vrsti nisu ni izdaleka tako osjetljive, kao naš obični orah, a uz to naročito crni orah ne samo da raste |
ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 4 <-- 4 --> PDF |
_ 2 — vrlo brzo u visinu, nego i daje za tehničku porabu vrlo sposobno drvo. No primjetiti se mora, da crni orah stavlja na tlo vrlo velike zahtjeve, pošto traži ne samo blago podnebje, većdobru, rahlu i snažnu zemlju. Radi njegovoga osobito lijepoga uzrasta sadjen je crni orah po vrtovima i nasadima Francuske, Njemačke, Švicarske i Austrije već polovicom 19. stoljeća. Odraslo stablo crnog oraha je proti studeni vrlo odporno, te može bez štetnih posljedica podnijeti i temperaturu od 37°. Obzirom na njegovu vrlo cijenjenu kakvoću drva i veliku odpornost proti mrazu i studeni, kušali su njekoji stručnjaci, da to drvo udomaće u šumama srednje Europe, ali su ti pokušaji u prvi mah ostali većinom bez uspjeha. No uza sve neuspjehe nisu se dali njekoji šumari od daljnjih pokušaja uzgoja raznih vrsti oraha odvratiti, jer kako smo već spomenuli, spadaju sve tri spomenute vrsti oraha medju takovu robu, koja je za drvno tržište od tim veće važnosti, što te vrsti drveća naglo sve to više nestaje/pošto su mnogobrojna stabla, koja su se njekad nalazila po voćnjacima i drvoredima Francuske i ostalih zemalja nestala, a da se ljudi za podmladak toga lijepoga i koristnoga drveta nisu pobrinuli. Pošto bi za naše šumsko gospodarstvo bilo vrlo koristno, da se kultiviranje te vrsti drveta što više unaprijedi, jer bi sve vrsti oraha mogle uspijevati malo ne u svim krajevima naše domovine, navesti ćemo ovdje ona iskustva, što ih je u pogledu uzgoja oraha stekao šumarnik Eebmann iz Strassburga, koji se uzgojem oraha bavi već preko 30 godina. 0 kakvoći tla, koje bi za uzgoj oraha najprikladnije bilo, razilaze se dosta jako mnijenja stručnjaka. Mnogi drže, da orah za dobro uspijevanje upravo mora imati vapneno tlo. No to ne stoji. Znade se, da orah dolazi na najraznovrstnijem tlu, no razumije se, da je prema tome i njegov porast vrlo raznolik. Mjerenjem od preko 500 komada orahovih stabala ustanovljeno je, da 80 godina staro stablo može postići u prsnoj visini slijedeće debljine: Na mršavom pjeskovitom tlu 40 do 45 cm., na tlu od škriljevca 50 do 55 cm., na tlu od |
ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 3 — prvotnog eruptivnog kamenja 60 do 65 cm , na vapnenastom i ilovastom tlu ili ua praporu (Lôss) 65 do 70 cm. Visina stabla bila je pri tom vrlo različita, te je varirala izmedju 8 do 35 m., "a ovisila je najviše o debljini plodne naslage zemlje i o sadržaju vlage u njoj. Najbolje uspijeva orah na dubokoj pjeskovitoj ilovači, na dubokom vapnenastom tlu i na praporu. Za dobro uspijevanje mnogo su važnija dobra fizikalna svojstva tla, kao što.su dubljina tla, povoljno razmjerje vlage, te blagi položaj i toplina, nego li mineralni sastav. Na miueralno snažnom tlu kao što je granit ili prapor, zaostaje mu uzrast u visinu razmjerno vrlo jako već pri maloj razlici u relativnoj visini, ako tlo nije dovoljno duboko i razmjerno dosta vlažno. Zato orah najbolje uspijeva u dolinama i na lako nagnutim obroncima brda i prigorja. Na vrlo suhom ili poviše vlažnom, teškom i hladnom tlu nije dobro orah uzgajati. U opće može se reći, da orah svagdje uspijeva, gdje i vinova loza i kesten, dapače još i na nješto višim i hladnijim stojbinama. Ako su pako dotična mjesta izvržena čestim mrazovima, to se na njima može uzgojiti orah uz opreznu i veliku njegu samo onda, ako je zemlja osobito dobra, tako, da orah u toku od 3—4 godine uzraste do takove visine, da mu mrazovi ne mogu više škoditi. Dobri uspjesi polučeni su i na taj način, da je orah uzgajan pod zaštitom borove sastojine Najnepovoljnija stojbina za uzgoj oraha jesu ravnice u neposrednoj blizini voda stajaćica, te uske duboke zatvorene kotline, u kojima nema promaje ili vjetra, jer su ovi položaji naročito izvrženi čestim proljetnim mrazovima. Naprotiv tome su otvorene i zračne stojbine, pa makar se iste nalazile i u većoj apsolutnoj visini, za uzgoj oraha mnogo povoljnije. Što se tiče apsolutne nadmorske visine, to orah u njekim krajevima Švicarske uspijeva još u visini od 950 do 1000 mt. ali dakako samo na povoljno sunčanim mjestima. Sve do sada napomenute okolnosti vrijede u jednakoj mjeri za sve vrsti oraha, dapače crni i sivi orah imaju u po |
ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 4 — gledu prhkoće, dubljine i dobrote tla još veće zahtjeve od našeg običnog oraha. Sumarnik Rebmann iz Strassburga spominje, da mu njegove prve kulture oraha, koje je osnovao još godine 1882., nisu niti najmanje uspjele. On je naime postupao sa orahom upravo tako, kao sa biljkama jasena, javora, hrasta i t. d., t. j. , uzgajao je biljke u biljevištu, gdje ih je opetovano presadjivao, a za pošumljenje upotrijebio ih je istom u dobi od 3 do 4 godine. U prvi mah nije mu bilo jasno, zašto te kulture neće da uspijevaju, akoprem su bile vrlo pomno i to pod njegovim osobnim nadzorom uzgojene. Pravio je pokuse i tražio uzrok neuspjehu, dok nije konačno pronašao, da je tome glavni razlog, što je orah silno osjetljiv naprama ozljedama korjena. U dubokoj rahloj zemlji razvija orah debeli mesnati srčani korjen, od kojega se neposredno razgranjuju sitne žilice. Već prve godine postigne taj korjen kod običnog oraha dužinu od 40 crni, a kod crnog oraha bude još i znatno dulji. Ako je pako tlo tvrdo ili ako je zemlja pomiješana sa šljunkom i. kamenčićima, onda se obično korjen razgrani na više ogranaka. Takovo razgranjivanje korjena može se i na umjetni način postići na taj način, da se u dubljini od 25 cmt. ispod gredice, u kojima smo orahove sjemenke zasadili, položi dobro zbijeni sloj šljunka ili kamenja. U prvoj godini razvija biljčica glavni srčani korjen (svrdao), a tek druge i treće godine razvijaju se jači ogranci. Usprkos najveće opreznosti, već se kod presadjivanja jednogodišnje biljke ne može zapriječiti ozledjivanje korjena, a pogotovo strada korjen jako kod presadjivanja dvo- ili višegodišnjih biljčica. Naravna posljedica toga je ta, da biljka u prvi mah vrlo slabo napreduje, a samo onda, ako se nalazi na osobito povoljnom položaju, može se posvema oporaviti, što obično biva tek nakon višegodišnjeg bolovanja. To je opažano na hiljadama biljaka, a da je to doista glavni razlog mnogobrojnih neuspjeha, može se svatko pokusom uvjeriti. Zato se kod osnivanja novih |
ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 5 — kultura, mora sjetva orahovih sjemenaka bezuvjetno predpostaviti sadnji biljaka, akoprem i sjetva imade svojih zlih strana. Obavi li se sjetva u jesen, to usprkos svih mjera opreznosti, izjedu dosta oraha miševi, vjeverice, kreštelice, svinje itd., dočim opet u jeseni posadjeni orasi klicaju vrlo kasno, često tek mjeseca srpnja i kolovoza, a njekoji dapače tek druge gogodine. Ako orah kasno klija, ne može stabalce tečajem ljeta dovoljno odrveniti, a poradi toga pogine već uslijed prve jače studeni. Da se ovim nedaćama doskoči, nastojali su, da klicanje pospješe tako, da se biljčica pojavi već koncem svibnja, te da za vrijeme najtoplijih mjeseci ima dosta vremena, da se posve dobro razvije i odrveni. To rano klicanje može se postići raznim sredstvima. Najnaravniji i najjednostavniji način sastoji se u tom, da se plodovi pravodobno polože u gredice vrta, koje moraju biti od miša i vjeverica dobro zaštićene. Pri tom se postupa na slijedeći način: Plod oraha liši se zelene ljupine, te se osuši u toliko, da ne pljesnivi. Naročito se kod crnog oraha mora paziti, da ne leži dugo na hrpi, u zelenim ljupinama, jer se uslijed toga upali, te izgubi klicavost. Plodovi crnog i sivog oraha spravljaju se mjeseca studena u zemlju, i to tako da se rasprostre samo jedan sloj oraha po zemlji. (Plodovi ne smiju biti pri tom previše jedan uz drugoga stisnuti). Iza toga prekriju se orasi sa 5—6 centimetara debelim slojem zemlje. Ovo spravljanje je vrlo praktično i ne zauzima mnogo prostora, pošto na njekoliko kvadratnih metara stane po 7 -8 hiljada plodova. ... je studen velika, pokriju se te gredice sa lišćem ili sa slamom, ali čim nastane malo toplije vrijeme, taj se pokrov odmah odstrani, pošto bi se inače u njega uvukli miševi Plodovi običnog oraha stavljaju se obično u sanduke, te se izmiješaju sa pijeskom ili pepelom i spreme na suho mjesto. |
ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 6 — Na taj način zaštićeni su od miševa, a osim toga se onda i ne suše. Tako ostaju do mjeseca ožujka, kada je najpogodnijevrijeme za sadnju. Kad nastupi toplije vrijeme, moramo orahe u spremištu češće nadgledati, dali su počeli klijati. Ako klijanje ne započme pravodobno, možemo ga pospješiti tako, da preko gredice, u kojoj se nalaze pohranjeni orasi, rasprostremo sloj konjskog djubra, ili pako da u opće sve orahe stavimo u 8—10 cm. debelu naslagu konjskog gnoja. No ta mjera rijetko je kada potrebna, pošto orasi i bez toga tečajem mjeseca ožujka ili najkašnje polovicom travnja započmu klijati. Klice se naglo pojave skoro u isto vrijeme kod svih oraha, a već za par dana budu 5—. cmt. dugačke. No prije, nego li se klice tako razviju, moraju se orasi na brzu ruku zasaditi, pošto se inače kod sadnje velika klica lahko prelomi. Poznato je, da se kod klijanja ponajprije pojavi korjen, stoga se pri sadnji mora paziti, da se taj okrene prema dolje. Plodovi, koji su počeli najprije klijati, izaberu se, te oprezno polože u košare, u kojima ima vlažne mahovine, te se tako odpremaju na ona mjesta, gdje želimo uzgojiti biljke. Ovo je najbolji i najsigurniji način osnivanja orahovih sastojina, koji je već iskušan kroz dugi niz godina, a ima tu prednost, da se biljke vrlo brzo pojave, Uslijed toga nije plod izvržen uništenju od raznih glodavaca. Uz to je takova sadnja jeftina i uspješna tako, da u povoljnim godinama u opće ne treba nasade popunjivati. No pripravljanje tla za sadnju sjemenka t. j . razrahljivanje zemlje u obliku pruga, ili kopanje jamica, mora se svakako obaviti već u jesen, tako da se u proljeće mogu odmah orasi u zemlju polagati. Tko pako iz stanovitih razloga želi umjesto sjetve sjemena sadnju orahovih biljaka, mora si te biljke uzgojiti na plitko obradjenoj zemlji. Sjemenke sade se u pruge, koje su jedna od druge po 20 cm. udaljene. U prvo vrijeme uzgajali su čiste i mješovite orahove sastojine i to djelomice u slobodnom stanju, a djelomice pod zaštitom drugog drveća. |
ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 7 — Medju inim kušali su čistine i plješine u hrastovim nasadima popuniti biljkama običnog ili crnog oraha, koje brže rastu od hrasta, a sadili su ne samo pojedine biljke, nego često i oveće hrpe ili skupine. Dok je plod crnog oraha bio još vrlo skup, pošto su ga u prvo vrijeme morali iz Amerike naručivati, sadile su se pojedine biljke crnog oraha, štednje radi, u kvadratičnom spoju u medjusobnoj udaljenosti od 4 metra. Medjuprostore ispunjavali su bukvom grabrom i lipama. Uzimalo se, da .je 620 orahovih biljaka po hektaru posve dovoljno, da se stvori valjana i vrijedna sastojina, a primješane vrsti drva da su dostatne, da nastane podpuni sklop. Na taj način nastali su raznovrstni sastojinski oblici, koji su pružali obilno prilike, da se istraži i prouči najbolji način sadnje. Dakako, da se nade i očekivanja osnivača ovakovih sastojina nisu uvijek ispunile. Primjera radi istaknuti ćemo ovdje dobre i zle strane raznih načina sadnja, kao uputu onima, koji se bave uzgajanjem orahovih sastojina. Čiste sastojine običnog, crnog i sivog oraha, koje su izvedene u uskom razmaku, uspjele su vrlo lijepo, te obećavaju, da će u koliko se nalaze na dobrom tlu i prikladnom položaju, odbacivati veliki prihod. No one kulture, u kojima su pojedine orahove biljke umetnute u drugovrstne sastojine, ili gdje su orahove biljke sadjene u velikom razmaku, a medjuprostori ispunjavani drugim vrstima drveća, nisu u opće zadovoljile, i to s razloga, što orasi brže rastu od ostalih vrstih drveća, te poprimaju oblik, kao da su uzrasli na osami. Umjesto lijepog i dugog debla razviju se jake grane, te se samo iznimice nadje po gdjekoje stabalce sa lijepo razvijenim deblom. Radi tih mana posvema je napušteno u zadnje doba uzgajanje mješovitih orahovih sastojina, pa se osnivaju samo čisti orahovi nasadi. Pošto veliki razmak izmedju pojedinih biljaka, a naročito ako je isti veći od 2 metra, podupire razvoj grana, a tim istodobno kvari deblovinu, to se nesade više orasi u većem razmaku od 2 metra. Ustanovljeno je, da na vrlo dobrom zemljištu i pri povoljnim |
ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 8 — okolnostima, može biti razmak biljaka veći, a na lošijem zemljištu da mora biti razmjerno manji. Na onim mjestima, gdje lahko prevlada korov i drač, bolje je, da se rabi sadnja na pruge, pošto se onda mogu biljke bolje njegovati, nego li u onom slučaju, kada su biljke posadjene u nejednakom razmaku. Vrlo lijepe orahove sastojine uzgojene su sadnjom biljaka u razmaku od .5 metra, a takove nasade osnovane su u 90-tim godinama prošlog stoljeća. Da se pri takovom razmaku postigne podpuni sklop, treba 8 do 10 godina. Šumarnik Rebmann preporuča sadnju na redove u razmacima od 1-4 i 1*2 met. ili dapače 1*2 i 1-0 m. tako, da se za 3—4 godine postigne podpuni sklop. Naročito se mora paziti, da tlo bude dobro zaštićeno, a to se upravo uskim razmakom kod sadnje najlakše postizava. Ako pri tom i jesu troškovi sadnje nješto veći, to se s druge strane umanjuju troškovi za njegovanje sastojina, tako, da su konačno ukupni troškovi nove sastojine, sadi li se na bliže ili dalje, prilično jednaki. A sada nješto o uspjehu uzgoja oraha ispod zaštitne sastojine. Spomenuli smo, da je glavni razlog takovog načina gojitbe bio strah, da mladi nasadi nebi nastradali od mraza. Posve ja naravski, da je upliv zaštitne sastojine na mlade orahove nasade prema raznolikosti drveća različit. U bukovoj šumi, u kojoj se provadja oplodna sječa, imade razmjerno najviše svjetla, a uz to još posve dovoljno zaštite proti žegi i mrazu. U niskoj šumi ima obično previše zasjene, stoga niska šuma nije povoljna kao zaštitna sastojina. Dobar uspjeh polučen je pod zaštitom jalše i lješnjaka, ali ipak je cjelokupni takav način uzgoja vrlo težak. Ispod zažtitne sastojine ne napreduju orahove biljke niti izdaleka tako dobro, kao bez nje, a naročito se to opaža kod crnog oraha, koji zahtijeva osobito mnogo svjetla. Biljka ostaje vrlo slaba i malena, pa i nakon toga, kada se opreznim načinom pomalo stavi u posve slobodau položaj, treba po više godina, |
ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 9 — da se podpuno oporavi i ojača. Kod običnog i kod sivog oraha, koji zasjenu još donjekle dobro podnašaju, pokazalo je iskustvo, da se usprkos pogibelji, koja im prijeti od mraza, uzgojem u slobodnom položaju polučuju mnogo bolji uspjesi, nego li uzgojem pod zaštitnim sastojinama. Na otvorenom položaju, pri punom svjetlu, razvija se biljka snažnije, postaje mnogo čvršća i odpornija, te može razne nepogode bolje preboljeti. Od proljetnih mrazova prozebe vrlo često vršni izbojak, što je doduše vrlo štetno, ali ipak se ne treba toga plašiti, pošto ćemo kašnje navesti načine, kako da se ta šteta popravi. Kada smo pako iza 4—5 godina uzgojili biljku do veće visine, tako, da joj mraz više ne može naškoditi, onda je daljni postupak lagan. Ovakav uzgoj stoji doduše truda i troška, ali uz pomoć dobrog nadzornog osoblja je taj trošak uazmjerno neznatan. Dobri uspjesi postignuti su uzgojem oraha pod zaštitom t. zv. kulisa t. j . takovim načinom sadnje, kada se izmedju redova većega drveća sade pojedini redovi oraha. Ovaj način ima tu prednost, da je tlo u zasjeni, pa se vegetacija kasnije budi, radi česa ne stradaju izbojci od ranih mrazova. Uz to imaju biljke dosta svjetla i vlage, jer ih kvasi svaka i najslabija kiša, a osim toga su postrance zaštićene. No kao mana mora se istaći, da je razmak pojedinih redova dosta velik, a poradi toga nastaje sklop dosta kasno. Osim toga se i debla ne razvijaju dosta povoljno, pošto se na one dvije strane, gdje imaju mladice više prostora, prejako razvijaju snažne i velike grane. Toga radi je zadnjih godina sadnja na kulise napuštena, te se sada rabi još jedino sadnja čistih sastojina sa malim medjurazmacima biljaka. Promotriti ćemo raznolikost porasta od spomenutih triju vrsti oraha. Najbrže raste crni orah (juglans nigra), nešto sporije obični orah (juglans regia), a najsporije sivi orah (juglans cinerea). Samo kod uzgajanja pod zaštitnom sastojinom, prestizava obični orah crnog u porastu. Najjednoličniji uzrast ima sivi orah i to prve 3—4 godine raste vrlo sporo, a kašnje dosta brzo. Uz |
ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 12 <-- 12 --> PDF |
-10 tO mu je mladica čvrsta i snažna, te se ne svija, čega radi joj ne treba nikakove podpore. Obični i crni orah ne rastu tako jednolično. Ako je stojbina dosta vlažna, uzrastu već jednogodišnje biljke u toplim godinama kadkad 80 cmt. do 1 mt. u visinu, a u hladnom ljetu jedva 18 do 30 cm. Tako biva i slijedećih godina. Primjera radi navesti ćemo poprječne visine, koje su dosegla stabalca napomenutih triju vrsti oraha pri uzgoju u slobodnom stanju, bez zaštite drugog drveća. Prve godine postigao je crni orah 040 mt. visine, obični orah 0-25 mt, sivi orah 0-18 mt.; do 5-te godine crni orah 2*65 mt., obični orah 1*85 mt., sivi orah .25 mt. ; -do 7-me godine crni orah 4-00 mt., obični orah 2-85 mt. sivi orah 2-60 mt. Pod zaštitnom sastojinom nisu te vrsti ni približno tako dobro napredovale, a porasli su popriječno: Prve godine crni orah 0 22 mt, obični orah 0-20 mt, sivi orah 0-08 mt. visine; do 5 te godine crni orah 1-18 mt., obični orah 1*35 mt., sivi orah 0 60 mt. ; 7-me godine crni orah 1-71 mt., obični orah 2-15 mt., sivi orah 1-24 mt. Od svih vrsta oraha najteže podnaša zasjenu crni orah, te se pod njom biljka vrlo kukavno razvija. Pa i kašnje, kad joj se dade i više svjetla, oporavlja se dosta teško. U kasnijoj dobi razvija se crni orah vrlo dobro. Na jednoj maloj sastojini je ustanovljeno, da 28 do 30 godina stara stabla postignu srednji prsni promjer od 29 do 30 cm., a poprečnu visinu od 16 do 19 mt. Sedam godina prije iznašao je srednji promjer tih stabala poprečno 22 cm., a srednja visina oko 13*3 mt. Prema tome se vidi, da je prirast u visini i debljini razmjerno vrlo dobar. No crni orah zahtijeva za dobro uspijevanje vrlo mnogo svijetla. Tako petgodišnja biljka dosegne pod gustom zasjenom tek visinu od 81 cmt, a debljinu olovke. U slobodnom stanju naraste pako, kako smo već spomenuli, do 2"65 mt. visine i 2—4 cm. debljine. To se opaža i kod starijeg drveća. 75—80 godina stara stabla mogu na osami, ako imaju podpunu krošnju, |
ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 11 — postići prsni promjer od 73 cm. i drvnu masu od 7*40 m3. Nije li stablo oraha uzraslo na osami, već ako mu je krošnja bila s jedne strane izvržena pritisku, tako, da se je razvila samo do % normalnog objama, to može postići prsni promjer od 63 cm. i drvnu masu od 5 03 m3. U uskom sklopu (sa V» objama krošnje) dosegne orahovo stablo prsni promjer od 51 cm. i drvnu masu od 2´82 m3., a u potištenom stanju (sa ´/4 krošnje) prsni promjer od 38 cm. i drvnu masu od 1 24 m3. Prema tome se vidi, da stabla sa lijepom i podpunom krošnjom imadu razmjerno vanredno veliki prirast naprama onima stablima sa malom krošnjom. Toga radi mora gospodarenje ići za tim, da se boljim stablima, koja posjeduju sve uvjete za dobar razvoj već u 25. i 30. godini dade potrebiti prostor, da mogu razviti čim ljepšu krošnju. U kulturama, koje nisu osnovane pod zaštitnom sastojinom, imade radi velikog razmaka biljaka i slabe zasjene tla obično mnogo korova, pa se isti mora barem kroz prve dvije godine čistiti. Ta gojitbena mjera, naročito ako se uz to još i zemljište okopa znatno pospješuje porast mladih biljaka, jerbo rahla zemlja laglje upija vlagu, a uslijed toga biljka silno napreduje, tako, da je upravo golema razlika izmedju okopanih i neokopanih nasada. Pošto nasadi oraha lako stradaju od proljetnih mrazova, te pošto im naročito vrlo često pozebu vršni izbojci, to ih često zamijene izbojci obližnjih ogranaka, koji nastoje, da vršni izbojak nadomjeste. Uslijed toga postaje stabalce grbavo. Kušali su na razne načine, da tom zlu doskoče, pa da od oštećenih mladica gojeuz stabalca sa lijepim deblom Tako su n. pr. nekojim pozeblim stabalcima odrezali sve grančice osim jedne najljepše pri vrhu, koju su još privezali uz kolčić, da se prije ispravi. No tim nije polučen nikakov uspjeh. Najbolji rezultat postignut je na taj način, da su od mraza pozebla stabalca pustili, da na novo potjeraju nove izbojke. Od ovih novih izbojaka, koji su potjerali pri vrhu, ostavili su samo jedan, koji je bio najjači, a ostale su još mjeseca lipnja pincirali (t. j . ili su ih napola |
ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 14 <-- 14 --> PDF |
otrgli ili su im odkinuli vrške). Sve pozeble ili prozeble grančice odrežu se takodjer mjeseca lipnja oštrim nožem neposredno uz stablo. Rane zacijele još istoga ljeta, a već druge godine, je rana tako zarasla, da se skoro ni ne pozna. Tim načinom polučeni su vanredno lijepi uspjesi, a uz to su troškovi tog obrezivanja razmjerno vrlo mali. Opreznim i umjerenim obrezivanjem jačih postranih grana pospješuje se doduše porast u vis, no veliko je zlo, da se na orahu ne smiju načiniti veće rane, jer kakogod male rane načinjene u ljetno doba brzo zacjeluju, tim teže zarašćuju velike rane, osobito, ako su načinjene u zimsko doba. Naročito je kod oraha vrlo teško ustanoviti vrijeme, kada sok posve miruje. Opaženo je, da još mjeseca studena dapače i prosinca teče iz rane sok, a isto tako i mjeseca veljače. Zato se na orahu bez velike štete ne smiju prirezivati grane, osim za velike posve suhe zime. No i ove rane trebaju po više godina dok zacijele, te se još i nakon dugog niza godina dobro opažaju. Uz to su ova mjesta vrlo često leglo truleži, odkuda se ova zavlači u deblo. Pošto u dobro sklopljenim sastojinama grane obamiru, odpadaju, a dotična mjesta prerastu, tako, da se kašnje i ne opažaju to je obrezivanje grana potrebito samo u onom slučaju, kad su grane hotimice okrhane, pa od njih ostaju batrljice. Iskusniji uzgajatelji odustali su stoga od obrezivanja grana u opće, a napose jačih još zelenih grana u kulturama i mladim sastojinama. Sto se tiče inih uzgojnih mjera, to se sa raznim vrstima oraha može u glavnom slično postupati, kao sa hrastom, pošto glede svjetla imaju slične zahtjeve kao i razne vrsti hrasta. Jedino se dotične mjere moraju kod oraha prije upotrijebiti, pošto orah brže raste. Tako je proredjivanje nužno već u dvadesetoj godini, a i podsadjivanje sa bukvom u istoj dobi, a eventualno i [prije i to radi toga, što u takovim orahovim sastojinama uslijed rijedkih krošanja raste trava i korov, pa je nuždno, da se podsadi takova vrst drva, koja štiti i popravlja tlo Kad je tlo zaštićeno, onda se može davati orasima pomalo sve to slobodniji položaj i više svjetla, da bolje prirašćuju. |
ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 13 — Podpuno nerodne godine, kako često dolaze kod bukve i hrasta, dosta su kod oraha rijetke. Potanji podatci o urodu oraha u sklopljenim sastojinama nisu do sada u većoj mjeri sabrani, a to je i dosta težak posao, pošto su odrasle čiste orahove sastojine vrlo rijetke. U jednoj maloj orahovoj šumici, koja se sastoji od 200 komada 20 do 100 godina starih orahovih stabala (Juglans regia), sabirali su svake godine ponješto oraha, a u pojedinim godinama i po 40.000 komada. Pri tom se mora uzeti u obzir, da je vrlo mnogo oraha od štetočinaca pokradjeno, a takodjer i dosta uništeno po kreštelicama i vjevericama. Da se je čuvanju posvetila bolja pažnja, moglo bi se bilo u toj šumici sabrati i do 100.000 komada oraha, što predstavlja razmjerno lijepi prihod. Upravo kao kod običnog, tako imade i kod crnog oraha mnogo odlika, od kojih njekoje daju plodove, koji se mogu jesti. Nalazi li se crni orah na dobrom tlu, radja on, makar se nalazio i na sklopljenoj sastojim, razmjerno dosta rano, tako, da imade sastojina, koje su tek 15 godina stare, a već radjaju plodom. Kada je godina osobito povoljna, može odraslo, stablo crnog oraha donijeti 2000 do 4000 komada oraha. Veličina oraha ovisi uvijek o vremenu u dotičnoj godini., te je plod u toploj i vlažnoj godini veći, a u sušnoj malen. Poprječno se može uzeti, da jedno jutro 60 do 70 godina stare orahove sastojme* a to je po prilici 75 do 80 stabala, može dati 16 do 20 Hl oraha. (1 Hl. ima pako 3200 do 3500 komada oraha). Prema tome bio bi taj prihod vrlo povoljan i unosan. Glede drvnoga prihoda orahovih sastojina, manjkaju još potanji podatci, ali općenito je opaženo, da je prirast oraha u visinu mnogo veći od istodobno posadjenih hrastovih i javorovih sastojina. U 14 godišnjoj sastojini crnog oraha, koja je osnovana sjetvom, iznašali su srednji prsni promjeri stabala 4 do 11 cm., a visina 6 do 10 metara. U obližnjoj hrastovoj šumici, koja je osnovana sadnjom 6 godišujih hrastovih biljki na tlu iste dobrote, a koja je imala starost od 24 godine, iznašali su |
ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 14 — prsni promjeri 4 do 17 cm., a visine 6 do 12 metara. Kako crni orah brzo raste, to će on za 5 do 6 godina sjegurno prestići 10 godina stariju hrastovu sastojinu, Mladi orahovi nasadi bez razlike vrsti počnu malo brže napredovati tek onda, kada se sastojina sklopi, te ispod nje nestane trave. Prirast u vis je u to vrijeme vanredno snažan. Općenito uzeto postigne crni orah na dobroj stojbini, uzraste li na osami, u starosti od 80 godina prsni promjer od 64 do 91 cmt., a u sklopljenoj sastojini 56 do 79. Ove se dimenzije debala takodjer vrlo mnogo traže u trgovini. Slične dimenzije postigne hrast tek sa 120 do 150 godina, a kadkada treba zato i više. Crni orah naliči po svojem uzrastu u mnogočem hrastu kitnjaku, dočim se obični orah nalazi njekako u sredini izmedju hrasta kitnjaka i bukve. Koliko je do sada ustanovljeno, imadu obični i crni orah po prilici isti prirast u debljinu, no što se tiče prirasta u visinu, to u većoj starosti zaostaje obični orah za crnim orahom za više metara. Stoga se može uzeti, da crni orah daje veći drvni prihod od običnog oraha. No ova opažanja nisu obzirom na obični orah posve sigurna, jer akoprem se za sve nasade crnog oraha točno znade starost, to podatci kod običnog oraha osobito ako im je starost veća od 60 do 70 godina, u većini slučajeva nisu posve sigurni. Cijene za drvo crnog oraha obično su znatno veće od cijena, koje se plaćaju za hrastovinu. Osobito se skupo plaća drvo crnog oraha u Njemačkoj, tako, da 1 m3 posve zdravog drva dodje na 200 Maraka (oko 120 K), a u pojedinim slučajevima i više. U opće cijene tvrdom drvu, a naročito hrastovini i orahovini rasti će neprestano sve to više s razloga, što je te vrsti drveća do sada stavljala Amerika u velikoj mjeri na tržište, No njihove zalihe su sada malo ne već posvema iscrpljene, a napose orahovo drvo sve to više izčezava u velikoj trgovini. Velika prednost raznih vrsti oraha naprama ostalim listačama sastoji se u tom, što imaju veoma malo neprijatelja. |
ŠUMARSKI LIST 1/1913 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 15 — Nešto malo štete čine hruštevi i to samo na mladom Ušću, zatim miševi, koji obgrizaju korenje i srndaći, koji, kako je poznato, upravo traže, na rijetko po šumi se nalazeće vrsti drveća, da si na njima svoje mlade rogove čiste Štetni kukci ne pojavljuju se na orasima skoro nikad. Obzirom na gore istaknute činjeniee, moralo bi se i u nas uzgoju tako koristnog drvlja, koje već sa 80 godina daje vrlo traženu robu posvetiti čim veća pažnja i to tim više, što je naše podnebje za uzgoj oraha vanredno povoljno. V. C. Sto je pravi uzrok sušenju hrastovih sastojina u šumama petrovaradinske imovne općine? Piše Dušan Ostoić, šumar. Iz godine u godinu opaža se u njekim šumama petrovaradinske imovne općine, da se u sastojinama suše mlada hrastova stabla, koja ´bi trebala, da u toj dobi daju najbolje priraste i da nam podaju nadu, koju u budućnosti od njih izčekujemo. Opaža se naime, da se hrastovi u dobi od 40 do 70 godina starosti, počimlju sušiti i to ne samo potištena podstojna stabla, nego i vladajuća i nadstojna stabla. Sušenje nastaje od vrha prama panju, i to prve godine osuši se takovom stablu samo krošnja, dok slijedeće godine osuši se sasvim, a za prvih proljetnjih kiša i vjetrova, kad je tlo mehko, izvali se čitavo stablo sa protrulim žilama i skrhanom trulom srčanicom. Ova se pojava opaža na više mijesta po šumama istočno od Mitrovice prama Zemunu u t. zv. doljnjem Srijemu i to samo u šumama na relativnom šumskom tlu, koje nije izvrženo poplavi, dočim u šumama na poplavnom području ne vide se slične pojave. Ova pojava pripisivana je štetnom uplivu zareznika i gusjenica koji su po šumama harali, a u najnovije doba pripisiva se i medljiki, koja je baš naročito takove šume napadala. Sasvim je vjerojatno, da su i gore navedeni štetni uplivi djelovali na sušenje tih sastojina, ali čini se, da se tu krije |